DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 34     <-- 34 -->        PDF

biljaka potrebna za jednu kao i za drugu svrhu, tj. oko milijun biljaka
za sadnju u razmaku 1 X 1 m.


. Nerijetko seljak više cijeni šumu zbog drugih koristi nego zbog
drva. Tako nalazimo na otoku Hvaru oko Jelse mnogo malih šumica
alepskoga bora, kojih seljak nipošto ne bi iskrčio, jer ih — u pomanjkanju
stoke — treba za proizvodnju sušnja (iglica) za đubrenje vinograda. Osim
toga te mu šumice zaštićuju vinograde od bure i posolice.


Godine 1933. obilazila je stručna komisija vještački podignute kulture
na Kršu. Kada je ušla u sreski šumski rasadnik u Supetru, koji je
bio zasijan gotovo samim čempresom, uzviknuo je jedan gospodin od
komisije zlovoljno: »Šta će čempres? Zar ovaj (šumarski referent) podiže
groblja?« Na žalost je ovaj »čempres-efendija« bio odsutan, te
nije imao prilike da se suprotstavi tome gospodinu. Ne smeta. Led je
pukao ondje, gdje je bilo potrebno. U Primorskom Kršu prevladuje
zemlja crvenica (terra rossa), koja ima veliku manu, da apsolutno ne
sadrži vapna, te uslijed toga sačinjava izrazito kiselo tlo sa jedva primjetnim
tragovima (do 3%). Ona se nalazi i u šumskom rasadniku u Supetru.
Primijetio sam, da se iza svakog, pa i najpažljivijeg zalijevanja
biljaka u rasadniku stvara na površini kora, koju treba poslije prašenjem
razbiti. Zemlja je imala kiseli vonj, u ljetu se duboko raspucavala. Struktura
zemlje bila je grudvasta. Svakogodišnjim iznašanjem biljaka iz rasadnika,
sve i pored dubrenja stajskim đubretom, zemlja je postajala sve
siromašnijom na i onako oskudnim mineralnim hranivima, kao što su
CaO, K2O, P2 Os. Taj manjak trebalo je naknaditi! vještačkim dodavanjem.
Zato se u jesen 1933. god. dalo rasadniku (računajući po ha površine)
20 mtc negašenog vapna u prašini, a zatim 30 mtc pepela od drva i
maslinovih košćica, tako da se ta površina premiješala sa suhom zemljom.
Uspjeh se skoro pokazao. Nestalo je kiselog vonja, struktura zemlje postala
je sitnozrnasta, zemlja se nije raspucavala i poslije kiša nije se stvarala
kora. Zalijevanje bilo je potrebno u manjoj mjeri, a potreba prašenja
skoro je otpala. Srećom je vapnena prašina na Kršu (staništu
vapnenca) vrlo jeftina, a jednokratno vapnjenje dovoljno je za barem
5 godina. Da je crvenica siromašna na vapnu fiziološki upotrebiva,
naglašuju svi autori 0 Kršu, a i najjednostavniji pokus analize zemlje sa
Bernardovim kalcimetrom kroz 5 časaka to posvjedočuje. Popravljanje
tla dodavanjem vapna za borbu protiv suše i obrana od bure vrlo je
važan faktor unapređenja Krša. Na toj osnovi mogu i ostali pothvati za
napredak kraškog seljaka bolje uspjeti. Ova borba protiv suše i vjetrova
nije ni malo teška i nezahvalna, jer je seljak lako shvaća i podupire.
Nasuprot tome je čisto podizanje šume na Kršu Sizifov posao. Koliko je
već uspjelih šumskih kultura palo žrtvom prevratmh dana, baš zato što
seljak nije mogao da hvati važnost šume, jer je praktički nije dovoljno
osjetio. Zaštitni šumski pojasi ostali bii bili svakako bolje pošteđeni.


Još ima mnoštvo toga. što treba na Kršu uvesti: nove kulture opuncije
bez bodljika za ishranu stoke, kulture agava za užarsku industriju,
koja je svojevremeno mjestimično već postojala kao kućni obrt,´itd.
Bilo bi korisno, da se naši agronomi i šumari upute u razne zemlje Mediterana
radi proučavanja načina života ostalih naroda, jer bi se štošta
s uspjehom moglo primijeniti na našem Kršu, a 0 čemu danas premalo
znamo.


568