DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1939 str. 11 <-- 11 --> PDF |
se izdaje na osnovu usmene rasprave. Prema tomu dokazi se izvode na samoj usmenoj raspravi; 9) princip usmenosti služi principu neposrednosti. Rasprava bazira na usmenim izjavama učesnika, te se prema tomu naziva usmenom raspravom. Usmenost je kombinovana sa pismenošću, pismenim izjavamasaopćenjima stranaka, zapisnicima o izvođenju dokaza prije ili izvan rasprave izvještajima, vještačkim mišljenjima i t. d. Žalbeni postupak posredan je i pismen; 10) pravni je postupak u pravilu javan, dok je u inkvizitornom postupku nejavan. Za stranke je rasprava javna, a da li će se raspravi pripustiti i treća lica, javnost, zavisi o slobodnoj ocjeni voditelja rasprave. Nakon što srno se upoznali sa sadržinorn i osnovnim1 principima upravnog postupka, koje smo naprijed izložili, čitalac će se osvjedočiti, da je utjecaj sudskog; procesnog: prava na upravno procesno pravo zaista velik. Upravna vlast, kad vrši postupak odnosno kad donosi odluku, ili je vezana u potpunosti na izrični pravni propis ili pravni propis daje upravnoj vlasti izvjesna prava, u kojima ima da se kreće ocjena, koja je inače slobodna, u koliko nije ograničena s tim pravnim propisom. Vlast u stanovitim slučajevima može donijeti odluk u po slo bodno j ocjen i (po svojem diskrecionom pravu). Slobodna ocjena je izvjesna sloboda upravne vlasti odnosno organa u času, kad primjenjuje stanovito pravno pravilo na konkretan slučaj odnosno kad prosuđuje stanje stvari i odlučuje u postupku. U slučaju slobodne ocjene ima upravna vlast da polazi u svojem radu sa stanovišta izvjesnih općih principa, kao što su: načela o »općem dobru«, »javnom interesu«, »potrebi«, »nuždi i slično«, shvatajući sve to po svojem razumnom i obrazloženom nahođenju. Pobliže o tom ne nalazimo ništa u upravno-pravniin propisima, ali ta načela postoje u općem shvaćanju, odnosno često ih čovjek pronalazi iz smisla i intencija zakonodavčevih u specijalnim propisima. Radi toga nema ni ovdje apsolutne slobode za upravnu vlast u postupku, i ako ona nije izrično vezana na zakonski propis. A´ko vlast može da po slobodnoj ocjeni donese svoju odluku, tad je to izraženo u zakonu riječima: »upravna vlast može«, ili »ovlaštena je« »po stvarnoj potrebi kraja (mjesta)«, »odrediti će što je u javnom interesu «, »odrediće što je u interesu narodne privrede«, »odrediće sa važnih razloga«, »po mogućnosti« i t. d. Kad u zakonskom tekstu stoji: »treba, mora, ima, dužan je, zabranjeno je, nije dopušteno, dozvoliće se, neće se uskratiti, odobriće se, proglasiće se«, vidimo odmah razliku u prirodi pravne norme. U ranijim policijskim državama upravna je vlast to svoje diskreciono pravo zloupotrebljavala, dok se danas i u slučaju, kad vlast donosi odluku po slobodnoj ocjeni, mora svaka takova odluka valjano obrazložiti, kako to propisuje z. u. p., bila odluka pozitivna ili negativna. Ovo se mora napomenuti zato, jer po takvim odlukama nema upravno-sudske nadležnosti i protiv takove odluke nema stranka pravo upravno-sudske tužbe (član 19 tač. 3. Zakona o državnom savjetu i upravnim sudovima). Vlast primjenjujući odredbe z. š. postupa po slobodnoj ocjeni u ovim slučajevima: krčenje šuma (s 7), izrada privremenoga privrednog pro 9 |