DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 46 <-- 46 --> PDF |
SAOPĆENJA ČUVANJE ŠUMA U SVJETLU NAŠE ADMINISTRACIJE. U najvećem dijelu države naš je čovjek — i veliki industrijalac i mali, ali mnogobrojni seljak — daleko od toga da posluša »molitvu šume«. Organi vlasti, u čijim su rukama sankcije po zakonu o šumama, nisu osobito raspoloženi da ih brzo i strogo primjenjuju, a u tomu ih raspoloženju podržavaju česte amnestije i abolicije. Naš zakon o šumama za velik je dio države »pusto slovo na papiru«. S takovim smo utiskom ostavili minuli šumarski kongres nakon izlaganja dvojice viših činovnika ministarstva. Razumljivo je, zašto njihovi referati nisu još u Š. L. odštampani. Akcenat tih referata bio je: organizovati i obezbijediti čuvarsku službu, da se šume ne satiru onakovim tempom, kako je to pošlo, dakle organizovati obranu šuma, izraditi plan, koji bi mogao imati efekta. Samo s tim sam se vodio i to je suština moga nastojanja u prikazu pod gornjim naslovom, sa željom da se priskoči u pomoć našoj najvišoj vlasti u njezinom dobrom nastojanju. G. viši savjetnik ing. A. Ružić nije zadovoljan s mojim primjedbama, ipa se u br. 6 Š. L. pod naslovom »Nešto odgovora« potrudio da stručnoj javnosti kaže, kako sam posve na krivom putu. Ja i opet mislim, da sam na pravom putu. G. Ružić sipa, da tako reknem, strijele na onoga, koji se je usudio da »zajaši toli hirovita đogata, pa da onako s visoka deli kolegama, koji ne malu muku muče za našu dobru stvar, ovako fundamentalne lekcije«. Zaboravio je brzo na svoje borbe u JŠU i na to, u kakovom je i on teškom položaju bio prema banskoj upravi. Da bih onim našim drugovima, koji prate ovo naše raspravljanje, olakšao stvar, ići ću ovdje onim redom, kojim je u svome odgovoru išao g. R. Priznajem, da sam u dobroj vjeri ustvrdio jednu neistinu, kad sam odmah na početku napisao: »U vezi (ne na inicijativu) sa nastojanjem našega udruženja donijelo je ministarstvo...« Zbor je bio u jeseni 1937. g., a odredba je donesena početkom 1938. Ne misleći na formalnu, već na duhovnu vezu htio sam da pred stručnom javnosti izgleda, kako ipak postoji kolaboracija između državne vlasti i visokoga stručnoga foruma, glavne skupštine našega udruženja. G. R. nažalost, i za čudo, odriče svaku vezu između obiju strana u konkretnom slučaju, i ako su kongresisti raspravljali najviše o zaštiti šuma odnosno o akciji protiv propadanja šuma. Čudno svjetlo baca to na naše interne prilike. G. R. javlja, da »izopačujem i grdno kritikujem odredbe ministarstva š. i r.«, da ima stvari u mojemu napisu »koje upravo revoltiraju svakog objektivnog stručnjaka «. G. R-u to nije uspjelo dokazati osim u crnom, što sam rekao. Iz poznatih razloga ova naša izmjena misli neće moći svršiti u Š. L., a ja ću ju završiti sigurno onda, kad to bude moguće, jer je danas g. R. u tom pogledu u mnogo povoljnijem položaju od mene. Odgovorit ću, koliko mogu. G. R. vrlo bi rado znao, tko se sakriva za šifrom X. Odgovorit ću mu u latinskom, jer on to voli. Pravi čovjek drži se one »Non quis, sed quid«. Izgleda mi, kao da g. R. nije shvatio, što sam sa svojom kritikom htio. Pa ako možda nisam bio dovoljno jasan, objasnit ću se sa ova tri primjera. U srezu K. korisnici zajedničke šume i pašnjaka čine šumsku štetu. Čuvar šuma, bez kvalifikacije, sa 50´—100 din. mjesečne plaće, podnese i ne podnese šumsku prijavnicu protiv šumoštetnika, jer za tu plaću svakodnevno ne ide u šumu, da bi svaku štetu mogao otkriti. Sreski referent kao stručni upravitelj te šume tu prijavnicu i primi i ne primi, već prema volji čuvara ili upravitelja te zajednice. Primi li je, on je obračuna i uputi upravnoj vlasti. Ta ju vlast često poslije dužega vremena zavede kod sebe, a poslije još dužega vremena pokrene postupak (mandatni ili redovni), pozove prijavitelja i prijavljenoga, a eventualno i svjedoke, donese krivičnu presudu (riješenje, 512 |