DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 30 <-- 30 --> PDF |
VI. Ne daj se zavesti blistavom pričom o časovitoj koristi, što se crpi iz posječene -šume. Lako je šumu posjeći i drvlje raspodati, ali je preteško i preskupo novu uzgojiti. VII. Ne posijeci bez neodgodive potrebe ni najmanju granu; što je prst tvojoj ruci, a ruka tvioime tijelu, to je grana stablu. VIII. Ne svjedoči krivo na obranu štetnika šume, ne zataji nikakovu štetu, a prijavi svaki šumski prekršaj, da se krivac dozna i kazni. IX. Ne prisvoji ništa Iz šume svoga brata iskrnjega, pa ni iz šume općine bez dozvole. Je li ti pak povjereno čuvanje šume, ne iznosi iz nje ni cigle travke. X. Ljubi šumu kao svoj vlastiti dom. Kadgod pogledaš na šumu, sjeti se, da su ti pradjedovi prvu svoju zaštitu, prvu kuću, našli u šumi, da su prvu hranu za svoj opstanak crpili iz šume. Tako misleći i radeći nećeš se bojati zakona o šumama, nego ćeš biti u šumi kao u svojem domu. KR. BANSKA UPRAVA PRIMORSKE BANOVINE OTSEK ZA ŠUMARSTVO — SPLIT. KNJIŽEVNOST WERNER LÜDI: BEITRAG ZUR REGIONALEN VEGETATIONSGLIEDERUNG DER APPENINENHALBINSEL, Ergebnisse der Internationalen Pflanzengeographischen Excursion durch Mittelitalien 1934, Bern 1935., pag. 212—239. Geografi i biljni geografi prosuđuju rasprostranjenost mediteranskog područja na osnovu sastava flore. Međutim vazdazelene listače nisu se za ovu svrhu pokazale podesnima (Th. Fische r 1904). Maslina obuhvata veće područje nego vazdazeleni elementi, pa je stoga njeno1 umjetno rasprostranjemje uzeo Oris e b a eh (1872) kao osnovicu za ograničavanje mediteranskog područja. Ni ovakovo ograničavanje ne zadovoljava, jer granična linija masline presijeca tipično formirano područje listopadskih hrastova. Zato1 se danas i zona iznad gornje granice masline ubraja u mediteransku regionu i to u tzv. mediteransku planinsku zonu. Na Apeninskom poluotoku u glavnom se podudara flora viših planina sa florom u Srednjoj Evropi. To je utvrdio još Grisebac h (1872) ističući, da se iznad vazdazelenog pojasa ponavlja u visini od 360—1800 m srednjoevropska flora sa kestenovim, hrastovim i bukovim šumama. Na istom osnovu je Eng l er (1912) sjeverne i srednje Apenine ubrojio u srednjoevropsko područje, dok je južne Apenine i dolinu rijeke Pada ubrojio u mediteransko područje. Adamov i ć (1933) ubraja cijeli Apeninski poluotok zajedno sa južnim područjem Alpa u mediteransko područje, beiz posebnog daljnjeg vrstanja po visinskim stepenima. Dolinu Pada ubraja on u srednjoevropsko područje. 328 |