DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 61 <-- 61 --> PDF |
i ne poznavajući zahtjeve, što ih ova biljka stavlja na bonitet i vlagu tla,. te izostavljajući, da je baš ova biljka najprikladnija za sadnju na kršu. O umjetnom pošumljivanju golijeti i krša dade se govoriti na dugo i široko. Ono je ograničeno samo na nekoliko vrsta biljaka i to (od četinjara) na crni bor i omoriku, na pinjol, na pinaster, na primorski i alepski bor u krajevima bližim moru, gdje vlada utjecaj morske zračne vlage, koju iglice ovih zadnjih četiriju četinjara apsorbiraju i brzo se regenerišu od zlih upliva vrućine i suše. Kulture ovih četinjara, naročito pinjola i pinastera, podižu se vrlo lako sjetvom. Takvih kultura imamo kod Metkovića, kod Splita, u Konavljima više Dubrovnika i u Trebinjskom srezu. Od listača došli bi u obzir: crni jasen, crni grab, koščela, hrast, dud, orah, kesten i bagrem. Da do danas nijesu pošumljeni ogromni prostori krša i golijeti, uzrok je pomanjkanje novčanih sredstava, koja bi trebala država da pruži. Tu su igrali ulogu i drugi važni momenti (socijalni), jer bi npr. trebalo namaknuti hranu stoci, ako bi se zemljište otuđilo od ispaše. To se najbolje vidi po tome, što se danas seljak uporno odupire svakom pošumljavauju državnog zemljišta na kršu, a što najbolje znaju oni, koji su izvodili te poslove. Ne bi stoga pisac trebao da stavlja onakovo aproksimativno pitanje »pa zašto šumari nijesu do sada pošumili tolike površine k r š a«. Da se pošumi i valjano suhozidom ili drugom ogradom ogradi 1 ha krša (jer bez ograde ne može se zamisliti ni pošumljavanje), potrebno je za sadnju 4000 biljaka (a n e 20.000 kak o to navodi pisac) uz cijenu od 800 dinara i oko 2.000 dinara za ogradu. Naravno, što je veća površina pošumljavanja, to će se srazmjerno više smanjivati troškovi postavljanja ograde. Ako bismo htjeli pošumiti 500.000 ha krša i golijeti, to bismo trebali 1 „500,000.000 Din, računamo li, da 1 ha stoji 3.000 dinara za sadnju i ogradu. Ako bismo to pošumljivanje izveli po računu pisca, koji računa za sadnju jedne biljke 1 dinar odnosno po 1 ha 4000 dinara, to br za samu sadnju bilo utrošeno 2„000,000.000 dinara odnosno i 10 milijardi, ako bismo na jednom hektaru sadili 20.000 biljaka. Princip je, da se izbjegava pošumljavanje sterilnog zemljišta na kršu (a takvog ima oko 100.000 ha) i da se u najviše slučajeva pristupa prirodnom podizanju krša, a umjetno pošumljivanje da se provodi samo u okolici gradova i higijenskih mjesta. Taj način prirodnog pomlađivanja šume i brži je i sigurniji, samo treba takove površine zagraditi i na vrijeme se pobrinuti, da se u okolici mjesta pošumljavanja osigura prehrana stoke na drugi način. To prirodno podizanje sastojina treba provoditi sukcesivno, na manjim površinama i na više mjesta, da narod ne bi osjetio teret. To bi naročito trebalo provoditi gdje ima živih panjeva i dovoljno drveća sa jakom izbojnom snagom: hrast, bjelik, crni grab, crni jasen, javor, trn, glog i dr. Umjetno pošumljivanje moglo bi da se provodi samo na mjestima, gdje ima nešto humusa i crljenice. Iskusan šumarski stručnjak dobro zna, koje će biljke odabrati za sadnju i kad će izvršiti tu sadnju. Svakako međutim neće odabrati ljetuju sadnju, u mjesecu julu, kako je to prakticirao pisac članka o »ekspresnim šumama«. Pripaziti će također na izvođenje sadnje i nastojati, da sa što manje troška izvede dobru sadnju. Pobrinuće se naravski i za to, da ga sadnja n. pr. dvo— 263 |