DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 8 <-- 8 --> PDF |
zastarčenja ima shvatiti kao relativan podatak najpovoljnijeg i najnepovoljnijeg međusobnog snošaja stabala u jednoj prebirnoj šumi, koja je takova uvijek bila il takova ima nadalje ostati. Ispravnost ovog nalaza potvrđuju i podaci drugih poznavalaca zastarčenja. Tako po B ü h 1 e r u18 traje zastarčenje oko 50—60 godina, dakle niže od gornje konstatacije. Drugi iskazuju veće podatke. Tako F1 u r y drži, da ova perioda traje 80—100 godina,19 aBalsiger2" čak i preko jednog stoljeća. Vrijeme ovog latentnog mirovanja po Flury-u je slično vremenu spavajućih pupova i čisto je slučajno, pa potom bez značenja za produkciju. On razdoblje ove etape ispušta iz računa. Nije mu mjerodavna zbiljna starost nego samo t. zv. starost rastenja (gospodarska starost, Wachstumsalter), koja počima s relativnim oslobađanjem stabla. Iz trajanja produkcije ispušta jedan golemi vremenski razmak, koji nerijetko dosiže i čitavo jedno stoljeće. 5 gledišta rentabilnosti šumskog gospodarstva ne možemo prihvatiti Flury-evo stanovište. Niti je pojava zastarčenja slučajna niti je bez značenja za produkciju. Njezin je utjecaj na produkciju negativan, jer prema dosad uobičajenim visinama turnusa u pravilu podvostru č u j e vrijeme proizvodnje. Tu je neminovno, da se čisti prihod na kamatima troši. Što se tiče uske srčike, nastoji B a 1 s i g e r21 dokazati ,da ona pojačava čvrstoću i otpornost stabla, te da zastarčena stabla teže podliježu truleži. Istraživanja Tetmeyera iJanke22 nisu mogla potvrditi njegovo mišljenje. Međutim opet sam R. Harti g piše: »Von ausgezeichneter Qualität ist das Holz der Bäume, welche, dem Plenterwald entstammend, in der Jugend im Druck und tieferen Schatten erwachsen und allmählich im Laufe der Jahrzente immer freier gestellt wurden«.23 Kada bi ovo mišljenje vrijedilo za sve slučajeve, mogao bi se ipak s nekom vjerojatnošću prihvatiti nazor, da je gubitak na vremenu produkcije donekle naknađen boljom kvalitetom drveta. Nisam toga mišljenja, barem ne za naše prebirne šume. Uostalom fizička svojstva guste i rijetke strukture drveta pokazuju sasvim protivno. Već i sam B a 1 s i g e r primjećuje, da je u razvoju stabla vrlo opasan prelaz uske srčike k vanjskoj rijetkoj zoni. Pogotovo ako se radi o naglom prelaz u, k ako to u stvari i biva. Uporedio sam u tu svrhu nekoliko uzornih prebirnih ploha na području Krasa i izvan njega, snimanih po iskusnim poznavaocima ovog gospodarskog tipa (Kern, Tordony, Jovanovac, Hufnagl, Balsiger, Dannecker, Rubner itd.) i ustanovio, da je stajališni prostor sječivih i naskoro sječivih stabala, nerazmjerno velik, a to upućuje na veliku granatost dominirajućih članova prebirne šume. U takovom slučaju gotovo nije moguće prilikom prebiranja provadati postupno oslobađanje potisnutih stabala i tako omogućiti polagani prelaz iz gustog u rijetko drvo. Redovno dakle nije 18 Büh l er: spomenuto djelo (Bd. I. str. 445). 19 Flury : spomenuto djelo (str. 316). 30 B al s i g e r: spomenuto djelo (str. 25). 6 Ibidem (str. 66). 22 Büh l er: spomenuto djelo (Bd. II. str. 587). 23 Balsiger : spomenuto djelo (str. 67—68). 474 |