DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 9     <-- 9 -->        PDF

polaganije. Iglice ariš a trunu brzo, borov e iglice trunu polaganije,
a jelove i napose smrekove (smrčeve) još polaganije.


D. D e n g 1 e r13 navada da se sušanj lijeske, graba, lipe i
brez e lako rastvara. Medu ove vrste spada i hrasto v sušanj, a
od četinjara lako se rastvara a r i š e v četinjak.
Lako se pojavi kiseli humus u smrekovoj šumi, a u nešto
manjo jmjeri — osobito u vezi s prizemnom florom — također i u bo rovo
j šumi. U jelovim i bukovim šumama javlja se kiseli humus samo
iznimno.


E. Bornebusch 1 4 je 20 gr lišća raznog bilja miješao u 0,5 kg
vrlo kisele (pH=ca 4,2) bukove zemlje. Na dušiku bogato lišće crn e
joh e istrunulo je kod ovih pokusa brže nego na dušiku siromašno lišće
bukve, hrasta i četinjara.
F. Pokusi u šumskom vrtu u Zagrebu.
U fakultetskom vrtu u Zagrebu (120 m nad morem) izvadani su od
god. 1936—1938 usporedbeni pokusi o brzini trulenja šušnja od
bukve, lužnjaka, kitnjaka, pitomog kestena, običnog
graba i crne johe, pod posve istim stojbinskim
prilikama . Lišće spomenutih vrsta sabrano je dne 30. XI. 1935., i to:


od bukve pod starim stablima u šumi Maksimir;


» lužnjaka pod starim stablima u šumi Maksimir;


» kitnjaka pod starim stablima u šumi Maksimir;


» graba pod starim i mladim stablima u šumi Maksimir;


» johe pod ca 20-god. starim stablima u šumi Maksimir;


» kestena pod starim stablima u seljačkim šumama u Novakima
iza Maksimira.
Od svake navedene vrste drveća uzeto je 40 kg šušnja. Sušanj je
neposredno prije vaganja močen kratko vrijeme u vodi, a vagan je kad
se je dobro iscijedio. Sušanj od svih ovih vrsta rasprostrt je dne 28 XII
Î935 na vodoravnoj, ca 50 cm visokoj šljunčano-pjeskovitoj naslagi
(sitni savski vapnenasti šljunak sa pijeskom). Ovakova podloga izabrana
je za ove pokuse radi toga da se proces trulenja ne bi remetio porastom
korova. Korov se na ovakvoj podlozi u vremenskom razdoblju öd dvije
vegetacione periode obično ne pojavi, ili se pojavi tako neznatno da se
može lako otstraniti. Naslaga šljunka zapremala je površinu od 60 m2.
Svaka spomenuta vrsta šušnja rasprostrta je na površinu od 10 m2
(5 X 2). Sušanj je pokrit pletenom žicom posve sitnih okanaca. Žica je
pričvršćena o rubne daske, kojima su pojedine plohe bile odijeljene. Žica
je ležala na listincu, tako da ga vjetar nije mogao raznositi. Pokusna
ploha nalazila se na sjevernom rubu rasadnika, uz tamošnju živicu.
S južne strane bila je ploha tek djelomično zasjenjivana od jednog reda
brezovih i bagremovih stabalaca, koja su međusobno razmaknuta 2 m.


Dne 22 IV 1938, dakle nakon 2 ljeta (i 3 zime, no zimi je trulenje
neznatno), bio je rezultat rastvorbe slijedeći:


13 D engl er: Waldbau auf ökologischer Grundlage, Berlin 1930, str. 190.
14 Bornebusch : Vidi Petrini: Verhandlungen des internationalen Kongresses
forstl. Versuchanstalten u Stockholmu, 1929, Stockholm 1930, str. 540.


63