DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1938 str. 60 <-- 60 --> PDF |
i prehrana biljki, a s time u vezi širok je i izbor biljki za pošumljavanja toga dobrog zemljišta. Sve ovo manjka na kršu, pa o nekakvom eksperi mentisanju i izboru po volji ne može tu biti ni govora. Da bismo ocijenili, šta ćemo da pošumljavamo, potrebno je da istaknemo davno postavljenu definiciju: pošumljavanje treba izvršiti samo na apsolutnom šumskom zemljištu, a na relativnom samo u toliko, u koliko ne bi došli u obzir poljoprivredni produkti (žitarice, voće i povrće), jer je to svakako rentabilnije, nego da se na takvom zemljištu sadi šuma, na čiju se korist mora čekati i mnogo godina. Od žitarica, povrća i voća imamo naprotiv prihoda već prve do treće godine. Prema tome su sasvim neopravdani navodi pisca, da je pošumljavanje neplodnog — misli se valjda apsolutnog šumskog — zemljišta nesmisleno i nemoguće radi toga, što sve i uz velike troškove to pošumljavanje ne donosi nikakova ploda (rentabilitet). Ali treba imati u vidu svrhu pošumljavanja krša i golijeti, pa bi se onda sasma drugčije sudilo. Zar nije već to dobitak za siromašnog kraškog stanovnika, što mu pošumljavanje štiti teren od odronjavanja, od ispiranja i od nastajanja bujica, te time zaustavlja nestajanje i ono malo plodne zemlje na siromašnom kršu? Zar to nije dobitak i zar je to besmisleno, što predjeli umjetno ili prirodno pošumljeni blagotvorno djeljuju na atmosferske i klimatske prilike, a s time u vezi i na poboljšanje higijenskih prilika, koje su na kršu i onako vrlo loše? Zar nije dobitak, što se od uzgoja niskih šuma — jer to zahtijevaju stojbinske i socijalne prilike — dobivaju stelja i lisnik za stoku u oskudici sijena i trave? S obzirom na ogromnu rasprostranjenost krša i potrebu što bržeg podizanja šume, naročito prirodnim načinom, troškovi toga podizanja moraju biti minimalni, jer velike troškove ne može snositi ni država kao glavni posjednik, a niti siromašni privatnik na kršu. Zato je riječ »b e z obzira na troškove«, kojom se pisac rado i češće služi u svome članku, dosta slabo odmjerena i promišljena. Podizanje »ekspresnih šuma«, naročito za prve dvije godine, mora se (veli pisac) izvršiti bez obzira na trošak i imaju se upotrijebiti sva umjetna sredstva, pa i eksperimenti, a za drugo će se, tako reći, priroda pobrinuti. No pisac zaboravlja i ovdje razne momente, koji imaju odsudnog značenja na uspjeh sadnje, kao što su bonitet i vlaga tla, vlaga i temperatura zraka, ekspozicija, vrsta drveća i drugi faktori, o kojima će biti još govora. Nije umjesno govoriti, da se je do sada radilo samo o nekoj »t r c i za hektarima« u vezi sa jeftinoćom, a i neopravdano je, ako se svaki eventualni neuspjeh pošumljavanja osudi preko aršina. Treba naprotiv razmotriti sve uzroke, koji su doveli do mjestimičnih neuspjeha, a napose navesti specijalne slučajeve takvog pošumljavanja i detaljno ih opisati. Onda bi se već našlo šumarskih stručnjaka, koji bi na to našli odgovora. Isto de tako .nepravedno isticanje, da sušenju naročito četinjara nije kriva priroda, već samo loša izvedba sadnje. Na kršu su podignute već mnoge i vrlo dobre kulture (srez sarajevski i nevesinjski, stolački, Ijubuški, mostarski itd.), a naročito kulture crnog bora, od kojeg pisac bježi i čiju sadnju sasma zabacuje, ne navodeći za to razloge 262 |