DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1938 str. 22     <-- 22 -->        PDF

specijalne kurseve i tečajeve za šumarske inženjere, što samo po sebi
nepobitno dokazuje, koliko je ta struka daleko od nas. Jer ako rad sa
uzgrednim rentabilnim kulturama u samoj šumi i za šumu i u ime stvaranja
šume, nije naša struka, onda melioracija suvata i pašnjaka —
nikako.


Dakle kada se u cilju opšteg unapređenja šumske privrede ulazi u
čistu oblast agronoma — to je normalno! A kada naša stanica u cilju
rešenja specijalnog, čisto šumarskog pitanja — pitanja uzgoja šuma —
upotrebljava kao pomoćno sredstvo agronomsku saradnju, to ne valja,
jer to nije naša struka. Ima li ovde logike?


Dakle kritika je rekla, da je dubrenje šumskih sadnica utopija i da
je uvođenje poljoprivrednih kultura medu šumske sadnice besmislica, da
niko to nije radio, da to nije palo na pamet ni prenaseljenom Švajcarcu,
i t. d. Palo je to na pamet ne samo Švajearcima, već svim našim naprednim
šumarima i ni najmanje nismo krivi, da je kritika tako žalosno
informisana u ovom pogledu. Evo, da ne idemo daleko, šta kaže g. J.
Grünwal d o primorskom kršu. On preporučuje gnojenje šumskih
kultura baš na kršu i kaže doslovce: »Pitanje upotrebe gnojiva treba
najpomnije promatrati i usavršavati, jer ćemo tako silno pojeftiniti, a
time i pospešiti pošumljenje krša.« (Šum. L. za 1933 g., str. 134, 135).
Zašto tada u nedoumici kritika nije pitala g. Grünwal d a, kako će
izgledati unošenje đubreta u vreli i hladni kamen krša? Šta li može sad
nama odgovoriti g. kritičar! On mora ili priznati svoju neobaveštenost


U pokušati izvrdavati na sve moguće i nemoguće načine. Da pomognemo
našeg g. kritičara? Da kažemo, da je to mišljenje pojedinaca? Što
znači nekakav g. Qrünwald , kada je protiv njega i glavom i petom
sam g. 0. Krstić ! Ali ipak idemo dalje i naćićemo mnogo mišljenja
istovetnih mišljenju g, Grünwalda.
Najdetaljnije podatke o đubrenju vrbovih nasada iznosi napr. g.
Š p a n c v i ć (Šum. L. za 1932 god. str. 85), a na Deliblatskom pesku
dubrenje šumskih kultura primenjuje se već odavno. »Podizanje šume
na slanicama uspešno se može samo onda izvoditi, kad se tlo za sadnju
prethodno obradi i usitni i kulture do postignuća sklopa okopavaju«
(Šum. L. za 1933 god. str. 445). »Sadnja šumskih sadnica skopčana je
sa uzgojem poljoprivrednih biljaka medu redovima sadnica i obligatnim
dubrenjem« (Isto, str. 443 i dalje). Metodama i načinu dubrenja g. Spa ri
o v i ć posvećuje ćelu studiju od str. 484 do str. 498 Šum. L. za 1936
god. Preporučujemo g.g. kritičarima, da to ipak pročitaju.


Dakle, zašto se tada još 1933 g. nije g. Krsti ć okomio na g.g.
Španovića, Grünwalda i dr. i zašto nije njima skresao u oči
svoju tezu, da je dubrenje šumskih kultura — utopija i besmislica?


Sada da produžimo. Uputstva za pošumljavanje Vardarske banovine
glase: — »... pomešaj zemlju sa pregorelim stajskim đubretom, zamoči
dobro koren, pa takvu sadnicu zasadi...« Zar to nije. dubrenje,
makar u začetku, dubrenje vezano sa potrošnjom stajskog đubriva, na
koju tako napada kritika. Oko sadnice u principu unosi se đubre. Princip
je tu i stanica se ne udaljava od ovog principa, ako raspravlja, da li
treba uneti jednu šaku đubreta, kako mnogi šumarski profesori preporučuju,
ili deset šaka i kada to đubre treba unositi.


408