DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 20     <-- 20 -->        PDF

stojini amorfe, te se ovaj članak ima smatrati kao prethodni izvještaj o
proširenju amorfe u posavskim šumama i o štetama, koje ona nanosi hrastovim
kulturama.


Résumé.


L´amorpha fruticosa, introduite chez nous il y a quelques dizaines d´années par
le personnel des chemins de fer et cultivée par ce meme personnel le long des fossées
ferroviaires, a pris naguere du terrain dans nos forets de chene pédoncule se trouvant
dans le bassin d´inondation de Save. La, elle fut transportée par l´intermédiaire de
ses cosses nageant facilement sur les flots et s´est montrée — par sa croissance rapide
et tres serrée — comme un facteur sensiblement nuisible aux jenes plants de chene.


Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD):


ORGANIZACIJA ČUVARSKE SLUŽBE


U ŠUMAMA POD OSOBITIM JAVNIM


NADZOROM


(SUR L/ ORGANISATION DU SERVICE DES GARDIENS FORESTIERS
POUR LES FORETS COMMUNALES)


U prošlom broju našega lista odštampana je Uredba o čuvarima
nedržavnih šuma, kojom se nadopunjuje Zakon o šumama od 29 decembra
1929 god. Kako ta važna zakonska odredba reguliše materiju
svoje vrsti, tešku i komplikovanu, sumnjamo, da neće uskoro doživjeti
stanovite izmjene i dopune.


Prije nego se osvrnem na načelnu stranu donesene uredbe i njezinu
tehničku provedbu, smatram potrebnim da prikazem ukratko historijat
rada po ovom pitanju.


Opći prikaz o komunalnom šumarstvu u našoj državi dao sam posebno1
i u njemu općenito dodirnuo i čuvanje šuma komunalnih, dakle
najvećega dijela nedržavnih šuma.


Što propisuje o čuvanju nedržavnih šuma Zakon o šumama i što je
sve, u primjeni propisa toga zakona, propisalo o čuvanju spomenutih
šuma Ministarstvo, a što banske uprave? Kakovo je napokon stanje u
tim šumama prema izvještajima banskih uprava?


Po ranijem austrijskom zakonu o šumama od 3. XII. 1852. godine


određeno je (§ 52), da se osoblju uprave šumske ima pridati primjereno
osoblje lugarsko i nadzorno po mjeri, kao što je u kojoj zemlji uobičajeno.
»Ako se glede toga pojave sumnje i zapreke i ako javni obziri iziskivali
budu, ima zemaljska vlast, uvaživ sva razmjerja, ustanoviti, što
je primjereno.«
. ´


1


Vidi: A. P. Komunalne šume u Jugoslaviji, u aktima Međunarodnoga šumarskoga
kongresa u Budimpešti, 1936 g.


626




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Dakle: vlasnicima šuma stanovite veličine (§ 22. š. z.) bez obzira
na vrst vlasništva, a koji imaju stručnu šum. upravu, prema običajima i
ako to javni interesi traže, naredit će vlast zemaljska, da postave primjereno
(t. j . potrebno) čuvarsko osoblje.


Naš zakon o šumama od 21. XII. 1929. god. isto tako ne propisuje
vlasnicima šuma dužnost, da postavljaju čuvarsko osoblje za svoje šume,
jer pretpostavlja, da će svatko čuvati svoju imovinu, što, istina, odgovara
općim pravnim pravilima i običajima, ali ne dogovara stanju i prilikama
našega šumarstva izuzev privatne šume.


§ 135. z. š. i slijedeći propisuju kvalifikaciju za lica, »kojima je
povjereno čuvanje šuma,« a § 166. propisuje kaznene sankcije »za ono
lice, koje se ogreši o naređenja, izdata od upravnih vlasti na osnovu
ovoga Zakona, a u svrhu čuvanja i zaštite šuma ...«


Medu takovim naređenjima može biti i naređenje, da je posjednik
šume dužan postaviti čuvara šuma. Po zvaničnom komentaru tome §-u
odnosi se propis iz § 166 na devastaciju šuma po vlasniku ili trećim
licima.


U cilju čuvanja nedržavnih šuma izdalo je Ministarstvo šuma i
rudnika ove odredbe:


1) Pravilnik br. 30.155 od 27. IX. 1930. o postavljenju kvalifikovanih
šum. stručnih lica za upravu nedržavnim šumama, koji u 51. 11. propisuje,
da se kvalifikovanim šum. stručnjacima dodjeljuje prema potrebi
čuvarsko osoblje, a pobliže odredbe o tom propisat će ban.


2) Pod br. 16.671 od 15. VII. 1933. g. upućen je kr. banskim upravama
raspis u predmetu postavljanja čuvarskog osoblja u nedržavnim
šumama. Tim je raspisom propisana dužnost svim vlasnicima šuma, da
postave čuvarsko osoblje. Ova dužnost ne može se izvesti iz § 148 z. š.,
jer po tom §-u dužnost »postavljanja čuvara šuma izlazi iz odredaba
zakona o šumama,« a takvih generalnih odredaba u zakonu šumskom
nema. Zakonom o š. trebalo je analogno §-u 131, koji propisuje stručno
upravljanje šumama, donijeti i paralelnu jasno decidiranu odredbu za
obligatorno postavljanje kvalifikovanih čuvara šuma za šume iz §-a 56


z. š. Drugi je nedostatak raspisa, što je vlasnicima nedržavnih šuma
ostavljeno na volju, da čuvare šuma plaćaju po mogućnosti. I ako taj
raspis nema čvrste zakonske podloge, ipak je po njemu tu i tamo postupljeno.
Po svemu tomu ostalo je otvoreno osnovno pitanje: finansiranje i
drugačije organizovanje čuvarske službe. Ministarstvo š. i r. niie donijelo
uputstva, što ga je predvidielo svojim raspisom broj 16671 od 15.


VII. 1933.
Banske uprave donijele su u vlastitom djelokrugu ove odrede:
l)Zetska banovina. Naređeno je postavljanje šum. čuvarskog
osoblja za nedržavne šume aktom III. broj 6513 od 16. III. 1931.
god. (vidi Zbornik šumarskih propisa, knjiga II, strana 62).


2) Drinska . Okružnicom III. br. 53569. od 17. I. 1930 god. određena
je zaštita nedržavnih šuma postavljanjem kvalifikovanih
(Zbornik II.-63).


3) Dravska , a) U god. 1933. izdana je naredba bana o potrebi
namještanja čuvara šuma (III. br. 2456/2 od 19. IV. 1933), b) Okružnice
bana II. br. 24530/1 od 5. XI. 1934. i II. br. 5039/7 od 2. III. 1935 naređuju
općinama, da postave čuvare šuma, a troškove da nose vlasnici šuma.


627




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 22     <-- 22 -->        PDF

4) S a v s k a. U god. 1933. donesena je naredba broj 23.005-111-1933.
od 20. maja 1933. o postavljanju čuvarskog (lugarskog) osoblja u nedržavnim
šumama.


5) Vardarska banovina smatra, da je za svoje područje
riješila pitanje čuvanja nedržavnih šuma organizovanjem zadružnog čuvanja
šuma. Za teritorij te banovine važi Naredba bana o zadružnom
čuvanju nedržavnih šuma u vardarskoj banovini od 20. maja 1935. god.


III. broj 1501—1935. god. i Pravilnik bana o prikupljanju i trošenju fonda
za zadružno čuvanje i unapređenje nedržavnih šuma u vardarskoj banovini
od 20. V. 1935. god. III. broj 1502/1935 g.
Zbog njezine važnosti potrebno je nešto reći o njezinim osnovnim
odredbama. Zadružne čuvare šuma postavlja ban. Oni mogu biti premještavani
po čitavoj banovini. Ban određuje nagradu, koju isplaćuje
sreski načelnik. Troškove čuvanja snose svi vlasnici udruženih šuma
prema površini. Osniva se »Fond za čuvanje i unapređenje nedržavnih
šuma«. Pored tangente vlasnika šuma u taj se fond plaća stanoviti % od
prodaje šum. proizvoda. Čuvar šuma odgovara disciplinski sreskom načelstvu,
a prijavljen mora biti kod okružnog ureda za osiguranje radnika.


Nastojanjem šumarskog odsjeka ta je banska uprava počela radikalno
rješavati pitanje čuvanja nedržavnih šuma tako, da je krajem
1935. god. ban te banovine postavio 137 zadružnih čuvara šuma sa troškom
od 750.000 din. godišnje u 44 sreza (što ih svega ima u toj banovini,
a sa 20 šum. srez. referenata.) Poteškoća je odmah nastala u plaćanju
tih čuvara i u tomu, što su pojedine općine izjavile žalbe na postavljanje
zadružnih čuvara šuma. Zatraženu novčanu pomoć iz Fonda za pošumliavanje,
a za olakšicu u plaćanju zadružnih čuvara šuma nije banska
uprava dobila. Kako se vidi iz izvještaja banske uprave broj III. 3105 od


18. VII. 1936., ta uprava namjerava likvidirati sistem zadružnog čuvanja
šuma, ako ne dobije od Ministarstva šuma i rudnika novčanu pomoć.
Ministarstvo š. i r. (akt. broj 2133 od 11. II. 1936) nije moglo u tu svrhu
odvojiti ništa, jer nema kredita, ali upućuje bansku upravu, da općinske
uprave u svoje budžete unesu potrebne svote novca za svoje čuvare,
a gdje je to moguće i za čuvare ostalih šumoposjednika u svojem području,
koji bi općini plaćali poseban doprinos s općinskim prirezom na
zemljarinu. Ujedno upućuje i na novčanu pripomoć za ovu svrhu iz banovinskog
budžeta.
Danas, poslije tri! godine, piše Ing. D. Veličkovi ć u ovogod.
Šumarskom Listu (str. 427), da »pokušaj sa zadružnim čuvanjem nije
dao očekivane rezultate iz više razloga«.


Odsjek za šumarstvo suviše je naglo proveo tu inače tako potrebnu
i prisilnu mjeru, bez koje se neće moću sačuvati naše komunalne
male šume, ali nije znao predvidjeti njezin neuspjeh kako iz formalnih
tako i materijalnih razloga.


Iz formalnih razloga naredbu je mogao ban donijeti samo po prethodnorn
pristanku gosp. ministra unutrašnjih dela (i g. ministra š. i r.) u
smislu § 67. zakona o unutrašnjoj upravi, tako da ili izda naredbu općeg
značaja ili da izda odredbu za pojedini konkretni slučaj.


z toga mogao je ban izdati potrebnu konkretnu odredbu samo
po i "iscanku lica, čije šume treba da čuva zadružni čuvar.
Po ovomu nije postupljeno. Pa i sam naziv »zadružno« čuvanje
ne odgovara stvarnosti. Općine i sela kao vlasnici šuma nisu se uopće


628




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 23     <-- 23 -->        PDF

uzadružili u svrhu zajedničke uprave i čuvanja šuma (§ 107 z. š.), jer ih
zakon o privrednim zadrugama nije obuhvatio. Znači, da je odredbe iz
§ 109 do 111. z. š. trebalo saobraziti odredbama toga zakona.


Iz materijalnih razloga morala se" predvidjeti tehnička i finansijska
poteškoća, koja je vezana sa provođenjem u život ove akcije, tako
da ona ima trajni efekat, jer ovakav neuspjeli pokušaj može biti od još
goreg utjecaja na samo stanje šuma. Manja je šteta, ako je šuma bez
čuvara, nego ako šumu čuva službeno lice po državnoj vlasti postavljeno,
neuredno plaćeno, jer se takovo lice samo naplaćuje iz šume, a to narod
potječe na još veće satiranje šume. Prije je trebalo obezbijediti: materijalna
sredstva, a po tom postaviti 137 zadružnih čuvara šuma, a ne raditi
obratno.


I pored mjera, što su ih u pogledu čuvanja šuma preduzele banske
uprave, stanje šumskih šteta ne može zadovoljiti, jer se šume i dalje
satiru sječom, ispa|om i krčenjem, a najviše u vrbaskoj, drinskoj i moravskoj
banovini. Šume ne samo nedržavne, nego i državne ostale su
i dalje ozbiljno ugrožene.


Ministarstvo šuma i rudnika uputilo je pod br. 1095 od 14. jula
1936. god. raspis svim odsjecima za šumarstvo banskih uprava, da dostave
svoja mišljenja i konkretne predloge po problemu čuvanja šuma,
s tim da bi posjednici šuma, koji ne mogu postaviti zasebnog čuvara
šuma, morali pitanje čuvanja svojih šuma riješiti na bazi zadružnog
čuvanja šuma.


Od banskih su uprava stigli ovi odgovori:


A) Dravska banovina (br. III—7—2029—1 od 24. VIII. 1936. Min.
šuma i rudnika broj 2239/1936). Šumskih šteta po trećim licima gotovo
nema. Treba razlikovati 2 pojma: čuvanje šuma a) iz privatnih i b) iz
javnih interesa.


Ad a) Tko može držati svoga čuvara. Mali šum. posjednici, kojih
ima oko 140.000, neće da postave zadružne čuvare šuma. Suvlasnici i
zajednice imaju čuvare, ali ih slabo plaćaju. U izvršenju odredaba iz raspisa
Ministarstva šuma i rudnika broj 13671 od 15. VII. 1932. god. određena
je naredbom bana od 7. IV. 1933. god. minimalna površina od 500
ha, za koju treba postaviti čuvara, a općinski odbori ovlašceni su da
postave čuvare, koje će plaćati mali šum. posjednici u srazmjeru šum.
površine za čuvanje svojih šuma. Sve i pored naročitog nastojanja bana
samo je malen broj općina postavio čuvara za čuvanje šuma u općini. I
taj mali broj čuvara u punoj je ovisnosti o svojim poslodavcima, jer oni
njihove šume čuvaju od trećih lica, a ne od njih samih. Ti bi čuvari
morali biti podređeni šumarskim vlastima, a za to nema zakonske mogućnosti.
Takav odnos općinskih čuvara šuma prema vlastima može
normirati Ministarstvo unutrašnjih poslova sa Ministarstvom šuma i
rudnika na osnovu Si. 3. zakona o vrhovnoj državnoj upravi, §§ 127,
135—138, 172 i 63 zakona u. u. u vezi sa propisima iz §§ 77 tač. 7 i 79.
zakona o općinama.


Ad b) Čuvanje šuma iz javnih obzira povjereno je općim upravnim
vlastima. Taj se nadzor u toj banovini ne može vršiti, kako je to propisano,
jer nema dovoljno osoblja ni novčanih sredstava. Ako se već ne
mogu postaviti potrebni podšumari, da se barem postave nadlugari sa
dobrom praksom. Kod općih upravnih vlasti nije bilo lugara, već samo
podšumari, zbog potrebe veće spreme.


629




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Komunalnih šuma ima vrlo malo. Radi se o sačuvanju malog priv.
šum. posjeda.


B) Savska banovina (br. 13.721—7 od 17. IX. 1936. Ministarstvo
šuma i rudnika broj 2857—1936. od 21. IX. 1936.) izvjestila je, da je
čuvanje nedržavnih šuma te banovine uređeno naredbom banske uprave
broj 23.005—III—1933. god. od 20. maja 1933. Po toj je naredbi posjednik
šume iz §-a 56. z. š. dužan postaviti na površinu od 100 ha jednog čuvara,
a najveću površinu, koju još čuvati može 1 čuvar, određuje upravna
vlast I. stepena.


Privatna lica sa preko 300 ha šum. površine dužna su postaviti
kvalifikovano čuvarsko osoblje, a manjim šum. posjednicima određuje
upravna vlast I. stepena, da li da postave samostalno ili udruženi čuvara
šuma. I ako to nije izrično zakonom propisano, odsjek za šumarstvo
smatra, da to izlazi iz odredaba §§-a 135, 136 i 178 z. š.


Odsjek ne izvješćuje, kakvog je imao pri tom uspjeha. U toj je
banovini vrlo mala površina općinskih i seoskih šuma. Mjesto njih formirale
se uslijed takvog historijskog razvoja zemljišne zajednice, kod
kojih je prvo pitanje, kako da se one sačuvaju. Ta naredba reguliše i to
pitanje, ali samo formalno, jer osoblju nije obezbijeđena plaća ni služba
odnosno nije izvršeno rajoniziranje čuvarskih srezova.


C) Primorska banovina (akt. br. š. 2213 od 23. VII. 1936. Min. šuma
i rudnika broj 1945—1936). Privatnici čuvaju dobro svoje šume, a čuvati
treba općinske. Odsjek je nastojao, da se broj općinskih lugara reducira
od 600 na 400 i da oni budu banovinski službenici, a polovinu njihovih
plaća da snose općine. Sadanji općinski lugari većinom su nekvalifikovani,
loše i neredovito plaćeni, a nezbrinuti za starost i slučaj nesreće.
Odsjek očekuje donošenje projektovanoga zakona o nadlugarima, lugarima,
čuvarima šuma i njihovim pomoćnicima općina i općinskih odlomaka
na kraškom području zetske, primorske i savske banovine.


D) Vrbaska banovina nema podataka.


E) Drinska banovina (akt. br. III. 24861—1936 od 4. IX. 1936 god.
Min. š. i r. broj 2590/1936) smatra, da ne treba pomagati onomu, koji ne
čuva vlastitu imovinu. Vlast ima da intervenira samo onda, kad šumovlasnik
dovodi šumu u takovo stanje, da ugrožava javne interese. Za
taj slučaj propisuje z. š., kako treba postupati. Dok ne nastupi takav
slučaj, država nema zakonskog osnova da intervenira.


U pogledu šuma iz § 56 z. š. banska je uprava riješila pitanje čuvanja
tih šuma svojom naredbom III. broj 53569—1936, ali ne sasvim i
svuda, jer su prihodi šuma tako neznatni, da se ne može plaćati ni zajednički
čuvar šuma. U takovom slučaju banska uprava smatra, da vlasnik
takvu šumu treba prodati, a taj problem da će se riješiti specijalnim zakonom
predviđenim §-om 106 z. š.


F) Zetska banovina smatra, da dužnost čuvanja šuma ne izlazi iz
§ 6 z. š., da se na zadružnoj bazi ne može u toj banovini provesti čuvanje
nedržavnih šuma, jer da su šume rascjepkane sa neuređenim pitanjem
vlasništva i granica i nepoznatom površinom. Pitanje treba da se riješi
postavljanjem općinskih čuvara šuma, jer svaki općinar ima indirektne
koristi od šuma. Vlastiti čuvari šuma ovisni su o svojim službodavcima.
Čuvari su šuma postavljeni, ali od njih nikakove koristi. Pokušalo se
općinskim budžetima predvidjeti nagradu čuvarima. Općine su vrlo siromašne,
a mnoge neće da u svojim statutima predvide općinske čuvare


630




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 25     <-- 25 -->        PDF

za plemenske, dakle ne općinske šume. Vlasnici privatnih šuma ne plaćaju
ni državni porez, jer im šume ne daju prihoda. Banovina ima na
svojem budžetu 32 čuvara nedržavnih šuma, a 5 na teret budžeta Ministarstva
šuma i rudnika.


G) Vardarska banovina smatra, da je pitanje čuvanja šuma riješeno
na principu zadružnoga čuvanja šuma, kako je naprijed rečeno.


H) Dunavska banovina mišljenja je, da šumsko-čuvarska služba
mora biti u rukama države ili samoupravnog tijela (općine, banovine),
jer čuvara šume treba učiniti neovisnim od svojih gospodara, da bi
mogao valjano vršiti službu i da on kao organ javne bezbijednosti ne
zavisi o volji šumovlasnika, koji ga može časom da smijeni. Predlaže, da
se putem zakona propiše, da su svi šumovlasnici dužni da u državnu
kasu plaćaju izvjestan doprinos za čuvanje šuma, a kad se potrebni
troškovi osiguraju u cjelosti ili djelomično (razliku plaća država), sreska
načelstva treba da izvrše rajoniziranje čuvarskih revira i postave kvalifikovane
čuvare šuma.


Iz rečenoga izlazi:


1) sve su šume izložene oštećivanju po čovjeku i domaćoj stoci;
2) štetama su najviše izložene nedržavne šume, od ovih najviše seljačke
a od državnih šume opterećene servitutom; 3) banske su uprave pokušale
riješiti pitanje čuvanja nedržavnih šuma, svaka prema odnosima
na njezinoj teritoriji i na svoj načn, ali ga ni jedna nije mogla riješiti
valjano i trajno, jer za takovo rješenje treba zakonska podloga.


To do sada više manje izuzetno stanje pokrenuto je nedavno donesenom
Uredbom o čuvarima nedržavnih šuma, kojom se dopunjuje Zakon


o šumama od 21. decembra 1929. god. i s tim je na putu da bude
riješeno jedno od primarnih zadataka´naše šumarske politike, na koje
sam uporno ukazivao. Ta uredba, u prvi mah projektovana samo za
područje krša, određuje organizaciju čuvanja i čuvara svih šuma pod
osobitim javnim nadzorom i privatnih šuma iznad 300 ha površine.
Uredba ima karakter okvirne norme, jer je banovima prepušteno,
da svaka za svoje područje prema šumsko-gospodarstvenim i ostalim
odnosima u životu naroda u svojoj banovini propiše način, kako da se
šume sačuvaju.


Između staloga uredba normira slijedeće: 1) vlasnici svih šuma iz
S 56 i § 74 st. 3. z. š. moraju postaviti čuvare za svoje šume; 2) vlasnici
tih šuma mogu se udružiti i´udruženi postaviti zajedničkoga čuvara šuma.
Međutim to je već normirano odredbom iz §-a 107 z. š.


Specijalno za krš određeno je:


1) Ban određuje, koje se područje ima smatrati kraškim, dakle
odlučuje o najvažnijem radu, dok o broju osoblja odlučuju tri ministra.
Po mojem mišljenju trebalo je biti obrnuto, jer ban zbog siromaštva
naroda može da proglasi manje područje, nego što ono faktično jest.


2) Uredba nije obuhvatila šume zemljišnih zajednica, plemenske i
bratstveničke, kojih ima na kraškom području, već općinske i seoske
šume.


3) Na kršu nije predviđeno uzadruživanje posjednika neopćinskih
šuma, da bi mogli uzadruženi postavljati svoje čuvare, već će postojati
samo općinski čuvari.


4) Obrazuje se nova vrst službenika, koji nisu službenici općine po
Uredbi o općinskim službenicima, jer takve službenike ne predviđa statut


631




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 26     <-- 26 -->        PDF

općine, niti ih plaća općina ni sa njima raspolaže. Nisu ni banovinski, jer
ne spadaju u red banovinskih službenika po Uredbi o banovinskim
službenicima.


5) Uredba naređuje općinama i ostalim posjednicima šuma plaćanje
tangente za čuvanje šuma.
6) Plaćanje tangente određuje se samo po površini, što nije
ispravno.


7) Odredba iz čl. II. neizvediva je, jer su proračuni banovina i općina
za 1939/40. već u radu i sa 1. IV. 1939. stupaju na snagu, a potrebno
je izvršiti predradnje, koje propisuje uredba (proglasiti područja za kraška,
utvrditi broj osoblja i njihov službeni odnos, utvrditi tangente).


8) Član 12. ne predviđa sankcije za slučaj, ako vlasnik šume ne
bude mogao plaćati troškove državne uprave (čuvanja).


Vrijeme će pokazati, nije li trebalo osigurati u prvom redu financijska
sredstva, tako da bi ona mogla odmah biti i sprovedena u život.
Nedostatak je uredbe u tomu, što u čl. 1 nije predvidjela mogućnost, da
općinski čuvar šume može čuvati i ostale šume iz § 56 z. š. niti je pri"
morala zemljišne zajednice u savskoj, zatim plemenske šume u zetskoj
banovini da u smislu čl. 2. stav. 5, uredbe povjere svoje šume na čuvanje
čuvaru općinske šume, već im je to ostavljeno na volju. Ovo zato jer u
zetskoj i savskoj banovini općinskih šuma skoro i nema. Nije predviđena
mogućnost, da općinski čuvar šuma može čuvati i ostale šume iz § 56.
zakona o šumama.


Pasivne i krševite banovine zetska i primorska kao i dio savske
(ličko-primorski) znatno će opteretiti svoje građane naročitim prirezom
ili taksama, da bi mogle plaćati čuvare šuma po ovoj uredbi. Za to će
one nastojati da znatan dio tereta prebace na općine, a to će još više
otežati izvršenje uredbe. Ili će ban nastojati da kraško područje bude
što manje, pa će predvidjeti manji broj osoblja, nego što je stvarna potreba,
ili će općine zaostajati sa plaćanjem tangente. Mora se ipak pretpostaviti,
da su nadležni ministri ispitali mogućnost realizovanja uredbe,
a po tom ju potpisali.


Proračunima općina i banovina za 1940/1941. (ranije teško da će
biti moguće, vidi čl. 11. Uredbe) predvidjeti će se odgovarajući krediti
po uspješno završenim pregovorima između nadležnih vlasti i odnosnih
samouprava (općine i banovine) o tom, kako će se učestvovati u plaćanju
čuvara.


Zato je trebalo uredbom utvrditi načelne granice, u kojima se može
kretati plaćanje tangente siromašnih i pasivnih općina, analogno odredbi
iz čl. 5 Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o ustrojstvu ministarstva
šuma i rudnika od 15. marta 1919. g. Po toj je uredbi ministarski savjet
mogao djelomično ili potpuno osloboditi vlasnika nedržavne šume od
plaćanja prinosa za državnu upravu njegovom šumom u slučaju kad se
dokaže, da je šuma i šumsko zemljište posjednika pasivno. Neka nas
ne smeta, što kod imovnih općina, koje su uzete u državnu upravu, nije.
nažalost, to provedeno. Od dobre volje jednom izražene po zakonodavcu
ne treba odstupiti, kad to pravednost zahtijeva. Poznato je, da ima na
kršu mnogo šuma, koje su posve pasivne i ne mogu da daju prinosa ni
koliko treba za državni porez, a njihovo je stanje takovo, da od njih
narod neće još dugo.vremena imati koristi. Ove i ovakove momente


632




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 27     <-- 27 -->        PDF

trebalo je imati u vidu prilikom donošenja uredbe. Inače se neće moći
postići svrha, za kojom se išlo.


Smatram, da je pri izrađivanju uredbe puštena s vida i jedna
druga važna okolnost, a to je, da se doprinos za plaćanje čuvara protegne
na sve šume na apsolutnom šumskom tlu, a ne samo na šume na kršu, zatim
ne samo na građane općina ili sela kao vlasnike brdskih šuma, već i na
stanovnike susjednih općina ili sela ispod tih brda. Zakonodavac je trebao
dati širi značaj šumama na apsolutnom šumskom tlu i na mjestima,
gdje one imaju zaštitni karakter.


Upravo taj zaštitni karakter šume treba malo proširiti i na dalje
objekte i prostore, nego su oni neposredno pored šume. Šuma u brdu
štiti objekte i prostorije i u ravnici. To se ne može dijeliti. Prema tomu
u interesu je i naroda u ravnici, da se sačuvaju šume na brdu i planini.


Nije dakle pravedno da za čuvanje šuma u brdu i planini snose terete
čuvanja i da eventualno budu ograničeni u korišćenju svojim šumama
samo vlasnici tih šuma, koji su redovno siromašniji, a da blagodati sačuvanih
šuma uživaju možda i više interesenti udaljeni od tih šuma U
ravnici i imućniji. Na osnovu toga moglo bi se prilikom proučavanja načina
participiranja troškova za čuvanje šuma provesti rajoniziranje šuma
prema koristi, što ih od šuma ima stanoviti kraj i opteretiti sve stanovnike
u dotičnoj interesnoj sferi, a ne samo vlasnike dotične nedržavne
šume.2 Načelno trebalo je imati u vidu sve šume, bez obzira na vrst vlasništva,
dakle i države, ali za sad ne idimo tako daleko. Nema ni zakonske
mogućnosti da upravna vlast u redovnom postupku naredi plaćanje
doprinosa (tangente) i onim općinama, koje nemaju svojih šuma, ali koje
imaju koristi od šuma susjednih. Tu je zakonsku mogućnost trebalo u
granicama Ustava osigurati ovom uredbom.


U finansiranju čuvanja šuma na kršu smatram da je trebalo učestvovatii
i Ministarstvo šuma i rudnika stanovitom dotacijom iz suvišaka
redovnih prihoda državnih šuma ili iz fonda za pošumljavanje, jer se radi


o sačuvanju objekata, čiji su vlasnici u korišćenju svojim šumama ne
samo ograničeni zbog trajnosti svrhe tih ustanova nego i zbog zaštite
javnih interesa. Možda je trebalo angažovati i Ministarstvo saobraćaja i
građevina (željeznice, ceste...). Krajnje je vrijeme da stručni šumarski
krugovi uvjere nadležne, da se šume na kršu moraju najprije sačuvati
i za to naći novčana sredstva, a po obezbjeđenju tih šuma da se traže
novčana sredstva za njihovo podizanje. Dosta je već nemoćnog gledanja,
kako se šume na kršu satiru, dosta je istovremenoga vrlo skupoga pošumljavanja
tih istih golijeti i krševa, pa osnivanja odbora za pošumljavanje
u mjestima gdje se šume satiru umjesto odbora za sačuvanje šuma.
Svim našim snagama treba pomagati i nagrađivati ljude, koji će svojini
prsima i svojim umnim radom zaista čuvati i sačuvati postojeće šume.
Zamašan posao čeka naše drugove u odsjecima za šumarstvo. A za
taj im posao treba dati stanovita uputstva. Pri tom treba imati u vidu
i slijedeće:


1) Šume su bile i biti će izložene štetama, neke više, neke manje,
neke povremeno, neke trajno.


2 Vidi međutim izašlu radnju ing. Sazonov Nikolaja u ovogod. Šum. Listu, str.
454 pod naslovom: »Zadružno čuvanje nedržavnih šuma u Vardarskoj banovini«.


633




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 28     <-- 28 -->        PDF

2) Najteže štete šumama nanose prodaje na veliko (Bosna, Crna
Gora) i insekti. Po vrsti vlasništva najviše su štetama izložene komunalne
šume i drž. šume opterećene servitutima, prve sa strane samih
korisnika komune, druge sa strane servitutnih ovlaštenika, dakle u prvom
redu šume seoske, općinske, plemenske, donekle zemljišnih zajednica i
nekih imovnih općina.


3) Uzrok šumskim štetama jest: a) opći i trajni: spekulativni karakter
velikog šumskog kapitala, nedovoljna kultura, a s tim u vezi i
slaba svijest naroda uopće, a seljaka napose o koristi i važnosti šuma i
nedovoljna njegova briga za potomstvo, neracionalan postupak naroda
s drvom, opterećenost šuma dvovrsnim zahtjevima: potrebom na gradi
i ogrijevu i potrebom na ispaši i lisniku, slabo ekonomsko stanje seljaka,
potreba seljaka na poljoprivrednom zemljištu i ostalim životnim
namirnicama; b) specijalni i povremeni: bivše, a donekle i sadanje partijsko-
političke prilike, dosadanje vođenje stanovite šumarske politike,
a u vezi s tim nedostatak valjane organizacije šumske uprave u zemlji,
specijalno pomanjkanje organizacije čuvanja i čuvara nedržavnih šuma,
nedovoljno staranje kaznenih vlasti za pravovremeni i brzi postupak po
šumskim prijavnicama, amnestije i abolicije po šumskim krivicama, nenaplaćivanje
dosuđenih šumskih odšteta za počinjene šumske štete,
praznina u postojećem šumskom zakonodavstvu, u koliko se odnosi na
čuvanje šuma, pomanjkanje stručnog šum. osoblja itd.3


4) Kako se iz rečenoga vidi, odsjeci za šumarstvo izradit će program
rada, kako da se očuvaju nedržavne šume, taj rad valjano organizovati
u dogovoru sa upravnim i sporazumno sa financijskim odjelenjem
banske uprave.


U prvom redu treba znati:


a) koje vrsti šuma po posjedovnom obliku i po svojoj općoj važnosti
trebaju zaštitu odmah, gdje je dakle potrebna hitna intervencija; b) koje
šume trebaju zaštitu trajno, a koje povremeno.


Ta je zaštita potrebna za šume, koje služe javnim interesima i
onima, koje imaju trajni zadatak (koje su u trajnom narodnom seljačkom
interesu) dakle: zaštitne, seoske, općinske, zemljišnih zajednica, plemenske,
imovnih općina, državne opterećene servitutima. Sve ostale nedržavne
šume treba za sad ostaviti po strani ili! ih uzeti u kombinaciju
u toliko, u koliko će one moći da novčano sudjeluju u plaćanju čuvara
šuma.


Država je §-om 56. z. š. podvrgla stanovite vrste šuma pod svoj
naročiti nadzor zbog trajnosti svrhe, a nekoje i zbog javnih interesa.
Njezina je dužnost da ona taj svoj nadzor vrši i stvarno, što znači, da se
te šume moraju očuvati. Očuvanje jest primarni zadatak, a stručno i
racionalno gazdovanje, stručna uprava bez osiguranoga valjanoga sačuvanja
osnovnog šumskog kapitla ostaje bez svoje bitne pretpostavke i
zato, kod nas, ona ima sekundarni značaj, ona je u mnogo slučajeva filius
ante patrem.


Pri regulisanju ovoga pitanja treba uzeti za bazu općinu kao
osnovnu i najvažniju stanicu u narodnom i državnom životu, kao organ
državnoga bića.


3 Vidi moju raspravu: »Nekoje misli o šumskim štetama« u Šum. Listu, broj 11,
1909. godine.


I


OjT




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 29     <-- 29 -->        PDF

U pojedinoj općini ili ima ili nema općinskih ili seoskih šuma. U
prvom redu dolaze u obzir one općine, u kojima i m a općinskih odnosno
seoskih šuma. Od ovih opet valja razlikovati one općine, čije su šume
a) na kršu i b) na ostalom području, a od ovih opet šume na apsolutnom
šum. tlu, u brdskim krajevima, zaštitnog karaktera i slično, od onih
općina, čije su šume na relativnom šumskom tlu, zatim gdje ima dosta
druge vrsti šum. vlasništva itd., odakle se narod može trajno snabdijevati
drvom. Potrebno je dakle klasificiranje općina prema navedenim
kao i drugim lokalnim karakteristikama.


Po izvršenom grupisanju općina van krša ima da se prije ostaloga
utvrdi pravni odnos čuvara šuma prema vlasniku šume, koju čuva i
prema državnoj vlasti, naročito čiji službenici da budu čuvari seoskih
i općinskih šuma, koji će eventualno biti ujedno i čuvari šuma
zem. zajednica, plemenskih, a možda i privatnih malih posjednika šuma.


Nekoji odsjeci za šumarstvo svojevremeno su predlagali, da ti čuvari
budu državni ili banovinski, a ne općinski, jer kao općinski zavise
od organa općinske uprave, koji tu i tamo sami upropašćuju općinsku i
seosku šumu. Zamisao dobra, ali neostvariva, jer danas nema zakonske
mogućnosti da čuvari nedržavnih šuma budu državni ili banovinski, već
mogu biti ili općinski ili zadružni po §-u 107 Zakona o šumama.


Po §-u 56 Zakona o šumama šume seoske i samoupravnih tijela
stoje pod naročitim javnim nadzorom, a po §-u 57 Zakona o šumama ima
se sa tim šumama gospodariti po načelu stroge trajnosti.


Po §-u 92 zakona o općinama (z. o.) osnovna imovina općine t. j .
nepokretna dobra i osnovni kapital moraju se čuvati neokrnjeni i ne
mogu se otuđiti. Seoska ili općinska šuma pada pod udar toga §-a i s tom
općinskom imovinom, dakle općinskom šumom, upravlja po §-u 83 z. o.
općinska uprava, a po §-u 84 predsjednik općine kao izvršni organ odbora
vodi redovnu upravu općinske imovine i nadzire rad i upravljanje
općinskih ustanova. Po odredbi iz §-a 110 z. o. dužnost je mjesnoga zbora
i mjesnog starešine da se staraju o interesima sela i seoske šume, dakle
i da se čuva općinska ili seoska šuma. Toj je odredbi formalno udovoljeno,
jer se u najviše slučajeva općinske i seoske šume ne čuvaju. Postoje
naime povremeni čuvari, katkad i poljari, slabo ili nikako plaćeni,
neobezbijeđeni, a prema tomu zaista zavisni o organima općinske ili
seoske uprave.


Kako zakon o šumama od 12-XII-1929 ne naređuje expressis verbis
vlasnicima šuma iz §-a 56 da moraju čuvati vlastite šume po zasebnim
organima, naređeno je to ovom uredbom.


I bez obzira na to obaveza čuvanja općinske ili seoske šume pravno
i logički izlazi iz pomenutih propisa o čuvanju osnovnog kapitala i o
gospodarenju s tim kapitalom. Takvo tumačenje nadležan je dati u prvom
redu ministar unutrašnjih poslova.


Prema tomu nije bilo zakonskih zapreka,, da na zamolbu ministra
šuma i rudnika ministar unutarnjih poslova ili ministar šuma i rudnika
po saglasnostii ministra unutrašnjih poslova i finansija posreduje kod
bana, da se Uredba o općinskim službenicima, donesena na osnovu § 85


z. o. nadopuni u pravcu:
»da se za čuvanje onih općinskih ili selskih šuma, koje su izložene
oštećivanju po ljudima ili domaćoj stoci, predvidi statutom općine u


635




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 30     <-- 30 -->        PDF

smislu §-a 90 z. o. medu glavnim službeničkim mjestima i potreban broj
općinskih službenika — čuvara (nedržavnih) šuma.


U koliko to njihova čuvarska služba bude dozvoljavala, čuvati će ti
službenici i ostale šume iz §-a 56 Zakona o šumama, a zatim i´ male šume
privatnih lica, koja ne mogu držati svoga čuvara. Gdje su umjesto općinskih
i seoskih šuma nastale zemljišne zajednice, ima ta dužnost čuvanja
važiti i za njih.


Na ime odštete općini za čuvanje svojih šuma plaćati će vlasnici
ostalih šuma iz § 56 kao i privatnih šuma u općinsku kasu prinos, što će
ga po predlogu općine odrediti upravna vlast odlukom. Taj će se prinos
naplaćivati zajedno sa općinskim prirezom.


Općinski službenik — čuvar šuma — može po sporazumu između
općina čuvati i šume susjedne općine ili sela te općine uz odgovarajući
prinos, što će ga odrediti uprava vlast.«


Međutim taj moj predlog nije bio usvojen, već je donijetom uredbom
usvojeno načelo, da se vlasnici šuma iz § 56 z. š. i privatnici sa
preko 300 ha površine mogu udružiti, a ban će propisati uslove, pod
kojima se ovo udruživanje može izvršiti. Svakako je bolje, što je to pitanje
regulisano zakonskim putem.


Svojstvo, položaj i službeni odnos zadružnoga čuvara šuma trebat
će valjano regulisati, a to će ban moći da učini samo u granicama važećeg
propisa Zakona o privrednim zadrugama, tako da obrazuje zadruge
za upravu i čuvanje nedržavnih šuma u mislu § 107 z. š., a u smislu propisa
Zakona o općinama službu čuvara općinske ili seoske šume ugradit
će u status općinskih službenika prema prednjem predlogu.


5) Finansiranje i! izvršenje navedenoga pod tač. 4) suština je čitavoga
ovoga pitanja, jer samo o tom ovisi trajan uspjeh.


U slučaju kad općina ili selo ne može da svojim budžetom predvidi:
i osigura troškove novih službenika čuvara nedržavnih šuma, propisat
će ona korisnicima svojih šuma da plaćaju takse u novcu za sve
koristi iz šume.


Pored tangente, što će ju plaćati u općinsku kasu vlasnici ostalih
šuma- neka se pomenute takse odrede za sve prodaje šumskih proizvoda
kao i drugačije korišćenje šumom i šumskim zemljištem.


Ako ni ta sredstva ne dostaju, a općina je vrlo siromašna, tad je
potrebna subvencija banovine i subvencija iz Fonda za pošumljavanje
onim općinama, u čijem području ima zaštitnih šuma, zatim općinama u
čijem području ima šuma na apsolutnom šumskom zemljištu.


Pravilno shvaćena šum. politika u našoj zemlji imala nas je uputiti
prije na osnivanje Fonda za sačuvanje zaštitnih šuma, šuma na kršu i na
apsolutnom šum. tlu, a svakako za šume pod naročitim javnim nadzorom,
a ne da najprije puštamo da te šume propadaju, a onda da se uz pripomoć
Fonda pošumljuju ili da se teškim novčanim žrtvama zagrađuju bujice po
izvršenoj devastaciji šuma. U stručnoj se štampi to često naglašava, a
javnost ne može da razumije taj obrnuti red.


Da bi se olakšalo davanje subvencije siromašnim općinama, a te
su upravo one na kršu, u planinskim i brdskim, dakle pasivnim krajevima,
treba kod svake banske uprave osnovati »Fond za podizanje i
sačuvanje šuma...« a ministar finansija da ovlasti bana, da propiše
taksu na sječu svih, dakle i državnih šuma, kako je to u nekim banovinama
ranije bilo. Pasivne šumske objekte odnosno siromašne vlasnike


636




ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 31     <-- 31 -->        PDF

šuma seoskih, općinskih, zemljišnih zajednica, a svakako sve one ustanove
i vlasnike šuma, koji ne mogu da izvrše pomlađivanje vlastitih
šuma, treba osloboditi obaveze plaćanja prinosa u Fond za pošumljavanje,
a taj sadanji prinos u Fond ili uvećan da plaćaju u Fond za podizanje
i sačuvanje šuma.


6) Uporedo s tim treba organizovati svuda službu t. zv. kontrolnih
nadlugara i povećati broj seoskih šumarskih referenata kod općih upravnih
vlasti u onim srezovima, gdje će se početi s ovom akcijom, jer bez
stručne kontrole, stručnoga savjeta i inicijative i bez zakonskih sankcija
nema garancije za pravilno izvršenje napred izloženoga. Ti referenti ne
smiju biti početnici, čak i bez ispita, već iskusnije sile i elitniji personal,
jer je šumarska služba kod općih upravnih vlasti najvažnija i zato najteža.
Gdje se početi još ne može, a gdje sve i pored stručne uprave
propadaju šume, jer nema valjano organizovane službe čuvara šuma,
neka se ta stručna uprava uputi tamo, gdje će se početi radom. U znatnom
dijelu države bile su mnoge šume bez stručnoga staranja stoljećima
i decenijima, pa mogu biti još koju godinu.


7) Program rada treba svaka banovina da sastavi za vrijeme od
5—10 godina, u kojem bi se vremenu moglo konačno urediti pitanje čuvanja
nedržavnih šuma, koje danas propadaju. Da je potrebno duže vrijeme
i da se ne smije s ovim žuriti, vidi se iz razlaganja pod tač. 4.


8) Da br se taj program mogao što bolje utvrditi, potrebno je da
šumsko-upravni činovnik ministarstva lično kod svake banovine sudjeluje
kod izrade općega programa, nakon što banska uprava pribavi sve
potrebne podatke za izradu toga programa, u koliko ih ona već ne
posjeduje.


9) Ovo pitanje, koje se već godinama bez stvarnoga uspjeha povlači
kod banskih uprava, na putu je svojega riješenja, koje treba na
oprezan način izvoditi, da bi se tako riješio jedan od vrlo važnih zadataka
naše aktuelne šumarske politike, pa makar i djelomično, jer ono
zavisi i o drugim činiocima.


Uporedo s tim zamašnim radom čeka nas ogroman napor u cilju´
stalnoga smirivanja nedržavnih šuma, kako bi se istom u sređenim odnosima
moglo pristupiti uređivanju i racionalnom vođenju šumskoga gospodarstva.
Taj posao, koji treba odmah paralelno početi, vrlo je kompleksan
i komplikovan, a predstavlja jedan od najtežih zadataka naše
šumarske politike. O tomu zasebno.


Résumé.


Quelques pensées ayant servir de base a l´occasion du reglement imminent
dudit Service pour tout le territoire de l´Etat.


Wr*


637