DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Ostavljamo pomalo željezničku prugu i lijepim šumskim puteljkom skrećemo u
šumu, gdje se izmiješano rasprostire jela (Afoies alba) i bukva (Fagus silvatica). Na
tom području krasne jelove i bukove sastojine susrećemo njene pratioce u obliku
grmlja i to mukinju (Sorbus aria), jarebiku (Sorbus aucuparia), alpinskog kozilca
(Lonicera alpigena), običnog kozilca (Lonicera Xylosteum) kao i crvenu bazgu ili planinsku
zovu (Sambucus racemosa). Susrećemo zatim i biljke pratilice bukovih šuma i
to redom Senecio Fuchsi, Dentaria trifolia, Lunaria rediviva, kao i biljke koje redovno
prate bukvu i jelu i to Mercurialis per., Dentaria enneaphylla, Dentaria bulbifera. Na
mnogo mjesta vidimo i Salamonov pečat (Polygonatum multiflorum), koji je pratilac
bukovih i hrastovih šuma, ali ga i ovdje mnogo susrećemo. Kao tipične pratioce bukovih
šuma i na ovim mjestima nalazimo Actaea spicata i Prenanthes purpurea. Na
malom proplanku viđamo i čemeriku (Veratrum album), koja je veoma opasna za stoku.


Šuma, u kojoj se nalazimo, prebornog je oblika sa svim dobnim razredima. Tlo
je velikim djelom pokrito humusom, ali tu i tamo strše dosta velike gromade kamenja.
Vjerojatno je, da je taj humus od kamenog tla i od grana i listinca učinila baš šuma,
koja je svojim korijenjem povezala tlo u kompletno i učinila ga podesnim za uzgajanje
šuma.


Slika 1. Područje bujice Slani Potok. Lijevo Juričićeva pećina (Foto Tranger)


Ostavljamo uvalu sa jelom i penjemo se sve više prema brdu Medvedaku. S vida
pomalo gubimo jelu, a preotimlje mah bukva. S puta promatramo rasprostranjenje jele
i nju u visinama vidimo samo u uvalama, koje obiluju vlagom, dok je na osojnim stranama
uopće nema.


Daljnja kultura, koju sretamo, je bukova šuma panjača. Sorbus aria dolazi sve
više. Aneroidom ustanovljujemo visinu od 850 metara. Na tom mjestu prviput na našem
putu javlja se grab (Ostrya carpinifolia) u bukovoj šumi. Tlo je u toj visini već izrazito
kamenito. Sorbus aucuparia prevladava, a javlja se i gorski javor (Acer pseudoplatanus).


Nalazimo se ispod brda Medvedaka (1027 m) i sa visine od kojih 950 m. promatramo
kraj oko nas. Gledamo dolje ispod nas bukve sa krošnjama izrazito zelene boje,
pune života, kako stoje izmiješano s jelom, koja u gornjim regijama biva sve rjeđaostaje sarno u uvalama. Na toj visini sreli smo Ostryu, koja nije otvorila još svoje pupove,
jer je ta visina njena gornja granica rasprostranjenja. S jugoistočne strane
Medvedaka nailazimo na topolu (Populus tremula) i lipu. Uz sam put opažamo i dren
(Cornus mas), koji dolazi na vapnenastom tlu, dok Cornus sangvinea dolazi na izrazitom
silikatnom tlu.


Prolazeći stazom, koja nas vodi prema moru, susrećemo bijelu kuriku (Evonymus
europea) i izraziti bukov elemenat: Hepatica triloba.


43