DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 5     <-- 5 -->        PDF

/. RUDSKY (KRAGUJEVAC).


BILJNE ZAJEDNICE
NA VISOKIM PLANINAMA JUŽNE SRBIJE


(LES ASSOCIATIONS DE PLANTES DANS LES HAUTES MONTAGNES
DE LA SERBIE MÉRIDIONALE)


Planinsku vegetaciju Južne Srbije čini velik broj biljnih zajednica,
koje se mogu dobro karakterizirati ekološki i floristički. Na ovom ću se
mestu ograničiti na najvažnije i najznačajnije oslanjajući se pri tome poglavito
na rezultate poslednjih fitosocioloških istraživanja Dr. I. Horv
a t a, a donekle i na moja lična opažanja prikupljena prilikom naših
zajedničkih ekskurzija 1935 i 1936 godine. U svojim prethodnim saopštenjima
(3, 4, 5, 7) Horva t je ukratko prikazao planinske asocijacije
suvata, stena, točila i asocijacije oko snežanika. Njegovo člananje vegetacije
u ovim saopštenjima vrlo je pregledno i potpuno odgovara fitosociološkim
prilikama, koje vladaju na planinama Južne Srbije zapadno
od Vardara. Istočno od njega u granicama naše države, zbog neznatne
visine, subalpinska kao i alpinška vegetacija nije mogla da se razvije.


Ma da karakteristika pomenutih asocijacija i njihovih sveza nije još
definitivno utvrđena i detaljne studije o njima još nisu objavljene, ipak
one već i sada u mnogome doprinose jasnijem shvatanju i razumevanju
vanredno bogate i raznolike vegetacije planina centralnog dela Balkanskog
poluostrva i omogućuju na osnovi florističkih podataka konstataciju
sličnih grupacija i na onim planinama, koje nisu bile obuhvaćene ovim
posmatranjima.


Raspored i prostiranje biljnih zajednica, njihovo razviće i floristički
sastav, kao što je poznato, zavisi od geomorfoloških prilika, nadmorske
visine, ekspozicije i petrografskog sastava planina. Ovaj poslednji
(edafski) činilac, koji u glavnom opredeljuje hemijske i fizičke osobine
tla, uslovljava stvaranje i opstanak dvaju sasvim različitih tipova planinskih
biljnih zajednica u Južnoj Srbiji.


1) tip biljnih zajednica na krečnjačkim i
2) tip biljnih zajednica na silikatnim planinama.


VEGETACIJA KREČNJAČKIH PLANINA.


A) Planinske biljne zajednice na stenama i na točilima.


Okomite krečnjačke stene i litice u višim zonama južnosrbijanskih
planina naseljavaju biljne zajednice, čiju ekološku karakteristiku, pored
petrografskog momenta, čini veliki nagib njihovog staništa, što dopušta
prikupljanje humusa samo u dubljim rupama i pukotinama stena. Kao
posledica toga javlja se pre svega njihova slaba obraslost. Zajednice
imaju uvek sasvim otvoren karakter i sastavljene su najvećim delom od
hazmofitskih vrsta, čija je organizacija prilagođena specifičnim prilikama
plitkog tla. Veća ili manja vlažnost, kao i zaštićenost od lokalnih vetrova,
uslovljava člananje ove vegetacije na nekoliko biljnih asocijacija,


611




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 6     <-- 6 -->        PDF

koje H o r v a t (4) stavlja u novu asocijacijsku svezu Ramondion Nathaliae
iz reda Potentilletalia caulescens Br. BI. Vrlo slične u florističkom
sastavu i fizionomskom izgledu ove zajednice u različitim tačkama našeg
područja ipak se dobro karakterišu prisustvom endemičnih vrsta.
Ramondia Nathaliae, koja je svojstvena za ovu svezu, nikad se ne nalazi
u njenim zajednicama zapadno od linije Suha Qora — Jakupica — Nidže
Planina. Ovde na nekim planinama (na pr. Koritniku, Ošljaku) zastupa
je u granicama svog vertikalnog prostiranja (do 1.700 m) Ramondia
serbica. Na Jakupici u sastavu ovih zajednica, koje duboko silaze i u
šumski pojas, javlja se endemična Viola Košaninii sa vrstama Micromeria
cristata, Saxifraga Grisebachii i dr. K o š a n i n (8) navodi u zoni krivog
bora (Pinus Mughus) u zajednici sa Viola Košaninii sledeće vrste: Asplenium
viride, Cystopteris´ fragilis, Selaginella helvetica, Poa alpina, Festuca
duriuscula. Cerastium lanigerum, Saponaria bellidifolia. Sedum
athoum, Par Onychia Kapela. Saxifraga Aizoon. S. Friedend Augusti, S.
coriophylla, S. adscendens, Cotoneaster tomentosa, Potentilla ehryso craspeda,
P. apennina, Alchemilla flabellata, Onobrychis scardica,
Anthyllis aurea, tielianthemum vulgare (= H. alpestre), Daphne oleoides,
Armeria majellensis, Gentiana verna, Edraianthus Kitaibelii, Ramondia
Nathaliae, Globularia bellidifolia. Thymus Boissieri, Pedicularis orthantha
(= P. regis Ferdinandu, Asperula Dörfleri, Galium anisophyllum, Antennaria
dioica, Aster alpinus i Achülea Aizoon.


Jedan vrlo lepo razvijen individuum asocijacije Potentilla speciosa-
Mimiartia graminifolia iz iste sveze zabeležen je na Korabu (Šilo Vert) u
visini od 2.000 m. Tu na jednoj gotovo okomitoj steni, okrenutoj prema
istoku, ali zaštićenoj od severnih i istočnih vetrova suprotnim grebenom, u
zajednici rastu: Potentilla speciosa, Saxifraga Aizoon f. brevifolia, Minuartia
elandestina. Anthyllis aurea, Saxifraga coriophylla, S. porophylla,
Carex laevis, Dianthus silvestris. Asyneuma limonifolium, Dianthus integer,
Achülea holosericea, A. Fraasii, Koeleria eriostachya, Athamanta
Haynaldii, Thymus albanus, Uraba elongata, Sedum atratum i Sesleria sp.
Ponegde, na pr. ispod vrha Kepi-Bar (Korab) na jugo-zapadnoj ekspoziciji,
njima se pridružuju: Asplenium fissum, A. ruta muraria, Edraianthus
graminifolius i dr. vrste, što omogućava da se ove grupacije donekle povezu
sa ascijacijom Asplenietum fissi Horvat sa Dinarskih planina (2 i 3).


Planinske biljne zajednice na krečnjačkim stenama izloženim jakome
vetru nešto su drugačijeg sastava. U njima u velikoj množini dolaze vrste:


Potentilla apennina, Dryas octopetala, Saxifraga coriophylla, S. scardica,
dok vrste Potentilla speciosa kao i većeg broja ostalih vrsta iz prethodnih
grupacija nestaje. Na Koritniku se u njima nalazi Valeriana
Pančićii, koja u kombinaciji sa još nekim vrstama jako potseća na slične
grupacije u Prokletijama (Rudsky , 11).


Ogromna točila, koja postaju raspadanjem i rušenjem visokih
krečnjačkih otseka, na izgled često sasvim gola, u stvari također imaju
svoju vegetaciju. Nekoliko biljnih asocijacija, koje ju izgrađuju, pripadaju
dvema svezama reda Thlaspeetalia rotundifolia Br. BI. i razlikuju
se u svojim zahtevima na vlažnost i na stepen pokretljivosti točila. Tako,
u krečnjačkim delovima Koraba, Šar-planine (Ljuboten, Turčin) i na
Koritniku suva, jako nagnuta, pokretljiva točila u subalpinskom pojasu
nastanjuju u glavnom sastojci asocijacija iz sveze Thlaspeion rotundifolii
Br. BI., od kojih se ističu tri: asoc. Drypetum-Linnaeanae. asoc. vrsta


612




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Lamium garganicum-Valeriana bertiscea i asoc. vrsta Linaria alpinaValeriana bertiscea (H or vat).


U otvorenom pokrivaču zajednica ovih asocijacija nalazimo sledeće
vrste: Drypis Linnaeana, Lamium garganicum, Valeriana bertiscea, V.
montana, Arabis flavescens, Cardamine glanca, Poa cenisia, Rumex scutatus,
Senecio rupester, Cystopteris regia. Heracleam sp., Sedam magellense,
Sesleria nitida, Saxifraga appositifoUa, S. porophylla, S. aizoides
Achillea tanacetifolia, Artemisia petrosa i dr.


Više manje umirena točila na ivicama velikih snežanika, koja u toku
celoga leta vlazi sočnica, naseljavaju asocijacije sveze Arabidion coeruleae
Br. BI. Na Korabu, Jakupici i Šar-planini ispod vrhova Turčina,
Kobilicc i Sarske Bistre nalazimo iz ove sveze znatne površine lepo razvijenih
zajednica asocijacije Saxifraga glabëlla-Arabis flavescens Horv. U
sastavu poslednjih na Bistri zabeležene su ove vrste: Oxyria digyna(obilno), Mutschinsia brevicaulis, Saxifraga glabella, Veronica alpina. Cardamine
glanca. Poa cenisia, Cerastium alpinum, Saxifraga taygetea(obilno), Myosotis suaveolens, Geum reptans, Arenaria biflora. Gnaphalium
supimim, Arabis flavescens, Ranunculus crenatus.


Druga je zadruga iz iste sveze asoc. Salicetum retusae-reticulatae
Br. BI., u kojoj dominiraju, zauzimajući često u njoj do % površine, niski
polegli džbunovi alpinskih vrba. Sastojci ove asocijacije rasprostranjeni
su također na umirenim, ali nešto suvljim točilima i blokovima u svima
krečnjačkim delovima planina od Koraba do Ljubotena i u skupu Jakupice.
Lokalno dolazi u njoj, na pr. na Turčinu i Kobilici, sem vrsta Salix retusa
i S. reticulata još i S. Jacquinii. Od značajnih zeljastih pratilica ove zajednice
zapažene su: Polygonum viviparum, Plantago montana, Primala
longiflora, Galium anisophyllum, Carex nigra i dr. Na dubljem tlu, koje
postaje postepenim nagomilavanjem humusa, ovakve se zajednice gube,
ustupajući mesto mnogim biljkama iz silikatnih zajednica, kao što su:
Senecio carpaticus, Vaccinium uliginosum. Luzula spicata, Anemone
narcissiflora, Jasione orbiculata i dr.


U skupu Koraba, Rudoke, Vraća, na Džinibegu i Orlovcu, kraj
snežanika na debljim naslagama zemlje, koja leži preko krečnjaka, razvijena
je asocijacija Thlaspi microphyllum-Plantago montana Horvat.
U njoj se nalaze udružene većinom one malene vrste, koje svojim cvetanjem
prate kopnjenje snega, čineći pored njega svojom svežinom i živo
obojenim cvetovima kontrastnu, ali vrlo lepu i na oko prijatnu sliku. To
su vrste Ranunculus crenatus, Androsace Hedraeantha, Ranunculus
oreophilus, Primala intricata, Arenaria rotundifolia. Plantago montana,
Thlaspi microphyllum, Draba scardica, Taraxacum alpinum, Gentiana
verna, Crocus scardicus (sporadično), Soldanella Dimoniei, Rumex nivalis.
Na Džinibegu u ovoj asocijaciji obiljno se javlja još i Saxifragaandrosacea.


B) Suvatske zajednice.


Kao najuticajniji faktor, koji uslovljava raspored i grupisanje biljnih
zajednica u vegetaciji suvata na krečnjacima, javlja se izloženost staništa
lokalnim vetrovima, a uz to geografski položaj, nadmorska visina i
debljina tla.


Na Korabu, Vraca-planini, Jakupici, Šari, Ošljaku i Koritniku u visinama
od 1600—2300 m na zaštićenim obroncima, gde se zimi verovatno


613




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 8     <-- 8 -->        PDF

zadržava sneg, nastanjuje u nekoliko ´ geografskih varijanata velike površine
zajednica vrsta Helianthemum grandiflorum-Onobrychis scardica
Horvat. Ova je asocijacija vrlo bogata vrstama i u poređenju sa ostalim
asocijacijama na krečnjačkoj podlozi odlikuje se relativno većom gustinom
i bujnošću pokrivača zbog čega njene tvorevine imaju velik
ekonomski značaj i vrednost kao odlični pašnjaci.


Kao glavne i karakteristične vrste, koje se stalno javljaju na plohama
ove asocijacije na pomenutim planinama, mogu se navesti: Helianthemum
grandiflorum, Onobrychis scardica, Festuca duriuscula. F. varia
ssp., Bromus erectus, Koeleria eriostachya, Carex laevis, Sesleria rigida,
Phlenm Michelii. Poa alpina, Pimpinella alpestris, Anthyllis Vulneraria,
Anthoxanthum odoratum, Anthyllis albana, Cerastium lanigerum, Satureia
alpina, Silene Sendtneri, Linum capitatum, Scabiosa Portae,
Dianthus integer, Thymus albanus, Myosotis suaveolens. Gentiana verna,
Hypochoeris maculata ssp. Pelivanovićii i Centaurea Kotschyana. Na
Korabu u ovim zajednicama nedostaje Helianthemum grandiflorum, koji
inače na ostalim planinama dolazi kao jedna od istaknutijih vrsta.


Varijant ove asocijacije na Ošljaku sadrži vrstu Achillea Alexandri
régis (R u d s k y, 10), dok se na Jakupici u njoj javljaju također endemične
vrste, na pr. Colchicum macedonicum i Thymus Boissieri (K o š
a n i n, 8).


Na Korabu i Koritniku razvijene su neke srodne zajednice samo
nešto termofilnijeg karaktera. U njima se dominantnim elementom javlja
Sesleria nitida. Za ove zajednice, kao i za prethodne, Horva t predlaže
novu svezu Seslerion nitidae.


Na plitkom i skeletnom tlu na višim obroncima i na grebenima
krečnjačkih planina, izloženim najjačem vetru i burama, koje zimi odnose
sa njih sneg, razvijene su dve u glavnom međusobno srodne kserofilne
asocijacije opisane po Horvat u (1, 3) sa hrvatskih, hercegovačkih i
crnogorskih planina. To su: 1) Asoc. Carex laevis-Helianthemum alpestre
na višim i hladnijim položajima i 2) asoc. Carex laevis-Helianthemum
balcanicum na nižim položajima i toplijim staništima. Ove su asocijacije
fizionomski i floristički veoma srodne i u vegetaciji krečnjačkih planina
zapadno od Vardara igraju vrlo istaknutu ulogu, ali je vrednost njihovih
tvorevina kao pašnjaka, usled slabe obraslosti, manja nego zajednica sveze


Seslerion nitidae.
Asocijacija Carex laevis-Helianthemum alpestre, kao što sam spomenuo,
nastanjuje najviše zone krečnjačkih planina. Do sada konstatovana
je na mnogim vrhovima u skupu Koraba, Rudoke, Orlovca, Džinibega,
Turčina, Šar-planine, Jakupice, Nidže i Koritnika, a prema florističkim
podacima može se sa sigurnošću očekivati i na mnogim drugim planinama
Južne Srbije. U spisku biljaka, koje navodi K o š a n i n (8) za alpinske
suvate na Jakupici, nalazimo elemente obadveju ovih asocijacija. U njihovom
sastavu nalazi se ovde čitav niz endemičnih vrsta, kao što su:
Thymus Boissieri. Anthyllis Košaninii. Saxifraga karadžicensis i Dianthus
pindicola v. Jakupicensis.
Tipičan primer zajednice iz asocijacije Carex laevis-Helianthemum
alpestre, koja sadrži najveći broj karakterističnih vrsta, zabeležen je na
strmim jugozapadnim obroncima Turčina, iznad Džinibega u visini od
2550 m. Na jako skeletnom tlu bogatom na kreču rastu ovde izrazito
kalkofilne vrste Carex laevis, C. rupestris. Helianthemum alpestre, Dryas


614




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 9     <-- 9 -->        PDF

octopetala, Edraianthiis graminifolius, Anthyllis dlbana, A. scardica,
Oxytropis dinarica, Cerastium lanigerum, Alyssum scardicum, Thlaspibcllidifolium, Thymus alsinoides, Th. albanus, Polygonum vivipariim,
Sesleria cf. coerulans, S. tenerrima, Poa alpina, Festuca Pančićiana, Minuartia
verna, Droba elongata, Carex approximata. Trinia Dalechampii,
Silene acaulis, Gentiana verna, Galium anisophyllum, Saxifraga Fridericl
Augusti, S. adscendens, Aster dolomiticus, Dianthus integer, D. brevicalyx
i dr.


Na severo-istočnom obronku Kobilice (2100 m), ali već na debljem
tlu, ovima se pridružuju još i sledeće vrste: Onobrychis scardica, Vacciniiim
Myrtillus, Arctostaphylos uva ursi, Hylocomium triquetriim, Trifolium
noricum, Ptüotrichum scardicum. Linum capitatiim, Saussurea
alpina, Cetraria islandica, C. nivalis, Thamnolia vermicularis, a sem ovih
izvestan broj acidifilnih vrsta, koje po pravilu nastanjuju silikalno tlo,
kao na pr. Vaccinium uliginosum, Primula minima, Anemone narcissiflora
i dr. U koliko su naslage humusa deblje, u toliko je broj acidifilnih vrsta
u ovim zajednicama veći.


Zajednice asocijacije Carex laevis-Helianthemum balcanicum zauzimaju
slična staništa u pogledu izloženosti vetru i debljine bogatog
krečom skeletnog tla, ali redovno na nižim planinskim grebenima i
obroncima, čiji je opšti bilans toplote nešto veći nego na staništima prethodne
asocijacije. Lepo razvijene individue ove asocijacije nalazimo na
Jakupici, Šar-planini, Kajmakčalanu, Ošljaku i Koritniku. Na ovoj poslednjoj
planini, na jugoistočnim padinama, odmah iznad gornje granice
munikove šume, biljne zajednice ove asocijacije zauzimaju ogromne
površine. U njihovom sastavu nalazimo sledeće karakteristične vrste:


..... laevis, C. humilis, Globularia bellidifolia, tielianthemum balcanicum,
Onobrychis scardica, Asperula condensata, Iberis sempervirens,
Anthyllis Vulneraria, Teucrium montanum, Silene graminea, Saturea
alpina, Thesium alpinum, Draba elongata, Scabiosa Portae. Plantago argentea,
Par Onychia Kapela, Potentilla Tommasiniana (obilno), Dianthus
integer, D. silvestris, Stachys Jacquinii, Sempervivum patens. Allium pulchellum.
Primula Columnae, Trifolium alpestre, T. expansiim. Thymusalbanus, Galium lucidum, Stipa mediterranea, Festuca sp.. Minuartia
montana, Linum capitatiim i dr.


U većoj visini na vetru izloženom grebenu Koritnika u istoj asocijaciji
nestaju mnoge termofilne vrste, a na njihovo mesto, u pratnji
velikog broja lišajeva dolaze: Minuartia Dörfleri, Androsace villosa,
Asperula Dörfleri, Dryas octopetala, Sesleria tenuifolia. Ptüotrichum
scardicum i dr. Na Ošljaku, gde ova zajednica zauzima uzanu, često samo
2—3 metra široku zonu na samom grebenu, u njoj je zastupljena u velikoj
količini vrsta Anthyllis aurea.


Kako su pokazala istraživanja H o r v a t a, asocijacija Carex laevis-
Heliantemum alpestre i asocijacija Carex laevis-Helianthemum balcanicum
kao i ranije pomenuta u vegetaciji točila asocijacija Salicetum
retusae-reticiilatae u florističkom i ekološkom pogledu nisu trajne, jer u
celokupnom razviću vegetacije kreenjačkih planina predstavljaju samo
inicijalni stadij. Ako teren nije suviše nagnut i vetrovi, koji ga šibaju,
nisu toliko jaki, da bi mogli odnositi zemljište, podzemni organi članova
ovih asocijacija usled postepenog nagomilavanja tla sve se više izoluju
od krečnjačke podloge. Docnije, zbog ispiranja baza, hemijski sastav i
osobine tla sve se više menjaju, naročito ako reljef isključuje donošenje


615




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 10     <-- 10 -->        PDF

baza odozgo. Tlo se postepeno zakiseljuje i time se omogućuje, uz eliminaciju
bazifilnih biljaka, naseljavanje acidifilnim iz susednih zajednica na
silikatnoj podlozi. Razviće vegetacije na taj način ide postepeno u pravcu
stvaranja acidifilnih asocijacija.


Na Turčinu, Orlovcu, Kobilici, Ljubotenu i Jakupici zabeležene su
neke biljne zajednice, koje se mogu smatrati kao intermedierni članovi
ove sukcesije. To su zajednice, koje Horva t provizorno beleži kao:
1) asoc. ..... rupestris-Anemone narcissiflora, 2) asoc. Carex rupestris-
Trifoliam noricum i 3) asoc. Elyna Bellardii-Thalictrum alpinum. Flori


stički sastav ovih asocijacija potpuno odgovara pedološkm prilikama.
Njegovu glavnu karakteristiku čini zajedničko prisustvo bazifilnih i acidifilnih
vrsta pored manje više neutralnih. U ovom pogledu vanredno
demonstrativan primer pružaju individue asocijacije Elyna Bellardii-
Thalictrum alpinum na Džinibegu (Šar-planina). Tu na jednom obronku
eksponiranom NW (2500 m), na debljim naslagama humusa, koji leži
preko pločastog sivog krečnjaka rastu u zajednici: Elyna Bellardii,
"Dr y as octopetala,1 Thalictrum alpinum. Polygonum viviparum, ""Vaccinium
uliginosiim, "..... laevis, C. approximata. Sesleria tenerrima (?),
"Oxytropis dinarica, "Edraianthus graminifolius, Armeria canescens,
""Luzula spicata, **L. campestris. Cetraria islandica, "AnthylUs albana,
""Pedicularis scardica, Cerastium lanigerum, "Silene acaulis, ""Hieracium
rhodopaeum var. alpicola, Pinguicula leptoceras, Nigritella nigra, "*Juncus
trifidus, Eestuca sp., Gentiana anisodonta ssp. albana, G. verna. Primala
longiflora, Saxifraga adscendens, ""Euphrasia minima, Minuartia verna,
Thlaspi bellidifolium, ´´"Homogyne alpina. Soldanella Dimoniei, Poa
alpina. *Onobrychis scardica, "Salix reticulata, ""Eestuca supina, "Helianthemum
alpestre, ""Agrostis rupestris, Eriger on sp. U istim zajednicama
nalaze se ponekad već i manji fragmenti pravih acidifilnih zajednica,
najčešće iz asocijacije Eestuca Halleri - Geum montanum Horvat ili asoc.
Jiincus trifidus - Eestuca supina, a na zaštićenijim mestima i asoc. Nardetum
strictae.


VEGETACIJA SILIKATNIH PLANINA.


Kao što je poznato, u geološkom sastavu planina Južne Srbije,
naročito zapadno-vardarske grupe, silikatne stene (škriljci, granit i dr.)
najvećim delom preovlađuju nad krečnjacima. Vrlo često u skupu Koraba,
Vraća, Rudoke i Šare silikatni teren, bez ijedne veće partije krečnjaka,
pruža se u nedogled i daje opštem izgledu i plastici ovih planina naročit
karakter. Hidrografske, pedološke, kao i termične prilike silikatnih planina
dijametralno se razlikuju od istih na krečnjačkim. Zbog nepropustljivosti
podloge silikatne planine po pravilu su vrlo bogate površinskim
vodama. Velik broj reka, potoka i izvora od kojih mnogi izviru ispod
snežanika, obilato navodnjava ove planine i vlazi tlo, čime se znatno
smanjuje i njegova temperatura. Sem toga hemijske osobine i sastav tla
na silikatnim planinama drugačiji su nego na krečnjačkim. Zemljište u
silikatnim planinama po pravilu sadrži vrlo malo baza i ima uvek manje
više kiselu reakciju. U vezi sa ovim razlikama u edafskim osobinama tla
razlikuju se acidifilne zajednice silikatnih planina bitno u pogledu florističkog
sastava od bazifilnih na krečnjaku. Neke od njih, kao što smo


1 Znakovima * označene su bazifilne vrste, a znakovima ** vrste acidifilne.


616




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 11     <-- 11 -->        PDF

videli, javljaju se već na debljim naslagama zemlje i u krečnjačkim planinama,
ali ipak su najviše i najljepše razvijene u silikatnim planinama.


Već izdaleka posmatrana vegetacija silikatnih planina, naročito
suvatska, jasno se izdvaja od vegetacije krečnjačkih planina svojim
fizionomskim izgledom. Njen gusto zbijen, jednostavno zelen pokrivač
čini prijatan kontrast sa retkim i mršavim u većini slučajeva pokrivačem
krševitih krečnjačkih obronaka. U silikatnim planinama pruža se on od
obronka k obronku i stvara ogromna prostranstva prvoklasnih pašnjaka,
koji su od vrlo velikog ekonomskog značaja, kao glavna osnova naprednog
stočarstva Južne Srbije.


Što se tiče vegetacije silikatnih točila, a naročito vegetacije stena,
ova je u upoređenju sa istom na krečnjačkim planinama relativno slabo
razvijena. Broj zajednica kao i vrsta, koje ih izgrađuju, nije velik. U
pukotinama vlažnih silikatnih stena na nekim planinama, napr. na Borislajcu,
Šutmanu i Kajmakčalanu, razvijene su neke biljne grupacije, u
kojima se ističe vrsta Saxifraga pedemontana ssp. cymosu. U njenom
društvu na Šutmanu bile su zabeležene : Saxifraga exarata, S. rotiindifolia,
Arabis flavescens, Heliosperma pudibundum, Polygonum alpinum i Primula
intricata. Isto tako siromašne su vrstama i druge zajednice na silikatnim
stenama, na čijem se čelu nalazi (na Šutmanu, Rudoki i Konjuški)
endemična Potentilla Dörfleri. U njima najčešće dolaze: Asplenium trichomanes,
A. septentrionale, Saxifraga exarata. Galium anisophyllum, Anemone
narcissiflora, Anthémis montana. Campanula linifolia var. albanica
i Jimcus trifidus.


Na Korabu i Vraca-planini u vegetaciji silikatnih stena često, a
mestimično i vrlo obilno, nalaze se Achillea Clavenae ssp. intercedens i
Aubrietia gracilis var. thessala, ali obadve ove vrste dolaze ponekad
obilnije i na krečnjaku.


Biljne grupacije u subalpinskom pojasu na suvim silikatnim blokovima
i na stenama pripadajui asocijaciji, u kojoj glavnu ulogu igraju


Silene Lerchenfeldiana i Asplenium septentrionale. Jedna nešto bogatija
vrstama naseobina iste asocijacije na Korabu (2500 m) sastavljena je sem
iz pomenutih još i iz sledećih vrsta: Nephrodiiim Lonchitis, Cystopterisfragilis, Asplenium trichomanes. Droba korabensis, Aubrietia thessala,
Cardamine glanca. Sedum sp., Saxifraga exarata, Polygonum alpinum,
Thymus albanus, Campanula linifolia var. albanica, Lamium garganicum,
a osim toga u njoj su obilni lišaji Rhizocarpon i Gyrophora.


Na pojedinim planinama, na primer na Rudoki, Vraca-planini i
Konjušci, u višim zonama vrlo često zauzimaju slična staništa mnogobrojni
jastučići vrste Saxifraga bryoides u društvu raznih lišajeva i mahovina.


Na umirenim silikatnim točilima sa debljim naslagama humusa, kraj
snežanika razvijene su u planinskim skupovima Koraba, Rudoke i Šarplanine
veoma interesantne, sa biljno-geografskog gledišta, asocijacije
Salicetum herbaceae Br. BI. i Polytrichetum sexangulare Br. BI. iz sveze
Salicion herbaceae Br. BI. Obadve asocijacije zauzimaju slična staništa,
a to su najviša i najhladnija mesta, na kojima se usled naročitih uslova
ekspozicije i reljefa veliki snežanici zadržavaju do kraja leta, a često
dočekaju i nov sneg. Ove su asocijacije sastavljene od nekoliko vrlo značajnih
vrsta, koje u toku kratkog leta prate svojim razvićem lagano
topljenje i povlačenje snežanika. To su većinom vrste prilagođene na
teške i surove prilike alpinske i arktičke klime. Među njima se naročito
ističu sitna, priljubljena uz podlogu stabla vrste Salix herbacea. uz koju,


617




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 12     <-- 12 -->        PDF

sa većim ili manjim značajem, kao svojstvene i stalne vrste ovih zajednica
dolaze: Arenaria rotundifolia, Cerastium alpinum, Geam montanum,
Ranimculus crenatus, Androsace hedraeantha, Ligusticum Mutelina,
Gnaphalium supinom, Sesleria comosa. Festuca sp., Poa alpina, Polytrichum
sexangulare, Anthelia Juratzkana i dr.


Vegetacijski pokrivač pašnjaka na silikatnim planinama u Južnoj
Srbiji izgrađuje nekoliko biljnih zajednica, koje pripadaju redu Caricetalia
ciirvulae Br. BI. Od njih se, s obzirom na velike zauzete površine i na
veliki ekonomski značaj, naročito ističu neke asocijacije, u prvom redu
Poa violacea - Géranium subcaulescens Horv., asoc. Festuca Halleri Geum
montanum Horv. i asoc. Nardetum strictae Br. BI., koje pripadaju
trim raznim svezama spomenutog reda. Prve su dve asocijacije na mnogim
planinama zapadno od Vardara vrlo široko rasprostranjene i u svome
vertikalnome prostiranju raspoređuju se zonalno. Dok asoc. Poa violacea -
Géranium subcaulescens u svome optimalnom razviću pokriva najveća
prostranstva na zaštićenim obroncima u subalpinskom pojasu do visine
od 2100—2200 m., sastojci asoc. Festuca Halleri - Geum montanum većinom
dominiraju u vegetaciji pašnjaka iznad ove visine i penju se na
zaštićenijim mestima čak i do najvećih planinskih vrhova. Što se pak
tiče raznovrsnih ploha asocijacije nardetum-a, u kojima pretežnu ulogu
igraju sitni buseni tipca (Nardus stricto), one postaju najviše uticajem
intenzivne ispaše, te mogu da se razviju na prostoru obadveju asocijacija.


Nesumnjivo je, da su se ogromna, često nepregledna prostranstva,
koja na Korabu, Vraca-planini- Rudoki, Šari, a također i na Jakupici i
na Kajmakčalanu pokriva asoc. Poa violacea - Géranium subcaulescens,
razvila najvećim delom na račun uništenih šuma. U svima pomenutim
planinama zajednice ove asocijacije svuda pokazuju vanredno veliku
sličnost kako u florističkom sastavu tako i u fizionomskom izgledu, zbog
čega su vrlo jednolike i monotone. U sastavu ovih potpuno zatvorenih
zajednica, sem glavnih i svojstvenih vrsta Poa violacea i Géranium subcaulescens,
učestvuju još i ove: Asperula condensata, Potentilla ternata,
Genista depressa, Ranimculus oreophilus, Centaurea nervosa, Hieracium
pilosella, H. sabirnim, Gentiana verna, Festuca rubra, Primala Columnae,


Silene Sendtneri, Lychnis viscaria, Galium lucidum. Anthémis montana,
Viola latisepala, Campanula abietina, Rumex acetosella. Anthoxanthiim
odoratum, Phleum commutatum. Thymus sp., Crocus veluchensis, Myosotis
suaveolens, Pimpinella alpestris. Dianthus deltoides, Stellaria graminea,
Luzula campestris, Veronica dentata, Deschampsia flexuosa i Nardus
stricta.


Ova poslednja vrsta naročito na vlažnim, ravnim ili slabije nagnutim
delovima terena u vezi sa intenzitetom ispaše sve više potiskuje ostale
članove ove asocijacije, stvarajući najzad prilično siromašan vrstama
nardetum.


Na ćelom vencu Šar-planine, na planini Nidže i na Jakupici (Salakova)
u području asocijacije Poa violacea - Géranium subcaulescens vrlo
su široko rasprostranjene, verovatno također na račun uništenih šuma,
vanredno lepo razvijene zajednice planinske vrištine, koje su prema svojim
glavnim sastojcima obeležene kao asocijacija Bruckenthalia spiculifolia -
Juniperus nana Horv. Uz brukentaliju i planinsku smreku u njima su vrlo
česte i neke druge niske drvenaste vrste, kao što su Vaccinium Myrtillus,


V. uliginosum, Genista depressa i G. sagittalis. Zastirač ovih zajednica,
razbijen u komplekse razne veličine, često se smenjuje sa otvorenim zele618




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 13     <-- 13 -->        PDF

nim površinama asocijacija livadnih zajednica, te tako, naročito u doba
cvetanja brukentalije, pruža vanredno lepu i živopisnu sliku. Nije retko,
da u gornjim delovima subalpinskog pojasa pokrivaju katkad velike površine
neke zajednice, u kojima jako preovlađuje Festuca spadicea. Na Šari
(Konjuška, Kara-Nikolica) i na Vraca-planini na južnim ekspozicijama one
se nalaze čak i pod samim vrhovima, 2300—2400 m visoko. Po svojim
ekološkim zahtevima izgleda, da su ove zajednice vezane za suvlju, plitku
i skeletnu silikatnu podlogu, na kojoj najveći broj vrsta drugih zajednica
uzmiče ustupajući mesto snažnim busenima vrste Festuca spadicea.


Na Kara-Nikolici (Šara) u ovim zajednicama bile su zabeležene vrste :


Juniperus nana, Vaccinium Myrtülus, Genista depressa, Scleranthus neglectus,
Sempervivum Košaninii, S. patens, Geum montanum, Potentilla
ternata. Lychnis viscaria, Cerastium sp., Silene Sendtneri, Alyssum scardicum,
Hypericum alpinum, Heracium rhodopaeum ssp. alpicola. Pimpinella
alpestris Thymus aibanus, Th. zygiformis, Carduus alpestris,
Centaurea orbelica, Achillea lingulata, Festuca spadicea, Poa violacea,
Festuca Halleri. Deschampsia flexuosa i Juncus trifidus. Na Vraca-planini
u sličnoj zajednici uz većinu ovih vrsta dolaze još vrste Lilium albanicum,
Géranium subcaulescens i Senecio Aucheri i. korabensis. Pošto ove zajednice
pokazuju izvesnu srodnost sa asocijacijom Poa violacea -Géranium
subcaulescens, H o r v a t ih stavlja u istu svezu Poion violasceae.


Kao što je već spomenuto, na sličnom terenu u većim visinama subalpinskog
pojasa velike površine optimalno razvijene asocijacije Poa
violaceae - Géranium subcaulescens postepeno se gube i zamenjuju drugim
zajednicama, poglavito iz asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum.
Van sumnje je, da ovaj zonalni raspored suvatske vegetacije u silikatnim
planinama zavisi u ovom slučaju od užih lokalnih klimatskih prilika, koje
su u neposrednoj vezi sa nadmorskom visinom. Ali i ovde, kao i u krečnjačkim
planinama, veća ili manja izloženost staništa, osobito u najvišim
zonama, javlja se kao veoma važan faktor, od kojeg zavisi razviće, raspored
i prostiranje biljnih zajednica. Zaštićena mesta obično nastanjuju
zajednice asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum, dok na najvišim
i na jako izloženim grebenima i obroncima dolaze zajednice asoc. .....
curvula - Sesleria comosa Horvat i asocijacije Juncus trifidus -Festuca
supina Horvat. Poslednje su dve asocijacije na taj način homologne asocijacijama
..... laevis - Helianthemum alpestre, koje u krečnjačkim planinama
također nastanjuju jako izložene grebene.


Floristički sastav triju ovih zajednica pokazuje njihovu srodnost sa
alpinskim asocijacijama sveze Caricion curvulae Br. BI., ali se one u
isto vreme i razlikuju od njih prisustvom mnogih balkanskih endemita.
Stoga ih Horva t izdvaja u novu balkansku svezu Seslerion comosae.


Ove asocijacije, slično kao i one iz sveze Poion violaceae pokazuju
također u svome florističkom sastavu prilično veliku stalnost. Geografski
momenat kod njih nije jako izražen i promené se javljaju najviše s obzirom
na reljef i trajanje snežnog pokrivača. Ovo se naročito ispoljava kod asocijacije
Festuca Halleri - Geum montanum, čije se prostiranje u planinama
Južne Srbije, zapadno od Vardara, u glavnom poklapa sa prostiranjem
asocijacije Poa violacea - Géranium subcaulescens.


Kao tipičan primer asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum
može se uzeti individuum ove asocijacije na Malim Korapskim Vratima u
visini od 2300 m. Sem vrsta Festuca Halleri i Geum montanum, koje se
javljaju u njemu kao dominantne, dolaze također vrlo obilno i vrste


619




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Luzula spicata. Veronica bellidioides, Androsace hedraeantha, Meum
athamanticum, Campanula orbelica, tlieracium rhodopaeum ssp. alpicola,
Potentilla ternata. Ranunculus crenatus, R. oreophilus, Polytrichum piliferum,
Poa alpina i Sesleria comosa, U manjem broju dolaze: Jasione
orbiculata, Campanula abietina, Scleranthus neglectus, Senecio carpaticus,
Cerastium lanatum, Gnaphalium supinum, Soldanella Dimoniei,
Silene Sendtneri, Botrychium Lunaria, Plantago montana, Deschampsia
flexuosa, Nardus stricta, Anthoxanthum odoratum, Myosotis alpestris,
Antennaria dioica i Racomitrium canescens.


Na jače nagnutim i vetru izloženim mestima,´na kojim se sneg relativno
malo zadržava, mnoge vrste ove asocijacije, u prvom redu Geum
montanum i Festucdi Halleri. nestaju sasvim ili se javljaju rede i sa
umanjenim vitalitetom. U ovim plohama uve´k se vidno ističe Festuca
supina u pratnji nekih vrsta, napr. Juncus trifidus, Carex ericetorum,
Minuartia Gerardi, Empetrum nigrum, koje u asocijaciji Festuca Halleri Geum
montanum po pravilu ne dolaze. U florističkom sastavu takvih
zajednica na Vraca-planini bile su zabeležene: Festuca supina, Juncus
trifidus (obilno), Luzula spicata, Avena versicolor, Empetrum nigrum,
Vaccinium uliginosum. Anemone narcissiflora. Senecio carpaticus, Pedicularis
scardica, tlieracium rhodopaeum, ssp. alpicola, Cerastium lanatum,
Jasione orbiculata, Myosotis alpestris, Minuartia Gerardi, Androsace
hedraeantha, Soldanella Dimoniei, Deschampsia flexuosa. Gentiana
punctata, Sesleria comosa, ..... ericetorum, Campanula orbelica, a uz
njih i velik broj lišajeva: Cetraria islandica, C. nivalis, Tamnolia vermicularis,
Cladonia sp. i dr.


U silikatnim delovima planina od Koraba do Šarske Bistre nalaze
.se u području asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum i zajednice
vrste Festuca supina često manje površine pokrivene gustim zastiračem
od niskih džbunova alpinsko-arktičkih vrsta Empetrum nigrum i Vaccinium
uliginosum. One su po svom sastavu i izgledu često vrlo1 jednostavne
i u višim zonama zamenjuju asocijaciju subalpinske vrištine, Brackenthalia
spiculifolia - Juniperus nana.


Najekstremnija u ekološkom smislu staništa (silikatni grebeni,
vrhovi i obronci u najvećim visinama), eksponirana prema severu i izložena
najjačim vetrovima i buri, naseljava ranije pomenuta asocijacija
Carex curvula - Sesleria comosa. U vegetacijskom pokrivaču ovih zajednica
naročito se ističe savijeno žućkasto-zeleno lišće vrste ..... curvula.
Ova vrsta daje pokrivaču naročiti izgled i fizionomiju, koja ostavlja utisak
jedne jako deprimirane i kao vetrom opaljene vegetacije. Kako u svome
izgledu i ekologiji tako i u biljnom sastavu asocijacija ..... curvula -
Sesleria comosa pokazuje na svima poznatim mestima svog prostiranja
u glavnim crtama veliku sličnost. Jedinu značajnu razliku unosi malena
Primula minima, koja se često u masi susreće u zajednicama ove asocijacije
na Šari, a ne dolazi uopšte na Rudoki, Vraca-planini i Korabu. Inače
u opštem spisku glavnih vrsta, koje se više manje stalno javljaju u različitim
tačkama velike planinske prečage Korab-Šara, nalazimo vrste .....
curvula, Sesleria comosa, Jasione orbiculata, Potentilla ternata, Androsace
hedraeantha, Cerastium lanatum, Gnaphalium supinum, Luzula spicata,
Vaccinium uliginosum, Senecio carpaticus, Ranunculus crenatus, Alchemilla
flabellata. Hieracium rhodopaeum ssp. alpicola. Anemone narcissiflora,
Armeria canescens, Juncus trifidus, Minuartia Gerardii, Poa alpina,
Saxifraga exarata, Meum athamanticum, Avena versicolor (ponekad


620




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 15     <-- 15 -->        PDF

obilno), Cetraria islandica, C. nivalis. Cladonia rangiierina, Thamnolia
vermicularis, Polytrichum piliferum, Dicranum scoparium i Hylocomiiimsplendens. Sa jako umanjenim vitalitetom dolaze u ovoj asocijaciji također


često izbiju na površinu i zajedno se sa atmosferskom vodom na ravnijim


Festuca Halleri i Geum montanum.
MAKROFITNA VODENA VEGETACIJA.
Veliko bogatstvo silikatnih planina u subterenskim vodama, koje


mestima prikupljaju iznad nepropustljivih slojeva, uslovljava u njima
razviće i opstanak naročite vegetacije vezane za mnogobrojne močvare,
bare, vrela, potoke i t. d. Ova vodena vegetacija u krkečnjačkim planinama
uopšte nije razvijena, dok je u svima silikatnim planinama predstavljena
većim brojem asocijacija.


Tri glavne asocijacije hridrofilnih zadruga, koje su raširene u visinama
od 1900—2600 m i rastu kraj potoka i izvora, u svome razviću vrlo
mnogo zavise kako od pada tako i od brzine vode u tekućicama. Kamenite
obale snažnih potoka i rečica po pravilu bujno obrašćuju zajednicama iz
asocijacije Cirsium appendiculatum - Caltha laeta Horvat. Pored ove dve
svojstvene i stalno dominantne vrste često dolaze vrste Cardamine rivularis,
Barbarea conferta, Doronicum austriacum i Géranium silvaticam.


Druga asocijacija Deschampsia caespitosa - Geum coccineum Horvat
nastanjuje obale mirnijih tekućica, na kojima je omogućeno gomilanje
većih masa mulja i humusa. Sem endemične Silene Asterias, koja zajedno
sa Geum coccineum najviše karaktiriše ovu asocijaciju, nalazimo u njoj
čitav niz manje značajnih vrsta. To su: Chamaenerion palustre, Epilobium
alpinum, Veratrum album, Polygonum Bistorta, Campanula foliosa,
Dianthus superbus i druge.


Najinteresantnija i najbogatija vrstama je asocijacija Narthecium
scardicum -..... Oederi Horvat. Ona je razvijena kao i dve prethodne
asocijacije u svima višim delovima silikatnih planina naše oblasti, zapadno
od Vardara, a prelazi na severu i u planine prokletijske grupe, gde se
javlja sve do Ahmice i Hajle Rudsk y (11). Kao najistaknutiji član ovoga
elitnog društva dolazi Košaninov a endemična vrsta Narthecium
scardicum. Sem glavnih svojstvenih vrsta Narthecium scardicum i .....
Oederi u ovim zajednicama, uvek strogo vezanim za mesta kraj hladnih i
mirnih potoka i izvora, na planini Rudoki zastupljene su: Leucorchis
Frivaldii, Orchis cordigera, ..... Davalliana. C. sempervirens. C. macédonien,
C. Goodenovii, Eriophorum latifolium, Juncus triglumis. Eleocharis
pauciflora, Trichophorum caespitosum ssp. austriacum, Pinguicula leptoceras,
Ligusticum Mutellina, Heliosperma pudibundum. Parnassia palustris,
Drepanocladus uncinatus, D. exannulatus. U ovome sastavu ova asocijacija
čini samo uzan obrub kraj potoka, dok dalje na dubljem i suvljem tlu
uzimaju maha i potiskuju je druge zadruge prilagođene više na suhu klimu
i najzad se razvijaju planinski suvati ili planinske vrištine.


LITERATURA.


1.
Horva t I.: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama I. Zadruge na planinskim
goletima. Rad Jug. ak. zn., knj. 238, 1930.
2.
Horva t I.: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama II. Zadruge na planinskim
stijenama i točilima. Rad. Jug. ak. zn. i umi., knj. 241, 1931.
621




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 16     <-- 16 -->        PDF

3.
H or va t I.: Istraživanje vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina. Ljetopis
Jug. ak. zn. i umj., sv. 46, 1934.
4.
Horva t I.: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine. Ljetopis Jug. ak.
zn. i umj., sv. 47, 1935.
5.
Horva t I.: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine II. Ljetopis Jug.
ak. zn. i umj., sv. 48, 1936.
6.
Horva t I.: Pregled planinske vegetacije zapadnog i središnjeg dijela Balkanskog
Poluotoka. Compt. rendus du IV« Congres des géographes et des ethnographes
slaves — Sofia, 1936.
7.
Horva t I.: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine III. Ljetopis Jug.
ak. zn. i umj., sv. 49, 1936.
8. Košani n N.: Vegetacija Planine Jakupice u Makedoniji, 1910.
9.
K o š a n i n N.: Eine interessante Pflanze von Jakupica in Makedonien, Magyar
Bot. Lap. 1911, No. 1/3.
10.
Rudsk y I.: O vegetaciji Planine Ošljaka, Glasnik Hrv. Pr. Društva sv. XLI,
god. 1936.
11.
Rudsk y I.: Prilog poznavanju Rugovsko-Metohijskih planina. Glasnik Jug. Prof.
Dr., knj. XVI, sv. 8, 1936.
Résumé.


La végétation des montagnes de la Serbie Méridionale est formée par un
grand nombre d´associations de plantes dont la composition floristique et l´écologie
sont bien faciles a caractériser. L´auteur trouve que les groupements de plantes des
pâturages montagnards fondés d´apres les recherches de I. Horva t répondent
exactement a des circonstances phytosociologiques et par conséquent qu´ils pourraient
servir comme base solide aux travaux commencés sur la taxation des surfaces immenses
des pâturages montagnards de la Serbie Méridionale.


En dépendance de la composition pétrographique, des qualités physiques et
chimiques du sol sur les montagnes de la Serbie Méridionale se développent deux
différents types de la végétation: 1° des associations de plantes basiphiles dans les
terrains calcaires et 2° des associations acidiphiles dans les terrains siliceux. Les
circonstances climatiques locales en rapport avec la position géographique, l´altitude,
l´inclinaison du terrain et l´exposition ainsi que les facteurs biotiques conditionnent la
dispositon et la division de la végétation des montagnes calcaires et siliceuses en un
plus grand nombre de groupements d´ordre systématique supérieur et inférieur. Leur
caractere principal est la présence d´un grand nombre d´especes endémiques. La
valeur et l´intéret économique de ces groupements comme pâturages sont différents.
Les groupements ouverts chasmophytiques de l´alliance Ramondion Nathaliae d´apres
leur seul caractere et les conditions du relief de leurs positions (rochers verticaux et
les falaises) ne peuvent etre considérés comme pâturages. Les associations de l´alliance
Seslerion tenuifoliae (asoc. Carex laevis - Helianthemum alpestre et asoc. Carex laevis -
Helianthemum balcanicum) qui croissent sur les pentes arides et sur les sommets des
montagnes calcaires ainsi que les groupements des alliances Thlaspeion rotundifolii et
Arabidion coerulae dans les éboulis a cause de leur faible accroissement et surtout a
cause du caractere xéromorphique de leur especes ne peuvent suffire completement a
l´alimentation des animaux. Une bien plus grande valeur ont pâturages a herbe drue
de l´alliance Seslerion nitidae (asoc. Sesleria nitida - Onobrychis scardica et asoc.
Helianthemum grandiflorum - Onobrychis scardica) qui croissent dans les endroits plus
abrités des montagnes calcaires, ainsi que les groupements de l´espece Elyna Bellardii.


La végétation des montagnes siliceuses en rapport avec les circonstances hydrographiques,
pédologiques et thermiques a un caractere spécial. Vue de loin, elle differe


622




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 17     <-- 17 -->        PDF

de la végétation des terrains calcaires par son apparence physionomique. Sa couverture
drue et vigoureuse s´étend a perte de vue et donne des pâturages de premiere qualité
qui sont d´un tres grand intéret économique puisqu´ils sont la base de l´élevage dans
la Serbie Méridionale. Au point de vue phytosociologique la végétation de ces pâturages
appartient pour la plupart aux associations des allainces Poion violaceae, Seslerion
comosae et Nardion strictae. Dans la premiere alliance se distingue particulierement
par son intéret économique l´assoc. Poa violacea - Qeranium subcaulescens qui se
développe dans la région subalpine entre 1600—2100 m. Dans le régions plus élevées
cette association cede le terrain aux associations Festuca Halleri - Qeum montanum
et Carex curvula - Primula minima — dans l´alliance Seslerion comosae. Les groupements
de l´alliance Nardion strictae se développent particulierement sous l´influence
d´une pâture intense dans les régions des associations des alliances précédentes.


La végétation des rochers siliceux et des éboulis est peu développée, tandis
que celle des terrains humides est représentée par un plus grand nombre d´associatio´ns
dont les plus importantes sont les groupements de l´alliance Narthecion scardici. Leur
intéret économique n´est pas grand.


Prof. Dr. ANDRIJA PETRAČ1Ć (ZAGREB):


AMORPHA FRUTICOSA L. KAO NOV I
OPASAN KOROV U POSAVSKIM ŠUMAMA


(AMORPHA FRUTICOSA COMME UNE NOUVELLE MAUVEUSE
HERBE DANS LES FORETS DU BASSIN DE SAVE)


U mnoge naše posavske slavonske šume naselila se zadnja tri decenija
u velikoj množini Amorfa fruticosa1 L., koju narod obično naziva
divlji bagrem, a ponegdje i: č i v i t n j a č a. Ona je stranog porijekla;
potječe iz Sjev. Amerike (Florida, Karolina). U Evropu je unesena
1724. g.~ Spada u familiju lepirnjača (Leguminosae). Ponajviše raste grmoliko.
Njeni šiboliki grmovi čine obično manje ili veće skupine. Amorfa
izraste oko 2—5 m u visinu i oko 2—3 cm u debljinu. Njeno perasto lišće
dugo je ponajviše 10—20 cm, a sastavljeno je u glavnom od 20—30 dugoljastih
kratkodlakavih listića. Na tim se listićima, ako ih okrenemo prema
svjetlu, vide mnoge jasno punktirane žlijezdice. Listići imaju oko 2—3
mm duge peteljčice. Mladi su izbojci također ponešto dlakavi. Amorfa
cvjeta ljeti: (jul—august) u dugoljastim uspravnim klasastim grozdovima,
koji su dugi oko 10—15 cm. Cvjetići nemaju ni krilaca ni ladica. Zastave
su modre, a prašnice žute. Mahune su ponešto srpolike, oko 1 cm
duge i 2,5 mm široke; imaju po sebi mnoge male žljezdaste izbočine.


1


Hegi : Flora von Mittel-Europa, IV 3, str. 1385, München; Dippel : Handbuch
der Laubholzkunde, III Teil, str. 690, Berlin 1893.
2 Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft, 1916, str, 183.


623