DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 46 <-- 46 --> PDF |
SAOPĆENJA ČUVANJE ŠUMA U SVJETLU NAŠE ADMINISTRACIJE. U najvećem dijelu države naš je čovjek — i veliki industrijalac i mali, ali mnogobrojni seljak — daleko od toga da posluša »molitvu šume«. Organi vlasti, u čijim su rukama sankcije po zakonu o šumama, nisu osobito raspoloženi da ih brzo i strogo primjenjuju, a u tomu ih raspoloženju podržavaju česte amnestije i abolicije. Naš zakon o šumama za velik je dio države »pusto slovo na papiru«. S takovim smo utiskom ostavili minuli šumarski kongres nakon izlaganja dvojice viših činovnika ministarstva. Razumljivo je, zašto njihovi referati nisu još u Š. L. odštampani. Akcenat tih referata bio je: organizovati i obezbijediti čuvarsku službu, da se šume ne satiru onakovim tempom, kako je to pošlo, dakle organizovati obranu šuma, izraditi plan, koji bi mogao imati efekta. Samo s tim sam se vodio i to je suština moga nastojanja u prikazu pod gornjim naslovom, sa željom da se priskoči u pomoć našoj najvišoj vlasti u njezinom dobrom nastojanju. G. viši savjetnik ing. A. Ružić nije zadovoljan s mojim primjedbama, ipa se u br. 6 Š. L. pod naslovom »Nešto odgovora« potrudio da stručnoj javnosti kaže, kako sam posve na krivom putu. Ja i opet mislim, da sam na pravom putu. G. Ružić sipa, da tako reknem, strijele na onoga, koji se je usudio da »zajaši toli hirovita đogata, pa da onako s visoka deli kolegama, koji ne malu muku muče za našu dobru stvar, ovako fundamentalne lekcije«. Zaboravio je brzo na svoje borbe u JŠU i na to, u kakovom je i on teškom položaju bio prema banskoj upravi. Da bih onim našim drugovima, koji prate ovo naše raspravljanje, olakšao stvar, ići ću ovdje onim redom, kojim je u svome odgovoru išao g. R. Priznajem, da sam u dobroj vjeri ustvrdio jednu neistinu, kad sam odmah na početku napisao: »U vezi (ne na inicijativu) sa nastojanjem našega udruženja donijelo je ministarstvo...« Zbor je bio u jeseni 1937. g., a odredba je donesena početkom 1938. Ne misleći na formalnu, već na duhovnu vezu htio sam da pred stručnom javnosti izgleda, kako ipak postoji kolaboracija između državne vlasti i visokoga stručnoga foruma, glavne skupštine našega udruženja. G. R. nažalost, i za čudo, odriče svaku vezu između obiju strana u konkretnom slučaju, i ako su kongresisti raspravljali najviše o zaštiti šuma odnosno o akciji protiv propadanja šuma. Čudno svjetlo baca to na naše interne prilike. G. R. javlja, da »izopačujem i grdno kritikujem odredbe ministarstva š. i r.«, da ima stvari u mojemu napisu »koje upravo revoltiraju svakog objektivnog stručnjaka «. G. R-u to nije uspjelo dokazati osim u crnom, što sam rekao. Iz poznatih razloga ova naša izmjena misli neće moći svršiti u Š. L., a ja ću ju završiti sigurno onda, kad to bude moguće, jer je danas g. R. u tom pogledu u mnogo povoljnijem položaju od mene. Odgovorit ću, koliko mogu. G. R. vrlo bi rado znao, tko se sakriva za šifrom X. Odgovorit ću mu u latinskom, jer on to voli. Pravi čovjek drži se one »Non quis, sed quid«. Izgleda mi, kao da g. R. nije shvatio, što sam sa svojom kritikom htio. Pa ako možda nisam bio dovoljno jasan, objasnit ću se sa ova tri primjera. U srezu K. korisnici zajedničke šume i pašnjaka čine šumsku štetu. Čuvar šuma, bez kvalifikacije, sa 50´—100 din. mjesečne plaće, podnese i ne podnese šumsku prijavnicu protiv šumoštetnika, jer za tu plaću svakodnevno ne ide u šumu, da bi svaku štetu mogao otkriti. Sreski referent kao stručni upravitelj te šume tu prijavnicu i primi i ne primi, već prema volji čuvara ili upravitelja te zajednice. Primi li je, on je obračuna i uputi upravnoj vlasti. Ta ju vlast često poslije dužega vremena zavede kod sebe, a poslije još dužega vremena pokrene postupak (mandatni ili redovni), pozove prijavitelja i prijavljenoga, a eventualno i svjedoke, donese krivičnu presudu (riješenje, 512 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 47 <-- 47 --> PDF |
odluku), koja se izvrši ili ne izvrši. Odšteta se ne naplaćuje, prolaze mjeseci, godine, a dođe i do amnestije i abolicije. Krivični referent, kad vidi pred sobom čuvara, kako sam ga gore opisao, ne pridaje njegovu iskazivanju osobitu vjeru i često oslobodi prijavljenoga, a takvih čuvara nedržavnih šuma ima možda i do 75%. To su čuvari općinskih i seoskih šuma, zemljišnih zajednica i nekih imovnih općina. Radi se o površini od kojih 1,500.000 ha šuma i šumskih zemljišta. Drugi slučaj. Korisnik šume, pravoužitnik ili servitutni ovlaštenik, iskrči 1 ha šum. zemljišta, preore ga i zasije. Pravni zastupnik vlasnika šume podigne civilnu parnicu zbog sinetanja posjeda, sudac iziđe na lice mjesta, provede postupak, izreče presudu, prijeti kaznom, ali osuđena stranka često posjed ne vraća, već ga drži i dalje; treba opet sudska komisija, da tužioca uvede ponovo u posjed, rastu troškovi. Rezultat: šume nema, zemlja se napusti poslije par godina, poraste trava, korov, paprad, zemljište je za šumsku kulturu izgubljeno, a troškovi postupka i zastupanja nekoliko su puta veći nego vrijednost zemljišta. Seljak nastavlja krčenjem drugoga zemljišta, šarenilo se pomalo penje prema visovima brda. 0 pošumljavanju ovako rasturenih parcela nema govora. Postaviti se treba u položaj sreskog šumarskog referenta u Bosni ili Srbiji, koji mora bespomoćno da gleda nestajanje šuma. Treći slučaj. Sreski šumarski referent duboko je uvjeren, da se u grad K. uvozi krijumčareno drvo, ali da ipak gotovo svaki vozač ima od općine izdanu objavu (izvoznicu) kao dokaz, da je drvo iz njegove privatne šume. Ipak se na šume u okolici — i privatne i komunalne i državne — navaljuje s bespravnom sječom, drvo u grad K. kao i u druge gradove uvozi se godišnje na stotine hiljada metara. Policijski organi nerado idu na ruku šumarskom referentu, česte intervencije sa strane uspijevaju, drvo se često ispod zapljene pušta, krivci se slabo ili nikako kažnjavaju, krijumčari se dalje i dalje, šume se i dalje upropašćuju. Desilo se i to, da i referent i kontrolni nadlugar, umjesto da zbog pravilnog i zakonitog postupka prema šumoštetnicima budu nagrađeni, budu naprotiv premješteni, kako je to na kongresu u Novom S a du prikazano. S ovim primjerima objasnio sam, zašto je po mojem mišljenju potrebno »prethodno sistematski i valjano organizirati i spremiti borce i navalu«. Tko i malo bolje pozna prilike i prati pisanje Jugoslovenske šume (vidi naročito br. 6 — 1938. g.) i Šumarskog lista kao i rad našega šumarskoga društva, a kadkad i pisanje dnevne štampe, mora mu biti poznato, da se ne radi o broj u boraca (sreskih šumarskih referenata), kako to misli g. R. Da ih je i još toliko, koliko ih ima, efekat bi bio isti. Nije li ih ipak priličan broj u državnoj službi? A kako je ondje, prikazao nam je g. Dr. 2. Miletić u oči samoga kongresa u Š. Listu pod naslovom: »Savremena pitanja uprave državnih šuma«. Odmah zatim čulo se na samom kongresu, kako se u ogromnim razmjerima oštećuju državne šume. Q. Dr. Ž. Miletić kaže : »Bez valjano organizovane službe čuvanja na terenu malo (ja kažem ništa) koristi čitava organizacija i naše nastojanje da ekonomsku politiku državnih šuma poveđemo boljim putem«; zatim, »Na desetine (ja ´bih rekao i na stotine) hiljada hektara oduzeto je od šumske produkcije uzurpacijama pojedinaca. Ni po donošenju Uredbe za regulisanje toga pitanja nije se stanje popravilo,« i »dobro uređena čuvarska služba osnov je našega rada«. Šumske štete iznose prosječno godišnje 25 do 30 milijuna dinara i paralizuju skoro čitav čisti budžetski višak državnih šuma. Od dužnih šumskih ošteta naplaćeno je u vremenu od 1932 do 1935 oko 1,40%. Ovo sam naveo zato, da se vidi, kako je stanje kod te vrste šumskog vlasništva, gdje su čuvari dobro plaćeni i obezbijeđeni, a čuvarska služba organizovana kako treba. Iz toga izlazi zaključak, da ima nešto van zakona o šumama, što upropašćujc naše šume, sve bez razlike; ima neka viša sila, 513 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 48 <-- 48 --> PDF |
ne pisana, ne vidljiva i ne priznata, ali koja postoji i radi uspješno i trajno na razaranju naših šuma. To ja hoću i tražim, da se protiv te sile »prethodno, sistematski i valjano organizuju i spreme borci i »navala«. To nije samo pitanje našeg državnog šumarstva, već naše opće, zajedničko zlo, a najlakše je odrediti, da se postojeće šume imaju sačuvati i propisi najstrože primjenjivati. Ovakve odredbe mogu da zadovolje prijatelje pasivnosti, koji sve svoje čine odmjeruju prema onoj poznatoj: »dixi et salvavi animant meam«. Ali pasivnosti je bilo već i previše, pa treba jednom da se prijeđe i na aktivnost. Ne govoriti, već raditi, to treba da ´bude geslo! Mislim, da je sad razumljivo, zašto sam napisao, da je raspis »trebalo upotpuniti, a nekoje tvrdnje korigirati«. Drugovi iz prakse jako će dobro razumjeti ona tri tipična slučaja i eto, kakovo činjeničko stanje treba da ima u vidu čovjek, kad izrađuje ovako važan raspis, i kakove konkretne direktive treba pri tom da dade. Konkretno, samo konkretno, ili da se službeno izrazim, treba dati »pobliža uiputstva«. A ta uputstva treba da iziđu iz prirode same stvari, iz samoga života, iz konkretnoga stanja. Ne vidim u takvom gledištu »poroznosti«, kako to tvrdi g. R., već je to neoboriva logika. Što se tiče predloženih korekcija, koje g. R. pod točkama a) do m) nastoji da pobije, odgovaram pojedinačno: Ad a). Nemam naučne spreme, da dokazujem ono, što sam napisao: »da su dublji uzroci većim poplavama kozmičke prirode«. Nisam napisao, kako to citira g. R., da su »sve to veće i katastrofalne poplave kod nas isključivo kozmičke prirode«. Pažljivom čitaocu ne može se podmetati. G. R. trebao bi da zna, da je u Americi, kao što je bilo i u Evropi staroga i srednjega vijeka, poremećenjem ravnoteže u kulturama, u dalekoj prošlosti izgrađenima došlo do pogoršanja tla i do lokalne izmjene atmosferskih odnosa. Ispitivanja Englerova, koja je nastavio Bürger (oba švajcarski naučenjaci), u ovom su pogledu najbolja. Kod bujičara, može se reći, ne postoji uvjerenje starih šumara, da šume sprečavaju poplave. Djelovanje šuma ograničava se na male površine, ko što su bujična područja, dok na veće slivove rijeka ne mogu šume utjecati. Ako se g. R. još više za ovaj predmet interesuje, neka potraži literaturu američkih ispitivača, koji odriču svaku funkciju šume i pridaju joj negativno djelovanje. Ponavljam, da je djelovanje šuma ograničeno ma izvjesne okoline, a za poplave . ravnicama velikih rijeka one su bez djelovanja. Nepravo zato čini g. R., kad mi imputira, kao da sam, mutatis mutandis, protiv pošumljavanja naših krševa i golijeti. Glasovita senjska bura duvati će, pa makar se tamo podigla šuma i 50 m. visoka, jer strujanje vjetra net zavisi od obraštenosti tla, već od konfiguracije i .geografskog položaja kraja. Pošumljavanje na kršu imati će lokalno vrlo povoljan utjecaj na čovjeka i na njegova materijalna dobra. Ad b). Prosvijećenost naroda kao i poboljšanje njegovog materijalnog stanja ne zbiva se preko noći, već u stanovitim dužini periodama vremena. A šuma dnevno, iz dana u dan i to već danas nestaje u gomilama. Dječiji dani donijeti će — nadajmo se — obilna ploda, ali kad? Ad c). Istina, u odredbi nije izrično nuipisano, da je »općeni t razlog za nestajanje nedržavnih šuma labavo ili nikakovo vršenje dužnosti« i t. d., ali se iz samoga teksta vidi, da je sastavlja´č odredbe medu razlozima neracionalnom postupku sa šumama naveo neupućenost naroda, gramzljivost, zatim nemarnost i labavost i t. d. Sad nam >g. R. kaže, da zaostalost naroda i nemoral mije općenit razlog. Ta su zla jedan od razloga i to općih, koji se samo općim mjerama i to van našega domašaja mogu liječiti. Ad d). Sistem organizacije u pogledu čuvanja nedržavnih šuma, kako je raspravljan na kongresu u N. Sadu 1937. g., nije »tek muzika budućnosti« mego realnost, 514 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 49 <-- 49 --> PDF |
sadašnjost. Naknadno sam saznao, da se uskoro očekuje regulisanje čuvanja nedržavnih šuma zakonskim´putem i to tako, da bi općinske službenike, čuvare šuma plaćala banovina, a općine da bi doprinosile tangentu. Sa osobljem na kršu raspolagao bi ban. Dakle neće hiti »predloženi sistem u N. Sadu u najmanju ruku zastareo«, kako to misli g. R., već aktuelan, jer je u glavnom usvojen. »Sa današnjim sredstvima i mogućnostima bezuslovno sačuvati naše šume od propasti«, kako to misli g. R., to ´bi moglo da se desi samo čudom, a u čuda ne vjerujem. Ad e). Kad ´bi g. -ministar finansija htio da malo izbliže pogleda u intimne prostorije šumarskog resora, lb oj im se, da bi nama šumarima pokušao smanjiti i ono, što imamo. Možda će tko jednom otvoriti — barem za našu stručnu publiku — te intimne prostorije. Danas ipak možemo toliko reći, da bi se našlo dovoljno šumarskih stručnjaka i u granicama sadanjih kredita, kad bi se dispozicija sa personalom vršila racionalnije i ekonomičnije. Kad mnogi šumarski inženjer ne bi obavljao poslove manipulanta, nadlugara i škribana, već kad bi se po Tavlorovim principima svaki šum. inženjer postavio na pravo mjesto, onda bismo imali dovoljno sreskih šumarskih referenata, barem na najizloženijim mjestima. Ad f). Napisao sam, da se i ono »malo« šumskih šteta odnosno prijavnica (jer čuvari komunalnih šuma — osim u normalno vrijeme kod imovnih općina i boljih zem. zajednica — ne prijavljuju svaku štetu i svako lice i jer dakle stvarno ima mnogo više šteta) ne raspravlja brzo, a slažem se sa g. R., da kazneni referenti imaju relativno najviše posla sa šum. prijavnicama. G. R. dobro bi učinio, kad bi nam objasnio, kako će se šumarski odsjeci, kojima je upućena odredba ministarstva, postaviti u položaj nadleštava nadređenih »upravnim odeljenjima i kako će njima naređivati (u odredbi se kaže »postarati se«, a to je stvarno isto), da se zakonske sankcije za zaštitu šuma najstrože primjenjuju. Vidi se, da je odredbu trebao uputiti g. ministar g. banu, a ne da je jedno odjeljenje ministarstva upućuje šumarskom odsjeku banske uprave, jer samo ban može da naredi upravnom´ odeljenju, da se upravni postupak po šumsko-kaznenim predmetima vrši brzo i pravilno. Nisam spominjao ovrhovoditelje kod sreskih načelstava, koje bi plaćale imovne općine, već sam rekao, da se i bez specijalnoga zakonskoga ovlašćenja može naći mogućnost, da se kod kaznenoga i krivičnoga referenta sreskoga načelstva postave pomoćne sile, koje bi rado plaćao šumovlasnik. Tako se bez poteškoća i prakticira u drugim oblastima javnoga djelovanja. Ad g). Ja sam protivno gledištu izrađivača odredbe ustvrdio, da se satiranjem šuma kriza ne pogoršava, već nažalost na čas ublažuje-. Tko prati razvoj ekonomskoga života u zemlji i u svijetu, taj zna, da se već par godina nalazimo u privrednom prosperitetu — normalnom ili abnormalnom (povodom naoružavanja), ne znam — i da danas seljak rjeđe zbog hljeba ide u šumu kao između godine 1930 i 1935, već u najvećem broju slučajeva zbog gramzljivosti i slobode dot. nereda. Za ovakovo moje gledište kaže g. R., da je »možda i kozmičko, samo premalo ozbiljno«. U ovako ozbiljnoj stvari g. R. se još i šali. Ta nas šala može skupo stajati. Ne samo što nam se juristi hoće da nametnu za šefove, već će to početi da traže i nama najbliži stručnjaci t. j . ekonomisti, kad kod šumarskih stručnjaka u samom ministarstvu opaze ovako slabo poznavanje općih ekonomskih pojava. Ad h). Važi isto, što sam rekao pod g). Prvo je utažiti glad, a onda istom dolazi sve ostalo. Ad i). Obraćao sam se ne na prvoga bližnjega kolegu, kako me upućuje g. R., već na mnoge, ali mi ni jedan nije mogao dati konkretan odgovor na pitanje, koje sredstvo da upotrijebim, da bi se stalo na put šumskim štetama u komunalnim šumama. Ne kaže nam to ni najviša vlast. Iz gornja tri primjera vidi se, što treba da se uredi i reguliše. Nije nam potreban odgovor, »da se ima vršiti zakon, da se šume moraju sačuvati, svako satiranje sprečiti, protiv krivaca najstrože postupiti, da osoblje ima 515 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 50 <-- 50 --> PDF |
biti neporočno, marljivo i.za rad sposobno; sve pak ono, koje nije na svom mestu, da se ima bez ikakove bolećivosti otpustiti iz službe i zameniti« i t. d. Kao da referent može lično čuvati šume i biti neprestano na terenu, da hvata šumokvarce, dok čuvar šuma radi svoju zemlju, jer sa 50—100—200 dinara mjesečne plaće ne može živjeti. Da, g. R-u, čitav rad kongresa od 1937 g. bio je posvećen zaštiti i spašavanju naših šuma i o tome treba da se još mnogo, vrlo mnogo javno raspravlja. Samo šteta što se ne može i u dnevnoj štampi o tomu otvoreno govoriti. Ne razumijem, zašto g. R. prigovara, što se ta najranjavija strana naše šum. administracije iznosi pred »čitavu široku šumarsku javnost«. Pa to je naša prva dužnost sve dotle, dok nadležni faktori ne dođu u mogućnost da to najbolnije pitanje valjano riješe. Nema tu zlonamjerne kritike i ne ide se ovdje ni za čim drugim, već samo za tim, da se pomogne vrhovna šumarska vlast u njezinom hvale vrijednom nastojanju. Ad j). Iz odredbe se vidi, da se više puta spominju »vitalni interesi celine«. Vitalni su interesi oni, bez kojih čovjek dotično cjelina ne može nikako da živi. Ovo, zapravo i prečesto naglašavanje i u ovoj odredbi kao i inače u šumarskim krugovima, kako je »šuma u vitalnom interesu naroda«, kao da bi bez šume sasvim propao svijet, u očima drugih struka i onih, koji imaju vlast u rukama (a to su danas ui glavnom pravnici) gubi mnogo na svojoj ozbiljnosti i zato to naglašavanje svuda i svakom prilikom ,možda nam više škodi nego koristi. Ni propaganda ne treba da se služi ovakovom argumentacijom. Kad već g. R. nije razumio moje pod slovom j) podrobno raščlanjeno pitanje, dodajem svojim primjedbama i ovo: Zakon o šumama pozna javne interese, a ne vitalne, a ti se interesi u svemu ne podudaraju, već donekle. Ako je naredbodavac pod vitalnima mislio javne interese, onda smo na čistu, a ta se jasnoća i traži, jer se bez toga jedna važna odredba ne može zamisliti. Ad k). Na moja konkretna pitanja trebalo je dati i konkretan odgovor, a ne odgovarati paušalno i linearno, da »su šume iz §-a 56 Z. š. posve obezbedene«, jer to ne može šumarske organe kod opć´h upravnih vlasti zadovoljiti. Stručnoj je javnosti poznato, da se vrlo mnoge komunalne šume, osobito općinske i seoske, upropašćuju, dok g. R. tvrdi, da su one obezbijedene. Ja zaista ne znam, što bih na to odgovorio g. R-u, već da su zaista obezbijedene, ali samo u teoriji. Ad 1). Ovdje g. R. malo ponavlja, što je već rečeno. Ne mogu razumjeti ni to, kako će šef odsjeka za šumarstvo vršiti »strogu kontrolu« nad načelnikom ´upravnog odjeljenja banske uprave, a po predmetima šumsko-upravnog postupka. To važi i za sreskog šumarskog referenta vis-a-vis sreskoga kaznenoga referenta. Još g. R. smatra, da je odsjek »i te kako nadležan za to i dužan da zavede reda u poslovanju«. Potrebno je službenicima objasniti, na koji će oni način to sprovoditi — u drugoj radnoj jedinici. Opet kažem, pravnici se raduju, kad čuju kako šumari i sa visokog položaja gledaju na uređenje naše administracije. O tome, kako mnogi političari ne dozvoljavaju da dolazi do ovršnog naplaćivanja dužnih šum. odšteta po zasebnim egzekutorima, odgovorit ću g. R-u, kad se budu mogli davati takovi odgovori. Kao činovnika ministarstva, koji je putovao službeno Bosnom, nadam se da ga više ne interesuju ovakova pitanja. Ad m). Odgovoreno pod ad h). Da smo zaista slabi šumarski političari i da do danas nemamo izgrađenog šum. političkoga programa, žalosna je istina. I o tom će biti uvjeren g. R., kad se bude moglo javrto sve da kaže. U najmanju ruku pohvalna je akcija, kad tko od drugova u vezi rada kongresa , otvori javnu diskusiju o sačuvan ju šuma kao primarnom i najvažnijem (gorućem) pitanju i kad taj kaže, da na tom treba da rade prvoklasni stručnjaci. U očima čitalaca ostao bi bio g. R. otmjen polemičar, da povodom mojih riječi »prvoklasni stručnjaci« nije unio u raspravu opet ličnu notu dodavši frazu »hine illae lacrimae« ili drugim riječima »u tom grmu zec leži« i gledajući u meni neku bolesnu i povrijeđenu ambiciju. 516 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Kad se već moje nastojanje tako shvatilo, tad bih svjetovao drugovima, da se i dalje šuti i da se event. govori samo »u četiri oka«. Zapadajući u vatru tvrdi g. R., da imamo »grandiozan plan«, a to je zakon o šumama, koji »treba još shvatiti, razgraditi i provesti«. Ja pak uzvraćam, da taj zakon treba najprije (a ne još) dobro razraditi (ne razgraditi — demontirati), a upravo u tu razradu i spada ono, što bismo mi željeli. Ta razrada traži i specijalne zakonske propise. Treba momentano da se spriječi uništavanje šuma u Bosni, Srbiji i nekim mjestima Hrvatske, a kako da sreski referenti to pobliže izvrše, ostao nam je dužan g, R. u svojem odgovoru. Pri kraju još molim g. R-a: a) da iz ovoga našeg raspravljanja, koje ja smatram saradnjom, izostane svaki lični ton; b) da na konkretna pitanja u kritici daje i konkretne odgovore; c) da se postavi u položaj sreskog šum. referenta, čiji je zadatak i rad najvažniji u struci, da ispita njihove izveštaje i predloge po ovom predmetu, da im dade konkretne odgovore na njihove konkretne i opravdane primedbe i to sve da obuhvati ne jednostavnim općim odredbama, već konkretnim uputstvima; d) da ne slabi u kolegama dobru volju, kad hoće da posluže dobroj stvari, i da izostane svaka prijetnja; mlađega treba uvjeravati razlozima, ako je na krivom putu, dok prijetnja dobroj stvari nanosi uvijek samo štetu. X. IZ UDRUŽENJA ZAPISNIK 4. sjednice Upravnog odbora ,|. Š. U. održane dne 21. VIII. 1938. u Vinkovcima. Prisutni: Predsjednik Dr. Dragoljub P e t r o v i ć, podpredsjednik iDr. Ing. Andrija Pet račić, tajnik Ing. Ante Prernioiždć, blagajnik Oskar Dr em il, te odbornici: Ing. Ilija Lončar, Ing. O t m a sr Miklau, Ing. Bora N i k o 1 i ć, Ing. Vjenceslav Radošević, Ing. F r a m Ravnih, Ing. Ivan S m i 1 a j. Odsustvo su ispričali neodoljivim poslom: Podpredsjednik Ing. Mila n Le na r č i ć, Ing. Milan A n i ć, Ing. Salih Q j i k i ć, Ing. I v* a n J u v a n č i ć, Ing. Josip M a r č i ć, Ing. Stjepan Mikša, Ing. Nikola Milju š i Ing. Živoj in Vančetović. Dnevni red sjednice: 1. — Pozdrav predsjednika. 2. — Čitanje zapisnika. 3. — Izvještaj tajnika o tekućem poslovanju Udruženja. 4. — Izvještaj blagajnika o stanju imovine-i blagajničkom poslovanju. 5. — Pretres osnove upustva i obrazaca za statistiku šuma i šumske privrede prema dostavi Ministarstva šuma i rudnika, odjeljenja za vrhovni šumarski nadzor br. 3528/38. 6. — Rasprava o molbi Zveze apsolventov gozdarskih soi v Mariboru od 27. VII. 1938. broj 109 za zauzimanje Udruženja oko ostvarenja zakonskih mogućnosti, da apsolventi gozdarske škole u Mariboru budu postavljeni za podšumare. 7.— Rasprava o predstavci gg. Ing. G j i k i ć a, Ing. Korice, Ing. Alikalfića ´ 517 |