DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Upravna vlast povede propisani postupak, ali po mišljenju sreskog
šum. referenta ne treba dati dozvolu za krčenje, jer da to ne dopušta
ekonomska potreba kraja, u kojem leži konkretna šuma. To je suviše
općenita tvrdnja i ničim nedokazana. Pokušajmo ju dokazati. Ekonomska
potreba nekoga kraja je i potreba na šumskim produktima. Oko konkretne
šume nema nikakovih drugih šuma, već se okolišno stanovništvo
od davnine snabdijevalo šumskim produktima iz dotične šume. Ako se
šuma iskrči, okolišno stanovništvo biće prisiljeno nabavljati ogrijevni i
građevni materijal sa strane po visokoj nabavnoj cijeni, dok je u konkretnoj
šumi uz povoljne uslove (izradom i prevozom drveta) moglo da
se snabdijeva drvetom i napasuje svoju stoku u šumama, uzima list itd.
Prema tomu u cilju zaštite ekonomskih interesa dotičnoga kraja stručno
mišljenje bit će negativno.


Ili, oko konkretne šume, a to je najčešći slučaj, ima sela, čiji su
seljani svi ili djelomično ovlaštenici zemljišne zajednice. Njihove šume
nisu normalne, nemaju dakle izgrađen normalni drvni kapital; oni su
vrlo skučeni u korišćenju svojim šumama, jer im dopustivi etat ne pokriva
kućne potrebe na ogrevnom i građevnom drvetu. Pa kad već ne
mogu štednjom da izgrade svoj šum. kapital do normale, oni nastoje — a
na to su obavezni pozitivnim zakonskim propisima — da svojim šumama
strogo potrajno gospodare, dakle nastoje da sačuvaju barem netaknut
svoj konkretni osnovni šum. kapital i da se koriste samo prihodima. U
tom cilju oni su etatne praznine u svojim šumama kompletirali i svoje
potrebe djelomično podmirivali u šumi susjednoga privatnog šumskog
posjeda na način, kako smo ga opisali. Ako se ta šuma privatnika iskrči,
oni će biti prisiljeni da uz teške uslove dobavljaju drvo sa strane ili da
nedopušteno troše svoj osnovni šum. kapital. Dakle je šumsko-ekonomska
potreba toga kraja, da se konkretna šuma održi i da se s njom i
dalje, dakako po punoj naknadi, koristi okolišno stanovništvo.


Ne ulazimo pri tomu u mogućnost, da bi u tom slučaju vlasnik privatne
šume, koja nema 300 ha i koji prema tomu nije vezan na plansko
gospodarenje, mogao da svu šumu poruši, osigura pošumljenje i na taj
način posve eliminira okolišno stanovništvo za duže vrijeme od korišćenja
njegovim šumama. Ta nas eventualnost vodi potrebi daljnjeg
znatnog ograničavanja privatnoga šumskoga vlasništva, do gospodarenja
po principu prihodne potrajnosti, na koju danas vlasnik privatne
šume nije obvezan.


U ta dva navedena slučaja može šum. stručnjak pravdati svoje
mišljenje za uskratu dozvole krčenja, a vlast ne može drugo, a da
valjano obrazloženo stručno mišljenje ne uvaži.


Ne treba pri tomu ulaziti ni u to, što je likvidacijom agrarne reforme
izvršena eksproprijacija dijela velikog privatnog šumskog posjeda
u korist zemljoradnika, dakle indirekte i u korist zemljišnih
zajednica.


Slučaj kad je okolica vrlo siromašna i živi jedino od rada u šumu,
spada u nadležnost socijalne skrbi.


Dalje. Krčenje se može dozvoliti, »ako se s tim stvarno zadovoljava
životna potreba, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti« (§ 7 stav
1 toč. 1 Z. š.).


Utvrditi životnu egzistentnu potrebu vlasnika šume danas je dosta
teško, katkad nemoguće, osobito kod velikog šumskog posjeda privat


84