DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 72     <-- 72 -->        PDF

LIČNE VIJESTI


t Ing. MIHAJLO DERETA.


Nenadana smrt otela je iz naše sredine i opet jednoga druga sa vrhova državne
šumarske uprave. Umro je g. ing. Mihajlo Dereta, direktor Kr. Direkcije šuma u Vinkovcima.
Teška boljetica srca oborila je iznenada toga kolosa od čovjeka, kao kada
snažni vihor za žarkog ljeta obori stoljetno hrastovo stablo po našim slavonskim šumama,
da ostavi progalinu u redovima njegovih drugova i prijatelja. Umro je 11. jula


o. g. u Novom Sadu, gdje je bio na nedalekom Iriškom Vencu potražio lijeka sebi i
svojim najmilijima.
Njegova prerana smrt bolno je iznenadila i duboko ražalostila sve njegove drugove,
prijatelje i znance, kojih je službujući po raznim mjestima stekao na svim stranama
velik broj.


Mihajlo Dereta rodio se 17. oktobra 1886. u Vojniću kod Karlovca, gdje je polazio
i osnovnu školu. Realnu gimnaziju polazio je u Karlovcu i položio god. 1905. ispit
zrelosti sa odličnim uspjehom. Šumarske nauke polazio je u vremenu od 1905.—1908.
godine na bivšoj kr. šumarskoj akademiji u Zagrebu (prislonjenoj tadanjem univerzitetu),
koju je sa prekidom od jednog semestra provedenog sa nama drugima na visokoj
školi za kulturu tla u Beču (radi štrajka univerzitetske omladine protiv tadanjeg bana
Raucha) godine 1908. i dovršio.


Iz toga dolba borbe napredne omladine protiv tadanjeg režima, koja je zajedno
se tadanjim političarima hrvatsko-srpske koalicije pripremala naš narod za oslobođenje
od austro-ugarslkog jarma, ističe se Dereta među nama naprednim omladincima
kao osobito borben i u prvim redovima.


Svoju šumarsku karijeru proveo je pokojnik u raznim nadleštvima i po raznim
krajevima. Sve do rata služio je kod tadanje političke uprave kao šumarski vježbenik,
pristav i poslije šumar, pri čem se je vršeći premjer i reambulaciju međa u šumama zemljišnih zajednica sreza Sisak. U
svjetskom ratu proživio je poput mnogih drugih pravu odisejadu. Zarobljen od Rusa
proveo je u raznim krajevima Rusije punih 6 godina preživivši tamo sve strahote


458




ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 73     <-- 73 -->        PDF

krvave boljševičke revolucije, da se konačno preko Sibira i dalekog istoka morskim
putem vrati u oslobođenu domovinu. 0 toj odisejadi znao nam je pripovijedati često
i vrlo zanimljivo.


Vrativši se nastupa ponovo službu — kratko vrijeme kod upravne vlasti, a zatim
kao direktor Otočke imovne općine. Godine 1925. postavljen je za taksatora Križevačke
imovne općine i ostaje na tom položaju punih 8 godina. Qodine 1934. imenovan
je za direktora Petrovaradinske imovne općine, gdje provodi u svemu 8 mjeseci, da
konačno bude postavljen za direktora Kr. Direkcije šuma u Vinkovcima, gdje je
službovao gotovo četiri godine i gdje ga je eto zatekla prerana smrt.


Službujući ovako po raznim mjestima i na raznim važnim položajima, imao je
prilike da stekne obilno iskustva u svim granama šumarstva i da u sva stručna pitanja
dobije jasan uvid. Zato je pokojni Dereta bio izrazita šumarska ličnost. Sa velikom
sigurnošću i sa puno ljubavi krčio je još neprokrčene staze na polju šumarstva, a gdje
su one već prokrčene bile, vodio brigu da ponovo ne zarastu.


Kao taksatoru imovne općine glavna mu je namisao bila: u što većoj mjeri povisiti
drvnu glavnicu kupovanjem novih šumskih površina, te njegovanjem i čuvanjem
lijepih mladih sastojina. Održati nužni kontinuitet u šumskoj privredi bez opasnih
prekida i trzavica današnjice — bila mu je glavna briga. Na oko u tom pogledu dosta
konzervativan, pokazao se kod iskorišćavanja šuma kao napredan šumar. Izrađivanje
vrednijih hrastovih šuma imovne općine u vlastitoj režiji živo je kao taksator propagirao,
a kao direktor Petrovaradinske imovne općine sav se za to zalagao, da imovna
općina sama industrijski prerađuje svoje stare slavonske hrastike i podigne u tu svrhu
potrebna postrojenja očekujući u tome veliku korist za šumoposjednika. Ako nije u
tome uspio, postigao je ipak, da to delikatno pitanje, koje nitko prije njega nije onako
otvoreno potakao, ostane pitanjem skore budućnosti.


Svoje ideje o iskorišćavanju šuma u vlastitoj režiji u veliko je provodio kao
direktor Kr. Direkcije šuma u Vinkovcima zavodeći režiju na svima mjestima i dotjeravši
je do zamjerne visine.


Kao prijatelj i drug bio je nenadmašiv. Svoje drugove je volio iznad svega..
Pomoći drugu moralno, a po potrebi i materijalno bila mu je osobita odlika. Za druga
bi dao sve. Uvijek dobre volje i pun humora, rado je tražio društvo znanaca i prijatelja,
a rado je i primao društvo, što mu je pribavilo mnoštvo prijatelja u svim mjestima
službovanja.


Kao prijatelj prirode i njezinih darova bio je i dobar lovac i lovom se bavio
sve do kraja života.


Kao starješina pokazao se objektivnim i pravičnim, a prema mlađima i vrlo
predusretljivim, što mu je pribavilo velik autoritet i među potčinjenim osobljem.


Bio je članom mnogih građanskih društava, jer je i među građanstvom u svim
mjestima službovanja uživao velik ugled.


U svojstvu oca obitelji pokazao se nada sve i kao nježan suprug i brižan otac.


U brizi za zdravlje svoje jedinice kćerke, koja mu se sa suprugom nalazila na
liječenju na Iriškom Vencu, došao je i sâm tamo ne nadajući se, da će ga baš tamo
zateći konac života.


Sahranjen je 13. jula o. g. na Novosadskom pravoslavnom groblju, kamo je
ispraćen od mnogobrojnih svojih prijatelja i stručnih drugova. Ostavlja iza sebe ožalošćenu
suprugu i nedoraslu kćerkicu.


Umro je u najljepšoj muževnoj dobi od 52 godine, kada je bio najpotrebnijistruci i porodici.
Spomen vječni neka ostane među nama na ovako odličnog druga. Slava Mihajlu.
Dereti! Ing. Luka Šniajder.


459