DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Ing. IVAN SM1LAJ (VINKOVCI): NAČIN UZGOJA I ISKORIŠĆAVANJA SLAVONSKIH HRASTIKA* (MODES DE CULTURE ET D´ UTILISATION DES CHENAIES DE SLAVONIE) Zemljište. Pod slavonskim hrastom razumijeva se hrast lužnjak. Lužnjak se prirodno rasprostire po starijim i mlađim poplavnim riječnim područjima. Područje prirodnog rasprostranjenja slavonskog lužnjaka je poplavno područje rijeke Save u njenom srednjem i donjem toku. Kod ovog savskog poplavnog područja, na kojem se lužnjak prirodno pojavljuje, razlikuju se dvle etaže: viša i niža. Viša, starija etaža odavno je već suha i nju Sava više ne plavi. Ovamo spadaju šume Brodske imovno općine Durgutovica, Surduk, Gornja Dolca. U toj etaži zemljišta su već dobro razvijena. Pojavljuje se i kitnjak, koji traži više mjesta i toplije položaje. Niža, mlada etaža bila je do pred koju godinu izvrgnuta periodičkim — proljetnim i jesenskim — poplavama Save. Te poplave taložile su mulj, vrlo fin i vrlo plodan produkt raspadanja materijala, nošenog vodom te rijeke. Jer te poplave nisu kroz godinu bile česte, to nije bilo često i živo ni to taloženje mulja, pa se je i u toj etaži moglo izgraditi prvoklasno zemljište, podesno za šumsku i poljoprivrednu kulturu. U cilju obrane te niže etaže od štetnih posljedica poplava za poljoprivrednu kulturu podignut je pred nekoliko godina nasip od SI. Broda do Mitrovice. Mi šumari smo se pobojali, da će taj nasip štetno djelovati na šumsku kulturu radi pomanjkanja toga svakogodišnjeg osvježavanja odnosno hranjenja zemljišta sa tim muljem. Svakako će to štetno utjecati u prvom redu na brijest, koji zahtijeva mnogo vlage u zemljištu, zatim na jesen, koji zahtijeva i mnogo vlage i mnogo hrane u tlu. No držim, da za lužnjak to ne će imati štetnih posljedica, čemu služe za dokaz šume lužnjaka u višoj, starijoj etaži ovog poplavnog područja, gdje on dolazi miješan sa grabom, a donekle i sa brijestom i jasenom. Držim da će taj nasip u mješovitim šumama ovog savskog poplavnog područja imati ove posljedice: znatno će se umanjiti učešće brijesta i jasena, a povećat će se učešće graba; hrast pak ostati! će netaknut. Aluvijalni nanos, na kom se nalazi slavonski lužnjak, po svom je sastavu pjeskovita ilovača sa vidljivim znacima početnog podzoliranja. To je zemljište duboko, rahlo, propušta lako vodu i zrak, slabo se opire prodiranju korjenja, lako se troši, bogato je na mineralnim hranilima. Takovo zemljište lužnjaku odlično prija. Klima. Nadmorska visina ove posavske ravnice kreće se od 18—102 m. Njena apsolutna vlaga kreće se oko 700 m/m. Relativna vlaga je oko 75%, pa je tako moguća brza transpiracija biljnog svijeta. Maksimalna temperatura je oko 33° C, minimalna oko —15* C, poprečna oko 10° C. * Predavanje održano 3. X. 1938. u šumi Radiševo brodske imovne općine prigodom ekskurzije učesnika glavne godišnje skupštine Jugoslavenskog šumarskog udruženja, održane 2. X. 1938. u Vinkovcima. 25 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Kako lužnjak traži srednju vlagu tla, malu vlagu zraka, jaku toplinu, to navedeni klimatski faktori ove ravnice lužnjaku potpuno odgovaraju. Lužnjak se dakle u ovoj posavskoj ravnici s obzirom na tlo i klimu nalazi u optimumu svog prirodnog rasprostranjenja. Stoga je i razumljivo, da se on ovdje najuspješnije pomladjuje prirodnim putem. Prirodno pomlađivanje starih hrastika. Prikazati ću ovdje onaj način prirodnog pomlađivanja, koji na temelju 12 godišnjeg rada u tim šumama držim najuspješnijim za uzgoj zdravih otpornih i vrijednih slavonskih šuma. Najprije o prirodnom pomlađivanju hrastika starih 200—300 godina. Kako po 1 jutru ima 20—30 takovih stabala, to je obrast slab i sklop jako prekinut. Nekoliko godina (obično 5) prije nego se misli na kojoj površini sjeći te stare hrastike, zabrani se za pašu jedan njen dio i to obično u jesen one godine, u kojoj je žir urodio. U većini slučajeva zabrani se 5-godisnja sječna površina. To je tkz. predzabrana. Kako ti hrastovi unutar 5 godina bezuvjetno rode žirom do dva puta, i to svakako jedanputa dobrim urodom, to sav taj žir ostaje na zabranjenoj površini. Tlo je radi slabog obrasta sastojine već i prije stavljanja u predzabranu postalo dosta vlažno, jer je dosta oborina došlo izravno u zemlju. Uslijed dostatnog priliva sunca listinac je rastvoren. Na površini, koja se misli zabraniti, ima malo korova, koji nije opasan za novi pomladak. Žir dakle pada na samo tlo, te je time klijanje osigurano. Kod uroda žira, iza koga se površina misli staviti u predzabranu, puštaju se u tu.buduću predzabranu svinje, i to prije opadanja zdravog žira, da razruju tlo pa da time uspjeh klijanja bude što bolje osiguran. Iza kako svinje tlo dostatno razruju i čim počne padati zdrav žir, površina se zabrani za pašu i žirenje t. j. stavi se u predzabranu. Povrh žira napada listinac, koji ga prekriva preko zime, što je vrlo važno za slučaj zime bez snijega, da žir ne promrzne. I ako je hrast vrsta drva, koja traži mnogo svjetla, ipak zasjena starih stabala dolazi dobro isklijalom žiru, jer nježne biljčice u prvim godinama života čuva od prejake insolacije i od preobilne vlage, dok je transpiracija potpuno omogućena. I trave i ne pregusti korov zaštićuju mlade biljčice od kasnih proljetnih mrazova i čuvaju ih također od insolacije, naročito na otvorenim mjestima, gdje nema zasjene starih stabala. Kako za vrijeme od 5 godina hrastova stabla rode sigurno do dva puta, to je za vrijeme trajanja prcdzabrane naplodena sva površina pod krošnjama starih stabala. One pak površine, koje nijesu krošnjama pokrivene, pošumljuju se poslije obavljene sječe starih stabala. Kod drugoga uroda žira ne mogu se naravski u predzabranu puštati svinje, jer bi one svojim rovanjem oštetile postojeći pomladak. Ako u predzabrani ima jasena, brijesta i graba — koji prate hrast u mješovitim posavskim šumama — naplode te vrste drveća površinu predzabrane, jer svaka od njih u roku od 5 godina rodi sjemenom i to grab obilno skoro svake godine, a jasen i brijest dostatno. Naplodjenje ovim vrstama uspješno je, ako je tlo obraslo samo sa rijetkim mekanim travama, te njihovo sjeme, koje je vrlo lagano, dođe do golog tla. Najuspješnije je, ako je površina izvrgnuta poplavi, koja donosi fini mulj, koji je vrlo dobro rasadište jasena i brijesta. Grabu to naplavljivanje nije potrebno, samo njegovo sjeme treba da dođe na golo tlo. Kako vjetar može sjeme ovih vrsta na daleko raznositi, to će površina njime 26 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 29 <-- 29 --> PDF |
biti dovoljno naplodena, ako u predzabrani bude samo nekoliko stabala ovih vrsta. Ako je površina predzabrane obrasla gustom travom i gustim korovom, prirodno pomlađenje sa ovim vrstama ne uspijeva. Tada se pomlađenje tim vrstama vrši sadnjom biljaka iza sječe svih stabala. I za slučaj, ako stabala tih vrsta u predzabrani nema, ne popunjuje se predzabrana njihovim biljkama, već se to čini također iza sječe hrastovih stabala. Kada je površina predzabrane naplodena hrastom, a po mogućnosti! i jasenom, brijestom i grabom — ako ih je u predzabrani bilo — posijeku se stara stabla. Jasno je, da se prigodom rušenja i izrade stabala, a naročito prigodom izvoza izrađene robe, pomladak dosta oštećuje. Međutim posljedica toga oštećenja uskoro nestaje, naročito ako je površina bila dobro naplodena. Uređenje sječina. Iza dovršene sječe i izvoza pristupa se uređenju sječne površine i to postepenim načinom. Sječina se najprije očisti od raznih preostalih otpadaka. Zatim se pristupa čišćenju sječne površine od raznog korova kao i nepoželjnog predrasta. To se čišćenje obavlja odmah iza sječe ili godinu dvije poslije, već prema naravi i jakosti korova i predrasta. Trava je naime već toliko odrasla i gusta, da je dostatna da očuva mlade biljke od mraza. Čišćenjem od korova i predrasta dobiju biljčice više topline, zraka i ^svjetla, time je pojačana transpiracija i asimilacija, a posljedica je svega toga pojačani prirast. Iza provedenog čišćenja sječine provodi se popunjavanje sječne površine. Ponajprije se pošumljuju mjesta, koja nisu bila prekrivena krošnjama hrastovih stabala, pa prema tome nisu ni naplodena. Zatim se pošumljuju ev. čistine, nastale prigodom izvoza izrađene robe. Pošumljavanja se vrše biljkama jasena, brijesta i graba. U koliko na sječnoj površini nije bilo druge vrste drveća osim hrasta, pa prema tome sječna površina nije mogla i drugim vrstama drveća biti prirodno pomlađena, zatim u koliko naplođenje ovim vrstama nije izvršeno ni na način, da je sjeme tih vrsta doneseno sa strane bilo vodom bilo vjetrom, te napokon u koliko sječna površina nije tim vrstama naplodena iz bilo koga razloga, i ako je na sječnoj površini bilo stabala tih vrsta, popunjuje se prirodni pomladak hrasta biljkama tih vrsta. Osebina tla je mjerodavna, koja će se od tih vrsta drveća saditi. Na vlažno tlo dolazi jasen i brijest, na ocjeditija mjesta dolazi grab. Biljke tih vrsta drveća vade se u zabranjenim sastojinama, gdje je taj pomladak pregust, ili u tkz. privremenim prirodnim šumskim vrtovima. Ima naime u odraslim sastojinama položaja, gdje jasen i brijest neobično povoljno i brzo uspijevaju, bilo da sjeme pada sa okolnih stabala bilo da je doneseno poplavnom vodom. Takova se mjesta ograde, pa se iz tih prirodnih vrtova kroz nekoliko godina vadi na milijune mladih biljaka za presadnju. Kako svaka od navedenih vrsta drveća u mladosti brže prirašćuje od hrasta, to se ta popunjavanja provode obično koju godinu iza izvršene sječe, kada je već hrast ojačao i počeo bolje prirašćivati u visinu, te ga navedene vrste ne mogu — bar u toj najranijoj mladosti — osjetljivo zasjenjivati i gušiti. Ako se gdje prigodom uređivanja sječne površine ustanovi, da bi učešće hrasta trebalo biti jače, provede se sadnja žira pod motiku, ako nije prekasno t. j . ako nema bojazni, da bi ev. guste i visoke trave 27 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 30 <-- 30 --> PDF |
malu hrastovu biljčicu u zimi povalile i ugušile. Ako je sadnja žira nemoguća, zasade se hrastove biljke, koje se vade iz gustih branjevina. Navedenim radovima bila bi sječna površina za prvo vrijeme očišćena i uređena. Prirodno pomlađivanje 100—160-godišnjih sastojina. Kako se vrši prirodno pomlađivanje u sastojinama starima 100—160 godina t. j . u sastojinama, u kojima se obično gospodari uz ophodnju od 140 godina odnosno, iz zdravstvenih razloga, uz ophodnje od 120 ili 100 godina? Ako je u takovim sastojinama uslijed bilo kakovih kalamiteta sklop prekinut, prirodno pomlađivanje vrši se kao i kod starih hrastika. Ako je pak sklop potpun, onda se u sastojini provede jedan sijek, kojim se Sklop prekida. Time dolazi u tlo više vlage, sunce brže rastvara listinac i eventualni kiseli humus, svinje ruju, tlo se razrahljuje i pripravlja da primi žir. U prvoj žirorodnoj godini potrebna površina stavi se u predzabranu na ca 5 godina. Sada se prirodno pomlađivanje vrši na isti način kao i kod starih hrastika. Ovaj sijek (radi prekidanja sklopa u svrhu priprave tla) zajedno sa prirodnim pomlađivanjem traje ca 10 godina, u kom je vremenu površina samo zadnjih 5 godina zabranjena za pašu. Sastojina se ne stavlja u predzabranu prije godine uroda žira i iz razloga, da se preranim stavljanjem u predzabranu ne razviju guste trave sa trnjem i raznim drugim korovom, što je na ovako dobrom tlu sasvim moguće. Tlo bi dakle u tom slučaju bilo prekriveno, pa žir i sjeme graba, a osobito sjeme jasena i brijesta, ne bi dolazilo do golog tla, nego bi na travi ili korovu uginulo. Iz istoga razloga — radi naplođenja sa sjemenom jasena i brijesta — u većini slučajeva u sastojinama sa jako prekinutim sklopom nema svrhe držati predzabranu dulje od 5 godina. Iza pet godina zabrane od paše izraste na zabranjenoj površini — radi velike plodnosti tla — gusta visoka trava, razni živi pokrov i korov tako, da ako stabla jasena i brijesta i urode sjemenom, sjeme kada padne, ne dođe u dodir sa zemljom, nego ostane na travi, živom pokrovu i korovu i ugine. Prirodno je dakle najplodenje tim sjemenom nemoguće. Ne preostaje stoga drugo, nego iza provedene sječe provesti popunjavanja sadnjom biljaka tih vrsta drveta. I ako žir rodi svake 2—4 godine, pa je prirodno pomlađenje žirom u roku od 5 godina osigurano, može se ipak dogoditi da radi proljetnih mrazova u doba cvata ne bude uroda žira kroz 5 i više godina. Tada se na površini predzabrane izvrši umjetno pošumljavanje sadnjom žira pod motiku. Ovakovih slučajeva ima vrlo malo. I gdje se sastojine osuše, gdje je dakle iz toga razloga prirodno pomlađenje nemoguće, mora se odmah provesti sadnja žira, da mlade biljke što prije ojačaju, da ih ne bi guste i bujne trave povalile i pogušile. Isto tako mora se što prije na ovakovim površinama obaviti i sadnja biljaka jasena i brijesta, jer i njih guste trave mogu da povale i uguše. Šumskopoljsko gospodarstvo. Dogodi se gdjekad, da u sastojinama sa vrlo slabim obrastom tlo jako zakorovi ili se digne predrast, koji s obzirom na vrst drva, starost itd. ne može poslužiti kao buduća glavna sastojina. Na takovim površinama moguće je jedino umjetno pošumljenje, jer se sasijecanjem korova i predrasta dobiju mnogobrojni i bujni izbojci iz panjeva i žilja, radi kojih je prirodno pošumljenje žirom sasvim ne 28 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 31 <-- 31 --> PDF |
moguće. To umjetno pošumljivanje provodi se ovako: Površina se izda U zakup na tri godine za poljoprivredne usjeve. U prvoj se godini taj predrast sasiječe, a panjevi njegovi sa ostalim korovom iskrče, zemlja se preore i zašilje poljoprivrednim biljkama. Te se biljke siju i druge i treće godine. U početku zadnje godine zakupa (obično u jesen) iskrčena se površina zasadi žirom pod motikom ili pod plug, a na proljeće se zasiju usjevi, koju se mogu žeti. Kada dođe do skidanja usjeva, ovaj se požanje tako, da se žir, koji već ima jednu godinu, ne ošteti. Ovaj usjev je ove prve godine čuvao žir od mraza. Zemljište je dakle dvije godine bilo bez šumskog nasada. Koju godinu iza sadnje žira, koja ne treba biti izvedena gusto, popuni se hrastova kultura u većini slučajeva grabom, koji na takova zemljišta spada, jer se zakorovljuju u glavnom viša suha mjesta, dok u nižim vlažnijim mjestima nema toliko korova, da bi se na ovaj način morao odstraniti, da se površina uzmogne privesti šumskoj kulturi. Ovo šumskopoljsko gospodarstvo svuda se, gdje je to iole moguće, izbjegava. Krčenjem i oranjem tlo se doduše razrahljuje i pojačava se njegova prozraka, ali s druge strane poljoprivredni usjevi iscrpljuju tlo, jer mu oduzimlju i vlagu i mineralna hraniva, što onda manjka mladim biljkama koje radi toga zaostaju u prirašćivanju i! postaju manje otporne protiv parasita. Osim toga — jer u mladosti te biljke nisu guste — zaostaje njihov uzrast, krošnjate su i granate, nemaju potrebnog prirasta u visinu, deblovina im nije čista od grana, a i teže se čiste od grana. Šumsko-poljsko gospodarstvo može konvenirati kao nužno zlo samo kod pretvaranja niskih šuma u visoke, ako se ne bi ni na koji drugi način moglo spriječiti tjeranje izbojaka i postići uništenje izbojne snage panjeva. Tu onda dolazi šumskopoljsko gospodarstvo kao najradikalnije sredstvo za pretvorbu niske šume u visoku. Uzgojene sastojine imati će sve štetne posljedice toga šumskopoljskog gospodarstva, ali samo u prvoj ophodnji. U drugoj ophodnji mogu se već uzgojiti nove sastojine iz sjemena prirodnim putem. Odvodnjavanje. U ovoj posavskoj kao i u svakoj drugoj ravnici ima većih i manjih terenskih depresija, gdje se voda — bilo od poplava bilo od oborina — zadržava, jer ne može ili nikako oticati ili ne može otići u kratko vrijeme. Postoje radi toga površine, koje su ili sasvim gole ili obrasle mekim, manje vrijednim vrstama drveća ili, ako su obrasle vrijednim vrstama drveća, zaostaju u kvantitativnom i kvalitativnom prirašćivanju. Kako to drveće nije zdravo i otporno, izvrgnuto je napadajima raznih bolesti i´ parasita. Ta voda bilo na površini, ako stagnira. bilo u tlu, ako sporo otiče, sprečava aeraciju tla i na površini stvara kiseli humus. Radi kiselog humusa nema u tlu oksidacionih procesa. Radi veće vlage u tlu jače je ispiranje iz eluvijalnog u iluvijalni horizont. Stvara se dakle podzolasto tlo. Podzolasto pak tlo sprečava porast šume, a osobito hrasta, koji ima za korijen duboku srčanicu. Da se odstrane raznovrsne pobrojane štetne posljedice preobilne odnosno stagnantne vode na površinama, gdje ima šume, ali kvantitativno i kvalitativno slabe, kao i da se privedu šumskoj kulturi bare, t. j . površine gdje uopće nema nikakove šumske kulture, moraju se te površine odvodniti. Radi pozitivnih utjecaja toga odvodnjavanja možemo na odvodnienim površinama uzgojiti dobre sastojine hrasta, jasena i brijesta. Na taj način 29 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nestaje iz posavskih šuma bara, dosadanjih neplodnih površina. Ovom odvodnjavanju posvećuje se danas velika pažnja i1 ono se intenzivno provodi, te se na taj način znatni kompleksi zemljišta ili uopće privode šumskoj kulturi ili se znatno poboljšavaju. Gdje je radi malih površina bara ili radi pomanjkanja odvodnih recipijenata odvodnja preskupa odnosno nemoguća, pošumljuju se postojeće male bare amerikanskim jasenom, a nešto i kanadskom topolom. Kako iza podignuća nasipa Brod—Mitrovica u tim malim barama voda dugo ne stagnira, jer je to sada samo voda od oborina, to ovo pošumljavanje dobro uspijeva. Naročito uspijevaju sadnje amerikanskog jasena, dok kanadska topola ne pokazuje baš naročit uspjeh. Divljač. I divljač— niska i visoka — pravi na mladim još neodraslim biljkama branjevina i kultura velike štete. U gospodarskim jedinicama, gdje ima mnogo te divljači, gotovo sav pomladak branjevina i kultura je obgrižcn. Jedino nisu obgrižene biljke, koje su se probile kroz trnje, jer do njih divljač ne može doći. Ali opet radi obrane od divljači´ ne smije se trnju pustiti: maha, jer su rijetke biljke, koje se kroz njega probiju, dok većina njih propadne. Divljač svake godine preko zime odgrizava vršne pupove, uslijed čega krošnje mladica rastu u stranu, a ne u vis, dobivaju šimširast oblik, onemogućuje se prirast u visinu ii time uništava kvaliteta podmlatka. Tragovi ovih štetnih posljedica ostaju kroz cio život sastojine. Iz obzira prema obilnom lovu u ovim šumama ne posvećuje se ovim štetama nikakova ili se posvećuje vrlo slaba pažnja. No dobar uzgoj budućih sastojina imperativno traži reduciranje broja te divljači — naročito visoke — na racionalnu mjeru kao i dobru zimsku prehranu tako reducirane divljači. Time će se izvršiti i selekcioniranje divljači, a i veći užitak u vršenju lova. Ponovno uređenje branjevina. Iza prvog uređenja branjevina ne dira se u njih kroz kojih 5 godina. Kroz to vrijeme ojačale su i razvile su se biljke glavnih vrsta drveća. No ponovno je istjerao i razni korov, a naročito izbojci iz panjeva i žilja sasječenog predrasta i grmlja. Nade se tu i gustog mladog topolika. Sve to tišti i zagušuje biljke glavnih vrsta drveća. Tom pomlatku se ponovno pomaže čišćenjem t. j . ništenjem svega korova, grmlja, trnja, izbojaka i tog mladog topolika, gdje je pre- gust. Oslobođeni pomladak ima ponovno više svjetla, zraka, topline, a time i intenzivniju transpiraciju i: povećanu asimilaciju, pa dosljedno i brži prirast u visinu. Ovakova čišćenja, koja se u zadnje vrijeme intenzivno provode, a koja su neophodno potrebna, stoje doduše mnogo novaca, ali su od očite velike kristi za pomladak glavnih vrsta drveća. Omjer smjese. Prigodom ovih čišćenja provodi se već u nekoj mjeri i reguliranje omjera smjese onih vrsta drveća, koje čine glavni dio buduće sastojine. Gdje je hrast u očitoj, a nepotrebnoj većini, tu se pomaže dobro razvijenim biljkama jasena, brijesta il graba odstranjivanjem susjednih hrastića. Gdje je pak hrast u manjini i guše ga ostale vrste drveća, tu se pomaže njemu. Ako se ovim radovima u slučaju, gdje je hrast u manjini1, ne može omjer smjese odmah regulirati na mjeru, koju za hrast želimo, to nema mjesta zabrinutosti, jer je hrast ovdje u svom optimumu, gdje podnosi zasjenu i do 20 i! više godina, pa će svojom snagom nadvladati sve svoje susjede, koji mu u rastu smetaju. Osim ovoga pomaže mu se i kod proreda. 30 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Kada je tako i taj posao završen, ostavlja se branjevina u miru kroz kojih 10—15 godina. Prorede. U starosti od 20—30 godina pristupa se po prvi puta njegovanju, a time i prvom iskorišćavanju mladih podignutih sastojina. Kod uzgajanja.sastojina ide se ili za produkcijom što veće drvne mase ili za produkcijom što većeg broja što vrednijih stabala t. j . što veće drvne mase tehničkog materijala. Vrijednost svakog stabla ovisi o što duljoj i čišćoj deblovini. Vrijednost nekih vrsta drveta je veća, ako takova deblovina ima sitne koncentrične godove. Ti sitni godovi su kod hrastovine vrlo važni radi uporabe takovog drveta za oplatice. Kod jasena, graba i brijesta ta sitnogodnost nije toliko važna. Uzgoj jedne ili druge vrsti sastojina ovisi o proredama t. j . o njegovanju podignutih sastojina počevši od ca 20 godina starosti pa dalje. Stabla sa dugom čistom i sitnogodnom deblovinom uzgajaju se niskom proredom, kod koje se vade podstojna stabla, dok se u vladajuca stabla odnosno u njihove krošnje ne dira. Time se forsira prirast u visinu. Kako ispod krošanja vladajućih stabala nema svjetla, deblo se čisti od grana. Radi slabo razvijene krošnje i godišnji prirast je minimalan t. j . godovi ostaju sitni, uski. Najveća drvna masa sastojina postizava se, ako se kod proreda zadire u krošnje vladajućih stabala i time intenzivira prirast, dok se podstojna stabla ostavljaju u glavnom netaknuta, da čiste deblovinu vladajućih stabala. To je visoka proreda. Kod ove prorede ima opet raznih niansa i intenziteta već prema tome, ide li se samo za uzgojem što veće ukupne drvne mase bez obzira na njen kvalitet ili pak i za uzgojem što vrednijih stabala. Međutim ne ovisi samo o čovjeku, koju će proredu u nekoj sastojini primijeniti, već to ovisi i o samoj sastojini. Kod čistih sastojina, sastavljenih od vrsta drveća, koje traže puno svjetla, nije moguća visoka proreda. Takove su baš čiste hrastove sastojine ovoga područja. Tu se ne mogu odgojiti podstojna stabla, jer uslijed pomanjkanja svjetla podstojni hrast ugiba. Bez podstojne pak sastojine prekidati krošnje vladajućih stabala znači doduše povećati otpornost stabala i cijele sastojine, povećati kvantitetu, ali znači i umanjiti kvalitetu producirane drvne mase. Prirast u debljinu povećava se, ali se krošnja spušta i deblo postaje granato od tjeranja vodenih izbojaka. Radi toga se sa zadiranjem u krošnje počinje tek u starosti, kada deblo više ne tjera te izbojke, a to je kod hrasta oko stote godine. Ako se dakle u čistim hrastovim sastojinama žele uzgojiti vrijedna stabla duge i čiste deblovine, onda ne preostaje drugo nego niska proreda. Ovim razlozima se potpuno opravdavaju niske prorede, vršene prije u čistim slavonskim hrastovim sastojinama, ali samo ondje, gdje su bile i podignute samo čiste hrastove sastojine. U takovim se sastojinama ne može ni danas drugačije raditi niti se drugačije radi. Ali se ne može opravdati prijašnji rad, da se kod proreda iz mješovitih sastojina, gdje su vrste kao jasen, grab, brijest, divlje voće i t. d. sudjelovale sa malim postotkom, sistematski vadilo sve to tkz. bijelo drvo i tako ubrzo nastale čiste hrastove sastojine. To se danas ne radi. Kod mješovitih pak sastojina, gdje su ostale vrste sudjelovale sa jakim postotkom, povadena su opet u glavnom sva podstojna stabla, ali je ipak ostala mješovita sastojina, jer se u vladajuca stabla — u ovom 31 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 34 <-- 34 --> PDF |
slučaju hrast, jasen, brijest, lipa itd. - nije diralo. Ta vladajuća stabla imaju dugu, čistu deblovinu, ali i slabo razvijene krošnje. U obranu takovog prijašnjeg rada, kojim se je kod proredivanja forsirao uzgoj čistih hrastovih sastojina, može se navesti, da onda valjda nije bilo takovih kalamiteta, kakove danas biju čiste hrastove šume, i! da se onda hrast smatrao jedinom vrijednom vrsti drveća, pa ga je trebalo lijepo i uzgojiti. Danas to nije tako. Razvitkom tehnike, a Ü uslijed skupoće hrastovog materijala, danas su došle do visoke vrijednosti i one vrste drveća, koje su prije bile smatrane za šumski korov. Prema tome je rad pri uređivanju šumskog gospodarstva danas drugačiji nego prije. U mješovitim sastojinama ovog savskog poplavnog područja zastupani su hrast i jasen, koji traže puno svjetla, zatim brijest, koji podnosi poluzasjenu, te grab, koji podnosu zasjenu. U takovim je sastojinama na mjestu samo visoka proreda, pa se ona treba i provoditi, jer se njom mogu uzgojiti zdrave i otporne sastojinc, a i vrijedna stabla, čiste deblovine sa po potrebi sitnim godovima. Prva proreda kod visokih proreda je zapravo čišćenje. Kako kod slavonskog hrasta prirast u visinu kulminira u 40—50 godini, to se u tim mladim sastojinama još ne može vidjeti, koja su stabla vladajuća, pa se kao takova još ne mogu ni tretirati. Stoga se kod te prve prorede vade u prvom redu stabla suha, zatim polusuha, bolesna i defektna, koja nemaju dugog vijeka, napokon stabla koja smetaju razvoju susjednih boljih stabala. Sklop se ne prekida. Ne regulira se ni odnos stabala gornje prema podstojnoj etaži kao ni odnos njihovih krošnja. Iza toga čišćenja dobiva se tek prava slika sastojine, koja se odsada može njegovati po zahtjevima visoke prorede. Tek druga proreda provodi se po zahtjevima visoke prorede. Tu se također vade najprije suha, polusuha i bolesna stabla, koja ne mogu dočekati slijedeću proredu. Od podstojnih stabala ostaju sva ona, koja mogu da žive do slijedeće prorede i koja ne smetaju kojem vladajućem stablu. Zadire se zatim u krošnje vladajućih stabala vađenjem slabijih, zaostalih, loše uzraslih vladajućih stabala, ali ipak samo utoliko, da sklop krošanja vladajućih stabala ne bude odviše prekinut. Jer još uvijek ta stabla nisu postigla kulminaciju prirasta u visinu, pa se ne dozvoljava preranim, prebrzim i prejakim otvaranjem krošanja izazvati pad toga prirasta. Da bi se kod vladajućih stabala producirala deblovina dobre strukture, otvaraju se njihove krošnje polagano, da se one postepeno mogu razvijati, da se postepeno i istodobno sa krošnjama razvija i korijenje, da se prirast u debljinu bez velikih poremetnja pravilno razvija i da ne bude preintenzivan t. j . da godovi ne budu preširoki, već da se održe u dimenzijama, koje još daju dobar materijal za oplatice. Jer vrijednost trupaca za oplatice osim pravnosti, jedrosti, čistoće, zdravosti, koncentričnostii godova, ovisi i o sitnim godovima. Ovo je najvažniji momenat kod provadanja visoke prorede: uz produkciju što veće drvne mase vladajućih stabala uzgojiti tehnički što vrednija stabla. Ovo je sredina između principa uzgoja što veće drvne mase i uzgoja što vred" nijih stabala. Kod vađenja stabala pazi se na uzdržavanje odnosno postignuće poželjnog omjera smjese između prisutnih vrsta drveća. Ako ima vladajućeg hrasta premalo, on se favorizira. Ako ga ima previše, on se vadi u korist dobro razvijenih stabala bilo jasena bilo brijesta. U starosti´1 32 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 35 <-- 35 --> PDF |
sastojina, preko 80 godina, vadi se više jasen, brijest i grab, jer ta stabla u toj dobi imaju već svoje najpovoljnije dimenzije, koje tržište najviše traži. A za naplodnju sječne površine u doba sječe hrasta dosta je po jutru par stabala takovih vrsta drveta. Tu visoku proredu — ali! umjerenu — u šumama brodske imovne općine zahtijeva i fakat, da imovna općina mora davati svojim pravoužitnicima mnogo hrastove i brestove kratke seoske građe, koja se može vaditi samo ovakovom proredom. Radi podavanja te sitne seljačke grade moralo se prije u nekim gospodarskim jedinicama zavesti nisko gospodarenje. Otkako su zavedene te umjerene visoke prorede, sve to nisko gospodarenje je napušteno i ono se ponovno sukcesivno prevodi u visoki uzgoj. I ako se ta umjerena visoka proreda uvodi u šume brodske imovne općine tek od nekoliko godina unatrag, provelo se ipak po prednjem kriteriju već dosta čišćenja (prvih proreda) kao i redovitih proreda. Glede daljnjih proreda do konca ophodnje ima se istaći, da će se one kod brodske imovne općine vršiti u slabijem intenzitetu, ali što češće iz razloga, što se sav materijal od tih prihoda odnosno njegov glavni dio doznačuje pravoužitnicima za ogrev i gradu, pa je prema tome i kod ovog prihoda potrebna potrajnost u kraćim turnusima. Kod državnih šuma intenzitet svakako može biti jači, a turnusi dulji, jer državne šume nisu opterećene servitutom. Svakako postoji mogućnost, da će uz ovakovo proređivanje kod ophodnje od 140 godina hrastova stabla imati dimenzije od 60—80 cm prsnog promjera, a to su dimenzije, koje se traže za hrastovu najfiniju robu. Ima kod brodske imovne općine i slučajeva, da su se mlade hrastove sastojine, stare 40—80 godina, osušile do obrasta 0.3 do 0.5. Kako bi se sječom preostalih hrastovih stabala dobila šuma panjača, pa kako ta stabla nemaju ni dimenzija, koje tržište traži, a izmakla su sušenju, jer su zdrava i otporna, to su takove sastojine stavljene u zabranu i posađene biljkama jasena, jer je u tim konkretnim slučajevima tlo zahtijevalo sadnju jasena. Kako te posađene biljke imaju dosta svjetla, postići će taj jasen na koncu ophodnje hrasta (od 140 godina) starost od 60—100 godina i dimenzije od 30—50 cm. pr. pr., koje se dimenzije mogu dobro unovčiti. Iz svega iznešenog vidljiv je cilj, za kojim se ide. Uzdržavati i poboljšavati plodnost zemljišta, te sprečavati! njegovo pogoršanje. Izbjegavati! podizanje čistih hrastovih sastojina, podizati mješovite sastojine hrasta, jasena, brijesta, graba u smjesama, koje odgovaraju zemljištu, na kome se te sastojine žele podići. Uzgajati zdrava, jaka, otporna i vrijedna stabla, a dosljedno tome i isto takove sastojine. Davati vlasniku potrajne i dobre prihode. Moram naglasiti neoborivi fakat, da se sve ovo može postići samo onda, ako je osoblje, koje te poslove izvodi, stalno. Naročito to vrijedi za šefove uprava il to najviše za one, koji na upravu dolaze prvi puta i koji trebaju godinu dvije, dok se na upravi snađu i u te poslove upute. Ako se oni češće premještaju, jasno je, da mnogi od navedenih poslova izostane ili ako se provede — naročito prorede — provede se dosta loše. Iskorišćavanje. Drvni materijal, koji se na opisane načine dobiva iz slavonskih šuma, iskorišćuje se na razne načine. 33 .. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Materijal od čišćenja mladih sastojina ili tkz. sitnih proreda izrađuje se kod imovnih općina u ogrjev i doznačuje pravoužitnicima, a kod dr žavne šumske uprave prodaje se na panju ili uz naknadnu premjerbu okolnom pučanstvu. Materijal od redovitih proreda iskorišćuje se različito, već prema uporabivosti Kod imovnih općina se stabla, koja su sposobna za ogrev, doznačuju tako i pravoužitnicima, a tanja stabla hrasta i brijesta, koja su sposobna za građu, doznačuju se na panju pravoužitnicima za krovnu i mosnu gradu. Dosta topolovih stabala doznačuje se pravoužitnicima za rezanje letava. Deblja hrastova i brestova stabla kao i stabla jasena, graba, lipe, divljeg voća, topola i t. d. prodavaju se na panju okolnom pučanstvu. Ako takovih stabala ima više, nego li je potrebno za okolno pučanstvo, iznosi1 se taj materijal kod nekih imovnih općina na prodaju na panju putem ofertalnih dražba, a kod nekih se izrađuje u vlastitoj režiji u konačne produkte (pragove, rudno drvo) i u poluprodukte (trupce), pa se kao takav prodaje. Ogrev ostaje imovnim općinama. Kod državne šumske uprave skoro sav taj materijal se izrađuje u vlastitoj režiji, a nešto se prodaje na panju okolnom pučanstvu. Materijal od konačnih sječa se kod nekih imovnih općina prodaje na panju ofertalnim dražbama, a kod nekih se izrađuje u vlastitoj režiji u konačne produkte (duga, pragovi itd.) i u poluprodukte (trupce), pa se kao takav prodaje. Ogrev opet ostaje imovnim općinama. Kod državne šumske uprave taj se materijal od najnovijeg vremena izrađuje sav u vlastitoj režiji. Stari hrastici prodavaju se na panju ofertalnim dražbama. Iz prednjeg je vidljivo, da se kod drž. šumske uprave u glavnom svakovrsni materijal izrađuje u vlastitoj režiji, dok se kod imovnih općina stari hrastici prodavaju na panju, a ostali se materijal kod jednih prodaje na panju, a kod drugih se izrađuje u vlastitoj režiji i kao izrađen prodaje. Jedan i drugi sistem iskorišćavanja ima svojih »pro« i »contra«. Kod konačnih produkata (pragovi, rudno drvo, dužica itd.) izrađenih u vlastitoj režiji može se točno utvrditi prodajna cijena. Kod konačnih produkata ima izrada u vlastitoj režiji prednost, jer se zna, koliko je od doznačenih stabala izrađeno tih konačnih produkata i kolika im je prodajna cijena, što se kod prodaje na panju ne može znati. Ali se usprkos toga takova stabla, iz kojih se izrađuju ti konačni produkti, mogu dobro prodati i na panju, samo u tom slučaju sav riziko slabe kvalitete stabala ide na teret kupca. Kod konačnih produkata ima dakle izrada u vlastitoj režiji prednost nad prodajom na panju. Kod prodaje na panju stabala, iz kojih se mogu izrađivati! i konačni produkti i poluprodukti — uz prethodnu procjenu po uobičajenim sortimentima — može se po podacima naknadne premjerbe kod izrade prodanih stabala, te po prodajnoj cijeni ustanoviti poprečna cijena po m3 prodanog materijala. Ali se ne može znati, koliko je postignuto po 1 m3 pojedinog sortimenta. Ne zna se naime, koliko je kupac izradio od kojeg sortimenta, jer svaki1 od kupaca ima za obilježavanje sortimenata svoje posebne znakove, budući svaki od kupaca vrši sortiranje na svoj način — svaki ima svoje uzance — a kalkulacija kupca, na temelju koje je on stavio ponudu, njegova je velika tajna. Ako se trupci t. j. poluprodukti, izrađeni u vlastitoj režiji, prodavaju kao vidjena roba, zna se, koliko šumovlasnik dobiva za pojedini sorti 34 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ment, naravski po njegovom sortiranju, koje se bazira na uzancama, a koji sortimentil kod preprodaje ili izrade u konačni produkt izgledaju sasvim drukčije. Kod prodaje pak trupaca, izrađenih u vlastitoj režiji, uz naknadnu premjerbu, ne može opet sortiranje izvršeno zajednički po prodavaocu il kupcu biti mjerodavno, jer kupac kod preuzimanja robe za svaku i najmanju grešku pravi zamjerke i tjera Sortimente uvijek na niže, dok kod preprodaje ili izrade u konačni produkt omjer tih sortimenata izgleda sasvim drugačiji. Kako se dakle kod oba ova načina iskorišćavanja (prodaja na panju — izrada u režiji) ne može tačno utvrditi ni pojedini Sortiment poluprodukta ni njegova prodajna cijena, što je jedino mjerodavna baza za ocjenu uspjeha jednog i drugog načina iskorišćavanja, to svi dokazi, da je ovaj ili onaj način iskorišćavanja poluprodukata po šumovlasnika rentabilniji, nisu uvjerljivi. Zaključivati! po rezultatima prodaja, da je ovaj ili onaj način iskorišćavanja rentabilniji, nije ispravno. Kada je konjunktura tu, prodaje se dobro i na jedan i na drugi način. Kada nje nema, prodaje se slabo na oba načina. Što je neki materijal bulo na ovaj ili onaj način bolje ili lošije prodan, ovisi o momentanoj potrebi tržišta, a nipošto od ovakvog ilil onakvog načina prodaje. No ipak se mora istaći, da je sa trgovačkog gledišta prodaja izrađenih trupaca jasniji posao, jer prodavalac i kupac kod ovog načina prodaje znaju tačnije, što prodaju odnosno kupuju. Cijeli ovaj rad izrade i prodaje u režiji nije postavljen na trgovačku bazu. Svaki posao nosi ili dobitak ili gubitak. Kod šumovlasnika se ne može govoriti o dobitku ili gubitku, nego o višoj ili nižoj polučenoj šumskoj taksi. Kod današnjeg uređenja toga režijskog rada, ako se izrađena roba proda uz nisku cijenu, odgovorni režiser može svakog časa biti pozvan na odgovornost, zašto je izrađena roba prodana nisko, jer to se trebalo predviditi i t. d. Naravski da to ubija volju i ambiciju za taj rad. Sve ove primjedbe vrijede za izrađene poluprodukte, koji se prodaju kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu, No za poluprodukte, koji mogu biti samo eksportna roba, ima još jedna vrlo važna primjedba. Izrade se, iznesu se na prodaju, ali ostanu neprodani iz bilo kojih razloga, od kojih je najvažniji velika teškoća plaćanja. A sva ta eksportna roba, koja se izvozi kao poluprodukt, vrlo je vrijedna roba. Ako se ta roba ne proda, ona propada, jer se teško konzervira. To može kobno svršiti po odgovornog režisera. Ovakovi slučajevi ovako vrijedne robe ukazuju neminovno na to, da kod Ministarstva šuma treba za prodaju ovakove robe, koja se radi u državnim šumama ili šumama javnopravnih korporacija, osnovati jedan prodajni bureau, koji bi ovakove šumovlasnike informirao o potražnji i prodajnoj cijeni ovakove robe. Bojazan pred ovakovim slučajem je glavni razlog, da se kod nas nitko ne usuđuje u režiji raditi stare hrastike, koji su par excellence roba za oplatice, pa prema tome za eksport, a koja roba predstavlja ca 80% vrijednosti tih starih hrastika. Napokon moram istaći i ovo. Cilj je izrade šume u režiji vlasnika da poduzetnička dobit ostane u ruci šumovlasnika. Izradom šume u konačne produkte i u poluprodukte ta poduzetnička dobit ostaje šumovlasniku samo onda, ako taj konačni produkt ili poluprodukt dođe izravno u ruke potrošača. U većini slučajeva konačni produkt dođe u ruke 35 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 38 <-- 38 --> PDF |
potrošača, dok poluprodukt dođe redovito u ruke industrijskog prerađivača. No i konačni produkt i poluprodukt može najprije doći u ruke posrednika. Iz ruke ovog dolazi produkt do potrošača, a poluprodukt u ruke industrijskog prerađivača. Pojava posrednika je običajna pojava u svim granama trgovine, a î zarada posrednika je neznatna. Kod konačnog produkta dakle dolazi1 poduzetnička dobit u ruke šumovlasnika ili u cijelom iznosu ili u najvećem njenom iznosu. Kod poluprodukta pak poduzetnička dobit ne dolazi u ruke šumovlasnika, već u ruke industrijskog prerađivača ili veći dio u ruke njegove, a manji dio u ruke posrednika. Industrijskom prerađivaču je svejedno, kupi li sirovinu za preradu na panju ili izrađenu u poluprodukt, čak mu je ovo potonje povoljnije, jer se ne mora patiti sa izradom i izvozom. Kod poluprodukta nije dakle režija postigla svoj cilj. Da režija taj cilj postigne, trebaju ovakovi šumovlasnici, kao što je država i javnopravne korporacije, produkte svojih šuma izrađivati u konačne produkte, pa ih kao takove prodavati sa svojih skladišta. Treba trupce prerađivati na pilanama. Preradom dobiveni konačni produkti mogu dulje stajati, jer se lahko konzerviraju. Ali za taj posao treba provesti sasvim novu organizaciju rada i to na bazi, koju imaju privatni veliki šumovlasnici. Kada oni tako mogu raditi, mogla bi to i država i imovne općine i! jake zemljišne zajednice. A to bi se vrlo lako moglo, kada bi bilo više povjerenja i razumijevanja, jer dobra volja je tu, a i kapitala bi se lako našlo, jer bi to bio rentabilan posao. Ove misli o radu u režiji iznio sam potaknut primjedbama sa raznih strana, zašto imovne općine svoje šume — naročito stare hrastike ne izrađuju u vlastitoj režiji. Résumé. L´auteur expose ses vues, en premiere ligne, sur le probleme des éclaircies dans nos futaies de chene pédoncule et, ensuite, sur le probleme du meilleur mode de leur utilisation. SAOPĆENJA ..... .....? (....... ........... .......... ....) Ja .. ........, .. ce „...... .... y .....". .... je .. ...... ....., a .... ... .... .. ....... ........ .... .... .... .......... ...... y ...... . ..... ce .... ... ... — ..... .... — ... ....... . ... ........ To ce ......... ... . ...., ... ce ..... .. ..... ........ ...... ........ ... .............. ...... — ....... ..........., ...... .........., ......., ... .......... ........ ...... ... ...... ........ .. .. ...... ........ ......: ........ ce a ...... ... ......... ........... ...... .... ...., ... je ............ ...... ce .. ..... ...... ....... .... .... . ........ ......, a ..... .. ....... ...... .... .............´, ... ...... ce . ...: ... .. ...... (..> ....... .. .... .......) ............ .........., ........, ............. ........ ......, ... je ........... ..... ...... ..... ............., ............... . ..... ce .... .. .... ......: ........ ... .... ....... ........ . ............. 36 |