DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 11     <-- 11 -->        PDF

se izdaje na osnovu usmene rasprave. Prema tomu dokazi se izvode na
samoj usmenoj raspravi;


9) princip usmenosti služi principu neposrednosti. Rasprava bazira
na usmenim izjavama učesnika, te se prema tomu naziva usmenom raspravom.
Usmenost je kombinovana sa pismenošću, pismenim izjavamasaopćenjima stranaka, zapisnicima o izvođenju dokaza prije ili izvan
rasprave izvještajima, vještačkim mišljenjima i t. d. Žalbeni postupak posredan
je i pismen;


10) pravni je postupak u pravilu javan, dok je u inkvizitornom postupku
nejavan. Za stranke je rasprava javna, a da li će se raspravi pripustiti
i treća lica, javnost, zavisi o slobodnoj ocjeni voditelja rasprave.


Nakon što srno se upoznali sa sadržinorn i osnovnim1 principima
upravnog postupka, koje smo naprijed izložili, čitalac će se osvjedočiti,
da je utjecaj sudskog; procesnog: prava na upravno procesno pravo zaista
velik.


Upravna vlast, kad vrši postupak odnosno kad donosi odluku, ili je
vezana u potpunosti na izrični pravni propis ili pravni propis daje upravnoj
vlasti izvjesna prava, u kojima ima da se kreće ocjena, koja je inače slobodna,
u koliko nije ograničena s tim pravnim propisom.


Vlast u stanovitim slučajevima može donijeti odluk u po slo bodno
j ocjen i (po svojem diskrecionom pravu). Slobodna ocjena je
izvjesna sloboda upravne vlasti odnosno organa u času, kad primjenjuje
stanovito pravno pravilo na konkretan slučaj odnosno kad prosuđuje stanje
stvari i odlučuje u postupku.


U slučaju slobodne ocjene ima upravna vlast da polazi u svojem
radu sa stanovišta izvjesnih općih principa, kao što su: načela o »općem
dobru«, »javnom interesu«, »potrebi«, »nuždi i slično«, shvatajući sve to
po svojem razumnom i obrazloženom nahođenju. Pobliže o tom ne nalazimo
ništa u upravno-pravniin propisima, ali ta načela postoje u općem
shvaćanju, odnosno često ih čovjek pronalazi iz smisla i intencija zakonodavčevih
u specijalnim propisima. Radi toga nema ni ovdje apsolutne
slobode za upravnu vlast u postupku, i ako ona nije izrično vezana na
zakonski propis.


A´ko vlast može da po slobodnoj ocjeni donese svoju odluku, tad je
to izraženo u zakonu riječima: »upravna vlast može«, ili »ovlaštena je«
»po stvarnoj potrebi kraja (mjesta)«, »odrediti će što je u javnom interesu
«, »odrediće što je u interesu narodne privrede«, »odrediće sa važnih
razloga«, »po mogućnosti« i t. d.


Kad u zakonskom tekstu stoji: »treba, mora, ima, dužan je, zabranjeno
je, nije dopušteno, dozvoliće se, neće se uskratiti, odobriće se, proglasiće
se«, vidimo odmah razliku u prirodi pravne norme.


U ranijim policijskim državama upravna je vlast to svoje diskreciono
pravo zloupotrebljavala, dok se danas i u slučaju, kad vlast donosi odluku
po slobodnoj ocjeni, mora svaka takova odluka valjano obrazložiti, kako
to propisuje z. u. p., bila odluka pozitivna ili negativna.


Ovo se mora napomenuti zato, jer po takvim odlukama nema
upravno-sudske nadležnosti i protiv takove odluke nema stranka pravo
upravno-sudske tužbe (član 19 tač. 3. Zakona o državnom savjetu i upravnim
sudovima).


Vlast primjenjujući odredbe z. š. postupa po slobodnoj ocjeni u ovim
slučajevima: krčenje šuma (s 7), izrada privremenoga privrednog pro


9