DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 23 <-- 23 --> PDF |
kada je Ali s obzirom na činjenicu, da je odnos izmedju tangencijalnog i radi; jalnog utezanja stalno t0 : r0 = 2 : 1 i da je zbir tih utezanja stalan i za slučaj ß =zz 45° jednak t0 -j-r„ = -.—-^. (iz detalja I i II si.), dobijemo 1 . t —2_._A_. r 3 sin 45 ° ~ 3 sin 45´ ° ili u procentima 10Ü .== to 100. r0 100* 1 ´ " lOOr b za ugao ß = 45° t = 1 2 sin 45 4 b„ 100 D 2 b0 100 77= — .-J^-.-^i. j? 3 1006 1 3 100. 1 Nemože se dovoljno naglasiti činjenica, da su sve napred izvedene formule samo od manjeg ili većeg teoretskog i praktičnog značaja. Drvo, podležući promenama oblika i dimenzija pod dejstvom promima stupnja vlage, ne podleže nikada, pravilnim geometrijskim figurama ni matematskim formulama. Primenjujući dobivene formule i grafikone na podatke dobivene u toku opita treba proceniti, u koliko one daju dovoljne rezultate ili u koliko ih treba podvrći modifikacijama, da bi se prilagodile pojedinim slučajevima i dale zadovoljne rezultate. Résumé. Considérations théoriques des retraits linéaires et voménométriques. Relations théoriques pouvant exister entre les retraits tangentiels, radiaux et longitudinaux d´ un coté et les retraits voluménometriques d´ un autre. Effet de la courbature des couches annuelles sur ie retrait taugenciel. Rectification théorique du retrait des dimensions dans un sens quelconque du plan transversal en vue d´ obtenir les retraits nettement radiaux et tangentiels. Ing. A. PERUŠ1Ć (BEOGRAD): JAVNI INTERES U NAŠEM ŠUMSKOM ZAKONODAVSTVU* (L´INTÉRET PUBLIQUE DANS NOTRE LÉGISLATION FORESTIERE) Šuma je naročita vrst kulture zemljišta, koja se izgrađuje decenijima, dok se prirodnim putem (godišnjim priraštajem) uz pomoć čovjeka ne izgradi stanovita drvna masa stojećih stabala ili tzv. drvnil kapital, koii vlasniku šume ima da daje izvjestan, više manje stalan prihod u * Radnja djelomice odštampana u »Glasniku Ministarstva unutarnjih poslova, broj ... 77 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 24 <-- 24 --> PDF |
drvu i koji će osim toga u stanovitim slučajevima služiti i nekim višim interesima, jer tako formirane u prostoru drvne mase jesu po svojoj fiziološko-biološkoj izgradnji objekt, koji služi! javnoj sigurnosti, jer vrši izvjesnu zaštitnu funkciju u pogledu hidrološkom i mehaničkom, a utječe donekle lokalno na klimatske, higijenske i esteske odnose stanovitoga kraja. Dakle osim ekonomske imaju šume i naročite izvanekonomske važnosti za čovjeka, odnosno njegovu okolinu i njegova materijalna, pa i duhovna dobra. Napose u ekonomskom pogledu šume služe zadovoljenju potreba ne samo vlasnika ili neposrednih korisnika, već one služe i neposredno udovoljenju potreba na šumskim proizvodima okolišnog stanovništva, a posredno potrebama čitavoga jednoga kraja, pa i čitave države, ili kraće rečeno: sa stanovitim šumama gospodari se na stanovit način, koji ograničava slobodu vlasnika, ako to traži interes opće privrede zemlje ili ekonomska potreba kraja. Građanski zakonici evropskih zemalja ograničavaju vlasnika stvari u izvršavanju prava vlasnosti, ako se tim vršenjem vrijeđaju prava trećih lica ili prelaze granice propisane u zakonima, da se uzdrži i unaprijedi opće dobro (austr. o. g. z.). Tako i naš zakon o šumama od 21. XII. 1929. g. u cilju zaštite stanovitih javnih interesa ograničava vlasnika ili posjednika stanovite šume ne samo u načinu podizanja šumske kulture i u načinu uzimanja plodova sa svoga šumskoga zemljišta nego i u slobodnom raspolaganju samim šumskim zemljištem kao osnovnim faktorom produkcije. Upravo taj interes izdiže kulturu šuma nad njezinu ekonomsku karakteristiku, ali joj zato umanjuje prometnu vrijednost. Ali taj javni interes ne dolazi do izražaja na dovoljno određen i jasan način, tako da naša šumska politika izražena i zakonom o šumama u onom svojem dijelu, koji pridaje šumi vanekonomski karakter, ne leži na čvrstoj osnovici. Zbog toga se ta vrst kulture zemljišta ne može ni pravilno ni sigurno smjestiti u zgradi opće narodne privrede, da bi se po tom mogla normalno da razvija, već se stalno bori s poteškoćama sve i pored toliko naglašavane višestruke važnosti šuma. A upravo taj javni interes trebao je da daje zakonodavcu mogućnost da silom zakona izgrađuje kod državljana pravilnije mišljenje o značenju šume, a prema tomu učini razumljivijim i naročit postupak sa šumama. Pokušati ću da odgovorim na pitanje, u čemu se sastoji javni interes, koji interesi i na koji način dolaze do izražaja u primjeni zakona o šumama i što bi trebalo prilikom narednoga novelisanja zakona o šumama preduzeti da se javni interesi bolje fiksiraju i s tim pomenute poteškoće otklone. Kao član jednoga kolektiva (države, banovine, općine itd.) svaki pojedinac ima u tom kolektivu svoju najužu interesnu pravnu sferu i u njoj svoj individualni lični interes. U granicama te sfere može pojedinac u borbi za opstanak i razvoj da dođe u sukob sa drugim pojedincima, koji su nosoci isto takvih prava. Država kao najviša i najjača zajednica ne ulazi u ta privatna lična prava, sve dok nije izazvana potrebom da intervenira i to nastaje onda, kad pojedinci ne mogu između sebe da rasprave stanovit spor. Tad je potrebna ta intervencija u interesu zajednice, općem, javnom. Tako je počeo interes u najprimitivnijim odno 78 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 25 <-- 25 --> PDF |
sima ljudi. Interes zajednice t. j. red i mir u zajednici traže da se oprečni interesi izravnaju, a izravnavaju se tako da se ograniči sloboda svakoga pojedinca i odredi krug interesa pojedinaca, jer to traži skupni, javni interes, koji! nastaje iz opravdanoga interesa pojedinaca i koji je ograničen isto takvim opravdanim interesom drugoga pojedinca i više pojedinaca. To ograničavanje pojedinačnih interesa odnosno postizavanje harmonije u dodirnim krugovima individualnih interesa potrebno je dakle u interesu skupnosti!, zajednice, kolektiva, općine, banovine, države, potrebno je u kolektivnom općem, javnom interesu. Po g. J. Stefanoviću »javni je interes kompromis između pojedinih privatnih interesa, koji međusobno kolidiraju«. Da može doći do vrela na tuđem zemljištu, potreban je pojedincu prolaz kroz zemljište. To je njegov individualni interes. Interes pojedinca graduiran je i kombinovan. Qraduacija je n. pr. u tom što se stazom služe pješaci, selski put služi! za seljačka kola, a cesta za automobile. Kombinovan je u tom što se pješak služi i automobilskom cestom. Državni šumski rasadnik ne trebaju svi, nego pojedinci, alil bi ga mogli i drugi trebati. Rasadnik je dakle u općem interesu. Pored svojih najužih interesa ima čovjek i imat će svoje kolektivne interese, jer je to rezultat društvenog života čovjeka. Prolaz cestom kroz selo do željeznice u interesu je ne samo jednog čovjeka, nego i svih seljana. To je njihov kolektivni interes. I taj se interes graduira, jer može biti jači i slabiji. Slabiji! je n. pr. interes jednoga sela od interesa cijele općine, ove od interesa banovine. Interes je države pred svima, ispred banovine, općine i sela, dakle je najjači. Takav interes treba opet razlikovati od interesa sela, općine, države, koji n. pr. imaju svoju šumu ili svoje poduzeće (elektranu, ciglanu), kad dakle ta tijela nastupaju kao nosioci! privatnog prava, dakle i obaveze, i kad takva lica djeluju, čine to kao svaki drugi pojedinac, kao privatno lice, jer za njih važe isti propisi! kao i za ostale građane. Svaki javni interes u širem je smislu i interes pojednaca, o kome se radi u konkretnom slučaju. Upravna vlast ima da ustanovi granice jednoga i drugoga, da čuva i zaštićuje javne interese (stav 1. 61. 65 Zakona o unutrašnjoj upravi). Zaštitu javnoga interesa ne treba kolektiv (selo, općina, banovina) da naročito traži! od upravnih vlasti. One su zato postavljene i moraju poznavati život i utvrditi u svakom konkretnom slučaju taj interes. Utvrđenje javnoga interesa u konkretnom slučaju prepušteno je upravnim vlastima: da one, prema prilikama i! u duhu zakona, koji reguliše odnosnu upravnu materiju, utvrde konkretan javni interes. Ogroman je broj pojedinaca, čiji interesi! nisu samo njihovi lični, već istovremeno i interesi zajednice, a razvitkom i napretkom društva taj je broj sve veći. Bez obzira na dvije suprotne ideologije o ekonomskom i društvenom poretku u svijetu sve je veći krug kolektivnih interesa na štetu prava pojedinaca. Ranije se država starala o javnoj sigurnosti pojedinaca, a brigu o materijalnom i kulturnom radu i napretku ostavljala pojedincima. Razvitkom moderne države sve se više proširuje njezina djelatnost odnosno djelatnost njezinih organizacija i! na ostale emanacije čovječjeg života. 79 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Prema postojećoj našoj pravnoj literaturi* naše upravno zakonodavstvo ne definira pojam javnog interesa. Naš ustav od 3. IX. 1931. g. spominje te interese na više mjesta, ali ne daje definicije tih interesa. Po ustavu »država ima u interesu cjeline, a na osnovu zakona, pravo i dužnost da interveniše u privrednim odnosima građana, u duhu pravde i otklanjanja društvenih suprotnosti« (Čl. 23). Stavlja se u dužnost zakonodavstvu da interes cjeline kodifikuje zakonski ovim riječima: »U interesu cjeline, na osnovu zakona,« dok se po pojedinim zakonskim propisima nešto naređuje ili zabranjuje »u interesu javne bezbjednosti, javnog zdravlja, javnog morala i si.« Po Zakonu o unutrašnjoj upravi! »pozvane su vlasti opće uprave, da čuvaju javne interese i da se staraju za opće dobro.« Glavni je cilj opće uprave: da »služi razvijanju i podizanju duhovne i materijalne kulture zemlje«. Po zakonu o nazivu i podjelu kraljevine na upravna područja (§ 12) »ban se stara za ekonomski i kulturni razvitak u svom području.« Zakon o općem upravom postupku ističe te interese na više mjesta bez pobližeg objašnjenja (st. 2 §-a 42, t. 2. §-a 70, st. 2. §-a 75, st. 2 §-a 110, st. 2 §-ai 128, st. 3 §-a 136 itd.) Zakon o šumama (Z. š.) u § 7. stav. 3. propisuje, da se »dozvola za krčenje i pretvaranje u drugu vrst kulture neće dati, ako to ne dopušta kakav javan interes, kao što je interes opće privrede, javne bezbijednosti, obrane otadžbine ili zaštite klimatskih i higijenskih interesa i ekonomskih potreba nekoga kraja«. Zakonodavac nije stepenovao javne interese u važne i manje važne. Oni su u § 7 stav 3 Z. š. nabrojeni. Znači, da bi mogao doći u obzir još kakav javni interes n. pr. turizam, promet stranaca, a to će ocijeniti upravna vlast. Da lil je od gore pobrojanih javnih interesa važniji n. pr. onaj opće privrede ili obrane otadžbine, cijenit će vlast. Po § 15 Z. š. može upravna vlast proglasiti stanovite šume zaštitnima. Po zvaničnom komentaru z. š. te šume vršenjem specijalnog zadatka udovoljavaju općem interesu. § 26 Z. š. propisuje: »sa šumama, koje služe: 1) obrani otadžbine ili 2) koje su na osnovi posebnoga zakona proglašene prirodnim spomenicima (nacionalnim parkovima), može se postupati kao i sa privremeno ili stalno zaštitnim šumama«. Propisujući vlasnicima privatnih šuma način gospodarenja u svojim šumama § 74 z. š. određuje: »U opravdanim slučajevima, s razloga važnih javnih interesa, može ministar šuma i rudnika na predlog bana izuzetno i ovima propisati obaveze gospodarenja šumom po načelu stroge potrajnosti.« Zvanični komentar ovomu općenit je i manje određen, prema tomu za praksu nedostatan. U cilju pošumljavanja izdvojiće se »sva nepošumljena apsolutna šumska zemljišta, čije pošumljavanje traži opći javni interes...« (§ 92 Z. š.) Po §-u 106 Z. š. nekoje se vrsti šuma ne mogu dijeliti, a privatno lice može dijeliti i parcelirati svoju šumu samo po dozvoli vlasti. Svrstati ću javne interese u dvije glavne grupe. U prvu grupu (I) neka uđu vanekonomski interesi: klimatski higijenski, pa i1 estetski, inte * Vidi komentare Zakona o općem upravnom postupku od Dr. F. Goršića, Dr. T. Krbeka, J. Stefanovića. 80 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 27 <-- 27 --> PDF |
resi javne bezbijednosti i interesi obrane otadžbine. U drugu (II) ekonomski interesi: interesi opće privrede i ekonomske potrebe nekoga (t. j . konkretnoga) kraja. Ad I) Šumarski stručnjak u svojem stručnom nalazu (visum repertum) treba da konstatuje, da će se n. pr. krčenjem recimo 1000 Ha šume pogoršati lokalne klimatske, a u vezi s tim i higijenske prilike. Kako će on to konstatovati, kad još u naucii nije sasvim prečišćeno pitanje, u koliko šuma zaštićuje konkretne klimatske i higijenske interese stanovitoga kraja. Mnogi su od nas n. pr. uvjereni, da prostrane šume usporuju oticanje vode i sprečavaju ili barem ublažuju opasnost od poplava. Međutim to ne stoji, jer svaka geološka struktura tla drugačije reagira na dugotrajne kiše i kod pitanja poplava svakako je važnija geološka struktura od vegetacije. Šuma samo kratko vrijeme može da zadrži vodu, a kod dugotrajnih kiša ne samo da šuma vodu više ne zadržava, nego se događa upravo obrnuto: ona izbacuje zadržanu veliku količinu upravo katastrofalno.* Ovo mišljenje potvrđuju i noviji američki ispitivači, koji odriču svaku funkciju šume u odnosu prema velikim poplavama i pridaju joj negativno djelovanje. U Americi je poremećenjem ravnoteže u kulturama, u dalekoj prošlosti izgrađenima, došlo do pogoršanja tla i do lokalne izmjene atmosferskih odnosa. Bujičari kao da ne dijele mišljenje starih šumarskih stručnjaka da šume sprečavaju poplave. U cilju zaštite klimatskih i higijenskih interesa treba da dadu mišljenje nadležni faktori. U koliko izmjena vrsti kulture šuma u drugu vrst kulture može u konkretnom slučaju da djeluje na klimu, dati će obrazloženo stručno mišljenje i šumarski i agronomski stručnjak. Potrebno je da se za šum. stručnjake izrade uputstva za davanje takovoga mišljenja, da ga može uvažiti upravna vlast. Interes javne bezbijednosti dolazi do izražaja u tom što šume zaštićuju vlastito šumsko zemljište i zemljište bliže i dalje okoline. U upravnom postupku kod proglašavanja šuma zaštitnima nalazi se šum. stručnjak u lakšem položaju, jer su odredbe zakona o šumama u svojim §§ 18—25 i odredbe Pravilnika o zaštitnim šumama određene i jasne tako, da tu nema što da se naročito napomene. Po § 15 Z. š. može upravna vlast proglasiti stanovite šume za stalno zaštitne ili za privremeno zaštitne i propisati naročito postupanje sa njima. Po § 16 Z. š. stalno zaštitne šume jesu: »1) koje zaštićuju zemljište od odronjavanja, spiranja i utiskivanja (klizanja), a nalaze se na strmim obrocima ili na obalama voda ili na zemljištu izloženom raznošenju (razvejavanju) vjetrom« (mehanička zaštitna funkcija); 2) »koje zaštićuju vrela, bujična područja, sprečavaju naglo oticanje vode i tako posredno zaštićuju od poplave i usova (lavina)« (hidrološka zaštitna funkcija); 3) »koje se nalaze na gornjoj granici vegetacije ili uopće na visokim planinskim položajima.« * Dr. K. K a r o 1 y i : Metode i problemi u šumarskoj nauci. Šumarski list 1922 g. .broj 3. 81 6 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Po S 17 Z. š. privremeno zaštitne šume jesu one, »koje zaštićuju objekte izvan svoga staništa i koje je nadležna vlast za takve proglasila. U tom cilju mogu se proglasiti zaštitnim šumama naročito one, koje štite ljekovite vode i klimatska lječilišta« (naselja, saobraćajna sredstva). Na granicama države može doći u pitanje i interes javne bezbijednosti u smislu redarstvenom, o čemu daje svoje mišljenje policijska vlast. § 26 Z. š. ima u vidu naročit javni interes: obranu otadžbine. U čemu je taj interes, odlučuju vojne vlasti. Premda danas, za slučaj rata, može svaka šuma nestati za kratko vrijeme, ipak je novi način ratovanja iz zraka pojačao važnost šuma za slučaj rata, a ta je važnost u zastiranju terena šumskim drvećem (crnogorica, bjelogorica, visoka šuma, sitna šuma, mlade branjevine i kulture). Taj interes tangira u prvom redu šume na granici, zatim šume i u unutrašnosti zemlje. Zato obrana zemlje ne može ostati indiferentna prema tomu, da li je stanovito zemljište ogolićeno ili je pokriveno i kako pokriveno. Dolazi dakle u obzir: krčenje šuma I čista sječa, a negdje čak i preborna sječa odnosno naročit gospodarski režim u stanovitim zonama, koji ne može više puta da harmonira sa naukom o uzgoju šuma. Polazeći sa gledišta narodne obrane sve šume imaju zaštitni karakter. Nadležna će vlast odlučiti, koje šumske objekte treba izuzeti od redovnog šum. gospodarenja odnosno s kojim se šumama u smislu § 26 Z. š. može (ili, tačnije rečeno) mora postupati kao sa privremeno ili stalno zaštitnim šumama. Vlasnik takve šume može da se posluži povlasticama, koje mu daju §§ 21 do 24 Z. š. (uzimanje šume u državnu upravu, otkup objekta, ograničenje prava službcnosti, oslobođenje od poreza). Stvarna olakšica za vlasnika šume bila bi jedino u otkupu šuma odnosno u prezimanju objekta u vlasništvo države kao i oslobođenje od olaćanja poreza. U ostalom stvar je šum. stručnjaka da utvrde godišnju štetu vlasnika šuma ograničenog u slobodnoj raspoložbi svojom šumskom imovinom (pretvaranjem zemljišta u vredniju kulturu krčenjem, zabrana čiste sječe, proređivanje prije reda, ograničeno korišćenje glavnog užitka i t. d.) i da razliku u vrijednosti prihoda naknadi vlasniku šume vojni erar. I ako to, strogo uzeto, ne spada u ovu raspravu, ipak neće biti na odmet reći, da je s obzirom na pridavanje sve veće važnosti šumama u obrani otadžbine potrebno u §-u 17. Z. š. dopuniti posljednju rečenicu riječima: »kao i šume koje služe obrani otadžbine«. U vezi s tim treba u S-u 26 Z. š. u stavu 1. t. 2 riječi »može se« zamijeniti riječima »ima se«. Ovo s razloga, jer vojne vlasti traže naročit postupak sa šumama, koje služe obrani otadžbine, a u najmanju ruku takav postupak, kakav je propisan za zaštitne šume. Logično je dakle, da se takove šume moraju, a ne »mogu« proglasiti zaštitnim šumama, kako bi se vlasnik takove šume mogao koristiti povlasticama, koje mu daje Z. š. (§§ 21—24). § 24 Z. š. treba izmijeniti da glasi: »na osnovu pravosnažne odluke nadležne upravne vlasti o proglašenju šume zaštitnom, a na molbu vlasnika šume, neće poreske vlasti razrezivati porez na zaštitnu šumu za vrijeme dok zaštita traje.« Stilizacija sadanjega $ 24. Z. š. teško je shvatljiva poreskim vlastima i1 zato u praksi ima poteškoća. Radi se međutim na uprošćenju postupka oko proglašavanja stanovite šume za 82 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 29 <-- 29 --> PDF |
štitnom, jer je sadanji postupak spor i; skup, a ne može se primijeniti ir krajevima, gdje još nije katastarski premjer izvršen. Kako je sa interesom opće privrede odnosno ekonomskim potrebama nekoga kraja? Šumarski stručnjak nije zvan da obrazlaže potrebu zaštite tih interesa, kad se radi o dozvoli krčenja, već je zato kompetentno stručno mišljenje predstavnika privredne djelatnosti dotičnoga kraja. Kad bi se tražila zaštita interesa opće šumske privrede ili šum. privrede stanovitoga kraja, tad bi šumarski stručnjak bio kod kuće, ali ni za taj slučaj ne postoje nikakove pobliže direktive u tom pravcu (koliko mi je poznato iz rješavanja spornih predmeta u .. instanciji niže vlasti nisu ni tražile takve direktive). Ni pravilnikom o krčenju šuma i pretvaranju šum. zemljišta u drugu vrst kulture nil zvaničnim komentarom nisu pobliže fiksirani javni interesi. Znači, da je potrebno da nadležne vlasti (poljoprivredne i šumarske, trgovačko-industrijsko-zanatlijske) utvrde te interese opće privrede u zemlji kao i ekonomske potrebe nekoga kraja, a koje su u vezi s krčenjem šuma odnosno pretvorbom u drugu vrst kulture. Interes opće privrede znači opći privredno-politički interes čitave zemlje, znači, treba poznavati opću privrednu politiku zemlje i njezin odnos prema izmjeni jedne vrsti privredne kulture u drugu i posljedice te izmjene u strukturi opće privrede, jer svaka država nastoji da u svojoj kući proizvodi sve, što je potrebno zajednici. Potrebna je i kultura šuma za te potrebe i zbog interesa općih (krš, državna granica, živi pješak, turizam, ljetovališta, kupatila ...) Potrebno je koordinirati sve privredne odnose i! interese. Po Bühl eru:* »šumsko gospodarstvo, šumska produkcija stoje u najužoj vezi sa općim gospodarskim stanjem u zemlji i u pojedinim krajevima zemlje. Šumarski je stručnjak pozvan da u granicama tih općih prilika razvije svoju djelatnost, a ta će djelatnost biti samo onda od koristi, ako je prilagođena privrednom i1 gospodarskom stanju kraja. Prirodne i gospodarske prilike su jedna zadana, određena veličina. Ne leži u moći vlasnika šume ili šumarskog stručnjaka, da ih u znatnoj mjeri promijeni.« S ovim gledištem nije u punoj saglasnosti osnovno pravilo u našem šumskom zakonodavstvu: »šume koje postoje, imaju se održati«. Pitanje je, koliko je svega i kakovih šuma potrebno u našoj zemlji, a koliko i kakovih šuma treba stanoviti kraj zemlje u vezi s ostalom vrsti gospodarske djelatnosti toga kraja. Kad to bude utvrđeno, neće biti teško odrediti i odnos šumske prema drugoj vrsti kulture, odnosno za svaki pojedini slučaj, kad se traži krčenje šuma, biti! će se na čistu s tim, dozvoljava h interes opće privrede ili potreba zaštite ekonomskih inetresa nekoga kraja, da se konkretna šuma krči i pretvara u drugu vrst kulture. Navesti ću jedan primjer. Veliki šumoposjednik, privatno lice N. moli dozvolu krčenja svoje šume na relativnom šum. tlu u površini od 1000 kat. jutara i pretvorbu u drugu vrst kulture. * Büh l er: Der Waldbau nach wissenschaftlicher Forschung und praktischer Erfahrung I. svezak, Stuttgart 1918, str. 3. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Upravna vlast povede propisani postupak, ali po mišljenju sreskog šum. referenta ne treba dati dozvolu za krčenje, jer da to ne dopušta ekonomska potreba kraja, u kojem leži konkretna šuma. To je suviše općenita tvrdnja i ničim nedokazana. Pokušajmo ju dokazati. Ekonomska potreba nekoga kraja je i potreba na šumskim produktima. Oko konkretne šume nema nikakovih drugih šuma, već se okolišno stanovništvo od davnine snabdijevalo šumskim produktima iz dotične šume. Ako se šuma iskrči, okolišno stanovništvo biće prisiljeno nabavljati ogrijevni i građevni materijal sa strane po visokoj nabavnoj cijeni, dok je u konkretnoj šumi uz povoljne uslove (izradom i prevozom drveta) moglo da se snabdijeva drvetom i napasuje svoju stoku u šumama, uzima list itd. Prema tomu u cilju zaštite ekonomskih interesa dotičnoga kraja stručno mišljenje bit će negativno. Ili, oko konkretne šume, a to je najčešći slučaj, ima sela, čiji su seljani svi ili djelomično ovlaštenici zemljišne zajednice. Njihove šume nisu normalne, nemaju dakle izgrađen normalni drvni kapital; oni su vrlo skučeni u korišćenju svojim šumama, jer im dopustivi etat ne pokriva kućne potrebe na ogrevnom i građevnom drvetu. Pa kad već ne mogu štednjom da izgrade svoj šum. kapital do normale, oni nastoje — a na to su obavezni pozitivnim zakonskim propisima — da svojim šumama strogo potrajno gospodare, dakle nastoje da sačuvaju barem netaknut svoj konkretni osnovni šum. kapital i da se koriste samo prihodima. U tom cilju oni su etatne praznine u svojim šumama kompletirali i svoje potrebe djelomično podmirivali u šumi susjednoga privatnog šumskog posjeda na način, kako smo ga opisali. Ako se ta šuma privatnika iskrči, oni će biti prisiljeni da uz teške uslove dobavljaju drvo sa strane ili da nedopušteno troše svoj osnovni šum. kapital. Dakle je šumsko-ekonomska potreba toga kraja, da se konkretna šuma održi i da se s njom i dalje, dakako po punoj naknadi, koristi okolišno stanovništvo. Ne ulazimo pri tomu u mogućnost, da bi u tom slučaju vlasnik privatne šume, koja nema 300 ha i koji prema tomu nije vezan na plansko gospodarenje, mogao da svu šumu poruši, osigura pošumljenje i na taj način posve eliminira okolišno stanovništvo za duže vrijeme od korišćenja njegovim šumama. Ta nas eventualnost vodi potrebi daljnjeg znatnog ograničavanja privatnoga šumskoga vlasništva, do gospodarenja po principu prihodne potrajnosti, na koju danas vlasnik privatne šume nije obvezan. U ta dva navedena slučaja može šum. stručnjak pravdati svoje mišljenje za uskratu dozvole krčenja, a vlast ne može drugo, a da valjano obrazloženo stručno mišljenje ne uvaži. Ne treba pri tomu ulaziti ni u to, što je likvidacijom agrarne reforme izvršena eksproprijacija dijela velikog privatnog šumskog posjeda u korist zemljoradnika, dakle indirekte i u korist zemljišnih zajednica. Slučaj kad je okolica vrlo siromašna i živi jedino od rada u šumu, spada u nadležnost socijalne skrbi. Dalje. Krčenje se može dozvoliti, »ako se s tim stvarno zadovoljava životna potreba, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti« (§ 7 stav 1 toč. 1 Z. š.). Utvrditi životnu egzistentnu potrebu vlasnika šume danas je dosta teško, katkad nemoguće, osobito kod velikog šumskog posjeda privat 84 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 31 <-- 31 --> PDF |
nika ili društva. Dakle, diskreciona ocjena upravne vlasti dolazi do primjene u punom smislu, katkad il bez granice. Prema tomu kraj sadanje naše upravne prakse nije isključena samovolja. U praksi se pojavio slučaj, da je upravna vlast i suviše ekstenzivno tumačila izraz »životna potreba«, jer je po njem razumjela ne samo potrebu vlasnika šume, nego i životnu potrebu okolišnog stanovništva, koje se n. pr. namnožilo, tako da je prisiljeno na raseljavanje, jer ga raspoloživo poljoprivredno zemljište ne može da ishrani. Vlast je dozvolu krčenja šuma il pretvorbu u poljoprivredne svrhe obrazlagala (osim drugim razlozima) i životnom potrebom okolišnog stanovništva. Povodom rekurza trećih lica, da je potrebno održanje šuma iz javnih interesa, viša je upravna vlast poništila odluku tumačeći citiranu normu (§ 7 st. 1 toč. 1) restriktivno s obzirom na § 6 Z. š., po kojem se šume, koje postoje, moraju održati, odnosno da je zakonodavac imao na umu životnu potrebu vlasnika šume, a ne stanovništva okoline. Van sumnje je, da će se narednim noveliranjem Z. š. u cilju sprečavanja proletarizovanja poljoprivrednika ne samo uzimati u obzir neotkloniva životna potreba poljoprivrednika okoline, već će se vršiti i kolonizacija na račun relativnoga šumskoga tla, kako bi se sačuvale šume na apsolutnom šum. tiu u onim krajevima, gdje je natalitet velik. Razumije se, nakon što se melioracijom privedu kulturi svi divlji pašnjaci, močvarna i podvodna zemljišta. U kratko rečeno: U upravnoj praksi u postupku za davanje dozvole za krčenje dati će svoje stručno mišljenje agronomski, šumarski i ostali privredni stručnjaci, kad se radii o razmotrenju pitanja zaštite opće privrede, a da svoje stručno mišljenje mogu valjano i obrazložiti, treba da im nadležne vlasti u tom cilju dadu odgovarajuće instrukcije, koje baziraju na određenim principima agrarne i šumske politike. Uvida se potreba, da se pojmu relativnosti! šumskoga tla izraženom u § 7 Z. š. stavu 1 dade obligatorni karakter, da se dakle u § 7, u prvom stavu, izostave riječi »može se dozvoliti« i zamijene riječima »dozvolit će se«. Ovo s razloga, jer se u modernoj pravnoj državi sve više napušta zastarjeli sistem diskrecione moći upravne vlasti odnosno specijalnim zakonima sve više steže slobodna zakonima nevezana djelatnost upravne vlasti. Stranci treba dakle dati mogućnost podizanja upravno-sudske tužbe. Dalje, u prvoj točki prvoga stava, poslije riječi »životna potreba« treba dodati riječi »vlasnika šume ili zemljoradničkoga i radničkoga stanovništva okolilce«. Stavu 3 treba dodati novu rečenicu: »pod ekonomskom potrebom nekoga kraja razumijeva se i snabdijevanje građevnim i ogrijevnim drvetom zemljoradničkoga i radničkog stanovništva okolice, u koliko ono nema svojih šuma ili ih nema dovoljno, da bi redovnim prihodima iz svojih zajedničkih ili vlasničkih privatnih ili susjednih državnih šuma moglo podmiriti neophodne kućne potrebe na građevnom i ogrijevnom drvetu«. Toliko o javnim interesima. U vezi s tim vraćam se na propise iz §§ 74, 92 i 106 Z. š. Norma iz § 74 Z. š. nije pravilo, već izuzetak. Zakonodavac ovdje rabi izraze »u opravdanom slučaju» i »s razloga važnih javnih interesa«. Dakle pleonazam, ali koji ipak ne unaša nejasnoću. Odlučno je, što za takovu obavezu treba da postoji važan javni interes. Stranka nema pravo upravno-sudske tužbe na odluku ministra i zato upravna vlast mora dobro paziti na upotrebu svoga diskrecionoga 85 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 32 <-- 32 --> PDF |
prava. Velik je tu interes stranke, kad ju državna vlast koordinira sa vlasnicima onih šuma, koje stoje pod naročitim javnim nadzorom, a da za to stranka nema nikakvoga regresa. Stranka bi n. pr. mogla u skladu sa privrednim planom (programom) ili bez toga, a bez povrede šumsko policijskih propisa prodati svoj periodički etat unaprijed za vrijeme vrlo povoljne konjunkture na drvnom tržištu, dok je ovako vezana na iskorišćavanje svakogodišnjih ctata, za koje se može desiti da ih mora prodavati u vremenu krize sa gubitkom. Osim toga strogo potrajno gospodarenje traži i veće upravne troškove. Strogo potrajno gospodarenje potrebno bi bilo propisati i onom privatnom licu, na čije su šume upućeni zemljoradnici okolice, koji ili nemaju svojih šuma ili redovni prihodi njihovih šuma nedostaju. Dakle interes privrede dotičnoga kraja. Taj je interes po tekstu zakona na posljednjem mjestu, a trebalo bi mu dati jedno od prvih mjesta. Interes opće privrede kao jedan od (po zakonu o šumama) važnijih interesa ne smatram toliko važnim, da privatnom šumom treba gospodariti po načelu stroge potrajnosti, jer i prekidno gospodarenje može zadovoljiti taj interes, dok interes obrane otadžbine ne ulazi u potrajnost ili prekidnost gospodarenja, već u vrst i način sječe. U cilju unapređenja šumarstva i kulture zemljišta propisuje § 92 Z. š. ovo: »Sva nepošumljena apsolutno šumska zemljišta, u prvom redu na kršu i jugu dužave, čije pošumljavanje traži opšti interes, imaju se bez obzira na svojinu u roku od 10 godina izdvojiti, popisati, premjeriti, opisati i kartirati u cilju što skorijeg pošumljavanja, u koliko to nije provedeno po § 12 i! 13. Naročito se imaju na pomenuti način izdvojiti za pošumljavanje sva zemljišta, čije pošumljavanje ima da spriječi: 1) stvaranje popuzina i lavina, survavanje kamena, postanak i širenje vododerina; 2) štetan utjecaj vjetrova i bujica; 3) raznošenje živog pijeska; 4) naglo slijevanje vode sa vrletnih, kamenitih brda. strana, te zasipavanje kamenjem i šljunkom okolnih puteva i poljoprivrednih zemljišta. Isto tako ima da se izdvoji izvjestan potreban dio zemljišta u oblastima slabo pošumljenim radi poboljšanja klimatskih i higijenskih prilika i radi unapređenja turizma i prometa stranaca.« Ova je odredba jasna i određena, jer se ne radi o postojećim šumama, već o šumama koje treba tek stvoriti. Tu mogu brojni javni interesi doći do punog izražaja. Zaštitni (ili tzv. vanekonomski) karakter šume dolazi u prvi red ispred ostalih u zakonu pobrojanih interesa, jer je podizanje šume u stanovitom kraju potrebno da se stvore uslovi za sigurnu egzistenciju čovjeka i osiguranje njegovih materijalnih dobara, u prvom redu zemljišta i saobraćajnih sredstava, dakle interes javne sigurnosti, zatim interes turizma, prometa stranaca itd. I ako to zakon š. izrično ne propisuje, ipak se i dioba šumskoga vlasništva ograničava u javnom interesu, jer se šume samoupravne i komunalne kao osnovna (dakle neotuđiva i neokrnjiva) imovina ne mogu dijeliti, a za diobu privatnih šuma potrebna je dozvola upravne vlasti (§ 106 z. š.). Krajnji je cilj toga ograničenja taj, da se postojeće šume mogu održati, jer se gospodariti racionalno šumom može, a prema 86 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 33 <-- 33 --> PDF |
tome mogu se postići odgovarajući prihodi samo na većoj šumskoj površini. Atomiziranjem šum. vlasništva smanjuju se pretpostavke za racionalno i rentabilno šum. gospodarstvo, drvni se kapital smanjuje, a kad ga nestane, vlasnika šume prisiljavaju nerazmjerni režijski troškovi na to da šumu dalje dijeli odnosno da ju pretvara u drugu vrst kulture, gdje je to moguće. Nestajanje šuma na štetu je naše opće privrede i privrede dotičnoga kraja, što nije u javnom interesu. Dakle, zabranom odnosno ograničavanjem diobe šuma na posredan se način ima u vidu javni interes, jer se pretpostavlja, da će se u mnogo slučajeva po izvršenoj diobi (s vremenom) diobom nastale manje šumske površine pretvarati u drugu vrst kulture. Kako će se u konkretnom slučaju utvrditi taj interes, rečeno je naprijed. Pošto sam na drugom mjestu obradio ovaj predmet,* a tangirao pri tom i javne interese, upućujem čitaoca na taj rad. Aktuelna je borba za i protiv diobe šuma zemljišnih zajednica u savskoj banovini. Tih zajednica ima mnogo, a po vrsti su kulture pašnjačke šumske ustanove u površinskom razmjeru kao 2 : 1. Ima ih na apsolutnom i relativnom šum. tlu. posve siromašnih i onih, čija je imovina predstavljena u šumama. 0 diobi tih šuma u manja privredna tijela odnosno u individualno vlasništvo iznio sam načelno gledište na drugom mjestu.** Borba o diobi vodi se s jedne strane između samih ovlaštenika z. z. (koji: su malo kad svi za diobu, a traže ju iz raznih razloga) i šumskih vlasti, a vodi se opet borba između šumskih i poljoprivrednih vlasti zbog stalnog sukoba tih dviju kultura zemljišta na relativnom šumskom zemljištu. U borbi za sačuvanje integriteta šuma (§ 6. z. š.) navode šum. stručnjaci razloge opće prirode, kao što su: održavanje šuma, koje postoje, u interesu je i posjednika šume i u javnom; važnost i korist šuma osjeća se ne samo u općoj narodnoj privredi, nego se to pogotovo osjeća u stvaranju i podržavanju povoljnih klimatskih tislova, jer šume regulišu oticanje oborina, povoljno djeluju na njihovo stvaranje, podržavaju potrebnu vlagu, uz to i vazduh ublažuju i uklanjaju velike opreke i ekstreme u temperaturi vazduha i time sprečavaju pojavu štetnih velikih vjetrova, oluja i leda. Pošto šume blagotvorno djeluju na klimu i tim stvaraju povoljan ekonomski život okolice, potrebno je, da se šume trajno održavaju u povoljnom razmjeru i prirodnoj ravnotežu sa ostalim kulturama zemljišta. Dosadašnje iskustvo pokazalo je, da dioba zajedničkih šuma s prelazom u individualno vlasništvo ima za posljedicu nestanak šuma zbog neracionalnog gospodarenja, a do toga dolazi zato, jer po izvršenoj diobi šume prelaze iz naročitog javnog nadzora u slobodno gospodarenje, a kod takvoga gospodarenja vlasnici su slabije obvezani prema zakonu o šumama. Zbog toga odredba § 106 Z. š. zaštićuje integritet zajedničkih šuma i u pravilu ne dozvoljava diobu. * Vidi raspravu Ing. A. Perušić : »Dioba privatnih šuma. Mjesečnik pravničkoga društva, Zagreb 1937 g.,tor. 8 i 9. "´* Vidi raspravu A. Perušić : Komunalne šume u Jugoslaviji u Aktima VI međunarodnoga šumarskoga kongresa u Budimpešti 1936 g. (Šum. List 1937, br. 2). 87 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1939 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Kako se vidi, potrebno je da šumske vlasti konkretizuju svoje razloge, jer su ti razlozi, kako se oni obično navode, suviše općenite prirode i slabo uvjerljivi, a razlozi u pogledu klime i suviše magloviti. Dok se tako ne bude i postupalo, postojaće trajni sukobi i to s tim jači što pri diobi onih zemljišnih zajednica, koje imaju vrijednih suma, često i nedopušteni momenti utječu na ovlaštenike, da razdijele svoju imovinu. Naprotiv kod Z. z., koje nemaju gotovine u naravi ili novcu, a kod kojih je prijeka potreba da se podijele, događa se da se ta dioba ne vrši, jer nema sredstava za pokriće komisijskih troškova. Résumé. Quelques pensées a l´égard de la notion, de la matiere et des limites des intérets, publiques délimitant, chez nous, la liberté de disposition de la propriété forestiere. Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD): KRČENJE ŠUMA I ŽIVOTNA POTREBA VLASNIKA PO NAŠEM ZAKONU O ŠUMAMA (L´ESSARTAGE ET LE BESOIN VITAL DU PROPRIÉTAIRE D´APRES NOTRE LOI FORESTIERE) Po zakonu o šumama od 21. XII. 1929. g. krčenje se šuma može dozvoliti, »ako se s tim stvarno zadovoljava životna potreba, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti«. Kraj današnjeg društvenog i ekonomskog poretka nije lako normirati pojam životne potrebe vlasnika jedne šume, jer taj vlasnik može biti i država, pa crkva, općina, komuna i! privatnik. Prema tomu nije lako utvrditi ni egzistentnu potrebu vlasnika šume, a katkad je to i nemoguće, osobito kod velikog šumskog posjeda privatnika ili kakovoga društva. U upravnoj praksi dolazi dakle do primjene u punom smislu diskreciona ocjena upravne vlasti, katkad i bez granice. Prema tomu nije isključena samovolja vlasti. Da bi se ta samovolja vlasti ipak donekle ograničila, vlast treba da u svakom konkretnom slučaju utvrdi tu »egzistentnu« potrebu, jer vlast treba da vodi računa o tomu, da će zaista doći u pitanje egzistencija vlasnika šume, ako ne dozvoli krčenje. Pojam te egzistencije vrlo je rastezljiv. Životna potreba velikog šumskoga posjednika drugačija je od životne potrebe lica, koje ima svoga, recimo, 100 ha šume i ta mu je šuma još mlada. Nedavno je jednom velikom šumoposjedniku (sa preko 30.000 k. j.) odobreno krčenje 250 k. j . šume, da bi mogao podržavati svoju poljsku industriju, jer da mu je ta industrija došla u pitanje zbog izvršene eksproprijacije šuma u svrhe agrarne reforme. Od toga velikoga posjeda eksproprisana je naime krajem 1935 g. jedna četvrtina čitavog 88 |