DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 24     <-- 24 -->        PDF

drvu i koji će osim toga u stanovitim slučajevima služiti i nekim višim
interesima, jer tako formirane u prostoru drvne mase jesu po svojoj
fiziološko-biološkoj izgradnji objekt, koji služi! javnoj sigurnosti, jer vrši
izvjesnu zaštitnu funkciju u pogledu hidrološkom i mehaničkom, a utječe
donekle lokalno na klimatske, higijenske i esteske odnose stanovitoga
kraja. Dakle osim ekonomske imaju šume i naročite izvanekonomske
važnosti za čovjeka, odnosno njegovu okolinu i njegova materijalna, pa
i duhovna dobra.


Napose u ekonomskom pogledu šume služe zadovoljenju potreba
ne samo vlasnika ili neposrednih korisnika, već one služe i neposredno
udovoljenju potreba na šumskim proizvodima okolišnog stanovništva,
a posredno potrebama čitavoga jednoga kraja, pa i čitave države, ili
kraće rečeno: sa stanovitim šumama gospodari se na stanovit način, koji
ograničava slobodu vlasnika, ako to traži interes opće privrede zemlje
ili ekonomska potreba kraja.


Građanski zakonici evropskih zemalja ograničavaju vlasnika stvari
u izvršavanju prava vlasnosti, ako se tim vršenjem vrijeđaju prava
trećih lica ili prelaze granice propisane u zakonima, da se uzdrži i unaprijedi
opće dobro (austr. o. g. z.). Tako i naš zakon o šumama od 21.


XII. 1929. g. u cilju zaštite stanovitih javnih interesa ograničava vlasnika
ili posjednika stanovite šume ne samo u načinu podizanja šumske kulture
i u načinu uzimanja plodova sa svoga šumskoga zemljišta nego i u slobodnom
raspolaganju samim šumskim zemljištem kao osnovnim faktorom
produkcije. Upravo taj interes izdiže kulturu šuma nad njezinu
ekonomsku karakteristiku, ali joj zato umanjuje prometnu vrijednost.
Ali taj javni interes ne dolazi do izražaja na dovoljno određen i jasan
način, tako da naša šumska politika izražena i zakonom o šumama u
onom svojem dijelu, koji pridaje šumi vanekonomski karakter, ne leži na
čvrstoj osnovici. Zbog toga se ta vrst kulture zemljišta ne može ni
pravilno ni sigurno smjestiti u zgradi opće narodne privrede, da bi se
po tom mogla normalno da razvija, već se stalno bori s poteškoćama
sve i pored toliko naglašavane višestruke važnosti šuma.
A upravo taj javni interes trebao je da daje zakonodavcu mogućnost
da silom zakona izgrađuje kod državljana pravilnije mišljenje o
značenju šume, a prema tomu učini razumljivijim i naročit postupak sa
šumama.


Pokušati ću da odgovorim na pitanje, u čemu se sastoji javni interes,
koji interesi i na koji način dolaze do izražaja u primjeni zakona
o šumama i što bi trebalo prilikom narednoga novelisanja zakona o
šumama preduzeti da se javni interesi bolje fiksiraju i s tim pomenute
poteškoće otklone.


Kao član jednoga kolektiva (države, banovine, općine itd.) svaki
pojedinac ima u tom kolektivu svoju najužu interesnu pravnu sferu i u
njoj svoj individualni lični interes. U granicama te sfere može pojedinac
u borbi za opstanak i razvoj da dođe u sukob sa drugim pojedincima,
koji su nosoci isto takvih prava. Država kao najviša i najjača zajednica
ne ulazi u ta privatna lična prava, sve dok nije izazvana potrebom da
intervenira i to nastaje onda, kad pojedinci ne mogu između sebe da
rasprave stanovit spor. Tad je potrebna ta intervencija u interesu zajednice,
općem, javnom. Tako je počeo interes u najprimitivnijim odno


78