DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Kako navedosmo, gotov produkat bez posebnog prečišćenja ne može služiti za ljudsku hranu, ali se dade iskoristiti kao krma i kao veoma dobar supstrat vrijenja. B e r gi us drži, da bi u tu svrhu bilo najrentabilnije otopiti taj produkat u vodama, koje ostaju nakon vađenja celuloze iz drva, čime se povisuje njihov sadržaj na šećeru, tako da ih možemo punim uspjehom prevesti na alkohol ili druge koje produkte. Po njegovom računu može se od 100 kg prerađenog drva dobiti do 34 litre čistoga alkohola. Kritičari drže, da su ovil navodi nešto preoptimistički, ali dopuštaju, da se može dobiti preko 30 litara čistog alkohola. Po navodima L u t z - a (Der Holzspiritus und die deutsche Treibstoffwirtschaft) troškovi uređenja i gradnje fabrike, koja bi po ovom postupku prerađivala godišnje oko 15.000 tona drva, iznose oko 2 i % milijuna RM, te bi uz to trebala pogonskog kapitala oko 1% milijuna RM. Jedan hektolitar tako dobivenog čistog alkohola stajao bi u toj fabrici — računajuć 10% čiste zarade — oko 33 RM, a to je cijena i za njemačke prilike još uvijek dosta visoka. Po postupku Bergius-a radi u Njemačkoj u pokusne svrhe društvo Deutsche Bergin A. G. Mannheim- Rheinau, koje godišnje proizvodi oko 4 do 5.000 q suhog sirovog šećera. Scholler-ov postupak. Schollcrov način šećerisanja celuloze drva izgrađen je i usavršen osobito u zadnjih desetak godina. On omogućuje preradbu svakojakog drva i to i suhog i mokrog i mekanog i tvrdog i — šta je najvažnije — svih drvenih otpadaka, pa i pilovine. Kod izgrađivanja ovoga postupka sarađivalo je i više univerzitetskih profesora, na pr. Liiers , Thier s i drugi. U najnovije vrijeme skoro svi čuveni njemački naučenjaci i tehnolozi natječu se da pronađu zgodne i rentabilne biološke metode za iskorišćenje tekućine, koja se dobiva likvidiranjem drva po tom postupku. Princip toga rada ukratko je slijedeći: U posebnim u tu svrhu specijalno sagrađenim autoklavima ugrije se razrijeđena sumporna kiselina, od 0.2 do 0.4% jakosti, na visoku temperaturu od cea. 170 do 180° C, t. j . na tlak od oko 9 do 10 atmosfera. Tlakom, koji vlada u autoklavu, tjera se ugrijana sumporna kiselina u posebno građene aparate napunjene drvom, gdje dolazi do šećerisanja celuloze drva. Ove je aparate S c h o 11 e r prozvao perkolator i. U principu izgleda takav perkolator kao debela metalna cijev napunjena usitnjenim drvom, ponajviše pilovinom; izvana je omotana vanjskim plaštem, u koji se pušta para. Parom se u aparatu održava najpovoljnija temperatura za šećerisanje celuloze. Vruća kiselina tjera se kroz perkolator, ona otapa celulozu i pretvara je u šećer. Na početku izgradnje ovog aparata najviše je poteškoća pravila rastvorba već stvorenog šećera zbog visoke temperature kiseline. Zato danas S c h o 11 e r nastoji da strujanje kiseline bude tako jako, da ona stvoreni šećer odmah ispere iz perkolatora. Kiselina iz perkolatora dolazi odmah u posebne hladnjake, da se što brže ohladi, tako da nema vremena da u vrućem stanju dugo djeluje na stvoreni šećer. Time su bili spriječeni veliku gubici šećera, koji su bili neminovni kod sličnih prijašnjih postupaka, a koji su bili to veći, što se je dulje stvoreni šećer nalazio u dodiru sa vrućom kiselinom i što je veća bila njezina koncentracija. Bilo je potrebno izvesti 309 |