DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 8 <-- 8 --> PDF |
radimo neka pitanja koja interesuju i njih i nas; mislili smo na češće posjećivanje. Vukla ga je k nama neodoljiva veza koja postoji između čovjeka i zemlje. Dimitrov je bio njezin rob. , ; Mnogo je volio svoje planine. Čini mi se, dok ovo pišem, da čujem njegov glas: »Planino, Pirin planino, Po tvojite travi zeleni Mnogo si Pirin hubava Pasot mi vaklii ovčici Pod tvojite senki debeli . Leti si Pirin hubava Junaci podslon namirat. A zime ljuta i strašna.« Pirin, Vitoš, Rilo, Balkan i sva staništa njegove drage molik e vječno će slati svoj dašak s mirisom smole na njegov prerani grob Dragi moj Tode, sad mi, koji smo imali prilike da upoznamo Tvoju čestitu, bratsku dušu, čuvamo Ti milu i svijetlu uspomenu. Prof. Dr. J. Baien lng. IGO ORAŠ (SPLIT): REORGANIZACIJA ŠUMARSKE SLUŽBE U DALMATINSKOM DIJELU PRIMORSKE BANOVINE (LE SERVICE FORESTIER DANS LES FORETS COMMUNALES DE LA PROVINCE DALMATE) Povodom učestalih slučajeva devastacije šuma većih razmjera kao i povodom raznih elementarnih nepogoda čuju se u javnosti i u štampi nepovoljni glasovi o šumarskim vlastima i šumarima uopće, da se tobože ne poduzimaju dovoljno energične mjere protiv uništavanja šuma, odnosno da radovi na ponovnom podizanju šuma putem vještačkog pošumljavanja odveć polako napreduju i t. d. Međutim šumari kod tih pojava ni najmanje nisu krivi niti oni obično mogu što drugo učiniti, već da nemoćni i prekrštenih ruku stoje po strani i da gledaju, kako se plodovi njihova truda uništavaju. Razlozi tome leže svakako izvan nadležnosti šumarskih vlasti, u raznim ekonomskim, političkim i kulturnim momentima, a prvenstveno u posjedovnim odnosima šumskih površina u bivšoj pokrajini Dalmaciji. Da bi se, s obzirom na potrebe turizma kao i s obzirom na opće javne interese, moglo pristupiti intenzivnom i planskom radu na pošumljavanju krša i golijeti i na unapređenju šumarstva uopće u Primorskoj banovini, potrebno je da se prethodno riješe neka šumarsko-upravna pitanja, koja su, kako je praksa pokazala, preduslov za svaki uspješan rad šumarske struke na kršu. Upoznavanje jednog dijela tih pitanja, odnosno tih preduslova za uspješan rad. biće predmetom ove rasprave. 352 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Dosadašnja praksa kod pošumljavanja i unapređenja šumarstva na "kršu pokazala je, da — osim tehničke strane (koja je povoljno riješena) i osim finansijske strane, koja se, barem u granicama mogućnosti nastoji riješiti — ima i drugih poteškoća i zapreka, koje sprečavaju normalan i brži rad na tom polju. Jedno takovo pitanje, može se reći egzistencijsko pitanje šumarske struke u Dalmaciji, svakako je pitanje uprave i upravnog aparata, pomoću kojega bi državne šumarske vlasti mogle da provode radove oko podizanja novih i zaštite postojećih šuma na općinski m zemljištima. Da bi se mogla shvatiti težina ovog pitanja i dosljedno potreba njegova riješenja, treba najprije upoznati stanje, koje u tom pogledu, s obzirom na postojeće zakonske propise, vlada danas u općinskim šumama bivše pokrajine Dalmacije. Pretežni dio šumskog posjeda u bivšoj pokrajini Dalmaciji je vlasnost poreznih, a ne upravnih općina. Pravo iskorišćavanja tih šuma za domaće potrebe imaju svi općinari odnosno pripadnici dotične porezne općine. Međutim su domaće potrebe kud i kamo veće nego godišnji prirast tih šuma, barem po dosadašnjem načinu gospodarenja i iskorišćavanja. Tako šume treba da dadu pravoužitnicima gorivo, građevni materijal u drvu i klaku, poljoprivredni alat, kolce za vinograde, stočnu hranu za zimu, pašu za blago i sušanj, a što je za šumu najgore, pašu za koze zimil i ljeti. Imovinom porezne općine (odlomka) pa tako i općinskom šumom dotičnog odlomka upravlja seoski zbor (svi birači) odnosno po njemu birani seoski starešina sa 2 birača. Javni organ, pomoću kojega se izvršavaju šumsko-upravne odredbe seoskog starešine odnosno šumarskih nadzornih vlasti, je seoski lugar, kojega općina imenuje po predlogu seoskog starješine. Dakle i upravitelj šume (seoski! starješina) i čuvar šume (seoski lugar) ovisni su direktno o volji većine seljaka dotičnog odlomka, t. j . istih onih seljaka, kojima je u interesu da za života što više iskoriste zajedničko pravo na iskorišćavanje seoske šume ne vodeći pri tome računa o budućnosti i o potrebama kasnijih pokoljenja, jer potreba ne poznaje zakona i briga za budućnost, već traži: »daj mi danas, pa sutra kako bude.« Ovo, sa gledišta pojedinaca psihološki razumljivo shvaćanje prava i načina iskorišćavanja zajedničke imovine sa strane pravoužitnika, te ovisnost upravitelja i čuvara te imovine o volji istih pravoužitnika glavne su mane upitnog komunalnog posjeda, a istodobno i glavni krivci za slabo stanje i za uništavanje općinskih šuma. Istina, tome bi se moglo prigovoriti, da su općinske šume pod općim javnim nadzorom i da prema tome postoje zakonske odredbe, po kojima šumarske nadzorne vlasti mogu intervenirati i utjecati na način upravljanja i iskorišćavanja tih šuma. Kako međutim praktički izgledaju zakonom predviđene intervencije vlasti u pogledu tih općinskih šuma, navesti ćemo slijedeće primjere: 1) Za provedbu šumsko-policijskih propisa potreban je šumarskim nadzornim vlastima upravni aparat (terensko osoblje) kojega uopće nema. Sreski šumarski referenti služe se u tu svrhu danas seoskim lugarima, koji su međutim organi općine odnosno odlomka, dakle onoga, protiv koga bi se policijske mjere zapravo imale primjenjivati. Osim toga 353 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 10 <-- 10 --> PDF |
kaznene odredbe za neprovedene policijske mjere odnose se u ovom slučaju na jedno pravno lice, koje ne može krivično odgovarati, a odgovorni se predstavnik tog pravnog lica u većini slučajeva isto tako ne može kazniti, jer obično za to nema potrebnog preduslova, naime subjektivne odgovornosti odnosno krivice. 2) Postojeći šumarsko-privredni propisi za te šume pokazali su se kao neprovedivi, opet iz razloga slabog ekonomskog stanja šumoposjednika t. j . općina, koje u većini slučajeva nisu u stanju da bi redovito plaćale mjesečna beriva od 50 do 200 dinara svojim lugarima, a kamo li da bi mogle trošiti veće svote potrebne za šumskog stručnjaka, koji bi izrađivao privredne planove. Pa da i ne bi bilo te čisto finansijske zapreke, nema stručno-upravnog aparata, pomoću kojega bi se odredbe privrednih planova kasnije provađale. 3) Zakonskoj odredbi u pogledu obaveznog namještanja stručnih uprava u nedržavnim šumama je sa strane općina formalno udovoljeno na taj način, da su za čuvanje šuma imenovani seoski lugari, kako je to već rečeno. Ti lugari su obični seljaci, bez ikakve stručne naobrazbe, često puta nepismeni, koje odlomak iz redova svoga stanovništva, a putem seoskog starješine, općini predlože na imenovanje. Kod biranja podesne osobe ne vodi se naravno računa o sposobnosti za službu dotične osobe, već o podesnosti osobe s obzirom na razne političke i ekonomske seoske kombinacije. O tim kombinacijama mora naravno takav lugar poslije u službi voditi računa, jer o tome zavisi njegovo ustrajanje u službi1. I tako se često puta događaju veće devastacije šuma i izbijaju razni sporovi medu seljacima, za koje je direktan povod odnosno indirektan krivac baš lugar sam. Ova svakako apsurdna pojava ima još i tu slabu stranu, da se takvi sporovi, jednom započeti, obično svršavaju i rješavaju time, da nestane spornog objekta, naime šume. 4) Nemogućnost primjene kaznenih sankcija na šumoposjednika obrazložili smo pod tačkom 1. Sada da vidimo primjenu kaznenih sankcija na pojedine pravoužitnike, jer oni isključivo čine razne šumske prekršaje u općinskim šumama. Poprečno ima jedan srez joko 3.500 šumskih prijava godišnje, koje se u glavnom rješavaju po §§ 151 i 157 zakona o šumama; dakle globa i odšteta iznosi najmanje 100 dinara. Pošto su pak za šumske prekršaje prijavljeni obično najsiromašniji u selu — jer bolje stojeći nemaju potrebe do općinskih šuma — to je mogućnost naplate novčane kazne već unaprijed isključena, što se vidi i po tome, da stvarno niti 10% izrečenih šumskih kazna nije izvršeno. Za pretvaranje novčanih globa u dane zatvora obično nema potrebnih kredita za prehranu, a često puta nema ni potrebnih zatvora. Osim toga kazna zatvora nije u svakom slučaju efektna, jer ima pojedinaca, koji vole biti u zatvoru nego na slobodi radi boljih životnih uslova. Radi bolje ilustracije, kako praktički može da izgleda intervencija šumarske nadzorne vlasti kod upravljanja općinskim šumama, navesti ćemo jedan konkretan primjer. Stanovita je šuma, umjetnim načinom, prije 20 godina, o državnom trošku podignuta na krševitom i golom općinskom terenu, sa svrhom, da bi ista sprečavala naglo oticanje vode i štetno djelovanje bujica. Dok je ta šuma, uslijed nastalog sklopa u sastojim, sa opće-javnog gledišta počela da daje očekivanu indirektnu korist, dotle je ona isto tako sa gledišta seljaka-pravouzitnika postala sposobna 354 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 11 <-- 11 --> PDF |
da vrši onu zadaću, koju je on od nje očekivao, naime direktnu korist. Vlasnici šume — pravoužitnici — tražiće preko seoskog starješine kođ svoje upravne općine, da im ona dozvoli proredu šume, pašu blaga ili slično. Općina će s obzirom na stvarne potrebe u selu dozvoliti proredu ili pašu. Sreski šumarski referent, kao stručnjak i kao organ šumarske nadzorne vlasti, ne može to odobriti s razloga, što bi se proredom ili pašom onemogućio normalni uzgoj šume i spriječilo funkcionisanje iste u pravcu davanja očekivanih indirektnih koristi. Pošto šumarski referent nije uspio da argumentima razuvjeri vlasnika o štetnosti prorede odnosno paše za^šumu, narediće rajonskim seoskim lugarima, koji su u smislu § 172 zakona o šumama pomoćni organi za vršenje šumarske policije, da proredu odnosno pašu zabrane. Bez obzira na moralni efekt takovog postupka dovest će se lugari u nemoguć položaj, jer slušaju li šumsku nadzornu vlast, otpustit će ih općina kao poslodavac, a slušaju li općinu, oduzeće im nadzorna vlast zakletvu i time karakter javne straže. Do ovakve situacije naravno neće doći sa općinama, koje i sa svoje strane vode prvenstveno računa o interesima šuma, a sekundarno o interesima pravoužitnika, što je u ostalom za umjetne šume jedino ispravno već iz tog razloga, jer umjetne šume, silom prirodnih zakona, ne bi smjele biti opterećene servitutom drvarenja. Ako je, pretpostavimo, na toj istoj površini, dok je bilo još prirodne šume, i postojao Servitut drvarenja, isti je svakako utrnuo sa momentom, kada je nestalo šume, dakle pravnog objekta. Kada sumiramo naprijed rečeno, dolazimo do zaključka da treba, ako se hoće napredak šuma u bivšoj pokrajini Dalmaciji, popraviti postojeće stanje u slijedećim pitanjima: 1) Lügare treba osloboditi ovisnosti! o volji pravoužitnika i dati im stanovito stručno znanje i regulisati njihov službeni odnos. 2) Upravljanje općinskim šumama treba povjeriti stručnom licu, koje će planskim radom i racionalnim gospodarenjem u općinskim šumama osigurati potrajnost prihoda za sve potrebe pravoužitnika, bez trošenja osnovne šumske zalihe. 3) Treba stvoriti sve preuslove da bi policijske kazne za šumske prekršaje bile efektne. Najbolji putokaz, na koji bi se način ova pitanja dala riješiti s obzirom na ekonomske prilike općina i s bozirom na postojeće zakonske propise, je dosadašnja praksa kod onih općina, kojima je stalo do unapređenja svojih šuma odnosno koje su znale cijeniti vrijednost šuma s obzirom na njihovu veliku indirektnu korist za klimatske, higijenske, ekonomske i estetske prilike općine. U tim se je općinama sama po sebi, bez zakonskih propisa, razvila jedna forma upravljanja općinskim šumama, koja je pod postojećim okolnostima jedino moguća, a sastoji se u tome, da te općine upravljanje općinskim šumama prepuštaju bez daljnjega državnim šumarskim organima, naime sreškim šumarskim referentima. Oni određuju sve stručne upravne mjere, dozvoljavaju razne sječe, regulišu ispaše, vode spiskove naplaćenih otšteta i t. d., ukratko fungiraju kao upravitelji općinskih šuma, čijim se odredbama općine i odnosna sela bez daljnega podvrgavaju. Ovaj je način upravljanja općinskim šumama jedino moguć s razloga, jer bez stručne uprave i gospo 355 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 12 <-- 12 --> PDF |
darenja po stanovitom planu nema napretka, već protivno, a za postavljenje svoje vlastite stručne šumske uprave općine nemaju finansijske mogućnosti. Pogotovo kada se uvaži, da te šume obično ne davaju nikakvih novčanih prihoda, već jedino, u najboljem slučaju, pokrivaju potrebe servitutnih pravoužitnika, dakle vrše samo jednu javnu zadaću. Međutim ova forma upravljanja općinskim šumama ima za sada tu slabu stranu, da nema zakonske potvrde, već je bazirana samo na dobroj volji, požrtvovnosti i želji za napredkom šume na obim zainteresiranim stranama, naime na strani odlomka odnosno općine i na strani nadležnog šumarskog referenta, te prema tome može da postoji samo pod gornjim predpostavkama. Stoga bi ovom načinu upravljanja općinskim šumama trebalo dati i zakonsku potvrdu, pogotovo kada isti »de facto« već postoji, te se osim toga pokazao dobrim i jedino mogućim. Sreski šumarski referenti bi u tom slučaju vršili dvostruku službu, službu upravitelja općinskih šuma i službu šumarske policije, slično načinu u Boni i Hercegovini, gdje sreski šumarski referenti vrše i službu upravitelja državnih šuma. Služba javnog nadzora nad tim općinskim šumama mogla bi se povjeriti! Šumarskom Otseku pri Kr. Banskoj upravi. Preuzimanjem stručne uprave nad općinskim šumama sa strane sreskih šumarskih referenata u mnogo čemu bi se popravile postojeće prilike; moglo bi se pristupiti! racionalnom gospodarenju sa tim šumama, na osnovu privrednih planova izrađenih za površine nalazeće se danas pod šumom i za one, koje se po odlukama Komisija za izdvajanje i pošumljavanje, u javnom interesu, imaju privesti šumarskoj kulturi, u kratko mogle bii se primijeniti sve zakonske odredbe predviđene za šume pod naročitim javnim nadzorom. Osim toga bila bi dana mogućnost, da se protiv šumskih štetočinaca primijene preventivne mjere, svugdje tamo gdje se represivne mjere praktično pokažu kao neumjesne. Naravski. šumarskim referentima bi se time povećao znatno službeni djelokrug i s time u vezi posao na terenu i u uredu, pak bi se moralo dodijeliti potrebno stručno-pomoćno i čuvarsko osoblje i to za upravljanje općinsko, a za vršenje šumarske policije banovinsko pomoćno osoblje. S toga, a obzirom na okolnost da općine u Dalmaciji radi slabih ekonomskih prilika nisu u mogućnosti da namjeste vlastitu stručnu šumsku upravu, te to do danas iz tih razloga nisu učinile, premda su po zakonu bile dužne, predlaže se: 1) da Kr. Banska uprava naredbenim putem, nakon prethodne saglasnosti Ministra šuma i rudnika, povjeri upravu nad općinskim šumama nadležnim sreskim šumarskim referentima. 2) da se ovima kao pomoćni organi za vršenje šumarske policije dodijele banovinski nadlugari, čiji bi službeni odnos bio regulisan analognom primjenom Pravilnika za vršenje službe čuvarskog osoblja kod uprave državnih šuma odnosno Pravilnika o uređenju šumarske službe kod opštih upravnih vlasti. 3) da se Službeni naputak za općinske zaklete lugare, izdan od bivše Pokrajinske vlade u Zadru i osnažen odlukom Velikih župana splitske, dubrovačke i zetske oblasti u 1924 god., prilagodi novim propisima zakona o šumama, zakona o lovu i t. d. i ponovno naredbenim putem 356 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1938 str. 13 <-- 13 --> PDF |
osnaži. Ovi općinski lugari bili bi pomoćni organi upravitelja općinskih šuma za vršenje čuvarske i upravno-privredne službe. Ovi su predloži učinjeni na bazi postojećih´ zakonskih propisa, ne ulazeći u raspravu, da li bi se odnosno pitanje eventualno dalo bolje riješiti! novim zakonima. Résumé. Quelques propositions dans le but de la réorganisation du Service forestier dans les forets communales de la province dalmate. Jng. VUKAŠIN DELIĆ (PARIZ) : GLAVNIJE VRSTE EGZOTA NA EVROPSKOM TRŽIŠTU {QUELQUES ESPECES DE BOIS EXOTIQUES SUR LE MARCHÉ EUROPÉEN) Kolonijalno drvo egzota zauzima vrlo važno mesto na evropskom drvnom tržištu. Upotreba istoga je vrlo raznovrsna: fabrikacija luksuznog nameštaja, dekoracije, fino stolarstvo, rezbarstvo, konstrukcije na vodi, brodarstvo, konstrukcije na suvu, fabrikacija motornih čamaca i jahti, hidrauličke i pomorske konstrukcije, karoserije automobila i aviona itd., zatim razni predmeti manjih dimenzija kao modeli, kalupi, parketi, sanduci, putnički koferi, štapovi, drške kišobrana, smuče, burad i t. d. i t. d. Međutim glavna upotreba kolonijalnog drveta je u izradi ljuštenih oplata i ploča kočenog drveta, koje nalaze najraznovrsniju primenu. Izvanredne dimenzije kolonijalnog drveta, čiji promer znatno premašuje onaj naših domaćih vrsta, omogućuje fabrikaciju kočenih ploča znatnih dimenzija, često preko dva metra širine i preko tri metra dužine. Kočene ploče (Sperholz, Plywood, Contreplaqués) formiraju se od 3, 5 ili 7 listova dobivenih kružnim ili tangencijalnim ljuštenjem. Kolonijalno drvo uvaža se u oblom stanju 4 do 7 metara dužine, 0,50—1,50 rede do 2 metra promera. Jedino palisander i ebanovina uvažaju se i u manjoj debljini, ispod 50 centimetara. Procenat vlage uvezene oblovine varira od 20% do 35% u zavisnosti od vrste drveta i .ostalih faktora, koji mogu na nju uticati. Drvo egzota tovari se u brodove neposredno posle seče, u koliko je to moguće prema stanju saobraćajnih sredstava, i šalje se na evropsko tržište. Poznato je, da su izvesne vrste kolonijalnog drveta izvanredno nervozne i da reagiraju promenom zapremine na promenu vlage u atmosferi u velikoj meri, što izaziva pukotine manjih ili većih dimenzija. Ove smanjuju vrednost drveta i onemogućuju uspešno kružno ljuštenje. Radi toga, a i iz razloga što su neke vrste podložene napadu insekata, potrebna je navedena brzina u transportu neposredno posle seče. Od nekoliko stotina raznih vrsta egzota, koje postižu zadovoljavajuće dimenzije u kolonijama, na evropskom tržištu i u evropskoj drvnoj 357 \ |