DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Tajnik Ing. Preluži ć saopćuje, da su mu se mnogi članovi Udruženja mladi i
stariji obraćali pismeno i usmeno s negodovanjem, što Uprava udruženja ništa odlučna
i efikasna ne poduZimlje za realizaciju valjanije personalne politike. Nekoji se prijete
istupom, a drugi zahtijevaju saziv vanredne skupštine udruženja, ako intervecija
Upravnog odbora ostane bezuspješna. Precizira u čemu su glavne tužbe i zahtjevi.


Nakon podulje diskusije u koloj još učestvuju: Dr. Baien, Radošević, Nikolić i
Srailaj, zaključuje se, da predsjednik Dr. Petrović i oba podpredsjednika podu u ime


J. Š. U. pred gosp. Ministra šuma i rudnika i da mu uz usmeno obrazloženje uruče ovu
predstavku:
U Zagrebu, 3. marta 1938.
Broj 238-1938.
Gospodine Ministre!


Povodom mnogobrojnih pritužaba i izraza nezadovoljstva od strane mladih i
starijih članova Jugoslovenskog šumarskog udruženja u pogledu vođenja personalne
politike u povjerenom Vam Ministarstvu, uzeo je Uparvni odbor Udruženja na svojoj
sjednici od 27. .. 193«. u razmatranje te prigovore, pa je konstatovao, da ti prigovori
nisu bez temelja, a osim toga da su shvatanja i mlađih i starijih članova Udruženja po
pitanjima personalne politike ispravna, moralna i temeljena na jednom dobrom
poimanju zadataka i dužnosti šumarskih činovnika prema svom narodu.


Nezadovoljstva i prigovori, a i ideje o boljem i potrebnom ove su prirode:


1. Ima mnogo mladih svršenih šumarskih inžinjera bez mjesta. Od vremena do
vremena postavljaju se u državnu ili samoupravniu službu bilo pojedinci, bilo čitave
grupe kandidata. Pri tome se postavljenju ne vidi da bi se držalo ikojega principa,
koji bi odgovarao dobrim običajima, pravednosti, te dobro shvaćenim interesima
države, naroda i njegova šumarstva.
O novim se postavljenjima, i među mlađim i medu starijim kolegama, ističe
uglavnom ovo mišljenje i želja:


Država nije ničim obvezana, da svima svršenim šumarskim inžinjerima odmah
nakon svršenih studija dade namještenje u državnoj ili samoupravnoj šumarskoj službi.
Odgovorni rukovaoci personalne politike imadu stoga pravo, a i dužnost, da prigodom
prvog postavljanja biraju najbolje. Najbolji i glavni kriterij za to može da bude
polučeni uspjeh u školi, te vrijeme, kad su nauke svršili. Držeći se toga principa
državna će šumarska personalna politika ucjepiti već kod studenata onu svijest, koja
u ljudskim organizovanim zajednicama treba da vlada, da svaki pojedinac ima toliko
prava na posebne obzire, koliko svojim nastojanjem i kakvoćom zasluži.


2. Jednako se pri unapređivanjima ne pridržava ne samo principa istaknutog u
toč. 1., nego ni najjednostavnije šablone po godinama provedenim u jednoj grupi.
Zakonom o činovnicima propisano je, koliko najmanje mora pojedini činovnik provesti
u pojedinoj grupi, pa ni najbolji ne mogu prenaglo napredovati. Ustanovom šablonskog
promicanja u više plaćevne stepene vođeno je računa i o onima, koji bi poradi manje
vrsnoće sporije napredovali u grupama. Princip je taj Zakona o činovnicima dobar i
tendencija je njegova jasna: u interesu što bolje službe dao se poticaj natjecanju u
vrsnoći i valjanosti. Tko unapređenja ne provodi po tom principu, radi protivno duha
zakona, ali i protivno interesima države i naroda. U početnim godinama službe nije
uvijek lako ocijeniti sposobnost i vrsnoću ličnu pojedinog službenika, jer svaki posao
nije jednak za svakoga. Stoga nitko ne može prigovarati, ako napredovanja u službi
prvih godina idu šablonski po vremenu provedenom u službi, ostavljajući da dulje
čekaju u istoj grupi samo oni, koji su u vršenju dužnosti očito nemarniji, nesavjesniji i
koji zapuštaju svoje teoretsko i praktično usavršavanje. Ipak se stalno događa, da i u
nižim činovničkim grupama dobri i revni službenici godinama čekaju na promaknuće
285 6