DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 37 <-- 37 --> PDF |
štitne šume, ali ovako važi on za sve zaštitne šume. Ovde će se u slučaju potrebe za privremeno zaštitne šume moći stvoriti iznimka naročitim propisima, s utemeljenjem. I § 21. odnosi se na sve zaštitne šume, a morao bi se i on odnositi samo na stalno zaštitne šume. Važan je drugi stav toga paragrafa, koji kao krajnju meru predviđa naređenje ministrovo, da se neka zaštitna šuma uzme u državnu upravu. Ovde se očito misli samo na stalno zaštitne šume, jer za privremeno zaštitne šume predviđa § 22. oštriju meru, to jest otkup po vlasniku zaštićenoga objekta. Nadalje § 23. predviđa i fakultativno ograničenje prava službenosti trećih lica, kad je to potrebno. Ovo ograničenje može se izvršiti bez otštete samo u stalno zaštitnoj šumi, a u privremeno zaštitnoj šumi mora i za ovo da se plati puna otšteta oštećenome, ako nije prethodio postupak po § 69. Zakona o šumama. I o ovoj otšteti mora resiti komisija. Konačno propis § 24. omogućuje, da nadležna vlast propiše i veća ograničenja u upravi i raspolaganju šumskim proizvodima od onih, koja dolaze od zabrane pustošenja i krčenja, i za te slučajeve predviđa delomično ili potpuno oslobođenje od poreza u smislu Zakona o neposrednim porezima. Kako Zakon o šumama nigde ne predviđa nikakvu otštetu za vlasnika šume, koja mora da se oglasi stalno zaštitnom šumom, očito je, da se ovo oslobođenje od poreza može odnositi samo na ove stalno zaštitne šume. No ako se promisli, da se produktivnost zemljišta oglašenjem neke stalno zaštitne šume defakto štiti u korist vlasnika, zbog čega se pojačava i za nj besplatni državni nadzor, te da je ova šuma kao apsolutno šumsko zemljište i onako za porezu već nisko procenjena, i ovo opraštanje biće u retkim slučajevima opravdano. Za privremeno zaštitne šume, koje mogu biti i prvovrsne kvalitete i bonitete, mora interesenat da plaća punu otštetu ne samo vlasniku šume nego i korisniku prava službenosti, ako je ovo umanjeno ili možda i posve otpravljeno, pa kako bi došla država do toga da žrtvuje svoje poreze! Zato će i ovi porezi imati na onoj komisiji iz § 19. da se ocene te naplate ili u otšteti ili delomično ili posve prenesu na interesenta, pogotovo kada on i otkupi dotičnu šumu. Oslobođenju od poreza kod privremeno zaštitnih šuma nema dakle uopšte mesta, izuzev slučaj, da ovakvu privremeno zaštitnu šumu kao interesent otkupi sama država, kad ona ne plaća državnu porezu na svoje nekretnine. No to već ide po drugim, a ne po ovim propisima. Isto to važi i za strategijske šume i za one. koje su posebnim zakonom oglašene prirodnim spomenicima po § 26. zakona. No i jedne i druge od ovih šuma mogu se u pravilu oglasiti samo privremeno zaštitnim šumama, i ako je ona zaštita stalnog karaktera. Zato propis, da će se sa takvim šumama postupati kao i sa privremeno ili stalno zaštitnim šumama, može da važi samo u pogledu propisivanja onih mera, a ne i glede samoga postupka. Da je tome tako, svedoči dovoljno i samo dejstvo, da oglašenje šume za stalno zaštitnu ne omogućuje njen otkup po interesentu (ni po državi!), a niti priznaje bilo kakvu otštetu, a baš se za ove šume, n. pr. prirodne spomenike, obično traže najstroži propisi i nalažu najteža ograničenja ne samo u upravi i raspolaganju šumskim proizvodima, već i u raspolaganju sa samom šumom. 643 |