DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 34 <-- 34 --> PDF |
biljaka potrebna za jednu kao i za drugu svrhu, tj. oko milijun biljaka za sadnju u razmaku 1 X 1 m. . Nerijetko seljak više cijeni šumu zbog drugih koristi nego zbog drva. Tako nalazimo na otoku Hvaru oko Jelse mnogo malih šumica alepskoga bora, kojih seljak nipošto ne bi iskrčio, jer ih — u pomanjkanju stoke — treba za proizvodnju sušnja (iglica) za đubrenje vinograda. Osim toga te mu šumice zaštićuju vinograde od bure i posolice. Godine 1933. obilazila je stručna komisija vještački podignute kulture na Kršu. Kada je ušla u sreski šumski rasadnik u Supetru, koji je bio zasijan gotovo samim čempresom, uzviknuo je jedan gospodin od komisije zlovoljno: »Šta će čempres? Zar ovaj (šumarski referent) podiže groblja?« Na žalost je ovaj »čempres-efendija« bio odsutan, te nije imao prilike da se suprotstavi tome gospodinu. Ne smeta. Led je pukao ondje, gdje je bilo potrebno. U Primorskom Kršu prevladuje zemlja crvenica (terra rossa), koja ima veliku manu, da apsolutno ne sadrži vapna, te uslijed toga sačinjava izrazito kiselo tlo sa jedva primjetnim tragovima (do 3%). Ona se nalazi i u šumskom rasadniku u Supetru. Primijetio sam, da se iza svakog, pa i najpažljivijeg zalijevanja biljaka u rasadniku stvara na površini kora, koju treba poslije prašenjem razbiti. Zemlja je imala kiseli vonj, u ljetu se duboko raspucavala. Struktura zemlje bila je grudvasta. Svakogodišnjim iznašanjem biljaka iz rasadnika, sve i pored dubrenja stajskim đubretom, zemlja je postajala sve siromašnijom na i onako oskudnim mineralnim hranivima, kao što su CaO, K2O, P2 Os. Taj manjak trebalo je naknaditi! vještačkim dodavanjem. Zato se u jesen 1933. god. dalo rasadniku (računajući po ha površine) 20 mtc negašenog vapna u prašini, a zatim 30 mtc pepela od drva i maslinovih košćica, tako da se ta površina premiješala sa suhom zemljom. Uspjeh se skoro pokazao. Nestalo je kiselog vonja, struktura zemlje postala je sitnozrnasta, zemlja se nije raspucavala i poslije kiša nije se stvarala kora. Zalijevanje bilo je potrebno u manjoj mjeri, a potreba prašenja skoro je otpala. Srećom je vapnena prašina na Kršu (staništu vapnenca) vrlo jeftina, a jednokratno vapnjenje dovoljno je za barem 5 godina. Da je crvenica siromašna na vapnu fiziološki upotrebiva, naglašuju svi autori 0 Kršu, a i najjednostavniji pokus analize zemlje sa Bernardovim kalcimetrom kroz 5 časaka to posvjedočuje. Popravljanje tla dodavanjem vapna za borbu protiv suše i obrana od bure vrlo je važan faktor unapređenja Krša. Na toj osnovi mogu i ostali pothvati za napredak kraškog seljaka bolje uspjeti. Ova borba protiv suše i vjetrova nije ni malo teška i nezahvalna, jer je seljak lako shvaća i podupire. Nasuprot tome je čisto podizanje šume na Kršu Sizifov posao. Koliko je već uspjelih šumskih kultura palo žrtvom prevratmh dana, baš zato što seljak nije mogao da hvati važnost šume, jer je praktički nije dovoljno osjetio. Zaštitni šumski pojasi ostali bii bili svakako bolje pošteđeni. Još ima mnoštvo toga. što treba na Kršu uvesti: nove kulture opuncije bez bodljika za ishranu stoke, kulture agava za užarsku industriju, koja je svojevremeno mjestimično već postojala kao kućni obrt,´itd. Bilo bi korisno, da se naši agronomi i šumari upute u razne zemlje Mediterana radi proučavanja načina života ostalih naroda, jer bi se štošta s uspjehom moglo primijeniti na našem Kršu, a 0 čemu danas premalo znamo. 568 |