DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1938 str. 21 <-- 21 --> PDF |
numerički — prikazuje odnos ovog faktora prema onom u jednodobnoj sastojini. Relacija diferencija između pojedinih boniteta logična je konzekvencija ove pojave. Potpuno nov i vrlo važan podatak daje gibanje broja stabala tokom starenja u pojedinim bonitetima. Prirodni je zakon jednodobne sastojine, da su lošiji boniteti uvijek dotirani većim brojem stabala od boljih boniteta. Prebirna šuma pokazuje krupan izuzetak. Istina, u nauci je za slabije bonitete jednodobne klasične šume poznat veći broj stabala, ali i manje izlučivanje od onog na boljim staništima. Nu poznato je i to, da je u jednodobnoj šumi uloga direktnog svjetla s obzirom na umanjivanje broja stabala daleko manja nego u prebirnoj šumi. Jer, kako je napred navedeno, u prebirnoj šumi: nemaju stabla srednjih debljinskih razreda onog priliva direktnog svjetla, koje trebaju u doba najvećeg visinskog prirasta, dok je to omogućeno u jednodobnoj sastojini barem vršikama krošanja. Pošto nadalje padanjem stanišne dobrote raste potreba na svjetlu, to za normalni prirodni razvoj mora stablo na lošijem tlu razviti veću krošnju odnosno veću transpiracionu površinu nego na boljem tlu. Što u prvoj mladosti pokazuje prebirna šuma analogiju jednodobnoj, razumljivo je iz naših ranijih konstatacija, prema kojima se u to doba zasjenu podnosece vrste zadovoljavaju primanjem difuznog svjetla, a još više hraniva iz zemlje. Tek u doba najvećeg visinskog prirasta nastaje prekretnica životnih uslova, a ta okolnost uvećava izlučivanje i mortalitet stabala jače na lošijim, a slabije na boljim staništima. Ova je pojava posve objašnjena, sve ako i pustimo s vida neznatne razlike u broju stabala između pojedinih boniteta u lokalnim tabelama. Ako još i taj fenomen uzmemo u obzir, onda skretanje od poznatog pravila za jednodobnu sastojinu postaje još shvatljivije. Nu osim toga manje diferencije u broju stabala između pojedinih kategorija tla čine, da je sam broj stabala u prebirnoj šumi nesiguran indikator boniteta. Flu r y31 zapaža također sve ove pojave u švajcarskim prebirnirri šumama. Tek po njemu padanje broja stabala s padom boniteta dolazi kod 50 cm prsnog promjera, dakle u doba sječne zrelosti. U srednjim debljinskim razredima ostaje broj stabala duže vremena konstantan (95—105 po ha). Nu on svoje nalaze uzima s rezervom naglašujući, da je broj stabala u prebirnoj šumi najnestalniji elemenat produkcije, pa se pojave, koje se zapažaju, imaju objasniti lako pokretnim specifičnim karakterom pojedine šume, uslijed čega se ne može govoriti o nekoj stalnosti i zakonitosti. Po njemu je broj stabala nestalna veličina u tolikoj mjeri, da se ne može upotrijebiti u svrhe jasnog karakterizovanja boniteta. Kako vidimo, njegovi se nalazi u velikom dijelu slažu s našim gornjim konstatacijama. 2) Gibanja visine. a) Visinski je prirast u doba najranije mladosti prema priloženom diagramu (si. 9) t. j . do okruglo 40 godina, te u doba sječivosti t. j . cea 100 godina manji nego u jednodobnoj sastojini. b) Ostalo je vrijeme (40—100 god.) visinski prirast u prebirnoj šumi veći nego onaj u jednodobnoj. 31 Flury : spomenuto djelo (str. 330—333). 487 |