DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 12     <-- 12 -->        PDF

opsežne matematičke račune, da se odredi brzina reakcije tvorbe šećera
i brzina njegove rastvorbe. Na osnovi tih računa perkolatori.su tehnički
tako usavršeni, da skoro sav stvoreni šećer iziđe iz njih prije početka
rastvaranja. U tome leži temelj uspjeha ove metode. Današnji se perkolatori
već veoma velike posude od 2 do 4 m promjera, koji mogu da
prime do 50 cm3 drva i to u obliku pilovine. Ova se u njima parnim
tlakom stisne što jače, da se strujanjem kiseline postigne što veća koncentracija
na šećeru. Toplina perkolatora iskorišćuje se za grijanje vode
i u druge svrhe. Pokazalo se, da prekidanje strujanja kiseline kroz perkolator
ubrzava otapanje i šećerisanje celuloze. Zato je uvedena u taj
postupak tako zvana, »intermitirana« t. j . prekidana perkolacija.


Razumljivo je, da perkolatori kao i sve dovodne i odvodne cijevi,
a osobito armature, moraju biti izgrađeni iz metala otpornog prema
vrućoj sumpornoj kiselini. I to je činilo iz početka mnogo poteškoća, ali
je to pitanje sjajno riješila njemačka metalurgija.


Gotova šećerna otopina, z a č i m b a, sadrži oko 2.3 do 3.9%
šećera, dosta pentozana i mnogo drugih hranivih organskih sastojaka iz
drva. Na 100 dijelova potpuno suhog četinjavog drva može se računati
iznos od 34.7 do 39% šećera i 10% topivih pentozana. Kod tvrdog drva
dobiva se oko 35% šećera i oko 20% pentozana. Osim toga ostaje u perkolatorima
potpuno čisti lignit sa oko 50% vode. Njega se na tonu drva
dobije oko 600 kg. Iz početka činilo je mnogo poteškoća vađenje lignita
iz perkolatora. I tome je tehnika veoma duhovito doskočila, tako da je ta
operaci´a automatizirana. Nadalje nisu znali iskoristiti! tako dobiveni
lignit. On u mokrom stanju, u kakvom izlazi iz perkolatora, predstavlja
veoma slab gorivi materijal sa oko 2450 kalorične vrijednosti, dok potpuno
suhi lignit posjeduje nešto preko 6000 kalorija i predstavlja time
izvanredan gorivi materijal. Fabrike likvidacije drva najčešće ga rabe
u gorive svrhe i pokrivaju njime skoro svu potrebnu energiju topline.
U Njemačkoj se u zadnje vrijeme grozničavo traže putevi daljnjeg iskorišćenja
lignita i to ili u mehaničke svrhe — tako za pravljenje umjetnog
kamena (pločica) za surogiranje drugog materijala i u kemijske svrhe —
ili! se njime prave i pokusi za popravljanje tla humusom,, koji nastaje iz
lignita.


Ohlađena začimba iz drva neutralizira se dodatkom vapna (na tonu
drva potrebno je oko 61 kg vapna), nadalje joj se dodaju još neke anorganske
hranive tvari za mikroorganizme. Nakon što se uslijed pridodanog
vapna stvoreni gips slegne, ona se filtrira. Premda je filtrat tamne
boje, on je potpuno bistar i predstavlja izvanrednu hranivu tekućinu,
osobito za razvoj različnih kvasaca.


Po navodima spomenutog njemačkog stručnjaka L u t z a, fabrika
uređena istim kapitalom i koja bi trebala ista prometna sredstva kao
fabrika po B e r g i u s - ovom načinu rada, mogla bi godišnje preraditi
oko 21.000 tona drva. Po Schollerovo m postupku 100 kg mekanog
drva daje toliko začimbe iz drva, da se iz nje mogu napraviti 24 litre
čistog alkohola i 20 kg ugljičnog dvokisa. Osim toga ostaje još 60 kg
lignita sa 50% vode.


Prema L u t z u troškovi jednog hektolitra čistog alkohola po ovoj
su metodi nešto viši! od troškova po metodi Bergiusa. On izračunava
troškove po Schollerovom postupku na 34 RM. Naime Schollerov način
poskupljuje to, da se iz drva dobiva ogromna količina veoma rijetke


310