DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Po S 17 Z. š. privremeno zaštitne šume jesu one, »koje zaštićuju
objekte izvan svoga staništa i koje je nadležna vlast za takve proglasila.
U tom cilju mogu se proglasiti zaštitnim šumama naročito one, koje štite
ljekovite vode i klimatska lječilišta« (naselja, saobraćajna sredstva).


Na granicama države može doći u pitanje i interes javne bezbijednosti
u smislu redarstvenom, o čemu daje svoje mišljenje policijska
vlast.


§ 26 Z. š. ima u vidu naročit javni interes: obranu otadžbine. U
čemu je taj interes, odlučuju vojne vlasti. Premda danas, za slučaj rata,
može svaka šuma nestati za kratko vrijeme, ipak je novi način ratovanja
iz zraka pojačao važnost šuma za slučaj rata, a ta je važnost u
zastiranju terena šumskim drvećem (crnogorica, bjelogorica, visoka
šuma, sitna šuma, mlade branjevine i kulture). Taj interes tangira u prvom
redu šume na granici, zatim šume i u unutrašnosti zemlje.


Zato obrana zemlje ne može ostati indiferentna prema tomu, da
li je stanovito zemljište ogolićeno ili je pokriveno i kako pokriveno.
Dolazi dakle u obzir: krčenje šuma I čista sječa, a negdje čak i preborna
sječa odnosno naročit gospodarski režim u stanovitim zonama, koji ne
može više puta da harmonira sa naukom o uzgoju šuma.


Polazeći sa gledišta narodne obrane sve šume imaju zaštitni karakter.
Nadležna će vlast odlučiti, koje šumske objekte treba izuzeti od
redovnog šum. gospodarenja odnosno s kojim se šumama u smislu § 26


Z. š. može (ili, tačnije rečeno) mora postupati kao sa privremeno ili
stalno zaštitnim šumama.
Vlasnik takve šume može da se posluži povlasticama, koje mu daju
§§ 21 do 24 Z. š. (uzimanje šume u državnu upravu, otkup objekta, ograničenje
prava službcnosti, oslobođenje od poreza). Stvarna olakšica za
vlasnika šume bila bi jedino u otkupu šuma odnosno u prezimanju objekta
u vlasništvo države kao i oslobođenje od olaćanja poreza. U ostalom
stvar je šum. stručnjaka da utvrde godišnju štetu vlasnika šuma ograničenog
u slobodnoj raspoložbi svojom šumskom imovinom (pretvaranjem
zemljišta u vredniju kulturu krčenjem, zabrana čiste sječe, proređivanje
prije reda, ograničeno korišćenje glavnog užitka i t. d.) i da
razliku u vrijednosti prihoda naknadi vlasniku šume vojni erar.


I ako to, strogo uzeto, ne spada u ovu raspravu, ipak neće biti
na odmet reći, da je s obzirom na pridavanje sve veće važnosti šumama
u obrani otadžbine potrebno u §-u 17. Z. š. dopuniti posljednju rečenicu
riječima: »kao i šume koje služe obrani otadžbine«. U vezi s tim treba
u S-u 26 Z. š. u stavu 1. t. 2 riječi »može se« zamijeniti riječima »ima
se«. Ovo s razloga, jer vojne vlasti traže naročit postupak sa šumama,
koje služe obrani otadžbine, a u najmanju ruku takav postupak, kakav
je propisan za zaštitne šume. Logično je dakle, da se takove šume moraju,
a ne »mogu« proglasiti zaštitnim šumama, kako bi se vlasnik
takove šume mogao koristiti povlasticama, koje mu daje Z. š. (§§ 21—24).


§ 24 Z. š. treba izmijeniti da glasi: »na osnovu pravosnažne odluke
nadležne upravne vlasti o proglašenju šume zaštitnom, a na molbu vlasnika
šume, neće poreske vlasti razrezivati porez na zaštitnu šumu za
vrijeme dok zaštita traje.« Stilizacija sadanjega $ 24. Z. š. teško je
shvatljiva poreskim vlastima i1 zato u praksi ima poteškoća. Radi se
međutim na uprošćenju postupka oko proglašavanja stanovite šume za


82