DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 43 <-- 43 --> PDF |
6. Alat godišnje » 29.835.— 7. Održavanje alata godišnje » 56.000.— 8. Pogonska snaga 121.500 KS/čas po Din. 3.67 ..... . » 445.906.— 9. Nadnice: 150 radnika po Din. 24.— dnevno » 972.000.— 10. Centralna režija godišnje » 810.000.— Sveukupno: Troškovi fabrikacije Din. 9,269.215.— Iskorišćenje trupaca ostaje kao pod A, a troškovi fabri kacije na 1 m3 rezanog materijala iznose . . . Din. 416.13 plus 10% zarade (gubitak ili dobitak) » 41.62 Prodajna cena 1 m3 rezanog materijala franko (fco) strugara iznosi Din. 457.75 Prodajna cena 1 m3 po »A.« iznosi Din. 425.04, dakle se pokazuje razlika od Din. 32.71, koja za ćelu količinu godišnje fabrikacije iznosi Din. 728.615.25. S obzirom na račun rentabiliteta pod »B« i »A«, ima »A« čiste zarade 32.71 plus 38.64 = 71.35 dinara odnosno godišnje Din. 1,589.321.25. Ako »A« prodaje 1 m3 rezanog materijala po Din. 435.— (radi konkurencije), čisti dobitak iznosi 38.64 plus 9.96 = Din. 48.60, tj. 22.275 X 48.64 = Din. 1,082.565.—. Troškovi investicije za »A« iznose Din. 1,530.000.— i ako se odbije) Din. 1,082.565.—, iduće godine ostaje još da se amortizira Din. 457.435.—. U roku od 10 godina »A« ima čisti dobitak od Din. 9,295.650.—. Ako i »B« prodaje rezanu gradu po Din. 435.—, zarada na 1 m3 iznaša Din. 18.187, a za 10 godina čisti dobitak »B« postizava Din. 2,333.292.50. Ova dva primera pokazuju, da se kod »A« ipovisuje rentabilitet za 410%. U našoj državi ima 6 modernih potpuno mehaniziranih strugara (pilana) sa pogonskim i radnim mašinama po projektu mašinske fabrike G. Topham & Co., G. m. ´b. H. Wien XI. Radi nastavka ovog članka potpisani će od gore navedene fabrike zatražiti dozvolu za opis potpuno mehanizirane strugare u Križu (vlasništvo Našičke tvornice tanina i paropila d. d. u Zagrebu) i opis će upotpuniti sa originalnim fotografijama. Dipl. tehn. Kiril Demić. OSVRT NA ŠUMARSKU SKUPŠTINU 1938. Sudeći prema naslovu ovo neće biti detaljan izvještaj o toku same skupštine i ekskurzija, koje su obavljene u vezi sa skupštinom jug. šum. udruženja, već opći pogled na cjelokupan rad skupštine i malo kritike o svemu. Detaljne izvještaje rado prepuštam mjerodavnima, koji će to sve službouljudno iznijeti, a ovo nekoliko riječi neka bude upozorenje na razne nedostatke i slika, kakav je utisak skupština na mene ostavila kao i ma učesnike l´aike, koji su skupštini prisustvovali. Nisam prisustvovao već skoro 10 godina skupštinama, od 1928. ili 1929. godine. Ovogodišnja skupština sastala se u znaku namira u cijelom svijetu, pa je valjda i s toga razloga bila vrlo slabo posijećena. U razmjerno malu salu obrtnog doma u Vinkovcima stala je sva publika i još je bilo dosta prostora za otsutne članove udruženja. Od kapaciteta šumarskih prisustvovala su dva profesora iz Zagreba i generalni direktor, a od stranih samo bugarski izaslanik, koji je održao lijep pozdravni govor, na kojega je voditelj skupštine g. Petrović vrlo lijepo odgovorio. Sam tok skupštine bio je hladan i prilično prazan. Nakon raznih formalnosti i pozdrava prešlo se na glavni dio t. j . na predavanje g. Ostojića, koje je u glavnom 649 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 44 <-- 44 --> PDF |
bilo prožeto bojazni i brigom za potrajnost odnosno nastojanjem da prikaže, kako će se ispuniti t. zv. »vacuum,« koji će nastati nakon sječe starih hrastovih zaliha u području brodske imovne općine. Samo predavanje bilo je preglomazno sa puno detaljnih podataka, koji zapravo i ne spadaju u okvir ovakovog predavanja, jer brojeve ne može na brzu ruku nitko pamtiti, a ni razlaganja pratiti kako treba. Gosp. Ostojić ima tihi organ, pa smo mi na drugom kraju sale jedva mogli pojedine riječi razumjeti. Ja si to predavanje zamišljam posve drugačije. Detaljno je trebalo stvar litografirati i podijeliti prije skupštinarima, da se mogu orijentirati i eventualno pripraviti na kritiku. Ja bih bio jedan od prvih, koji bi na mnoge tvrdnje i zaključke predavača odgovorio, ali onako kao »deus ex machina« ili »ex abrupto« nisam mogao tokom predavanja smetati pravilan tok raspravljanja. Iz predavanja nismo bili na čistu, kako će se prebroditi vrijeme tog »vacuuma«, već se samo saznalo, da je prije bilo pokušaja, da se to riješi i to prije rata osnivanjem fonda u novcu, t. zv. »nepotrošive glavnice,« koju je rat potrošio unatoč njenog naziva, a poslije rata osnivanjem isto takove glavnice u naravi t. j . nabavkom novih kompleksa šuma. Ni taj način rješavanja nije bio najsretnije ruke, jer ga je najstručniji ministar šuma načeo ne dajuć ni potpune odštete, već »onako od oka, kao brat bratu«. Pitanje poplava i s time u vezi izgradnje nasipa Gunja—Mitrovica duž lijeve savske obale govornik je samo malo dotaknuo kao´ i taksator g. Smilaj na ekskurziji u Drenovcima u šumi »Trizlovi«, ostatku nekadanjih glasovitih slavonskih hrastova. G. Smilaj je dapače ustvrdio, da se opazilo, da prestanak poplava nije ništa naudio šumi, ne navodeći dokaze za tu tvrdnju, već obična opažanja od oka, koja mogu i te kako varati. Bilo bi nam drago, da je jedan i drugi predavač rade iznio rezultate ispitivanja tekućeg i periodičnog poprečnog prirasta u debljinu i visinu prije i poslije izgradnje nasipa u svim sastojinama počam od 20. godine na dalje, iz čega bi se možda mogli stvarati zaključci ili u slučaju da nema promjena, kombinovati o svima mogućnostima. Pri tome je mogao nastati očigledan nazadak u prirastu, a onda je očito, da su redovite poplave sa muljem, što su ga donašale godimice, koristile uzrastu i napretku naših hrastika. Moglo je nastati i povećanje prirasta poslije izgradnje; onda bi se moglo zaključiti, da unutarnje vode, koje za vrijeme poplava nisu bile prebacivane preko nasipa u Savu, donose više koristi nego Savske poplave, a onda bi se moglo na tom temelju dalje izgrađivati eventualno natapanje šuma za vrijeme kišnih perioda s jeseni i s proljeća, a često i u zimsko doba najprije u malom, a onda općenito u svim šumama. Takvih pokušaja bilo je u Njemačkoj prije rata s vrlo dobrim rezultatima. Savski nasip je uopće jedna vrlo jednostrana palijativna mjera, koja ima za svrhu u prvom redu obranu poljoprivrednog zemljišta od šteta, što ih donosi poplava za vrijeme vegetacije. Šuma je trebala samo da snaša troškove, a kako će to na nju djelovati, nitko nije pitao, a možda se nitko nije za to ni brinuo. Znam doduše, da su imovne općine brodska i petrovaradinska pravile žalbe na odluke vodne zadruge, no više radi sniženja klasifikacije zemljišta nego radi interesa same šume, što je bilo mnogo važnije. Zatim ni imovne općine ni država nisu htjele ni čuti o doprinosu za regulaciju Bosuta, koji protječe šumama i prati ih skoro svuda, premda je to pitanje trebalo i te kako ozbiljno´ uzeti u obzir. Produbljivanjem i regulacijom Bosuta, koji predstavlja zapravo nekadanji tok Save. svele bi se suvišne poplavne vode u jedan dosta veliki rezervoar, pa bi eventualno natapanje šuma i polja bila vrlo jednostavna stvar. Današnje riješenje toga pitanja je pogrešno i štetno, a stoji more novaca. Kad se pak na desnoj bosansko-srpskoj obali 650 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 45 <-- 45 --> PDF |
izgrade duž Save nasipi sa istom visinom kao ovaj, onda će pitanje propasti jednog ili obaju nasipa biti samo pitanje kratkog vremena t. j . do prvih jačih poplava, za koje se prema sabranoj statistici znade, da se periodično pojavljuju u stanovitim razmacima vremena. Imovna općina je a limine odbila doprinos za regulaciju Bosuta, a državna uprava isto tako kao i imovna općina Petrovaradinska. 0 tom pitanju trebala su gospoda predavači malo poduže raspravljati i to bi bio najinteresantniji dio skupštine, pa bi se našlo još i drugih mišljenja osim mojeg medu trpećoin publikom, koja je vrlo strpljivo čekala svršetak predavanja. Još želim da spomenem, da regulacija savske doline i zaštita od poplava treba da pođe posve drugim smjerom, jer je novac, koji je potrošen na izgradnju nasipa, bačen novac. Samo izgradnjom paralelnih kanala ogromnih dimenzija duž obe obale moći će se to pitanje s uspjehom riješiti poput sličnih rješavanja prigodom regulacije francuske Loire, Seine i ostalih. 1 predavanje g. Smilaja trebalo je tiskati i podijeliti skupštinarima bar dan prije, pa makar čašćenje nakon obilaska objekta ispalo i malo mršavije. Na skupštini je poveo riječ o potrajnosti i g. Dr. Nenadić, zatim g. Dr. Miletić, predsjednik skupštine g. Dr. Petrović i š. savj. g. Durđić. Gospodin profesor držao se strogo teorije o potrajnosti, a iznio je i neke uspomene iz povjesti »Investicionalne i obrazovne zaklade«, što je nas starije osobito interesiralo. Šteta što nije mogao više iznijeti, jer će mnoge stvari poslije biti nemoguće razumjeti, kad izumre generacija, koja je to na svoje oči vidjela. Dobro bi bilo, da gosp. profesor o tom napiše raspravu i dade je otiskati posebno ili u našem glasilu. Zamjeram g. profesoru, što je sve govornike hvalio1 sa blagom kritikom, dok je mogao kao takav i malo oštrije zarezati. Gosp. generalni direktor držao je predavanje o potrajnosti, čime je u nekoliko nadopunio predavača g. Ostojića. Sa drugog stanovišta osvrnuo se na to pitanje u kratkim potezima g. Dr. Petrović, koji je naglasio, da pitanje stroge potrajnosti nije tako važno, već da je mnogo važnije drugo pitanje, t. j . kako ćemo sa raspoloživim materijalom u šumama sviju kategorija vlasništva najbolje koristiti narodu, što nam mora biti uvijek misao vodilja, pa makar morali odstupiti od »stroge potrajnosti«, što se je tokom života imovnih općina zaista i činilo skoro cijelo vrijeme, no ne uvijek u korist naroda. G. Đurdić je u svom govoru održanom bez priprave napomenuo jednu dobru misao, koju od silnih zastranjivanja u govoru nije znao ili možda nije imao ni namjere dalje razviti. Naime . govoru je među inim spomenuo način francuske prorede t. zv. »eclaircie par le haut«, koja se provodi općenito u francuskim šumama s dobrim uspjehom. Ja sam očekivao, da će g. Durđić tu misao dalje razviti, no on je tako zastranio, da ga je predsjednik morao prekinuti, te je brzo dovršio, a da nije zapravo ništa ni rekao. Ta proreda naime daje veće materijalne i novčane prihode već od samog početka, jer vadi u glavnom nadstojna stabla, a podstojna ostavlja. Ti povećani prihodi bi donekle ublažili manjke za vrijeme vacuuma, ako bi se metoda mogla općenito primijeniti u našim šumama, što se je moglo već odavna pokusima u malom ustanoviti. Kod svih govornika osim kod g. gen. direktora moglo se opaziti, da govore bez priprave, pa je zato i bilo potrebno, da se predavanja g.g. Ostojića i Smilaja tiskaju, da bi se mogli skupštinari orijentirati i da bi se čulo i drugo zvono t. j . drugo mišljenje o gorućim pitanjima. Pitanje sušenja brijesta nije uopće doticano i raspravljano, premda je sušenje u najvećem jeku. Trebalo je bar izvijestiti o stanju, kakovo je sada, i o op.´-egu dosađanjeg sušenja i iskorišćenja posušenog stabalja. 651 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Na terenu prvi dan najbolji je bio g. Crnadak, taksator državne direkcije šuma. On je skupštinarima zorno prikazao način piocjene starih hrastika, pa se nije dao smesti od nekih kolega, koji nisu pazili na glavnu stvar u njegovim prikazivanjima, već su sa centimetrom u ruci išli kontrolirati i to opet od oka navede njegovih procjena, na što je g. Crnadak dobro primijetio, da se tačna procjena obavlja samo motkom i klupom, a nikako od oka. Šteta što motke i klupe nije bilo pri ruci, a to bar nije bilo teško pribaviti, pa bi mladi kolege i ostali mogli zaista vidjeti način prave procjene, koju g. Crnadak ima u malom prstu. Drugi dan je bila ekskurzija u režijsko područje državne direkcije na Spačvi, gdje je ujedno i veliko skladište građevnog i gorivog drva, te utovarna stanica. Drvo se svaža na skladište konjskom željeznicom, koja se proteže u duljini od p. p. 3 kim., a sa pojedinih partija svaža se drvo kolima do stovarišta šumske željeznice. Ovdje režija obuhvaća dvije šum. uprave, Otok i Županju, a obadvije su ove godine posjekle i izvadile oko 50.000 m3 drva proredom. To je zamjerna cifra, pa svaka čast šefovima šumskih uprava i lugarskom osoblju, da su mogli uz svoje redovite poslove savladati i taj posao. Jedino bi se moglo zamjeriti višim šefovima, da su tom prigodom glorificirali u veliko rad same centrale u Vinkovcima, dok su prilično zaboravili glavne kulučare t. j . šefove šumskih uprava i pomoćno osoblje. Predavanje g. Sokčevića bilo je vrlo kratko, samo informativnog karaktera, pa je šteta, da se g. predavač nije upustio malo u kritiku ovakovog načina unovčivanja šumskih proizvoda prema onom od prije, što bi bilo interesantno čuti i načiniti paralelu između jednog i drugog. Možda se sva ta hvaljena režija i ne isplati toliko, koliko se o njoj priča, a svakako šumari gube pritom karakter uzgajača i uređivača šuma i postaju u prvom redu trgovci na štetu šume. To* se moglo opaziti u režiji kostajničke šum. uprave, gdje se za volju što većeg fin. efekta i prištednje troškova obavlja sječa u buk. šumama u dva maha kao i kod veleprodaja na panju, protiv čega smo se mi šumari toliko bunili. Doznao sam, da je režija u Kostajnici slistila sav kesten iznad Zrinja, pa da se je gradsko poglavarstvo-u Kostajnici bosanskoj i hrvatskoj odlučilo da promijeni ime svojem gradu, jer je nestalo kestenika i kest. ploda nekad tako glasovitog za volju ono malo taninskog drva i povećanja prihoda režije. Konačno bih imao spomenuti, da se na skupštini pokazalo, da se mi šumari ne znamo složiti ni kad se tiče naših materijalnih interesa. Naime kad je bila riječ o čin. razredima referenata kod srezova, onda su šefovi šum. uprava tražili, da se i za njih traži, da dođu u IV.2, što su im kolege od srezova osporavali, jer da oni imaju puno veće prihode-, pa to ne trebaju«. Da su u tom predmetu padali kojekakovi predloži od strane mladih kolega, razumije se samo po sebi, pa je sve skupa učinilo na posmatrača vrlo mučan dojam. Takove ispade trebalo bi izbjegavati na javnim skupštinama, kojima redovno prisustvuju i izaslanici stranih društava. Ovaj puta bila je sreća, da je bio na skupštini samo bug. izaslanik, koji možda srećom nije sve razumio, pa neće biti toliko blamaže. Još bih imao samo spomenuti po drugi put u ovom1 listu pitanje postavljanja blagajnika kod šum. uprava. Šefovi šumskih uprava imaju opsežan posao, koji sad svladavaju radeći i danju i noću i na terenu i u kancelariji. Osobito ih tišti blagajnička manipulacija, koja je tako opsežna, da bi i jedan posebni vješti blagajnik bio preopterećen poslom. Kad šef uprave dođe iz šume, pa mora umoran sjesti za stol i potpisati preko 1000 »posve čitljivih potpisa« na blagajničke akte, onda ili mora od umora živčano propasti za kratko vrijeme ili pobjeći iz te lude kuće. Ovaj izraz malo je 652 |