DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Stajališni je prostor u ovom računu izražen indirektno pomoću površin a pojedinih debljinskih odnosa dobnih razreda i cijele šume. Velika je prednost ovog načela, što se osniva na pretpostavci ne samo produkcione nego i prihodne potrajnosti. U kraškim su planinama obje vrste potrajnosti neophodno nužne koliko radi klimatskih i pedoloških prilika, toliko i radi kontinuirane zarade žiteljstva, koje je najvećim: dijelom upućeno na zaradu u šumi. Stoga uvođenje ovog principa iziskuju i opći naučni i specijalni lokalni interesi. !Kod primjene specijalnih pravila normalnosti prebirne šume potreban je veći oprez radi nedostatne znanstvene podloge svih danas poznatih teorema. U prvom redu valja sasvim ispustiti ona gledišta, koja i u praktičnom šumarstvu operišu s vremenskim faktorom (Judeich-Schifferova spekulativna metoda) i koja se u šumarskoj praksi barem u našim krajevima nisu općenito prihvatila. Ovamo spadaju i razne u stranoj stručnoj književnosti obrađene normale (stabalni nizovi)3" kao i Tichv-eva, Schäfferova, Liocourtova, Oazinova i d´ Alverny-eva normala, koje danas stvarno imaju samo historijsku vrijednost. Preostaje jedino navedena Hufnaglov a normala, čija ispravnost do danas nije opovrgnuta i koja je kroz četiri decenija bila primjenjivana kod uređivanja općinskih šuma (zemljišnih zajednica) i nekih velikih posjeda (Auersperg). U našim stručnim krugovima ima ova normala, ma da je nedokazana, vrlo mnogo pristaša i zagovornika i to baš u redovima iskusnih poznavalaca kraške prebirne šume. Ova normala glasi, kako smo već iznijeli: U normalnoj strukturi prebiru e šume svi debljinski razredi imaju podjednake kružne plohe. Označimo li ukupnu kružnu plohu prebirne šume sa (G), a zbrojeve temeljnica pojedinih razreda sa gi, g^, g^,... itd., to ova normala, računski predočena, ima oblik: G = gl + g2 + g.4 + g4 + g, =´ g. = g3 = g4 = Važna prednost ovog pravila leži u njegovoj jednostavnosti, jer se samo takova mogu s uspjehom aplicirati na praksu i u njoj trajno održati. Za praksu je naročito važno, da ovaj princip bazira na direktno mjerenom faktoru (temeljnica), a ne na izvedenim elementima (drvna masa, prirast itd.), kod kojih razne metode računanja lako mogu dovesti do pogrešnih rezultata za konkretnu šumu. Unatoč svih ovih prednosti ni ova normala, kako je rečeno, nije do danas znanstveno dokazana. Njezin je položaj daleko manje stabilan od načela jednakih površina debljinskih razreda. Stajališni prostor u njoj nije izražen. Ona u ovom dokazu ne može poslužiti kao apsolutno mjerilo normalnosti, ali će u uporedenju s principom jednakih površina vrlo dobro poslužiti za ispravno prosuđivanje odnosa, koji postoje između stajališnog prostora i dosljedno broja stabala s jedne i kružne plohe s druge strane. Iz prvotnog općenitog pravila možemo izvesti drugi računski oblik pretpostavivši, da je normalno razvita krošnja onaj faktor, koji najjače Ing. M. Manojlović : Metode uređivanja šuma, Zagreb 1926 (str. 30—33) 492 |