DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 20 <-- 20 --> PDF |
stojini amorfe, te se ovaj članak ima smatrati kao prethodni izvještaj o proširenju amorfe u posavskim šumama i o štetama, koje ona nanosi hrastovim kulturama. Résumé. L´amorpha fruticosa, introduite chez nous il y a quelques dizaines d´années par le personnel des chemins de fer et cultivée par ce meme personnel le long des fossées ferroviaires, a pris naguere du terrain dans nos forets de chene pédoncule se trouvant dans le bassin d´inondation de Save. La, elle fut transportée par l´intermédiaire de ses cosses nageant facilement sur les flots et s´est montrée — par sa croissance rapide et tres serrée — comme un facteur sensiblement nuisible aux jenes plants de chene. Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD): ORGANIZACIJA ČUVARSKE SLUŽBE U ŠUMAMA POD OSOBITIM JAVNIM NADZOROM (SUR L/ ORGANISATION DU SERVICE DES GARDIENS FORESTIERS POUR LES FORETS COMMUNALES) U prošlom broju našega lista odštampana je Uredba o čuvarima nedržavnih šuma, kojom se nadopunjuje Zakon o šumama od 29 decembra 1929 god. Kako ta važna zakonska odredba reguliše materiju svoje vrsti, tešku i komplikovanu, sumnjamo, da neće uskoro doživjeti stanovite izmjene i dopune. Prije nego se osvrnem na načelnu stranu donesene uredbe i njezinu tehničku provedbu, smatram potrebnim da prikazem ukratko historijat rada po ovom pitanju. Opći prikaz o komunalnom šumarstvu u našoj državi dao sam posebno1 i u njemu općenito dodirnuo i čuvanje šuma komunalnih, dakle najvećega dijela nedržavnih šuma. Što propisuje o čuvanju nedržavnih šuma Zakon o šumama i što je sve, u primjeni propisa toga zakona, propisalo o čuvanju spomenutih šuma Ministarstvo, a što banske uprave? Kakovo je napokon stanje u tim šumama prema izvještajima banskih uprava? Po ranijem austrijskom zakonu o šumama od 3. XII. 1852. godine određeno je (§ 52), da se osoblju uprave šumske ima pridati primjereno osoblje lugarsko i nadzorno po mjeri, kao što je u kojoj zemlji uobičajeno. »Ako se glede toga pojave sumnje i zapreke i ako javni obziri iziskivali budu, ima zemaljska vlast, uvaživ sva razmjerja, ustanoviti, što je primjereno.« . ´ 1 Vidi: A. P. Komunalne šume u Jugoslaviji, u aktima Međunarodnoga šumarskoga kongresa u Budimpešti, 1936 g. 626 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Dakle: vlasnicima šuma stanovite veličine (§ 22. š. z.) bez obzira na vrst vlasništva, a koji imaju stručnu šum. upravu, prema običajima i ako to javni interesi traže, naredit će vlast zemaljska, da postave primjereno (t. j . potrebno) čuvarsko osoblje. Naš zakon o šumama od 21. XII. 1929. god. isto tako ne propisuje vlasnicima šuma dužnost, da postavljaju čuvarsko osoblje za svoje šume, jer pretpostavlja, da će svatko čuvati svoju imovinu, što, istina, odgovara općim pravnim pravilima i običajima, ali ne dogovara stanju i prilikama našega šumarstva izuzev privatne šume. § 135. z. š. i slijedeći propisuju kvalifikaciju za lica, »kojima je povjereno čuvanje šuma,« a § 166. propisuje kaznene sankcije »za ono lice, koje se ogreši o naređenja, izdata od upravnih vlasti na osnovu ovoga Zakona, a u svrhu čuvanja i zaštite šuma ...« Medu takovim naređenjima može biti i naređenje, da je posjednik šume dužan postaviti čuvara šuma. Po zvaničnom komentaru tome §-u odnosi se propis iz § 166 na devastaciju šuma po vlasniku ili trećim licima. U cilju čuvanja nedržavnih šuma izdalo je Ministarstvo šuma i rudnika ove odredbe: 1) Pravilnik br. 30.155 od 27. IX. 1930. o postavljenju kvalifikovanih šum. stručnih lica za upravu nedržavnim šumama, koji u 51. 11. propisuje, da se kvalifikovanim šum. stručnjacima dodjeljuje prema potrebi čuvarsko osoblje, a pobliže odredbe o tom propisat će ban. 2) Pod br. 16.671 od 15. VII. 1933. g. upućen je kr. banskim upravama raspis u predmetu postavljanja čuvarskog osoblja u nedržavnim šumama. Tim je raspisom propisana dužnost svim vlasnicima šuma, da postave čuvarsko osoblje. Ova dužnost ne može se izvesti iz § 148 z. š., jer po tom §-u dužnost »postavljanja čuvara šuma izlazi iz odredaba zakona o šumama,« a takvih generalnih odredaba u zakonu šumskom nema. Zakonom o š. trebalo je analogno §-u 131, koji propisuje stručno upravljanje šumama, donijeti i paralelnu jasno decidiranu odredbu za obligatorno postavljanje kvalifikovanih čuvara šuma za šume iz §-a 56 z. š. Drugi je nedostatak raspisa, što je vlasnicima nedržavnih šuma ostavljeno na volju, da čuvare šuma plaćaju po mogućnosti. I ako taj raspis nema čvrste zakonske podloge, ipak je po njemu tu i tamo postupljeno. Po svemu tomu ostalo je otvoreno osnovno pitanje: finansiranje i drugačije organizovanje čuvarske službe. Ministarstvo š. i r. niie donijelo uputstva, što ga je predvidielo svojim raspisom broj 16671 od 15. VII. 1933. Banske uprave donijele su u vlastitom djelokrugu ove odrede: l)Zetska banovina. Naređeno je postavljanje šum. čuvarskog osoblja za nedržavne šume aktom III. broj 6513 od 16. III. 1931. god. (vidi Zbornik šumarskih propisa, knjiga II, strana 62). 2) Drinska . Okružnicom III. br. 53569. od 17. I. 1930 god. određena je zaštita nedržavnih šuma postavljanjem kvalifikovanih (Zbornik II.-63). 3) Dravska , a) U god. 1933. izdana je naredba bana o potrebi namještanja čuvara šuma (III. br. 2456/2 od 19. IV. 1933), b) Okružnice bana II. br. 24530/1 od 5. XI. 1934. i II. br. 5039/7 od 2. III. 1935 naređuju općinama, da postave čuvare šuma, a troškove da nose vlasnici šuma. 627 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
4) S a v s k a. U god. 1933. donesena je naredba broj 23.005-111-1933. od 20. maja 1933. o postavljanju čuvarskog (lugarskog) osoblja u nedržavnim šumama. 5) Vardarska banovina smatra, da je za svoje područje riješila pitanje čuvanja nedržavnih šuma organizovanjem zadružnog čuvanja šuma. Za teritorij te banovine važi Naredba bana o zadružnom čuvanju nedržavnih šuma u vardarskoj banovini od 20. maja 1935. god. III. broj 1501—1935. god. i Pravilnik bana o prikupljanju i trošenju fonda za zadružno čuvanje i unapređenje nedržavnih šuma u vardarskoj banovini od 20. V. 1935. god. III. broj 1502/1935 g. Zbog njezine važnosti potrebno je nešto reći o njezinim osnovnim odredbama. Zadružne čuvare šuma postavlja ban. Oni mogu biti premještavani po čitavoj banovini. Ban određuje nagradu, koju isplaćuje sreski načelnik. Troškove čuvanja snose svi vlasnici udruženih šuma prema površini. Osniva se »Fond za čuvanje i unapređenje nedržavnih šuma«. Pored tangente vlasnika šuma u taj se fond plaća stanoviti % od prodaje šum. proizvoda. Čuvar šuma odgovara disciplinski sreskom načelstvu, a prijavljen mora biti kod okružnog ureda za osiguranje radnika. Nastojanjem šumarskog odsjeka ta je banska uprava počela radikalno rješavati pitanje čuvanja nedržavnih šuma tako, da je krajem 1935. god. ban te banovine postavio 137 zadružnih čuvara šuma sa troškom od 750.000 din. godišnje u 44 sreza (što ih svega ima u toj banovini, a sa 20 šum. srez. referenata.) Poteškoća je odmah nastala u plaćanju tih čuvara i u tomu, što su pojedine općine izjavile žalbe na postavljanje zadružnih čuvara šuma. Zatraženu novčanu pomoć iz Fonda za pošumliavanje, a za olakšicu u plaćanju zadružnih čuvara šuma nije banska uprava dobila. Kako se vidi iz izvještaja banske uprave broj III. 3105 od 18. VII. 1936., ta uprava namjerava likvidirati sistem zadružnog čuvanja šuma, ako ne dobije od Ministarstva šuma i rudnika novčanu pomoć. Ministarstvo š. i r. (akt. broj 2133 od 11. II. 1936) nije moglo u tu svrhu odvojiti ništa, jer nema kredita, ali upućuje bansku upravu, da općinske uprave u svoje budžete unesu potrebne svote novca za svoje čuvare, a gdje je to moguće i za čuvare ostalih šumoposjednika u svojem području, koji bi općini plaćali poseban doprinos s općinskim prirezom na zemljarinu. Ujedno upućuje i na novčanu pripomoć za ovu svrhu iz banovinskog budžeta. Danas, poslije tri! godine, piše Ing. D. Veličkovi ć u ovogod. Šumarskom Listu (str. 427), da »pokušaj sa zadružnim čuvanjem nije dao očekivane rezultate iz više razloga«. Odsjek za šumarstvo suviše je naglo proveo tu inače tako potrebnu i prisilnu mjeru, bez koje se neće moću sačuvati naše komunalne male šume, ali nije znao predvidjeti njezin neuspjeh kako iz formalnih tako i materijalnih razloga. Iz formalnih razloga naredbu je mogao ban donijeti samo po prethodnorn pristanku gosp. ministra unutrašnjih dela (i g. ministra š. i r.) u smislu § 67. zakona o unutrašnjoj upravi, tako da ili izda naredbu općeg značaja ili da izda odredbu za pojedini konkretni slučaj. z toga mogao je ban izdati potrebnu konkretnu odredbu samo po i "iscanku lica, čije šume treba da čuva zadružni čuvar. Po ovomu nije postupljeno. Pa i sam naziv »zadružno« čuvanje ne odgovara stvarnosti. Općine i sela kao vlasnici šuma nisu se uopće 628 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 23 <-- 23 --> PDF |
uzadružili u svrhu zajedničke uprave i čuvanja šuma (§ 107 z. š.), jer ih zakon o privrednim zadrugama nije obuhvatio. Znači, da je odredbe iz § 109 do 111. z. š. trebalo saobraziti odredbama toga zakona. Iz materijalnih razloga morala se" predvidjeti tehnička i finansijska poteškoća, koja je vezana sa provođenjem u život ove akcije, tako da ona ima trajni efekat, jer ovakav neuspjeli pokušaj može biti od još goreg utjecaja na samo stanje šuma. Manja je šteta, ako je šuma bez čuvara, nego ako šumu čuva službeno lice po državnoj vlasti postavljeno, neuredno plaćeno, jer se takovo lice samo naplaćuje iz šume, a to narod potječe na još veće satiranje šume. Prije je trebalo obezbijediti: materijalna sredstva, a po tom postaviti 137 zadružnih čuvara šuma, a ne raditi obratno. I pored mjera, što su ih u pogledu čuvanja šuma preduzele banske uprave, stanje šumskih šteta ne može zadovoljiti, jer se šume i dalje satiru sječom, ispa|om i krčenjem, a najviše u vrbaskoj, drinskoj i moravskoj banovini. Šume ne samo nedržavne, nego i državne ostale su i dalje ozbiljno ugrožene. Ministarstvo šuma i rudnika uputilo je pod br. 1095 od 14. jula 1936. god. raspis svim odsjecima za šumarstvo banskih uprava, da dostave svoja mišljenja i konkretne predloge po problemu čuvanja šuma, s tim da bi posjednici šuma, koji ne mogu postaviti zasebnog čuvara šuma, morali pitanje čuvanja svojih šuma riješiti na bazi zadružnog čuvanja šuma. Od banskih su uprava stigli ovi odgovori: A) Dravska banovina (br. III—7—2029—1 od 24. VIII. 1936. Min. šuma i rudnika broj 2239/1936). Šumskih šteta po trećim licima gotovo nema. Treba razlikovati 2 pojma: čuvanje šuma a) iz privatnih i b) iz javnih interesa. Ad a) Tko može držati svoga čuvara. Mali šum. posjednici, kojih ima oko 140.000, neće da postave zadružne čuvare šuma. Suvlasnici i zajednice imaju čuvare, ali ih slabo plaćaju. U izvršenju odredaba iz raspisa Ministarstva šuma i rudnika broj 13671 od 15. VII. 1932. god. određena je naredbom bana od 7. IV. 1933. god. minimalna površina od 500 ha, za koju treba postaviti čuvara, a općinski odbori ovlašceni su da postave čuvare, koje će plaćati mali šum. posjednici u srazmjeru šum. površine za čuvanje svojih šuma. Sve i pored naročitog nastojanja bana samo je malen broj općina postavio čuvara za čuvanje šuma u općini. I taj mali broj čuvara u punoj je ovisnosti o svojim poslodavcima, jer oni njihove šume čuvaju od trećih lica, a ne od njih samih. Ti bi čuvari morali biti podređeni šumarskim vlastima, a za to nema zakonske mogućnosti. Takav odnos općinskih čuvara šuma prema vlastima može normirati Ministarstvo unutrašnjih poslova sa Ministarstvom šuma i rudnika na osnovu Si. 3. zakona o vrhovnoj državnoj upravi, §§ 127, 135—138, 172 i 63 zakona u. u. u vezi sa propisima iz §§ 77 tač. 7 i 79. zakona o općinama. Ad b) Čuvanje šuma iz javnih obzira povjereno je općim upravnim vlastima. Taj se nadzor u toj banovini ne može vršiti, kako je to propisano, jer nema dovoljno osoblja ni novčanih sredstava. Ako se već ne mogu postaviti potrebni podšumari, da se barem postave nadlugari sa dobrom praksom. Kod općih upravnih vlasti nije bilo lugara, već samo podšumari, zbog potrebe veće spreme. 629 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Komunalnih šuma ima vrlo malo. Radi se o sačuvanju malog priv. šum. posjeda. B) Savska banovina (br. 13.721—7 od 17. IX. 1936. Ministarstvo šuma i rudnika broj 2857—1936. od 21. IX. 1936.) izvjestila je, da je čuvanje nedržavnih šuma te banovine uređeno naredbom banske uprave broj 23.005—III—1933. god. od 20. maja 1933. Po toj je naredbi posjednik šume iz §-a 56. z. š. dužan postaviti na površinu od 100 ha jednog čuvara, a najveću površinu, koju još čuvati može 1 čuvar, određuje upravna vlast I. stepena. Privatna lica sa preko 300 ha šum. površine dužna su postaviti kvalifikovano čuvarsko osoblje, a manjim šum. posjednicima određuje upravna vlast I. stepena, da li da postave samostalno ili udruženi čuvara šuma. I ako to nije izrično zakonom propisano, odsjek za šumarstvo smatra, da to izlazi iz odredaba §§-a 135, 136 i 178 z. š. Odsjek ne izvješćuje, kakvog je imao pri tom uspjeha. U toj je banovini vrlo mala površina općinskih i seoskih šuma. Mjesto njih formirale se uslijed takvog historijskog razvoja zemljišne zajednice, kod kojih je prvo pitanje, kako da se one sačuvaju. Ta naredba reguliše i to pitanje, ali samo formalno, jer osoblju nije obezbijeđena plaća ni služba odnosno nije izvršeno rajoniziranje čuvarskih srezova. C) Primorska banovina (akt. br. š. 2213 od 23. VII. 1936. Min. šuma i rudnika broj 1945—1936). Privatnici čuvaju dobro svoje šume, a čuvati treba općinske. Odsjek je nastojao, da se broj općinskih lugara reducira od 600 na 400 i da oni budu banovinski službenici, a polovinu njihovih plaća da snose općine. Sadanji općinski lugari većinom su nekvalifikovani, loše i neredovito plaćeni, a nezbrinuti za starost i slučaj nesreće. Odsjek očekuje donošenje projektovanoga zakona o nadlugarima, lugarima, čuvarima šuma i njihovim pomoćnicima općina i općinskih odlomaka na kraškom području zetske, primorske i savske banovine. D) Vrbaska banovina nema podataka. E) Drinska banovina (akt. br. III. 24861—1936 od 4. IX. 1936 god. Min. š. i r. broj 2590/1936) smatra, da ne treba pomagati onomu, koji ne čuva vlastitu imovinu. Vlast ima da intervenira samo onda, kad šumovlasnik dovodi šumu u takovo stanje, da ugrožava javne interese. Za taj slučaj propisuje z. š., kako treba postupati. Dok ne nastupi takav slučaj, država nema zakonskog osnova da intervenira. U pogledu šuma iz § 56 z. š. banska je uprava riješila pitanje čuvanja tih šuma svojom naredbom III. broj 53569—1936, ali ne sasvim i svuda, jer su prihodi šuma tako neznatni, da se ne može plaćati ni zajednički čuvar šuma. U takovom slučaju banska uprava smatra, da vlasnik takvu šumu treba prodati, a taj problem da će se riješiti specijalnim zakonom predviđenim §-om 106 z. š. F) Zetska banovina smatra, da dužnost čuvanja šuma ne izlazi iz § 6 z. š., da se na zadružnoj bazi ne može u toj banovini provesti čuvanje nedržavnih šuma, jer da su šume rascjepkane sa neuređenim pitanjem vlasništva i granica i nepoznatom površinom. Pitanje treba da se riješi postavljanjem općinskih čuvara šuma, jer svaki općinar ima indirektne koristi od šuma. Vlastiti čuvari šuma ovisni su o svojim službodavcima. Čuvari su šuma postavljeni, ali od njih nikakove koristi. Pokušalo se općinskim budžetima predvidjeti nagradu čuvarima. Općine su vrlo siromašne, a mnoge neće da u svojim statutima predvide općinske čuvare 630 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 25 <-- 25 --> PDF |
za plemenske, dakle ne općinske šume. Vlasnici privatnih šuma ne plaćaju ni državni porez, jer im šume ne daju prihoda. Banovina ima na svojem budžetu 32 čuvara nedržavnih šuma, a 5 na teret budžeta Ministarstva šuma i rudnika. G) Vardarska banovina smatra, da je pitanje čuvanja šuma riješeno na principu zadružnoga čuvanja šuma, kako je naprijed rečeno. H) Dunavska banovina mišljenja je, da šumsko-čuvarska služba mora biti u rukama države ili samoupravnog tijela (općine, banovine), jer čuvara šume treba učiniti neovisnim od svojih gospodara, da bi mogao valjano vršiti službu i da on kao organ javne bezbijednosti ne zavisi o volji šumovlasnika, koji ga može časom da smijeni. Predlaže, da se putem zakona propiše, da su svi šumovlasnici dužni da u državnu kasu plaćaju izvjestan doprinos za čuvanje šuma, a kad se potrebni troškovi osiguraju u cjelosti ili djelomično (razliku plaća država), sreska načelstva treba da izvrše rajoniziranje čuvarskih revira i postave kvalifikovane čuvare šuma. Iz rečenoga izlazi: 1) sve su šume izložene oštećivanju po čovjeku i domaćoj stoci; 2) štetama su najviše izložene nedržavne šume, od ovih najviše seljačke a od državnih šume opterećene servitutom; 3) banske su uprave pokušale riješiti pitanje čuvanja nedržavnih šuma, svaka prema odnosima na njezinoj teritoriji i na svoj načn, ali ga ni jedna nije mogla riješiti valjano i trajno, jer za takovo rješenje treba zakonska podloga. To do sada više manje izuzetno stanje pokrenuto je nedavno donesenom Uredbom o čuvarima nedržavnih šuma, kojom se dopunjuje Zakon o šumama od 21. decembra 1929. god. i s tim je na putu da bude riješeno jedno od primarnih zadataka´naše šumarske politike, na koje sam uporno ukazivao. Ta uredba, u prvi mah projektovana samo za područje krša, određuje organizaciju čuvanja i čuvara svih šuma pod osobitim javnim nadzorom i privatnih šuma iznad 300 ha površine. Uredba ima karakter okvirne norme, jer je banovima prepušteno, da svaka za svoje područje prema šumsko-gospodarstvenim i ostalim odnosima u životu naroda u svojoj banovini propiše način, kako da se šume sačuvaju. Između staloga uredba normira slijedeće: 1) vlasnici svih šuma iz S 56 i § 74 st. 3. z. š. moraju postaviti čuvare za svoje šume; 2) vlasnici tih šuma mogu se udružiti i´udruženi postaviti zajedničkoga čuvara šuma. Međutim to je već normirano odredbom iz §-a 107 z. š. Specijalno za krš određeno je: 1) Ban određuje, koje se područje ima smatrati kraškim, dakle odlučuje o najvažnijem radu, dok o broju osoblja odlučuju tri ministra. Po mojem mišljenju trebalo je biti obrnuto, jer ban zbog siromaštva naroda može da proglasi manje područje, nego što ono faktično jest. 2) Uredba nije obuhvatila šume zemljišnih zajednica, plemenske i bratstveničke, kojih ima na kraškom području, već općinske i seoske šume. 3) Na kršu nije predviđeno uzadruživanje posjednika neopćinskih šuma, da bi mogli uzadruženi postavljati svoje čuvare, već će postojati samo općinski čuvari. 4) Obrazuje se nova vrst službenika, koji nisu službenici općine po Uredbi o općinskim službenicima, jer takve službenike ne predviđa statut 631 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 26 <-- 26 --> PDF |
općine, niti ih plaća općina ni sa njima raspolaže. Nisu ni banovinski, jer ne spadaju u red banovinskih službenika po Uredbi o banovinskim službenicima. 5) Uredba naređuje općinama i ostalim posjednicima šuma plaćanje tangente za čuvanje šuma. 6) Plaćanje tangente određuje se samo po površini, što nije ispravno. 7) Odredba iz čl. II. neizvediva je, jer su proračuni banovina i općina za 1939/40. već u radu i sa 1. IV. 1939. stupaju na snagu, a potrebno je izvršiti predradnje, koje propisuje uredba (proglasiti područja za kraška, utvrditi broj osoblja i njihov službeni odnos, utvrditi tangente). 8) Član 12. ne predviđa sankcije za slučaj, ako vlasnik šume ne bude mogao plaćati troškove državne uprave (čuvanja). Vrijeme će pokazati, nije li trebalo osigurati u prvom redu financijska sredstva, tako da bi ona mogla odmah biti i sprovedena u život. Nedostatak je uredbe u tomu, što u čl. 1 nije predvidjela mogućnost, da općinski čuvar šume može čuvati i ostale šume iz § 56 z. š. niti je pri" morala zemljišne zajednice u savskoj, zatim plemenske šume u zetskoj banovini da u smislu čl. 2. stav. 5, uredbe povjere svoje šume na čuvanje čuvaru općinske šume, već im je to ostavljeno na volju. Ovo zato jer u zetskoj i savskoj banovini općinskih šuma skoro i nema. Nije predviđena mogućnost, da općinski čuvar šuma može čuvati i ostale šume iz § 56. zakona o šumama. Pasivne i krševite banovine zetska i primorska kao i dio savske (ličko-primorski) znatno će opteretiti svoje građane naročitim prirezom ili taksama, da bi mogle plaćati čuvare šuma po ovoj uredbi. Za to će one nastojati da znatan dio tereta prebace na općine, a to će još više otežati izvršenje uredbe. Ili će ban nastojati da kraško područje bude što manje, pa će predvidjeti manji broj osoblja, nego što je stvarna potreba, ili će općine zaostajati sa plaćanjem tangente. Mora se ipak pretpostaviti, da su nadležni ministri ispitali mogućnost realizovanja uredbe, a po tom ju potpisali. Proračunima općina i banovina za 1940/1941. (ranije teško da će biti moguće, vidi čl. 11. Uredbe) predvidjeti će se odgovarajući krediti po uspješno završenim pregovorima između nadležnih vlasti i odnosnih samouprava (općine i banovine) o tom, kako će se učestvovati u plaćanju čuvara. Zato je trebalo uredbom utvrditi načelne granice, u kojima se može kretati plaćanje tangente siromašnih i pasivnih općina, analogno odredbi iz čl. 5 Uredbe o izmjenama i dopunama uredbe o ustrojstvu ministarstva šuma i rudnika od 15. marta 1919. g. Po toj je uredbi ministarski savjet mogao djelomično ili potpuno osloboditi vlasnika nedržavne šume od plaćanja prinosa za državnu upravu njegovom šumom u slučaju kad se dokaže, da je šuma i šumsko zemljište posjednika pasivno. Neka nas ne smeta, što kod imovnih općina, koje su uzete u državnu upravu, nije. nažalost, to provedeno. Od dobre volje jednom izražene po zakonodavcu ne treba odstupiti, kad to pravednost zahtijeva. Poznato je, da ima na kršu mnogo šuma, koje su posve pasivne i ne mogu da daju prinosa ni koliko treba za državni porez, a njihovo je stanje takovo, da od njih narod neće još dugo.vremena imati koristi. Ove i ovakove momente 632 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 27 <-- 27 --> PDF |
trebalo je imati u vidu prilikom donošenja uredbe. Inače se neće moći postići svrha, za kojom se išlo. Smatram, da je pri izrađivanju uredbe puštena s vida i jedna druga važna okolnost, a to je, da se doprinos za plaćanje čuvara protegne na sve šume na apsolutnom šumskom tlu, a ne samo na šume na kršu, zatim ne samo na građane općina ili sela kao vlasnike brdskih šuma, već i na stanovnike susjednih općina ili sela ispod tih brda. Zakonodavac je trebao dati širi značaj šumama na apsolutnom šumskom tlu i na mjestima, gdje one imaju zaštitni karakter. Upravo taj zaštitni karakter šume treba malo proširiti i na dalje objekte i prostore, nego su oni neposredno pored šume. Šuma u brdu štiti objekte i prostorije i u ravnici. To se ne može dijeliti. Prema tomu u interesu je i naroda u ravnici, da se sačuvaju šume na brdu i planini. Nije dakle pravedno da za čuvanje šuma u brdu i planini snose terete čuvanja i da eventualno budu ograničeni u korišćenju svojim šumama samo vlasnici tih šuma, koji su redovno siromašniji, a da blagodati sačuvanih šuma uživaju možda i više interesenti udaljeni od tih šuma U ravnici i imućniji. Na osnovu toga moglo bi se prilikom proučavanja načina participiranja troškova za čuvanje šuma provesti rajoniziranje šuma prema koristi, što ih od šuma ima stanoviti kraj i opteretiti sve stanovnike u dotičnoj interesnoj sferi, a ne samo vlasnike dotične nedržavne šume.2 Načelno trebalo je imati u vidu sve šume, bez obzira na vrst vlasništva, dakle i države, ali za sad ne idimo tako daleko. Nema ni zakonske mogućnosti da upravna vlast u redovnom postupku naredi plaćanje doprinosa (tangente) i onim općinama, koje nemaju svojih šuma, ali koje imaju koristi od šuma susjednih. Tu je zakonsku mogućnost trebalo u granicama Ustava osigurati ovom uredbom. U finansiranju čuvanja šuma na kršu smatram da je trebalo učestvovatii i Ministarstvo šuma i rudnika stanovitom dotacijom iz suvišaka redovnih prihoda državnih šuma ili iz fonda za pošumljavanje, jer se radi o sačuvanju objekata, čiji su vlasnici u korišćenju svojim šumama ne samo ograničeni zbog trajnosti svrhe tih ustanova nego i zbog zaštite javnih interesa. Možda je trebalo angažovati i Ministarstvo saobraćaja i građevina (željeznice, ceste...). Krajnje je vrijeme da stručni šumarski krugovi uvjere nadležne, da se šume na kršu moraju najprije sačuvati i za to naći novčana sredstva, a po obezbjeđenju tih šuma da se traže novčana sredstva za njihovo podizanje. Dosta je već nemoćnog gledanja, kako se šume na kršu satiru, dosta je istovremenoga vrlo skupoga pošumljavanja tih istih golijeti i krševa, pa osnivanja odbora za pošumljavanje u mjestima gdje se šume satiru umjesto odbora za sačuvanje šuma. Svim našim snagama treba pomagati i nagrađivati ljude, koji će svojini prsima i svojim umnim radom zaista čuvati i sačuvati postojeće šume. Zamašan posao čeka naše drugove u odsjecima za šumarstvo. A za taj im posao treba dati stanovita uputstva. Pri tom treba imati u vidu i slijedeće: 1) Šume su bile i biti će izložene štetama, neke više, neke manje, neke povremeno, neke trajno. 2 Vidi međutim izašlu radnju ing. Sazonov Nikolaja u ovogod. Šum. Listu, str. 454 pod naslovom: »Zadružno čuvanje nedržavnih šuma u Vardarskoj banovini«. 633 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 28 <-- 28 --> PDF |
2) Najteže štete šumama nanose prodaje na veliko (Bosna, Crna Gora) i insekti. Po vrsti vlasništva najviše su štetama izložene komunalne šume i drž. šume opterećene servitutima, prve sa strane samih korisnika komune, druge sa strane servitutnih ovlaštenika, dakle u prvom redu šume seoske, općinske, plemenske, donekle zemljišnih zajednica i nekih imovnih općina. 3) Uzrok šumskim štetama jest: a) opći i trajni: spekulativni karakter velikog šumskog kapitala, nedovoljna kultura, a s tim u vezi i slaba svijest naroda uopće, a seljaka napose o koristi i važnosti šuma i nedovoljna njegova briga za potomstvo, neracionalan postupak naroda s drvom, opterećenost šuma dvovrsnim zahtjevima: potrebom na gradi i ogrijevu i potrebom na ispaši i lisniku, slabo ekonomsko stanje seljaka, potreba seljaka na poljoprivrednom zemljištu i ostalim životnim namirnicama; b) specijalni i povremeni: bivše, a donekle i sadanje partijsko- političke prilike, dosadanje vođenje stanovite šumarske politike, a u vezi s tim nedostatak valjane organizacije šumske uprave u zemlji, specijalno pomanjkanje organizacije čuvanja i čuvara nedržavnih šuma, nedovoljno staranje kaznenih vlasti za pravovremeni i brzi postupak po šumskim prijavnicama, amnestije i abolicije po šumskim krivicama, nenaplaćivanje dosuđenih šumskih odšteta za počinjene šumske štete, praznina u postojećem šumskom zakonodavstvu, u koliko se odnosi na čuvanje šuma, pomanjkanje stručnog šum. osoblja itd.3 4) Kako se iz rečenoga vidi, odsjeci za šumarstvo izradit će program rada, kako da se očuvaju nedržavne šume, taj rad valjano organizovati u dogovoru sa upravnim i sporazumno sa financijskim odjelenjem banske uprave. U prvom redu treba znati: a) koje vrsti šuma po posjedovnom obliku i po svojoj općoj važnosti trebaju zaštitu odmah, gdje je dakle potrebna hitna intervencija; b) koje šume trebaju zaštitu trajno, a koje povremeno. Ta je zaštita potrebna za šume, koje služe javnim interesima i onima, koje imaju trajni zadatak (koje su u trajnom narodnom seljačkom interesu) dakle: zaštitne, seoske, općinske, zemljišnih zajednica, plemenske, imovnih općina, državne opterećene servitutima. Sve ostale nedržavne šume treba za sad ostaviti po strani ili! ih uzeti u kombinaciju u toliko, u koliko će one moći da novčano sudjeluju u plaćanju čuvara šuma. Država je §-om 56. z. š. podvrgla stanovite vrste šuma pod svoj naročiti nadzor zbog trajnosti svrhe, a nekoje i zbog javnih interesa. Njezina je dužnost da ona taj svoj nadzor vrši i stvarno, što znači, da se te šume moraju očuvati. Očuvanje jest primarni zadatak, a stručno i racionalno gazdovanje, stručna uprava bez osiguranoga valjanoga sačuvanja osnovnog šumskog kapitla ostaje bez svoje bitne pretpostavke i zato, kod nas, ona ima sekundarni značaj, ona je u mnogo slučajeva filius ante patrem. Pri regulisanju ovoga pitanja treba uzeti za bazu općinu kao osnovnu i najvažniju stanicu u narodnom i državnom životu, kao organ državnoga bića. 3 Vidi moju raspravu: »Nekoje misli o šumskim štetama« u Šum. Listu, broj 11, 1909. godine. I OjT |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 29 <-- 29 --> PDF |
U pojedinoj općini ili ima ili nema općinskih ili seoskih šuma. U prvom redu dolaze u obzir one općine, u kojima i m a općinskih odnosno seoskih šuma. Od ovih opet valja razlikovati one općine, čije su šume a) na kršu i b) na ostalom području, a od ovih opet šume na apsolutnom šum. tlu, u brdskim krajevima, zaštitnog karaktera i slično, od onih općina, čije su šume na relativnom šumskom tlu, zatim gdje ima dosta druge vrsti šum. vlasništva itd., odakle se narod može trajno snabdijevati drvom. Potrebno je dakle klasificiranje općina prema navedenim kao i drugim lokalnim karakteristikama. Po izvršenom grupisanju općina van krša ima da se prije ostaloga utvrdi pravni odnos čuvara šuma prema vlasniku šume, koju čuva i prema državnoj vlasti, naročito čiji službenici da budu čuvari seoskih i općinskih šuma, koji će eventualno biti ujedno i čuvari šuma zem. zajednica, plemenskih, a možda i privatnih malih posjednika šuma. Nekoji odsjeci za šumarstvo svojevremeno su predlagali, da ti čuvari budu državni ili banovinski, a ne općinski, jer kao općinski zavise od organa općinske uprave, koji tu i tamo sami upropašćuju općinsku i seosku šumu. Zamisao dobra, ali neostvariva, jer danas nema zakonske mogućnosti da čuvari nedržavnih šuma budu državni ili banovinski, već mogu biti ili općinski ili zadružni po §-u 107 Zakona o šumama. Po §-u 56 Zakona o šumama šume seoske i samoupravnih tijela stoje pod naročitim javnim nadzorom, a po §-u 57 Zakona o šumama ima se sa tim šumama gospodariti po načelu stroge trajnosti. Po §-u 92 zakona o općinama (z. o.) osnovna imovina općine t. j . nepokretna dobra i osnovni kapital moraju se čuvati neokrnjeni i ne mogu se otuđiti. Seoska ili općinska šuma pada pod udar toga §-a i s tom općinskom imovinom, dakle općinskom šumom, upravlja po §-u 83 z. o. općinska uprava, a po §-u 84 predsjednik općine kao izvršni organ odbora vodi redovnu upravu općinske imovine i nadzire rad i upravljanje općinskih ustanova. Po odredbi iz §-a 110 z. o. dužnost je mjesnoga zbora i mjesnog starešine da se staraju o interesima sela i seoske šume, dakle i da se čuva općinska ili seoska šuma. Toj je odredbi formalno udovoljeno, jer se u najviše slučajeva općinske i seoske šume ne čuvaju. Postoje naime povremeni čuvari, katkad i poljari, slabo ili nikako plaćeni, neobezbijeđeni, a prema tomu zaista zavisni o organima općinske ili seoske uprave. Kako zakon o šumama od 12-XII-1929 ne naređuje expressis verbis vlasnicima šuma iz §-a 56 da moraju čuvati vlastite šume po zasebnim organima, naređeno je to ovom uredbom. I bez obzira na to obaveza čuvanja općinske ili seoske šume pravno i logički izlazi iz pomenutih propisa o čuvanju osnovnog kapitala i o gospodarenju s tim kapitalom. Takvo tumačenje nadležan je dati u prvom redu ministar unutrašnjih poslova. Prema tomu nije bilo zakonskih zapreka,, da na zamolbu ministra šuma i rudnika ministar unutarnjih poslova ili ministar šuma i rudnika po saglasnostii ministra unutrašnjih poslova i finansija posreduje kod bana, da se Uredba o općinskim službenicima, donesena na osnovu § 85 z. o. nadopuni u pravcu: »da se za čuvanje onih općinskih ili selskih šuma, koje su izložene oštećivanju po ljudima ili domaćoj stoci, predvidi statutom općine u 635 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 30 <-- 30 --> PDF |
smislu §-a 90 z. o. medu glavnim službeničkim mjestima i potreban broj općinskih službenika — čuvara (nedržavnih) šuma. U koliko to njihova čuvarska služba bude dozvoljavala, čuvati će ti službenici i ostale šume iz §-a 56 Zakona o šumama, a zatim i´ male šume privatnih lica, koja ne mogu držati svoga čuvara. Gdje su umjesto općinskih i seoskih šuma nastale zemljišne zajednice, ima ta dužnost čuvanja važiti i za njih. Na ime odštete općini za čuvanje svojih šuma plaćati će vlasnici ostalih šuma iz § 56 kao i privatnih šuma u općinsku kasu prinos, što će ga po predlogu općine odrediti upravna vlast odlukom. Taj će se prinos naplaćivati zajedno sa općinskim prirezom. Općinski službenik — čuvar šuma — može po sporazumu između općina čuvati i šume susjedne općine ili sela te općine uz odgovarajući prinos, što će ga odrediti uprava vlast.« Međutim taj moj predlog nije bio usvojen, već je donijetom uredbom usvojeno načelo, da se vlasnici šuma iz § 56 z. š. i privatnici sa preko 300 ha površine mogu udružiti, a ban će propisati uslove, pod kojima se ovo udruživanje može izvršiti. Svakako je bolje, što je to pitanje regulisano zakonskim putem. Svojstvo, položaj i službeni odnos zadružnoga čuvara šuma trebat će valjano regulisati, a to će ban moći da učini samo u granicama važećeg propisa Zakona o privrednim zadrugama, tako da obrazuje zadruge za upravu i čuvanje nedržavnih šuma u mislu § 107 z. š., a u smislu propisa Zakona o općinama službu čuvara općinske ili seoske šume ugradit će u status općinskih službenika prema prednjem predlogu. 5) Finansiranje i! izvršenje navedenoga pod tač. 4) suština je čitavoga ovoga pitanja, jer samo o tom ovisi trajan uspjeh. U slučaju kad općina ili selo ne može da svojim budžetom predvidi: i osigura troškove novih službenika čuvara nedržavnih šuma, propisat će ona korisnicima svojih šuma da plaćaju takse u novcu za sve koristi iz šume. Pored tangente, što će ju plaćati u općinsku kasu vlasnici ostalih šuma- neka se pomenute takse odrede za sve prodaje šumskih proizvoda kao i drugačije korišćenje šumom i šumskim zemljištem. Ako ni ta sredstva ne dostaju, a općina je vrlo siromašna, tad je potrebna subvencija banovine i subvencija iz Fonda za pošumljavanje onim općinama, u čijem području ima zaštitnih šuma, zatim općinama u čijem području ima šuma na apsolutnom šumskom zemljištu. Pravilno shvaćena šum. politika u našoj zemlji imala nas je uputiti prije na osnivanje Fonda za sačuvanje zaštitnih šuma, šuma na kršu i na apsolutnom šum. tlu, a svakako za šume pod naročitim javnim nadzorom, a ne da najprije puštamo da te šume propadaju, a onda da se uz pripomoć Fonda pošumljuju ili da se teškim novčanim žrtvama zagrađuju bujice po izvršenoj devastaciji šuma. U stručnoj se štampi to često naglašava, a javnost ne može da razumije taj obrnuti red. Da bi se olakšalo davanje subvencije siromašnim općinama, a te su upravo one na kršu, u planinskim i brdskim, dakle pasivnim krajevima, treba kod svake banske uprave osnovati »Fond za podizanje i sačuvanje šuma...« a ministar finansija da ovlasti bana, da propiše taksu na sječu svih, dakle i državnih šuma, kako je to u nekim banovinama ranije bilo. Pasivne šumske objekte odnosno siromašne vlasnike 636 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1938 str. 31 <-- 31 --> PDF |
šuma seoskih, općinskih, zemljišnih zajednica, a svakako sve one ustanove i vlasnike šuma, koji ne mogu da izvrše pomlađivanje vlastitih šuma, treba osloboditi obaveze plaćanja prinosa u Fond za pošumljavanje, a taj sadanji prinos u Fond ili uvećan da plaćaju u Fond za podizanje i sačuvanje šuma. 6) Uporedo s tim treba organizovati svuda službu t. zv. kontrolnih nadlugara i povećati broj seoskih šumarskih referenata kod općih upravnih vlasti u onim srezovima, gdje će se početi s ovom akcijom, jer bez stručne kontrole, stručnoga savjeta i inicijative i bez zakonskih sankcija nema garancije za pravilno izvršenje napred izloženoga. Ti referenti ne smiju biti početnici, čak i bez ispita, već iskusnije sile i elitniji personal, jer je šumarska služba kod općih upravnih vlasti najvažnija i zato najteža. Gdje se početi još ne može, a gdje sve i pored stručne uprave propadaju šume, jer nema valjano organizovane službe čuvara šuma, neka se ta stručna uprava uputi tamo, gdje će se početi radom. U znatnom dijelu države bile su mnoge šume bez stručnoga staranja stoljećima i decenijima, pa mogu biti još koju godinu. 7) Program rada treba svaka banovina da sastavi za vrijeme od 5—10 godina, u kojem bi se vremenu moglo konačno urediti pitanje čuvanja nedržavnih šuma, koje danas propadaju. Da je potrebno duže vrijeme i da se ne smije s ovim žuriti, vidi se iz razlaganja pod tač. 4. 8) Da br se taj program mogao što bolje utvrditi, potrebno je da šumsko-upravni činovnik ministarstva lično kod svake banovine sudjeluje kod izrade općega programa, nakon što banska uprava pribavi sve potrebne podatke za izradu toga programa, u koliko ih ona već ne posjeduje. 9) Ovo pitanje, koje se već godinama bez stvarnoga uspjeha povlači kod banskih uprava, na putu je svojega riješenja, koje treba na oprezan način izvoditi, da bi se tako riješio jedan od vrlo važnih zadataka naše aktuelne šumarske politike, pa makar i djelomično, jer ono zavisi i o drugim činiocima. Uporedo s tim zamašnim radom čeka nas ogroman napor u cilju´ stalnoga smirivanja nedržavnih šuma, kako bi se istom u sređenim odnosima moglo pristupiti uređivanju i racionalnom vođenju šumskoga gospodarstva. Taj posao, koji treba odmah paralelno početi, vrlo je kompleksan i komplikovan, a predstavlja jedan od najtežih zadataka naše šumarske politike. O tomu zasebno. Résumé. Quelques pensées ayant servir de base a l´occasion du reglement imminent dudit Service pour tout le territoire de l´Etat. Wr* 637 |