DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 24 <-- 24 --> PDF |
drvu i koji će osim toga u stanovitim slučajevima služiti i nekim višim interesima, jer tako formirane u prostoru drvne mase jesu po svojoj fiziološko-biološkoj izgradnji objekt, koji služi! javnoj sigurnosti, jer vrši izvjesnu zaštitnu funkciju u pogledu hidrološkom i mehaničkom, a utječe donekle lokalno na klimatske, higijenske i esteske odnose stanovitoga kraja. Dakle osim ekonomske imaju šume i naročite izvanekonomske važnosti za čovjeka, odnosno njegovu okolinu i njegova materijalna, pa i duhovna dobra. Napose u ekonomskom pogledu šume služe zadovoljenju potreba ne samo vlasnika ili neposrednih korisnika, već one služe i neposredno udovoljenju potreba na šumskim proizvodima okolišnog stanovništva, a posredno potrebama čitavoga jednoga kraja, pa i čitave države, ili kraće rečeno: sa stanovitim šumama gospodari se na stanovit način, koji ograničava slobodu vlasnika, ako to traži interes opće privrede zemlje ili ekonomska potreba kraja. Građanski zakonici evropskih zemalja ograničavaju vlasnika stvari u izvršavanju prava vlasnosti, ako se tim vršenjem vrijeđaju prava trećih lica ili prelaze granice propisane u zakonima, da se uzdrži i unaprijedi opće dobro (austr. o. g. z.). Tako i naš zakon o šumama od 21. XII. 1929. g. u cilju zaštite stanovitih javnih interesa ograničava vlasnika ili posjednika stanovite šume ne samo u načinu podizanja šumske kulture i u načinu uzimanja plodova sa svoga šumskoga zemljišta nego i u slobodnom raspolaganju samim šumskim zemljištem kao osnovnim faktorom produkcije. Upravo taj interes izdiže kulturu šuma nad njezinu ekonomsku karakteristiku, ali joj zato umanjuje prometnu vrijednost. Ali taj javni interes ne dolazi do izražaja na dovoljno određen i jasan način, tako da naša šumska politika izražena i zakonom o šumama u onom svojem dijelu, koji pridaje šumi vanekonomski karakter, ne leži na čvrstoj osnovici. Zbog toga se ta vrst kulture zemljišta ne može ni pravilno ni sigurno smjestiti u zgradi opće narodne privrede, da bi se po tom mogla normalno da razvija, već se stalno bori s poteškoćama sve i pored toliko naglašavane višestruke važnosti šuma. A upravo taj javni interes trebao je da daje zakonodavcu mogućnost da silom zakona izgrađuje kod državljana pravilnije mišljenje o značenju šume, a prema tomu učini razumljivijim i naročit postupak sa šumama. Pokušati ću da odgovorim na pitanje, u čemu se sastoji javni interes, koji interesi i na koji način dolaze do izražaja u primjeni zakona o šumama i što bi trebalo prilikom narednoga novelisanja zakona o šumama preduzeti da se javni interesi bolje fiksiraju i s tim pomenute poteškoće otklone. Kao član jednoga kolektiva (države, banovine, općine itd.) svaki pojedinac ima u tom kolektivu svoju najužu interesnu pravnu sferu i u njoj svoj individualni lični interes. U granicama te sfere može pojedinac u borbi za opstanak i razvoj da dođe u sukob sa drugim pojedincima, koji su nosoci isto takvih prava. Država kao najviša i najjača zajednica ne ulazi u ta privatna lična prava, sve dok nije izazvana potrebom da intervenira i to nastaje onda, kad pojedinci ne mogu između sebe da rasprave stanovit spor. Tad je potrebna ta intervencija u interesu zajednice, općem, javnom. Tako je počeo interes u najprimitivnijim odno 78 |