DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1938 str. 10     <-- 10 -->        PDF

On misli u prvom redu na poljoprivredne fabrike špirita ili na male
poljoprivredne ciglane, koje posjeduju strojni pogon, a koji se dade
u tu svrhu iskoristiti. On preporučuje preraditi drvo na slijedeći način:
Još zeleno drvo, u glavnom grane, grančice ili slabija debla treba isitniti
zajedno sa korom pomoću stroja za isitnjavanje (Hackmaschine). To isitnjeno
drvo meće se u posebne strojeve, koje upotrebljavaju ciglane za
drobljenje gline. To su tako zvani »Kollergängi«. U tom se stroju drvo
još dalje dobro isitni i izmelje uz pridodatak nešto šećera, oko 3% od
težine drva. Najjeftiniji je pridodatak šećera u formi melase. Dobro samljevena
masa dade se u silose i podvrgava se mliječnom vrijenju, te
postane veoma ukusna i probavljiva. Prof. Mangol d u Berlinu konstatirao
je, da je ovakva hrana za stoku veoma korisna i da ju ova rado
prima. Za njemačke se je prilike konstatovalo, da je ta krma jeftinija od
sijena, a i od slame. Tim se postupkom dade iskoristiti sve svježe sitno
drvo, a mašine za isitnjavanje mogu se postaviti i u šumi, tako da se
drvo dovozi poljoprivredniku na daljnju preradbu već isitnjeno i on ga
treba samo dalje pomoću »Kollergänga« zdrobiti i ensilirati.


2. Za potpuno šećerisanje celuloze drva postoje danas u Njemačkoj
dva tehnički i praktički već veoma savršena postupka. Prvi je pronađen
i izgrađen od čuvenog njemačkog kemičara, pronalazača hidrolizacije
ugljena (pretvorba ugljena pod visokim tlakom u tekućinu sličnu nafti)
Bergius-a, a drugi odSchollera i njegovih saradnika u Torneschu.
Po postupku Bergiusa dobije se iz drva čvrsti kristalinični pijesak,
koji je još stalno nešto kiseljast i koji se može sasvim prečistiti u
čisti grožđani šećer. Taj šećer u sirovom stanju, kako se dobiva na kraju
fabrikativnog postupka, može se upotrijebiti samo kao stočna hrana, dok
Je, ako je otopljen u vrućoj vodi, dobra hrana za uzgoj različitih mikroba,
t. j . on se može dalje iskoristiti i biološkim putem.
Po Schollerovom postupku (»Tornesch-postupku«) dobiva se iz
drva hranjiva slatkasta tekućina, dosta niske koncentracije, po svome
sastavu nešto slična tekućini, s kojom rade tvornice kvasca ili pivovare
i koju stručno tehnološki zovemo z a č i m b a. Ta tekućina predstavlja
izvanredni supstrat za uzgoj mikroorganizama, pa se može prema tome
veoma dobro iskoristiti za daljnju preradbu pomoću mikroba.


Opisat ćemo ukratko principe i iznijet ćemo najvažnije podatke o
ovima postupcima.


Bergius-ov postupak


Već g. 1916 radio je Berglund i Bergius na izgradnji i
usavršenju ovoga postupka, kojim se može preraditi samo potpuno suho
i naročito isitnjeno drvo. Ne može se iskoristiti niti mokro drvo niti pilovina.
Princip je taj, da se na »hladan« način u posebnim aparatima pusti
da djeluje na posebno isitnjeno drvo koncentrirana solna kiselina. Postupak
poskupljuje eventualno sušenje još mokrog drva i potrebna regeneracija
prilično skupe solne kiseline. Na taj način moguće je iz 100 kg
potpuno suhog drva dobiti 60 do 78 kg suhog šećernog pijeska sa oko
85% reduktivnog šećera, odnosno šećera koji može da prevrije. Osim
toga od 100 kg četinjavog drva dobiva se tim postupkom 4 kg 100%-ne
octene kiseline, a kod preradbe listavog drva nešto više, u oba pak slučaja
oko 30 kg suhog lignita.


308