DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1938 str. 11     <-- 11 -->        PDF

like, odnosno veće i česte provale oblaka, ipak šteta od toga kompenzira
se dobitkom od uspešnog pošumljavanja.


Ako je u jesen ili po zimi zemlja preorana, u proleće ju treba drljati
i saditi. Apsolutno je obavezno prvih godina, a sve do sklopa, pleviti i
prašiti i to prve godine posle svake jače kiše. Ovo doduše stoji novaca,
ali uspeh neće izostati.


Što se tiče pošumljavanja strmih nagiba korita, s njim stoji drukčije
nego sa slivom. Njegov je cilj stabilizobanje nagiba, ali ono se ne srhe
nikako izvoditi pre potpune regulacije, ni istovremeno, već posle svršetka
svih regulacionih radova, kada se zaustavi proces rušenja i nagib
primi prirodni kut rušenja. U retkim slučajevima nagib se terasira. Ali
ovo pošumljavanje uopšte vrlo retko se primenjuje i to u slučajevima,
kada je bujica sasvim blizu naselja ili zgrada, zatim kada je nagib dugačak
odnosno dubina korita velika. Ako je visina nagiba mala, uvek je
bolje pobuseniti. Pošumljavanje nagiba korita retko se primenjuje još i
stoga, što je mnogo skupo i izvršeni utrošak srazmerno ne doprinosi
toliko koristi, koliko je utrošeno. Nagib predstavlja presek sterilnih
geoloških formacija, a teren je suviše ocedljiv i podvrgnut jačem isušivanju.
Razume se, za uspešno pošumljavanje ovakvog terena potrebno
je utrošiti nesrazmerno više truda, vremena i! novca, pošto napr. bez donošenja
dobre zemlje u jame ili šančeve ne smemo se nadati nikakvom
uspehu. Ovakvi pokušaji u manjem razmeru bili su učinjeni na bujicama
»Vrbanov Dô« i »Bela Dolina« Krševičke Reke od strane pisca, ali
usled premeštaja nije mu poznato, da li se o tome vodilo kakvog računa.


Drukčije stoji stvar sa pošumljavanjem donjeg dela bujice t. j . čuna
nanosa. Svaka bujica ima čun nanosa, koji je jedan od glavnih karakteristika
bujice. Sastavljen je od sitnih i krupnih odlomaka onih geoloških
formacija, koje preseca bujica, pomešanih sa muljem i trošinom od sliva,
dakle nije potpuno sterilan. Ovaj materijal pri izlazu iz klisure bujice
prima formu ispupčene lepeze.


Ponekad je nevidljiv. Ovo je slučaj naročito kod bujica, koje se
ulivaju direktno u more. Tamo se čun nanosa obrazuje na morskom dnu
u vidu sprudova i plićaka. Slično biva u rekama, kada se klisura završava
kod same obale. Stručna definicija čuna nanosa: deo bujice od tačke
ravnoteže na niže. Čun nanosa obično se osigurava kanalom. Pri velikim
čunovima regulacija se komplikuje i ovo je obično deo, nad kojim projektant
mora biti naročito obazriv, pošto sva razlika u visini čuna mora
biti stabilizovana i zafiksirana. Ako to nije, onda su u pitanju svi regulacioni
objekti u samom koritu bujice, pošto po izradi objekata nadolazi
čista voda i čun nanosa naglo pada. Pad čuna nanosa povlači podlokavanje
bazne pregrade, a pad bazne pregrade prouzrokuje i pad gornjih,
jednu za drugom. Kao primer pada neosiguranog čuna nanosa može se
navesti pad u »Kalimanskoj Reci!« u Vladičinom Hanu 1928 g. U toku od
3 sata prolaza visokih voda horizont čuna je pao za 2 metra, tako da
je zub bazne pregrade ostao u vazduhu.


Klasičan primer regulacije čuna nanosa, to je izrada kanala od
tačke ravnoteže odnosno od bazne pregrade do fiksne tačke vodenog
toka, u koji se ulica bujica. Kako je takav kanal skup i na velikim čunovima
stoji milionske sume, pri projektovanju pribegava se svakim vrstama
tehničkih kompromisa i palijativa, koji mogu biti samo privremeno


545