DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Ing. VLADISLAV BELTRAM (VRBANJA): PRILOG RJEŠAVANJU KRAŠKOG PITANJA NA SELJAČKOJ OSNOVICI (SOLUTION DU PROBLEME DE CARST SUR LA BASE PAYSANNE) U članku »Rješavanje kraškog pitanja na seljačkoj osnovici«* dao je autor g. Ing. A. Premužić opširno razrađenu ideju o preporodu Krša stavljajući sav šumarski rad potpuno u službu kraškog seljaka i njegove privrede. U djelima o Kršu, vidimo istina, spoznaju pisaca, da se šuma ima podizati radi tamošnjeg naroda, no nitko nije postavio šumu u tako »podređeni« položaj i stavio kraškom šumaru u zadatak, da se uputi sasvim novim putevima, kojima -većina šumara do sada nije išla. Zar je ovo šumarstvo, pomislio bi netko pročitavši taj članak? To je čitava revolucionarna ekonomija, a od šumarstva tek onoliko, koliko ono toj novoj ekonomiji može da posluži. Zar bi se na ovo mogao naći uvrijeđen šumar, što bi šuma imala samo da posluži ekonomiji? Ili će možda krivo biti agronomu, što mu šumar ulazi u njegov djelokrug, te će obojica odbiti tu ideju? Šumar je često prerevno gledao šumu radi šume same, a agronomu najčešće nije bilo stalo ni do posljednjeg ostatka šume: Ne samo nesuglasica i antagonizam već i samo pomanjkanje njihove tjesne saradnje moralo je upropašćivati obadvije privredne grane Krša. Šuma na Kršu tako je usko sa ostalim kulturnim površinama povezana, da samo ona može poljoprivredu da održi, a tako isto samo racionalna poljoprivreda može očuvati šumu. Ovo posvjedočuje ne samo naš Krš, već i ogromna prostranstva Sjedinjenih Država Sjeverne Amerike, na kojima je poljoprivreda iskrčila šumu, a nakon decenija te su se površine pretvorile u pustoš, gdje haraju suše, pješčani vihori i užasne poplave. Od granice Kanade do sjevernog Teksasa, u dubljinu od 1500 km i na širinu od 150 km ima da se vještački podigne 100 pojaseva šume, dugačkih po 1500 km a širokih po 40 m. Ovo predviđa Rooseweltov zakon iz 1934 god. za spašavanje ogromne nekadašnje žitnice Sjedinjenih Država. Pod zaštitom šumskih pojaseva moći će poljoprivreda opet da oživi. Teško bi drugo neko riješenje moglo biti korisnije i simpatičnije za privredu. Eventualni pokus šumara, da sami preuzmu tu pustoš kao apsolutno šumsko tlo, te da ga kao takovo pošume u cijelosti, ne bi uspio, jer narod ne može iseliti, već mora ostati tamo. Ovaj primjer iz Sjedinjenih Država imamo u malome na našem primorskom Kršu, no samo u njegovoj prvoj fazi, tj. tamo gdje su bile Sj. D. prije donošenja Rooseweltovog zakona. Još postoji kod nas natezanje između šumara i agronoma, da li će se neko ogoljelo zemljište nazvati apsolutnim ili relativnim šumskim tlom. * Šum. List 1937. 565 |