DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 33 <-- 33 --> PDF |
vodom, kao što su tla silikatna, vulkanska, škriljevci i pješčenjaci eocena i miocena, a takvih na Apeninskom poluotoku ima prilično. Najkiselija i najjače degradirana šumska tla u ovom području klimaksa zauzima kesten, a ne hrast. Ostalih vrsta drveća hrast´jvo- kestenovog klimaksa u glavnom nema na degradiran´m tlima. Općenito traži kesten položaje iznad 600 tn. Međutim se tu i tamo nadu njegove sastojine i vrlo nisko (kod Codole, istočno od Napulja ispod 100 m visine). Drugdje opet vidimo da se hrastove sastojine penju visoko kao i kestenove. Hrastove i kestenooe sasiojine redovno su međusobno odijeljene, čemu je razlog utjecaj čovjeka. Uz sela obilno se nalaze kestenovi gajevi, podalje od sela pridolaze niske keistenovö šume, a najdalje ili zajedno sa niksim kestenovim šumama dolaEe hrastove sastojine. Velik dio kestenovih šuma nastao je u novije doba iz kestenika za plod, jer je potražnja za letvenjacima silno porasla. Podrijetlo keistena teško je ustanoviti. On je raširen po cijelom Apeninskom poluotoku i obnavlja se na odgovarajućem stojbinama bolje nego ijedna druga vrsta. Zato je od sporedne važnosti, je li on ovdje postojao prije čovjeka ili ga je čovjek donio iz Azije pred više tisuća godina. Niska flora kestenove šume tek se vrlo malo razlikuje od flora hrastove šume. U šumama ovoga klimaksa brijest i lipa su veoma rijetko zastupani. Klimaksno područje Ouercion pnbescens nadovezuje se na područje Quercion ilicis. Obuhvaća niže brežuljke pa sve do srednjih planinskih položaja, dakle glavni dio Italije. I dolinu Pada ubraja autor u ovo područje. Na sjeveru Apenina siže klimaksno područje Ouercion pubescentis sve do mora. Inače se nadovezuje sve do mora Quereetum ilicis. U sjevernim Apeninima penje se do 1000 m, u srednjim Apeninima do 1100 m, a u južnim do 1200 m. Često su hrastove i kestenova šume umjetno proširene na štetu .bukve. Tako se na istočnim padinama Monte Amiata penju kestenove šume do 1200 m, a dalje slijedi mješovita šuma vrsta Castanea i Fagus. Nije isključena mogućnost, da su ovdje iskonski postojale mješovite šume bukve i kestena. U najgornjoj zoni kestenove šume niska je flora jednaka onoj u bukovim sastojinama. Uz to debeli sloj humusa sjeća na prvašnju tamošnju .bukovu šumu. Na Monte Gargano teče granica područja dosta nisko. U visini od. 800 m nalaze se tipične bukove šume. Za Toskanu je (1934) utvrđena granica Ouercion pubescentis i Fagiona sa 900 m. 3. Područje klimaksa Fagion silvaticae. Klima ovog područja nalikuje veoma na srednjoevropsku klimu. Zimi dugo traje snijeg, ljetne suše prekidaju česti pljuskovi. Ishlap je manji s obzirom na veću naoblaku, magle i rosu. Područje Fagion floristički je posve srodno srednjoevropskom Fagetumu. Od drveća tu dominira Fagus silvatica, a ponegdje dolazi Abies alba, Acer pseudoplatanas, Acer opalus, Carpinus beitulus. Većinom su tu niske bukove šume sa dugom ophodnjom. Bukva dobro uspijeva, bez obzira na podlogu. Ispod listinca je humozni sloj, a pod ovim isprana mineralna smeđasta zemlja srednjeg aoiditeta (pH 5—6, 5). Tlo je rjeđe degradirano (do pH = 4,5). Degradirane bukove šume obilno naseljava Vaccinium myrtillus (degradirani pješčenjaci, škriljevasta tla). To je Fagetum´ myrtilletosum, a nastao je uslijed lošeg vođenja sječa. U gustom sklopu borovica izčezne, a mjesto nje naseljava se neutrofilna i blago acidifilna flora. Ovo klimaksno područje nadovezuje se na Ouercion pubescentis, a -penje se do granice šuma. Pinus Heldreichii čini granicu šume samo na masivu Monte Pollino. Inače svuda bukva tvori granicu šume. 4. Klimaksno područje Empetreto-Vaccinion. Ovo područje dolazi neposredno iznad granica šuma. Tu se javlja Vaccinium uliginosum, V. myrtillus, Empetrum nigrum, Juniperus montana i dr. Time bi bila nabrojena sva Lüdieva klimaksna područja listavih vrsta. 331 |