DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 36     <-- 36 -->        PDF

zaštita vlastitog zemljišta odnosne šume važnija od zaštite vanjskih
objekata ili nije. Ako to nije, može biti govora samo o privremeno zaštitnoj
šumi, bez obzira na to, da li je zaštićeni objekat više ili manje
trajnoga ili čak i večnoga karaktera (železnice, državni drumovi, gradovi
i t. d.).


Tako § 15. zakona propisuje općenito, da upravna vlast može proglasiti
stanovite šume za stalno zaštitne ili za privremeno zaštitne i propisati
naročito postupanje sa njima. Onaj »može« je općenito ovlaštenje
za upravnu vlast i ne znači fakultativnost, jer je po § 18. st. 3. upravna
vlast dužna da stanovite šume oglasi stalno zaštitnim šumama, kao
što je dužna da oglasi neku šumu i privremeno zaštitnom, kad to neko
opravdano traži.


Dalji § 16. definiše, šta su to stalno zaštitne šume, a § 17., šta su
privremeno zaštitne. Mi moramo oba ova paragrafa uzeti kao celinu i
tada dolazimo do sledećih definicija:


1. Zaštitne šume su one šume, za koje je bilo zbog zaštite trajne
produktivnosti njihovog sopstvenog zemljišta, bilo zbog zaštite pojedinih,
dragocenih objekata izvan njihovoga staništa neophodno potrebno da
upravne vlasti individualno propišu naročite mere u pogledu upravljanja
i iskorišćavanja.
2. Qde je to potrebno, u opštem javnom interesu, prvenstveno radi
sačuvanja trajne produktivnosti šumskoga zemljišta, to su stalno zaštitne
šume.
3. Ode šuma ima prvenstveno da štiti neki objekat izvan svoga
staništa, može se ona proglasiti samo privremeno zaštitnom šumom.
Tako će i one šume, koje štite vrela za nekog trećeg izvan svoga
staništa, kao i šume, koje se nalaze izvan užeg područja bujice, od koje
nisu niti mogu biti ugrožene, te one šume, koje sprečavaju naglo oticanje
vode ili survavanje lavina ne prvenstveno u svrhu održavanja sebe samih
već prvenstveno u cilju zaštite niže ležećih objekata van svoga
staništa,, moći, po našem zakonu, biti oglašene samo kao privremeno, a
ne kao stalno zaštitne šume.


Po § 18. Zakona o šumama proglašavanje šuma za stalno zaštitne
vrši ban po službenoj dužnosti ili po traženju zainteresovanih lica, ali ta
lica mogu prema gornjemu biti ili sam posednik šume ili zvanično lice,
kojemu je poveren opšti nadzor nad šumama, i nitko treći. Ovo bi se bilo
moralo izvršiti u roku od 5 godina.


Po § 19. proglašenje šume za privremeno zaštitnu vrši ban samo
na traženje zainteresovanih lica — sopstvenika onih objekata, koji. ovu
zaštitu trebaju, što se rešava po komisijskom uviđaju i izvršenoj raspravi,
a rešenje mora sadržavati i1 visinu otštete, raspoređene na pojedina zainteresovana
lica.


Po § 22. ako bi propisane mere nadležne vlasti bile za vlasnika
takve privremeno zaštitne šume tako teške, da bi time bio ugrožen njegov
ekonomski opstanak, može vlasnik šume tražiti, da je zainteresovano
lice otkupi.


Ona otšteta kao i ova otkupna cena mogu biti samo faktično umanjenje
prihoda odnosno faktična prometna vrednost odnosne šume.
Propis § 20., koji zabranjuje čistu seču u zaštitnim šumama uopšte
(izuzev nisku šumu), imao bi se u pravilu odnositi samo na stalno za


642