DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 5 <-- 5 --> PDF |
/. RUDSKY (KRAGUJEVAC). BILJNE ZAJEDNICE NA VISOKIM PLANINAMA JUŽNE SRBIJE (LES ASSOCIATIONS DE PLANTES DANS LES HAUTES MONTAGNES DE LA SERBIE MÉRIDIONALE) Planinsku vegetaciju Južne Srbije čini velik broj biljnih zajednica, koje se mogu dobro karakterizirati ekološki i floristički. Na ovom ću se mestu ograničiti na najvažnije i najznačajnije oslanjajući se pri tome poglavito na rezultate poslednjih fitosocioloških istraživanja Dr. I. Horv a t a, a donekle i na moja lična opažanja prikupljena prilikom naših zajedničkih ekskurzija 1935 i 1936 godine. U svojim prethodnim saopštenjima (3, 4, 5, 7) Horva t je ukratko prikazao planinske asocijacije suvata, stena, točila i asocijacije oko snežanika. Njegovo člananje vegetacije u ovim saopštenjima vrlo je pregledno i potpuno odgovara fitosociološkim prilikama, koje vladaju na planinama Južne Srbije zapadno od Vardara. Istočno od njega u granicama naše države, zbog neznatne visine, subalpinska kao i alpinška vegetacija nije mogla da se razvije. Ma da karakteristika pomenutih asocijacija i njihovih sveza nije još definitivno utvrđena i detaljne studije o njima još nisu objavljene, ipak one već i sada u mnogome doprinose jasnijem shvatanju i razumevanju vanredno bogate i raznolike vegetacije planina centralnog dela Balkanskog poluostrva i omogućuju na osnovi florističkih podataka konstataciju sličnih grupacija i na onim planinama, koje nisu bile obuhvaćene ovim posmatranjima. Raspored i prostiranje biljnih zajednica, njihovo razviće i floristički sastav, kao što je poznato, zavisi od geomorfoloških prilika, nadmorske visine, ekspozicije i petrografskog sastava planina. Ovaj poslednji (edafski) činilac, koji u glavnom opredeljuje hemijske i fizičke osobine tla, uslovljava stvaranje i opstanak dvaju sasvim različitih tipova planinskih biljnih zajednica u Južnoj Srbiji. 1) tip biljnih zajednica na krečnjačkim i 2) tip biljnih zajednica na silikatnim planinama. VEGETACIJA KREČNJAČKIH PLANINA. A) Planinske biljne zajednice na stenama i na točilima. Okomite krečnjačke stene i litice u višim zonama južnosrbijanskih planina naseljavaju biljne zajednice, čiju ekološku karakteristiku, pored petrografskog momenta, čini veliki nagib njihovog staništa, što dopušta prikupljanje humusa samo u dubljim rupama i pukotinama stena. Kao posledica toga javlja se pre svega njihova slaba obraslost. Zajednice imaju uvek sasvim otvoren karakter i sastavljene su najvećim delom od hazmofitskih vrsta, čija je organizacija prilagođena specifičnim prilikama plitkog tla. Veća ili manja vlažnost, kao i zaštićenost od lokalnih vetrova, uslovljava člananje ove vegetacije na nekoliko biljnih asocijacija, 611 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 6 <-- 6 --> PDF |
koje H o r v a t (4) stavlja u novu asocijacijsku svezu Ramondion Nathaliae iz reda Potentilletalia caulescens Br. BI. Vrlo slične u florističkom sastavu i fizionomskom izgledu ove zajednice u različitim tačkama našeg područja ipak se dobro karakterišu prisustvom endemičnih vrsta. Ramondia Nathaliae, koja je svojstvena za ovu svezu, nikad se ne nalazi u njenim zajednicama zapadno od linije Suha Qora — Jakupica — Nidže Planina. Ovde na nekim planinama (na pr. Koritniku, Ošljaku) zastupa je u granicama svog vertikalnog prostiranja (do 1.700 m) Ramondia serbica. Na Jakupici u sastavu ovih zajednica, koje duboko silaze i u šumski pojas, javlja se endemična Viola Košaninii sa vrstama Micromeria cristata, Saxifraga Grisebachii i dr. K o š a n i n (8) navodi u zoni krivog bora (Pinus Mughus) u zajednici sa Viola Košaninii sledeće vrste: Asplenium viride, Cystopteris´ fragilis, Selaginella helvetica, Poa alpina, Festuca duriuscula. Cerastium lanigerum, Saponaria bellidifolia. Sedum athoum, Par Onychia Kapela. Saxifraga Aizoon. S. Friedend Augusti, S. coriophylla, S. adscendens, Cotoneaster tomentosa, Potentilla ehryso craspeda, P. apennina, Alchemilla flabellata, Onobrychis scardica, Anthyllis aurea, tielianthemum vulgare (= H. alpestre), Daphne oleoides, Armeria majellensis, Gentiana verna, Edraianthus Kitaibelii, Ramondia Nathaliae, Globularia bellidifolia. Thymus Boissieri, Pedicularis orthantha (= P. regis Ferdinandu, Asperula Dörfleri, Galium anisophyllum, Antennaria dioica, Aster alpinus i Achülea Aizoon. Jedan vrlo lepo razvijen individuum asocijacije Potentilla speciosa- Mimiartia graminifolia iz iste sveze zabeležen je na Korabu (Šilo Vert) u visini od 2.000 m. Tu na jednoj gotovo okomitoj steni, okrenutoj prema istoku, ali zaštićenoj od severnih i istočnih vetrova suprotnim grebenom, u zajednici rastu: Potentilla speciosa, Saxifraga Aizoon f. brevifolia, Minuartia elandestina. Anthyllis aurea, Saxifraga coriophylla, S. porophylla, Carex laevis, Dianthus silvestris. Asyneuma limonifolium, Dianthus integer, Achülea holosericea, A. Fraasii, Koeleria eriostachya, Athamanta Haynaldii, Thymus albanus, Uraba elongata, Sedum atratum i Sesleria sp. Ponegde, na pr. ispod vrha Kepi-Bar (Korab) na jugo-zapadnoj ekspoziciji, njima se pridružuju: Asplenium fissum, A. ruta muraria, Edraianthus graminifolius i dr. vrste, što omogućava da se ove grupacije donekle povezu sa ascijacijom Asplenietum fissi Horvat sa Dinarskih planina (2 i 3). Planinske biljne zajednice na krečnjačkim stenama izloženim jakome vetru nešto su drugačijeg sastava. U njima u velikoj množini dolaze vrste: Potentilla apennina, Dryas octopetala, Saxifraga coriophylla, S. scardica, dok vrste Potentilla speciosa kao i većeg broja ostalih vrsta iz prethodnih grupacija nestaje. Na Koritniku se u njima nalazi Valeriana Pančićii, koja u kombinaciji sa još nekim vrstama jako potseća na slične grupacije u Prokletijama (Rudsky , 11). Ogromna točila, koja postaju raspadanjem i rušenjem visokih krečnjačkih otseka, na izgled često sasvim gola, u stvari također imaju svoju vegetaciju. Nekoliko biljnih asocijacija, koje ju izgrađuju, pripadaju dvema svezama reda Thlaspeetalia rotundifolia Br. BI. i razlikuju se u svojim zahtevima na vlažnost i na stepen pokretljivosti točila. Tako, u krečnjačkim delovima Koraba, Šar-planine (Ljuboten, Turčin) i na Koritniku suva, jako nagnuta, pokretljiva točila u subalpinskom pojasu nastanjuju u glavnom sastojci asocijacija iz sveze Thlaspeion rotundifolii Br. BI., od kojih se ističu tri: asoc. Drypetum-Linnaeanae. asoc. vrsta 612 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Lamium garganicum-Valeriana bertiscea i asoc. vrsta Linaria alpinaValeriana bertiscea (H or vat). U otvorenom pokrivaču zajednica ovih asocijacija nalazimo sledeće vrste: Drypis Linnaeana, Lamium garganicum, Valeriana bertiscea, V. montana, Arabis flavescens, Cardamine glanca, Poa cenisia, Rumex scutatus, Senecio rupester, Cystopteris regia. Heracleam sp., Sedam magellense, Sesleria nitida, Saxifraga appositifoUa, S. porophylla, S. aizoides Achillea tanacetifolia, Artemisia petrosa i dr. Više manje umirena točila na ivicama velikih snežanika, koja u toku celoga leta vlazi sočnica, naseljavaju asocijacije sveze Arabidion coeruleae Br. BI. Na Korabu, Jakupici i Šar-planini ispod vrhova Turčina, Kobilicc i Sarske Bistre nalazimo iz ove sveze znatne površine lepo razvijenih zajednica asocijacije Saxifraga glabëlla-Arabis flavescens Horv. U sastavu poslednjih na Bistri zabeležene su ove vrste: Oxyria digyna(obilno), Mutschinsia brevicaulis, Saxifraga glabella, Veronica alpina. Cardamine glanca. Poa cenisia, Cerastium alpinum, Saxifraga taygetea(obilno), Myosotis suaveolens, Geum reptans, Arenaria biflora. Gnaphalium supimim, Arabis flavescens, Ranunculus crenatus. Druga je zadruga iz iste sveze asoc. Salicetum retusae-reticulatae Br. BI., u kojoj dominiraju, zauzimajući često u njoj do % površine, niski polegli džbunovi alpinskih vrba. Sastojci ove asocijacije rasprostranjeni su također na umirenim, ali nešto suvljim točilima i blokovima u svima krečnjačkim delovima planina od Koraba do Ljubotena i u skupu Jakupice. Lokalno dolazi u njoj, na pr. na Turčinu i Kobilici, sem vrsta Salix retusa i S. reticulata još i S. Jacquinii. Od značajnih zeljastih pratilica ove zajednice zapažene su: Polygonum viviparum, Plantago montana, Primala longiflora, Galium anisophyllum, Carex nigra i dr. Na dubljem tlu, koje postaje postepenim nagomilavanjem humusa, ovakve se zajednice gube, ustupajući mesto mnogim biljkama iz silikatnih zajednica, kao što su: Senecio carpaticus, Vaccinium uliginosum. Luzula spicata, Anemone narcissiflora, Jasione orbiculata i dr. U skupu Koraba, Rudoke, Vraća, na Džinibegu i Orlovcu, kraj snežanika na debljim naslagama zemlje, koja leži preko krečnjaka, razvijena je asocijacija Thlaspi microphyllum-Plantago montana Horvat. U njoj se nalaze udružene većinom one malene vrste, koje svojim cvetanjem prate kopnjenje snega, čineći pored njega svojom svežinom i živo obojenim cvetovima kontrastnu, ali vrlo lepu i na oko prijatnu sliku. To su vrste Ranunculus crenatus, Androsace Hedraeantha, Ranunculus oreophilus, Primala intricata, Arenaria rotundifolia. Plantago montana, Thlaspi microphyllum, Draba scardica, Taraxacum alpinum, Gentiana verna, Crocus scardicus (sporadično), Soldanella Dimoniei, Rumex nivalis. Na Džinibegu u ovoj asocijaciji obiljno se javlja još i Saxifragaandrosacea. B) Suvatske zajednice. Kao najuticajniji faktor, koji uslovljava raspored i grupisanje biljnih zajednica u vegetaciji suvata na krečnjacima, javlja se izloženost staništa lokalnim vetrovima, a uz to geografski položaj, nadmorska visina i debljina tla. Na Korabu, Vraca-planini, Jakupici, Šari, Ošljaku i Koritniku u visinama od 1600—2300 m na zaštićenim obroncima, gde se zimi verovatno 613 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 8 <-- 8 --> PDF |
zadržava sneg, nastanjuje u nekoliko ´ geografskih varijanata velike površine zajednica vrsta Helianthemum grandiflorum-Onobrychis scardica Horvat. Ova je asocijacija vrlo bogata vrstama i u poređenju sa ostalim asocijacijama na krečnjačkoj podlozi odlikuje se relativno većom gustinom i bujnošću pokrivača zbog čega njene tvorevine imaju velik ekonomski značaj i vrednost kao odlični pašnjaci. Kao glavne i karakteristične vrste, koje se stalno javljaju na plohama ove asocijacije na pomenutim planinama, mogu se navesti: Helianthemum grandiflorum, Onobrychis scardica, Festuca duriuscula. F. varia ssp., Bromus erectus, Koeleria eriostachya, Carex laevis, Sesleria rigida, Phlenm Michelii. Poa alpina, Pimpinella alpestris, Anthyllis Vulneraria, Anthoxanthum odoratum, Anthyllis albana, Cerastium lanigerum, Satureia alpina, Silene Sendtneri, Linum capitatum, Scabiosa Portae, Dianthus integer, Thymus albanus, Myosotis suaveolens. Gentiana verna, Hypochoeris maculata ssp. Pelivanovićii i Centaurea Kotschyana. Na Korabu u ovim zajednicama nedostaje Helianthemum grandiflorum, koji inače na ostalim planinama dolazi kao jedna od istaknutijih vrsta. Varijant ove asocijacije na Ošljaku sadrži vrstu Achillea Alexandri régis (R u d s k y, 10), dok se na Jakupici u njoj javljaju također endemične vrste, na pr. Colchicum macedonicum i Thymus Boissieri (K o š a n i n, 8). Na Korabu i Koritniku razvijene su neke srodne zajednice samo nešto termofilnijeg karaktera. U njima se dominantnim elementom javlja Sesleria nitida. Za ove zajednice, kao i za prethodne, Horva t predlaže novu svezu Seslerion nitidae. Na plitkom i skeletnom tlu na višim obroncima i na grebenima krečnjačkih planina, izloženim najjačem vetru i burama, koje zimi odnose sa njih sneg, razvijene su dve u glavnom međusobno srodne kserofilne asocijacije opisane po Horvat u (1, 3) sa hrvatskih, hercegovačkih i crnogorskih planina. To su: 1) Asoc. Carex laevis-Helianthemum alpestre na višim i hladnijim položajima i 2) asoc. Carex laevis-Helianthemum balcanicum na nižim položajima i toplijim staništima. Ove su asocijacije fizionomski i floristički veoma srodne i u vegetaciji krečnjačkih planina zapadno od Vardara igraju vrlo istaknutu ulogu, ali je vrednost njihovih tvorevina kao pašnjaka, usled slabe obraslosti, manja nego zajednica sveze Seslerion nitidae. Asocijacija Carex laevis-Helianthemum alpestre, kao što sam spomenuo, nastanjuje najviše zone krečnjačkih planina. Do sada konstatovana je na mnogim vrhovima u skupu Koraba, Rudoke, Orlovca, Džinibega, Turčina, Šar-planine, Jakupice, Nidže i Koritnika, a prema florističkim podacima može se sa sigurnošću očekivati i na mnogim drugim planinama Južne Srbije. U spisku biljaka, koje navodi K o š a n i n (8) za alpinske suvate na Jakupici, nalazimo elemente obadveju ovih asocijacija. U njihovom sastavu nalazi se ovde čitav niz endemičnih vrsta, kao što su: Thymus Boissieri. Anthyllis Košaninii. Saxifraga karadžicensis i Dianthus pindicola v. Jakupicensis. Tipičan primer zajednice iz asocijacije Carex laevis-Helianthemum alpestre, koja sadrži najveći broj karakterističnih vrsta, zabeležen je na strmim jugozapadnim obroncima Turčina, iznad Džinibega u visini od 2550 m. Na jako skeletnom tlu bogatom na kreču rastu ovde izrazito kalkofilne vrste Carex laevis, C. rupestris. Helianthemum alpestre, Dryas 614 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 9 <-- 9 --> PDF |
octopetala, Edraianthiis graminifolius, Anthyllis dlbana, A. scardica, Oxytropis dinarica, Cerastium lanigerum, Alyssum scardicum, Thlaspibcllidifolium, Thymus alsinoides, Th. albanus, Polygonum vivipariim, Sesleria cf. coerulans, S. tenerrima, Poa alpina, Festuca Pančićiana, Minuartia verna, Droba elongata, Carex approximata. Trinia Dalechampii, Silene acaulis, Gentiana verna, Galium anisophyllum, Saxifraga Fridericl Augusti, S. adscendens, Aster dolomiticus, Dianthus integer, D. brevicalyx i dr. Na severo-istočnom obronku Kobilice (2100 m), ali već na debljem tlu, ovima se pridružuju još i sledeće vrste: Onobrychis scardica, Vacciniiim Myrtillus, Arctostaphylos uva ursi, Hylocomium triquetriim, Trifolium noricum, Ptüotrichum scardicum. Linum capitatiim, Saussurea alpina, Cetraria islandica, C. nivalis, Thamnolia vermicularis, a sem ovih izvestan broj acidifilnih vrsta, koje po pravilu nastanjuju silikalno tlo, kao na pr. Vaccinium uliginosum, Primula minima, Anemone narcissiflora i dr. U koliko su naslage humusa deblje, u toliko je broj acidifilnih vrsta u ovim zajednicama veći. Zajednice asocijacije Carex laevis-Helianthemum balcanicum zauzimaju slična staništa u pogledu izloženosti vetru i debljine bogatog krečom skeletnog tla, ali redovno na nižim planinskim grebenima i obroncima, čiji je opšti bilans toplote nešto veći nego na staništima prethodne asocijacije. Lepo razvijene individue ove asocijacije nalazimo na Jakupici, Šar-planini, Kajmakčalanu, Ošljaku i Koritniku. Na ovoj poslednjoj planini, na jugoistočnim padinama, odmah iznad gornje granice munikove šume, biljne zajednice ove asocijacije zauzimaju ogromne površine. U njihovom sastavu nalazimo sledeće karakteristične vrste: ..... laevis, C. humilis, Globularia bellidifolia, tielianthemum balcanicum, Onobrychis scardica, Asperula condensata, Iberis sempervirens, Anthyllis Vulneraria, Teucrium montanum, Silene graminea, Saturea alpina, Thesium alpinum, Draba elongata, Scabiosa Portae. Plantago argentea, Par Onychia Kapela, Potentilla Tommasiniana (obilno), Dianthus integer, D. silvestris, Stachys Jacquinii, Sempervivum patens. Allium pulchellum. Primula Columnae, Trifolium alpestre, T. expansiim. Thymusalbanus, Galium lucidum, Stipa mediterranea, Festuca sp.. Minuartia montana, Linum capitatiim i dr. U većoj visini na vetru izloženom grebenu Koritnika u istoj asocijaciji nestaju mnoge termofilne vrste, a na njihovo mesto, u pratnji velikog broja lišajeva dolaze: Minuartia Dörfleri, Androsace villosa, Asperula Dörfleri, Dryas octopetala, Sesleria tenuifolia. Ptüotrichum scardicum i dr. Na Ošljaku, gde ova zajednica zauzima uzanu, često samo 2—3 metra široku zonu na samom grebenu, u njoj je zastupljena u velikoj količini vrsta Anthyllis aurea. Kako su pokazala istraživanja H o r v a t a, asocijacija Carex laevis- Heliantemum alpestre i asocijacija Carex laevis-Helianthemum balcanicum kao i ranije pomenuta u vegetaciji točila asocijacija Salicetum retusae-reticiilatae u florističkom i ekološkom pogledu nisu trajne, jer u celokupnom razviću vegetacije kreenjačkih planina predstavljaju samo inicijalni stadij. Ako teren nije suviše nagnut i vetrovi, koji ga šibaju, nisu toliko jaki, da bi mogli odnositi zemljište, podzemni organi članova ovih asocijacija usled postepenog nagomilavanja tla sve se više izoluju od krečnjačke podloge. Docnije, zbog ispiranja baza, hemijski sastav i osobine tla sve se više menjaju, naročito ako reljef isključuje donošenje 615 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 10 <-- 10 --> PDF |
baza odozgo. Tlo se postepeno zakiseljuje i time se omogućuje, uz eliminaciju bazifilnih biljaka, naseljavanje acidifilnim iz susednih zajednica na silikatnoj podlozi. Razviće vegetacije na taj način ide postepeno u pravcu stvaranja acidifilnih asocijacija. Na Turčinu, Orlovcu, Kobilici, Ljubotenu i Jakupici zabeležene su neke biljne zajednice, koje se mogu smatrati kao intermedierni članovi ove sukcesije. To su zajednice, koje Horva t provizorno beleži kao: 1) asoc. ..... rupestris-Anemone narcissiflora, 2) asoc. Carex rupestris- Trifoliam noricum i 3) asoc. Elyna Bellardii-Thalictrum alpinum. Flori stički sastav ovih asocijacija potpuno odgovara pedološkm prilikama. Njegovu glavnu karakteristiku čini zajedničko prisustvo bazifilnih i acidifilnih vrsta pored manje više neutralnih. U ovom pogledu vanredno demonstrativan primer pružaju individue asocijacije Elyna Bellardii- Thalictrum alpinum na Džinibegu (Šar-planina). Tu na jednom obronku eksponiranom NW (2500 m), na debljim naslagama humusa, koji leži preko pločastog sivog krečnjaka rastu u zajednici: Elyna Bellardii, "Dr y as octopetala,1 Thalictrum alpinum. Polygonum viviparum, ""Vaccinium uliginosiim, "..... laevis, C. approximata. Sesleria tenerrima (?), "Oxytropis dinarica, "Edraianthus graminifolius, Armeria canescens, ""Luzula spicata, **L. campestris. Cetraria islandica, "AnthylUs albana, ""Pedicularis scardica, Cerastium lanigerum, "Silene acaulis, ""Hieracium rhodopaeum var. alpicola, Pinguicula leptoceras, Nigritella nigra, "*Juncus trifidus, Eestuca sp., Gentiana anisodonta ssp. albana, G. verna. Primala longiflora, Saxifraga adscendens, ""Euphrasia minima, Minuartia verna, Thlaspi bellidifolium, ´´"Homogyne alpina. Soldanella Dimoniei, Poa alpina. *Onobrychis scardica, "Salix reticulata, ""Eestuca supina, "Helianthemum alpestre, ""Agrostis rupestris, Eriger on sp. U istim zajednicama nalaze se ponekad već i manji fragmenti pravih acidifilnih zajednica, najčešće iz asocijacije Eestuca Halleri - Geum montanum Horvat ili asoc. Jiincus trifidus - Eestuca supina, a na zaštićenijim mestima i asoc. Nardetum strictae. VEGETACIJA SILIKATNIH PLANINA. Kao što je poznato, u geološkom sastavu planina Južne Srbije, naročito zapadno-vardarske grupe, silikatne stene (škriljci, granit i dr.) najvećim delom preovlađuju nad krečnjacima. Vrlo često u skupu Koraba, Vraća, Rudoke i Šare silikatni teren, bez ijedne veće partije krečnjaka, pruža se u nedogled i daje opštem izgledu i plastici ovih planina naročit karakter. Hidrografske, pedološke, kao i termične prilike silikatnih planina dijametralno se razlikuju od istih na krečnjačkim. Zbog nepropustljivosti podloge silikatne planine po pravilu su vrlo bogate površinskim vodama. Velik broj reka, potoka i izvora od kojih mnogi izviru ispod snežanika, obilato navodnjava ove planine i vlazi tlo, čime se znatno smanjuje i njegova temperatura. Sem toga hemijske osobine i sastav tla na silikatnim planinama drugačiji su nego na krečnjačkim. Zemljište u silikatnim planinama po pravilu sadrži vrlo malo baza i ima uvek manje više kiselu reakciju. U vezi sa ovim razlikama u edafskim osobinama tla razlikuju se acidifilne zajednice silikatnih planina bitno u pogledu florističkog sastava od bazifilnih na krečnjaku. Neke od njih, kao što smo 1 Znakovima * označene su bazifilne vrste, a znakovima ** vrste acidifilne. 616 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 11 <-- 11 --> PDF |
videli, javljaju se već na debljim naslagama zemlje i u krečnjačkim planinama, ali ipak su najviše i najljepše razvijene u silikatnim planinama. Već izdaleka posmatrana vegetacija silikatnih planina, naročito suvatska, jasno se izdvaja od vegetacije krečnjačkih planina svojim fizionomskim izgledom. Njen gusto zbijen, jednostavno zelen pokrivač čini prijatan kontrast sa retkim i mršavim u većini slučajeva pokrivačem krševitih krečnjačkih obronaka. U silikatnim planinama pruža se on od obronka k obronku i stvara ogromna prostranstva prvoklasnih pašnjaka, koji su od vrlo velikog ekonomskog značaja, kao glavna osnova naprednog stočarstva Južne Srbije. Što se tiče vegetacije silikatnih točila, a naročito vegetacije stena, ova je u upoređenju sa istom na krečnjačkim planinama relativno slabo razvijena. Broj zajednica kao i vrsta, koje ih izgrađuju, nije velik. U pukotinama vlažnih silikatnih stena na nekim planinama, napr. na Borislajcu, Šutmanu i Kajmakčalanu, razvijene su neke biljne grupacije, u kojima se ističe vrsta Saxifraga pedemontana ssp. cymosu. U njenom društvu na Šutmanu bile su zabeležene : Saxifraga exarata, S. rotiindifolia, Arabis flavescens, Heliosperma pudibundum, Polygonum alpinum i Primula intricata. Isto tako siromašne su vrstama i druge zajednice na silikatnim stenama, na čijem se čelu nalazi (na Šutmanu, Rudoki i Konjuški) endemična Potentilla Dörfleri. U njima najčešće dolaze: Asplenium trichomanes, A. septentrionale, Saxifraga exarata. Galium anisophyllum, Anemone narcissiflora, Anthémis montana. Campanula linifolia var. albanica i Jimcus trifidus. Na Korabu i Vraca-planini u vegetaciji silikatnih stena često, a mestimično i vrlo obilno, nalaze se Achillea Clavenae ssp. intercedens i Aubrietia gracilis var. thessala, ali obadve ove vrste dolaze ponekad obilnije i na krečnjaku. Biljne grupacije u subalpinskom pojasu na suvim silikatnim blokovima i na stenama pripadajui asocijaciji, u kojoj glavnu ulogu igraju Silene Lerchenfeldiana i Asplenium septentrionale. Jedna nešto bogatija vrstama naseobina iste asocijacije na Korabu (2500 m) sastavljena je sem iz pomenutih još i iz sledećih vrsta: Nephrodiiim Lonchitis, Cystopterisfragilis, Asplenium trichomanes. Droba korabensis, Aubrietia thessala, Cardamine glanca. Sedum sp., Saxifraga exarata, Polygonum alpinum, Thymus albanus, Campanula linifolia var. albanica, Lamium garganicum, a osim toga u njoj su obilni lišaji Rhizocarpon i Gyrophora. Na pojedinim planinama, na primer na Rudoki, Vraca-planini i Konjušci, u višim zonama vrlo često zauzimaju slična staništa mnogobrojni jastučići vrste Saxifraga bryoides u društvu raznih lišajeva i mahovina. Na umirenim silikatnim točilima sa debljim naslagama humusa, kraj snežanika razvijene su u planinskim skupovima Koraba, Rudoke i Šarplanine veoma interesantne, sa biljno-geografskog gledišta, asocijacije Salicetum herbaceae Br. BI. i Polytrichetum sexangulare Br. BI. iz sveze Salicion herbaceae Br. BI. Obadve asocijacije zauzimaju slična staništa, a to su najviša i najhladnija mesta, na kojima se usled naročitih uslova ekspozicije i reljefa veliki snežanici zadržavaju do kraja leta, a često dočekaju i nov sneg. Ove su asocijacije sastavljene od nekoliko vrlo značajnih vrsta, koje u toku kratkog leta prate svojim razvićem lagano topljenje i povlačenje snežanika. To su većinom vrste prilagođene na teške i surove prilike alpinske i arktičke klime. Među njima se naročito ističu sitna, priljubljena uz podlogu stabla vrste Salix herbacea. uz koju, 617 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 12 <-- 12 --> PDF |
sa većim ili manjim značajem, kao svojstvene i stalne vrste ovih zajednica dolaze: Arenaria rotundifolia, Cerastium alpinum, Geam montanum, Ranimculus crenatus, Androsace hedraeantha, Ligusticum Mutelina, Gnaphalium supinom, Sesleria comosa. Festuca sp., Poa alpina, Polytrichum sexangulare, Anthelia Juratzkana i dr. Vegetacijski pokrivač pašnjaka na silikatnim planinama u Južnoj Srbiji izgrađuje nekoliko biljnih zajednica, koje pripadaju redu Caricetalia ciirvulae Br. BI. Od njih se, s obzirom na velike zauzete površine i na veliki ekonomski značaj, naročito ističu neke asocijacije, u prvom redu Poa violacea - Géranium subcaulescens Horv., asoc. Festuca Halleri Geum montanum Horv. i asoc. Nardetum strictae Br. BI., koje pripadaju trim raznim svezama spomenutog reda. Prve su dve asocijacije na mnogim planinama zapadno od Vardara vrlo široko rasprostranjene i u svome vertikalnome prostiranju raspoređuju se zonalno. Dok asoc. Poa violacea - Géranium subcaulescens u svome optimalnom razviću pokriva najveća prostranstva na zaštićenim obroncima u subalpinskom pojasu do visine od 2100—2200 m., sastojci asoc. Festuca Halleri - Geum montanum većinom dominiraju u vegetaciji pašnjaka iznad ove visine i penju se na zaštićenijim mestima čak i do najvećih planinskih vrhova. Što se pak tiče raznovrsnih ploha asocijacije nardetum-a, u kojima pretežnu ulogu igraju sitni buseni tipca (Nardus stricto), one postaju najviše uticajem intenzivne ispaše, te mogu da se razviju na prostoru obadveju asocijacija. Nesumnjivo je, da su se ogromna, često nepregledna prostranstva, koja na Korabu, Vraca-planini- Rudoki, Šari, a također i na Jakupici i na Kajmakčalanu pokriva asoc. Poa violacea - Géranium subcaulescens, razvila najvećim delom na račun uništenih šuma. U svima pomenutim planinama zajednice ove asocijacije svuda pokazuju vanredno veliku sličnost kako u florističkom sastavu tako i u fizionomskom izgledu, zbog čega su vrlo jednolike i monotone. U sastavu ovih potpuno zatvorenih zajednica, sem glavnih i svojstvenih vrsta Poa violacea i Géranium subcaulescens, učestvuju još i ove: Asperula condensata, Potentilla ternata, Genista depressa, Ranimculus oreophilus, Centaurea nervosa, Hieracium pilosella, H. sabirnim, Gentiana verna, Festuca rubra, Primala Columnae, Silene Sendtneri, Lychnis viscaria, Galium lucidum. Anthémis montana, Viola latisepala, Campanula abietina, Rumex acetosella. Anthoxanthiim odoratum, Phleum commutatum. Thymus sp., Crocus veluchensis, Myosotis suaveolens, Pimpinella alpestris. Dianthus deltoides, Stellaria graminea, Luzula campestris, Veronica dentata, Deschampsia flexuosa i Nardus stricta. Ova poslednja vrsta naročito na vlažnim, ravnim ili slabije nagnutim delovima terena u vezi sa intenzitetom ispaše sve više potiskuje ostale članove ove asocijacije, stvarajući najzad prilično siromašan vrstama nardetum. Na ćelom vencu Šar-planine, na planini Nidže i na Jakupici (Salakova) u području asocijacije Poa violacea - Géranium subcaulescens vrlo su široko rasprostranjene, verovatno također na račun uništenih šuma, vanredno lepo razvijene zajednice planinske vrištine, koje su prema svojim glavnim sastojcima obeležene kao asocijacija Bruckenthalia spiculifolia - Juniperus nana Horv. Uz brukentaliju i planinsku smreku u njima su vrlo česte i neke druge niske drvenaste vrste, kao što su Vaccinium Myrtillus, V. uliginosum, Genista depressa i G. sagittalis. Zastirač ovih zajednica, razbijen u komplekse razne veličine, često se smenjuje sa otvorenim zele618 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 13 <-- 13 --> PDF |
nim površinama asocijacija livadnih zajednica, te tako, naročito u doba cvetanja brukentalije, pruža vanredno lepu i živopisnu sliku. Nije retko, da u gornjim delovima subalpinskog pojasa pokrivaju katkad velike površine neke zajednice, u kojima jako preovlađuje Festuca spadicea. Na Šari (Konjuška, Kara-Nikolica) i na Vraca-planini na južnim ekspozicijama one se nalaze čak i pod samim vrhovima, 2300—2400 m visoko. Po svojim ekološkim zahtevima izgleda, da su ove zajednice vezane za suvlju, plitku i skeletnu silikatnu podlogu, na kojoj najveći broj vrsta drugih zajednica uzmiče ustupajući mesto snažnim busenima vrste Festuca spadicea. Na Kara-Nikolici (Šara) u ovim zajednicama bile su zabeležene vrste : Juniperus nana, Vaccinium Myrtülus, Genista depressa, Scleranthus neglectus, Sempervivum Košaninii, S. patens, Geum montanum, Potentilla ternata. Lychnis viscaria, Cerastium sp., Silene Sendtneri, Alyssum scardicum, Hypericum alpinum, Heracium rhodopaeum ssp. alpicola. Pimpinella alpestris Thymus aibanus, Th. zygiformis, Carduus alpestris, Centaurea orbelica, Achillea lingulata, Festuca spadicea, Poa violacea, Festuca Halleri. Deschampsia flexuosa i Juncus trifidus. Na Vraca-planini u sličnoj zajednici uz većinu ovih vrsta dolaze još vrste Lilium albanicum, Géranium subcaulescens i Senecio Aucheri i. korabensis. Pošto ove zajednice pokazuju izvesnu srodnost sa asocijacijom Poa violacea -Géranium subcaulescens, H o r v a t ih stavlja u istu svezu Poion violasceae. Kao što je već spomenuto, na sličnom terenu u većim visinama subalpinskog pojasa velike površine optimalno razvijene asocijacije Poa violaceae - Géranium subcaulescens postepeno se gube i zamenjuju drugim zajednicama, poglavito iz asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum. Van sumnje je, da ovaj zonalni raspored suvatske vegetacije u silikatnim planinama zavisi u ovom slučaju od užih lokalnih klimatskih prilika, koje su u neposrednoj vezi sa nadmorskom visinom. Ali i ovde, kao i u krečnjačkim planinama, veća ili manja izloženost staništa, osobito u najvišim zonama, javlja se kao veoma važan faktor, od kojeg zavisi razviće, raspored i prostiranje biljnih zajednica. Zaštićena mesta obično nastanjuju zajednice asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum, dok na najvišim i na jako izloženim grebenima i obroncima dolaze zajednice asoc. ..... curvula - Sesleria comosa Horvat i asocijacije Juncus trifidus -Festuca supina Horvat. Poslednje su dve asocijacije na taj način homologne asocijacijama ..... laevis - Helianthemum alpestre, koje u krečnjačkim planinama također nastanjuju jako izložene grebene. Floristički sastav triju ovih zajednica pokazuje njihovu srodnost sa alpinskim asocijacijama sveze Caricion curvulae Br. BI., ali se one u isto vreme i razlikuju od njih prisustvom mnogih balkanskih endemita. Stoga ih Horva t izdvaja u novu balkansku svezu Seslerion comosae. Ove asocijacije, slično kao i one iz sveze Poion violaceae pokazuju također u svome florističkom sastavu prilično veliku stalnost. Geografski momenat kod njih nije jako izražen i promené se javljaju najviše s obzirom na reljef i trajanje snežnog pokrivača. Ovo se naročito ispoljava kod asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum, čije se prostiranje u planinama Južne Srbije, zapadno od Vardara, u glavnom poklapa sa prostiranjem asocijacije Poa violacea - Géranium subcaulescens. Kao tipičan primer asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum može se uzeti individuum ove asocijacije na Malim Korapskim Vratima u visini od 2300 m. Sem vrsta Festuca Halleri i Geum montanum, koje se javljaju u njemu kao dominantne, dolaze također vrlo obilno i vrste 619 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Luzula spicata. Veronica bellidioides, Androsace hedraeantha, Meum athamanticum, Campanula orbelica, tlieracium rhodopaeum ssp. alpicola, Potentilla ternata. Ranunculus crenatus, R. oreophilus, Polytrichum piliferum, Poa alpina i Sesleria comosa, U manjem broju dolaze: Jasione orbiculata, Campanula abietina, Scleranthus neglectus, Senecio carpaticus, Cerastium lanatum, Gnaphalium supinum, Soldanella Dimoniei, Silene Sendtneri, Botrychium Lunaria, Plantago montana, Deschampsia flexuosa, Nardus stricta, Anthoxanthum odoratum, Myosotis alpestris, Antennaria dioica i Racomitrium canescens. Na jače nagnutim i vetru izloženim mestima,´na kojim se sneg relativno malo zadržava, mnoge vrste ove asocijacije, u prvom redu Geum montanum i Festucdi Halleri. nestaju sasvim ili se javljaju rede i sa umanjenim vitalitetom. U ovim plohama uve´k se vidno ističe Festuca supina u pratnji nekih vrsta, napr. Juncus trifidus, Carex ericetorum, Minuartia Gerardi, Empetrum nigrum, koje u asocijaciji Festuca Halleri Geum montanum po pravilu ne dolaze. U florističkom sastavu takvih zajednica na Vraca-planini bile su zabeležene: Festuca supina, Juncus trifidus (obilno), Luzula spicata, Avena versicolor, Empetrum nigrum, Vaccinium uliginosum. Anemone narcissiflora. Senecio carpaticus, Pedicularis scardica, tlieracium rhodopaeum, ssp. alpicola, Cerastium lanatum, Jasione orbiculata, Myosotis alpestris, Minuartia Gerardi, Androsace hedraeantha, Soldanella Dimoniei, Deschampsia flexuosa. Gentiana punctata, Sesleria comosa, ..... ericetorum, Campanula orbelica, a uz njih i velik broj lišajeva: Cetraria islandica, C. nivalis, Tamnolia vermicularis, Cladonia sp. i dr. U silikatnim delovima planina od Koraba do Šarske Bistre nalaze .se u području asocijacije Festuca Halleri - Geum montanum i zajednice vrste Festuca supina često manje površine pokrivene gustim zastiračem od niskih džbunova alpinsko-arktičkih vrsta Empetrum nigrum i Vaccinium uliginosum. One su po svom sastavu i izgledu često vrlo1 jednostavne i u višim zonama zamenjuju asocijaciju subalpinske vrištine, Brackenthalia spiculifolia - Juniperus nana. Najekstremnija u ekološkom smislu staništa (silikatni grebeni, vrhovi i obronci u najvećim visinama), eksponirana prema severu i izložena najjačim vetrovima i buri, naseljava ranije pomenuta asocijacija Carex curvula - Sesleria comosa. U vegetacijskom pokrivaču ovih zajednica naročito se ističe savijeno žućkasto-zeleno lišće vrste ..... curvula. Ova vrsta daje pokrivaču naročiti izgled i fizionomiju, koja ostavlja utisak jedne jako deprimirane i kao vetrom opaljene vegetacije. Kako u svome izgledu i ekologiji tako i u biljnom sastavu asocijacija ..... curvula - Sesleria comosa pokazuje na svima poznatim mestima svog prostiranja u glavnim crtama veliku sličnost. Jedinu značajnu razliku unosi malena Primula minima, koja se često u masi susreće u zajednicama ove asocijacije na Šari, a ne dolazi uopšte na Rudoki, Vraca-planini i Korabu. Inače u opštem spisku glavnih vrsta, koje se više manje stalno javljaju u različitim tačkama velike planinske prečage Korab-Šara, nalazimo vrste ..... curvula, Sesleria comosa, Jasione orbiculata, Potentilla ternata, Androsace hedraeantha, Cerastium lanatum, Gnaphalium supinum, Luzula spicata, Vaccinium uliginosum, Senecio carpaticus, Ranunculus crenatus, Alchemilla flabellata. Hieracium rhodopaeum ssp. alpicola. Anemone narcissiflora, Armeria canescens, Juncus trifidus, Minuartia Gerardii, Poa alpina, Saxifraga exarata, Meum athamanticum, Avena versicolor (ponekad 620 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 15 <-- 15 --> PDF |
obilno), Cetraria islandica, C. nivalis. Cladonia rangiierina, Thamnolia vermicularis, Polytrichum piliferum, Dicranum scoparium i Hylocomiiimsplendens. Sa jako umanjenim vitalitetom dolaze u ovoj asocijaciji također često izbiju na površinu i zajedno se sa atmosferskom vodom na ravnijim Festuca Halleri i Geum montanum. MAKROFITNA VODENA VEGETACIJA. Veliko bogatstvo silikatnih planina u subterenskim vodama, koje mestima prikupljaju iznad nepropustljivih slojeva, uslovljava u njima razviće i opstanak naročite vegetacije vezane za mnogobrojne močvare, bare, vrela, potoke i t. d. Ova vodena vegetacija u krkečnjačkim planinama uopšte nije razvijena, dok je u svima silikatnim planinama predstavljena većim brojem asocijacija. Tri glavne asocijacije hridrofilnih zadruga, koje su raširene u visinama od 1900—2600 m i rastu kraj potoka i izvora, u svome razviću vrlo mnogo zavise kako od pada tako i od brzine vode u tekućicama. Kamenite obale snažnih potoka i rečica po pravilu bujno obrašćuju zajednicama iz asocijacije Cirsium appendiculatum - Caltha laeta Horvat. Pored ove dve svojstvene i stalno dominantne vrste često dolaze vrste Cardamine rivularis, Barbarea conferta, Doronicum austriacum i Géranium silvaticam. Druga asocijacija Deschampsia caespitosa - Geum coccineum Horvat nastanjuje obale mirnijih tekućica, na kojima je omogućeno gomilanje većih masa mulja i humusa. Sem endemične Silene Asterias, koja zajedno sa Geum coccineum najviše karaktiriše ovu asocijaciju, nalazimo u njoj čitav niz manje značajnih vrsta. To su: Chamaenerion palustre, Epilobium alpinum, Veratrum album, Polygonum Bistorta, Campanula foliosa, Dianthus superbus i druge. Najinteresantnija i najbogatija vrstama je asocijacija Narthecium scardicum -..... Oederi Horvat. Ona je razvijena kao i dve prethodne asocijacije u svima višim delovima silikatnih planina naše oblasti, zapadno od Vardara, a prelazi na severu i u planine prokletijske grupe, gde se javlja sve do Ahmice i Hajle Rudsk y (11). Kao najistaknutiji član ovoga elitnog društva dolazi Košaninov a endemična vrsta Narthecium scardicum. Sem glavnih svojstvenih vrsta Narthecium scardicum i ..... Oederi u ovim zajednicama, uvek strogo vezanim za mesta kraj hladnih i mirnih potoka i izvora, na planini Rudoki zastupljene su: Leucorchis Frivaldii, Orchis cordigera, ..... Davalliana. C. sempervirens. C. macédonien, C. Goodenovii, Eriophorum latifolium, Juncus triglumis. Eleocharis pauciflora, Trichophorum caespitosum ssp. austriacum, Pinguicula leptoceras, Ligusticum Mutellina, Heliosperma pudibundum. Parnassia palustris, Drepanocladus uncinatus, D. exannulatus. U ovome sastavu ova asocijacija čini samo uzan obrub kraj potoka, dok dalje na dubljem i suvljem tlu uzimaju maha i potiskuju je druge zadruge prilagođene više na suhu klimu i najzad se razvijaju planinski suvati ili planinske vrištine. LITERATURA. 1. Horva t I.: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama I. Zadruge na planinskim goletima. Rad Jug. ak. zn., knj. 238, 1930. 2. Horva t I.: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama II. Zadruge na planinskim stijenama i točilima. Rad. Jug. ak. zn. i umi., knj. 241, 1931. 621 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 16 <-- 16 --> PDF |
3. H or va t I.: Istraživanje vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina. Ljetopis Jug. ak. zn. i umj., sv. 46, 1934. 4. Horva t I.: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine. Ljetopis Jug. ak. zn. i umj., sv. 47, 1935. 5. Horva t I.: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine II. Ljetopis Jug. ak. zn. i umj., sv. 48, 1936. 6. Horva t I.: Pregled planinske vegetacije zapadnog i središnjeg dijela Balkanskog Poluotoka. Compt. rendus du IV« Congres des géographes et des ethnographes slaves — Sofia, 1936. 7. Horva t I.: Istraživanje vegetacije planina Vardarske banovine III. Ljetopis Jug. ak. zn. i umj., sv. 49, 1936. 8. Košani n N.: Vegetacija Planine Jakupice u Makedoniji, 1910. 9. K o š a n i n N.: Eine interessante Pflanze von Jakupica in Makedonien, Magyar Bot. Lap. 1911, No. 1/3. 10. Rudsk y I.: O vegetaciji Planine Ošljaka, Glasnik Hrv. Pr. Društva sv. XLI, god. 1936. 11. Rudsk y I.: Prilog poznavanju Rugovsko-Metohijskih planina. Glasnik Jug. Prof. Dr., knj. XVI, sv. 8, 1936. Résumé. La végétation des montagnes de la Serbie Méridionale est formée par un grand nombre d´associations de plantes dont la composition floristique et l´écologie sont bien faciles a caractériser. L´auteur trouve que les groupements de plantes des pâturages montagnards fondés d´apres les recherches de I. Horva t répondent exactement a des circonstances phytosociologiques et par conséquent qu´ils pourraient servir comme base solide aux travaux commencés sur la taxation des surfaces immenses des pâturages montagnards de la Serbie Méridionale. En dépendance de la composition pétrographique, des qualités physiques et chimiques du sol sur les montagnes de la Serbie Méridionale se développent deux différents types de la végétation: 1° des associations de plantes basiphiles dans les terrains calcaires et 2° des associations acidiphiles dans les terrains siliceux. Les circonstances climatiques locales en rapport avec la position géographique, l´altitude, l´inclinaison du terrain et l´exposition ainsi que les facteurs biotiques conditionnent la dispositon et la division de la végétation des montagnes calcaires et siliceuses en un plus grand nombre de groupements d´ordre systématique supérieur et inférieur. Leur caractere principal est la présence d´un grand nombre d´especes endémiques. La valeur et l´intéret économique de ces groupements comme pâturages sont différents. Les groupements ouverts chasmophytiques de l´alliance Ramondion Nathaliae d´apres leur seul caractere et les conditions du relief de leurs positions (rochers verticaux et les falaises) ne peuvent etre considérés comme pâturages. Les associations de l´alliance Seslerion tenuifoliae (asoc. Carex laevis - Helianthemum alpestre et asoc. Carex laevis - Helianthemum balcanicum) qui croissent sur les pentes arides et sur les sommets des montagnes calcaires ainsi que les groupements des alliances Thlaspeion rotundifolii et Arabidion coerulae dans les éboulis a cause de leur faible accroissement et surtout a cause du caractere xéromorphique de leur especes ne peuvent suffire completement a l´alimentation des animaux. Une bien plus grande valeur ont pâturages a herbe drue de l´alliance Seslerion nitidae (asoc. Sesleria nitida - Onobrychis scardica et asoc. Helianthemum grandiflorum - Onobrychis scardica) qui croissent dans les endroits plus abrités des montagnes calcaires, ainsi que les groupements de l´espece Elyna Bellardii. La végétation des montagnes siliceuses en rapport avec les circonstances hydrographiques, pédologiques et thermiques a un caractere spécial. Vue de loin, elle differe 622 |
ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 17 <-- 17 --> PDF |
de la végétation des terrains calcaires par son apparence physionomique. Sa couverture drue et vigoureuse s´étend a perte de vue et donne des pâturages de premiere qualité qui sont d´un tres grand intéret économique puisqu´ils sont la base de l´élevage dans la Serbie Méridionale. Au point de vue phytosociologique la végétation de ces pâturages appartient pour la plupart aux associations des allainces Poion violaceae, Seslerion comosae et Nardion strictae. Dans la premiere alliance se distingue particulierement par son intéret économique l´assoc. Poa violacea - Qeranium subcaulescens qui se développe dans la région subalpine entre 1600—2100 m. Dans le régions plus élevées cette association cede le terrain aux associations Festuca Halleri - Qeum montanum et Carex curvula - Primula minima — dans l´alliance Seslerion comosae. Les groupements de l´alliance Nardion strictae se développent particulierement sous l´influence d´une pâture intense dans les régions des associations des alliances précédentes. La végétation des rochers siliceux et des éboulis est peu développée, tandis que celle des terrains humides est représentée par un plus grand nombre d´associatio´ns dont les plus importantes sont les groupements de l´alliance Narthecion scardici. Leur intéret économique n´est pas grand. Prof. Dr. ANDRIJA PETRAČ1Ć (ZAGREB): AMORPHA FRUTICOSA L. KAO NOV I OPASAN KOROV U POSAVSKIM ŠUMAMA (AMORPHA FRUTICOSA COMME UNE NOUVELLE MAUVEUSE HERBE DANS LES FORETS DU BASSIN DE SAVE) U mnoge naše posavske slavonske šume naselila se zadnja tri decenija u velikoj množini Amorfa fruticosa1 L., koju narod obično naziva divlji bagrem, a ponegdje i: č i v i t n j a č a. Ona je stranog porijekla; potječe iz Sjev. Amerike (Florida, Karolina). U Evropu je unesena 1724. g.~ Spada u familiju lepirnjača (Leguminosae). Ponajviše raste grmoliko. Njeni šiboliki grmovi čine obično manje ili veće skupine. Amorfa izraste oko 2—5 m u visinu i oko 2—3 cm u debljinu. Njeno perasto lišće dugo je ponajviše 10—20 cm, a sastavljeno je u glavnom od 20—30 dugoljastih kratkodlakavih listića. Na tim se listićima, ako ih okrenemo prema svjetlu, vide mnoge jasno punktirane žlijezdice. Listići imaju oko 2—3 mm duge peteljčice. Mladi su izbojci također ponešto dlakavi. Amorfa cvjeta ljeti: (jul—august) u dugoljastim uspravnim klasastim grozdovima, koji su dugi oko 10—15 cm. Cvjetići nemaju ni krilaca ni ladica. Zastave su modre, a prašnice žute. Mahune su ponešto srpolike, oko 1 cm duge i 2,5 mm široke; imaju po sebi mnoge male žljezdaste izbočine. 1 Hegi : Flora von Mittel-Europa, IV 3, str. 1385, München; Dippel : Handbuch der Laubholzkunde, III Teil, str. 690, Berlin 1893. 2 Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft, 1916, str, 183. 623 |