DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Kako se vidi, potrebno je da šumske vlasti konkretizuju svoje razloge, jer su ti razlozi, kako se oni obično navode, suviše općenite prirode i slabo uvjerljivi, a razlozi u pogledu klime i suviše magloviti. Dok se tako ne bude i postupalo, postojaće trajni sukobi i to s tim jači što pri diobi onih zemljišnih zajednica, koje imaju vrijednih suma, često i nedopušteni momenti utječu na ovlaštenike, da razdijele svoju imovinu. Naprotiv kod Z. z., koje nemaju gotovine u naravi ili novcu, a kod kojih je prijeka potreba da se podijele, događa se da se ta dioba ne vrši, jer nema sredstava za pokriće komisijskih troškova. Résumé. Quelques pensées a l´égard de la notion, de la matiere et des limites des intérets, publiques délimitant, chez nous, la liberté de disposition de la propriété forestiere. Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD): KRČENJE ŠUMA I ŽIVOTNA POTREBA VLASNIKA PO NAŠEM ZAKONU O ŠUMAMA (L´ESSARTAGE ET LE BESOIN VITAL DU PROPRIÉTAIRE D´APRES NOTRE LOI FORESTIERE) Po zakonu o šumama od 21. XII. 1929. g. krčenje se šuma može dozvoliti, »ako se s tim stvarno zadovoljava životna potreba, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti«. Kraj današnjeg društvenog i ekonomskog poretka nije lako normirati pojam životne potrebe vlasnika jedne šume, jer taj vlasnik može biti i država, pa crkva, općina, komuna i! privatnik. Prema tomu nije lako utvrditi ni egzistentnu potrebu vlasnika šume, a katkad je to i nemoguće, osobito kod velikog šumskog posjeda privatnika ili kakovoga društva. U upravnoj praksi dolazi dakle do primjene u punom smislu diskreciona ocjena upravne vlasti, katkad i bez granice. Prema tomu nije isključena samovolja vlasti. Da bi se ta samovolja vlasti ipak donekle ograničila, vlast treba da u svakom konkretnom slučaju utvrdi tu »egzistentnu« potrebu, jer vlast treba da vodi računa o tomu, da će zaista doći u pitanje egzistencija vlasnika šume, ako ne dozvoli krčenje. Pojam te egzistencije vrlo je rastezljiv. Životna potreba velikog šumskoga posjednika drugačija je od životne potrebe lica, koje ima svoga, recimo, 100 ha šume i ta mu je šuma još mlada. Nedavno je jednom velikom šumoposjedniku (sa preko 30.000 k. j.) odobreno krčenje 250 k. j . šume, da bi mogao podržavati svoju poljsku industriju, jer da mu je ta industrija došla u pitanje zbog izvršene eksproprijacije šuma u svrhe agrarne reforme. Od toga velikoga posjeda eksproprisana je naime krajem 1935 g. jedna četvrtina čitavog 88 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 35 <-- 35 --> PDF |
šumskog posjeda. Postavljeno je bilo pitanje, je li njegova životna potreba da svoje šume pretvara u drugu vrstu kulture? U praksi se pojavio slučaj, da je upravna vlast i suviše ekstenzivno tumačila izraz »životna potreba«, jer je ~^d tim razumjela ne samo potrebu vlasnika šume, nego i životnu potrebu okolišnog stanovništva, koje se namnožilo tako, da je prisiljeno na raseljavanje, jer ga raspo loživo poljoprivredno zemljište ne može da ishrani. Vlast je dozvolu krčenja i! pretvorbu u poljoprivredne svrhe obrazlagala i životnom potrebom okolišnog stanovništva. Povodom rekursa trećeg lica da je potrebno održanje šuma iz javnih interesa, viša je upravna vlast poništila odluku, tumačeći citiranu normu (§ 7 st. 1. tač. 1) restriktivno s obzirom na § 6. Zakona o šumama, po kojem se šume, koje postoje, moraju održati odnosno da je zakonodavac imao u vidu životnu potrebu vlasnika šume, a ne stanovništva okoline. Ratio legis je dakle održanje postojećih šuma. Krčenje je izuzetak. Ono se mora tolerisati. Ipak, kod nas se krče šume na dopušten i na nedopušten način — zbog potrebe na poljoprivrednim produktima. Neotkloniva životna potreba poljoprivrednika prisiljava na uklanjanje onih šuma na relativnom šumskom tlu, koje leže u neposrednoj blizini naselja. U koliko u planinskim krajevima nema više šumskih ili pašnjačkih površina za krčenje (na primjer u Bosni, Srbiji) ili se krčenje šuma na apsolutnom šumskom tlu sprečava (Slovenija, Hrvatska), seli narod u ravnice i brežuljkaste krajeve. Dakle i autohtono se pučanstvo množi i dolazi novo sa strane. Taj prirodni proces na štetu šuma teško uspijeva spriječiti i u onim krajevima, gdje je narod navikao na red i pokornost zakonima, pa rade odlazi na zaradu čak i u inostranstvo nego da krči šumu (Gorski kotar). I ta dosadanja disciplina već popušta, što je i razumljivo, jer svi građani u zemlji! treba da su pied zakonom jednaki. Pored toga što ima dovoljno zemljišta, koje se melioracijom može osposobiti za produkciju, kao i obradivog zemljišta, čiji se prihod može povisiti boljim obrađivanjem, ipak smo još daleko od toga, da sačuvamo postojeće kulture šuma. Danas se krče goleme šumske površine (najviše u Bosni, zatim u Srbiji), a od tih površina i! takove, koje su trajno sposobne samo za produkciju šumskog drveća. Kako se šume satiru sve i pored pozitivnih i strogih zakonskih odredbi, koje treba da garantuju integritet postojećih šuma, na nama je, da iznalazimo puteve i načine, da se s jedne strane spriječi satiranje šuma na apsolutnom šumskom zemljištu, a s druge strane da se omogući normalan prostorni razvitak onih sela, koja graniče sa šumama na relativnom šumskom zemljištu. Takovo činjenično stanje upućuje nas na to, da se još za sad — u cilju sačuvanja šuma na onom zemljištu, koje je sposobno samo za šumsku kulturu, zatim u cilju normalne migracije i zdrave populacije — dozvola krčenja šuma uslovi i životnom potrebom okolišnog stanovništva. Da se reguliše taj unutrašnji populacioni proces, zvane su u prvom redu druge ustanove (socijalno staranje, agrarne vlasti), ali kako za to treba vremena i kapitala, treba uporedo s tim da i šumarstvo kraj sadanjega stanja stvari prinese svoju žrtvu u interesu cjeline na taj način da se krčenje dozvoli, kad to traži neotkloniva životna potreba okolišnog 89 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 36 <-- 36 --> PDF |
zemljoradnika ili radnika. Pri tomu svakako treba vlast da ima u vidu u prvom redu javne interese. Pobližu kvalifikaciju javnih interesa pokušao sam prikazati u svojoj raspravi »Javni interes u šumskom zakonodavstvu «. Ti su interesi jedini pouzdani kriteriji, kojim će se upravljati vlast, kad je u pitanju krčenje šuma u stanovitom kraju, bez obzira, vrši li se ono na dopušten ili nedopušten način. Ogroman je prethodni posao za cijelu zemlju utvrditi!, u kojem kraju i zbog kojega javnog interesa mora da se trajno održava stanovita šuma i na osnovu toga rada da se novim zakonodavstvom reguliše ograničavanje prava vlasnika takove šume u korišćenju svojom šumom, jer ima karakteristike općega dobra, i zato takova stvar nije više isključivo njegovo vlasništvo po građanskom zakoniku. Umjesto da se tomu poslu pristupi, radi se na pošumljavanju ovih površina na kršu i jugu države, gdje to javni interesi traže. Van sumnje je, da će se narednim novelisanjem zakona o šumama u cilju sprečavanja proletarizovanja poljoprivrednika ne samo uzimati u obzir neotkloniva životna potreba poljoprivrednika iz okoline, već će se vršiti i kolonizacija na račun relativnoga šumskoga tla, kako bi se sačuvale šume na apsolutnom šumskom tlu u onim krajevima, gdje je natalitet velik. Tad će vlasnik šume moći tražiti! dozvolu krčenja šuma i s naslova podmirenja životne potrebe okolišnog zemljoradničkog stanovništva. Zakon o šumama odredbu iz § 7 stav 1 tač. 1. treba dopuniti! u slijedećem: »Ako se promjenom vrsti kulture odnosno upotrebom šumskoga zemljišta u poljoprivredne svrhe stvarno zadovoljava životna potreba vlasnika šume, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti, ili kad je krčenje šume potrebno zbog podmirenja životne potrebe zemljoradničkoga stanovništva na poljoprivrednom zemljištu u neposrednoj blizini šume, čije se krčenje traži, i ako se od toga može očekivati trajno bolje iskorišćavanje zemljišta«. Résume. L´ auteur propose une adjonction au § 7 de notre Loi forestiere. Cette adjonction touche les cas d´une nécessité inévitable de . essartage d´un fonds forestier. 90 |