DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 86     <-- 86 -->        PDF

i teškoj našoj njivi. No zaista on je to bio, a nije to možda postao s naslova ove
latinske rečenice onog momenta, kad se pročula tužna vijest o njegovoj smrti u sanatoriju
u slovenskim planinama, daleko od rodbine, drugova i prijatelja, daleko od Banje
Luke, koju je nada sve volio, u kojoj je službovao cijelo vrijeme od samog početka,
u kojoj se oženio, u kojoj sada ostavlja najmilije, što je imao na svijetu: ženu i sinčića.


Službovao je u najteže vrijeme, koje se neće ucrtati najzlatnijim slovima u povijesti
našeg šumarstva. Istorija — površna i nepravedna kao uvijek — prebacit će
i na Nikifora tisući dio odgovornosti za sve što se događa, za sve što će se našim
potomcima šumarima činiti nevjerovatnim i nemogućim i što će izazvati osmjeh ironije
i nepovjerenja kod svih, koji će čitati naše uekrologe: »gle, u ono doba bili su u
šumarstvu sami kapaciteti; valjanci i poštenjaci, ala je ta struka morala onda cvjetati«.


Nikiforov se rodio 30. V. 1897. u gradu Voronežu, gdje je svršio osnovnu školu,
a gimnaziju je pohađao u Borisogljebsku. Maturirao 1916. i otišao je odmah u rat.
Svršio je oficirski tečaj i unapređen je za potporučnika. Kada su zavladali »boljševici«
(frakcija komunističko-terorističike partije), bio je aktivan protivnik njihove. anacionalne
i asocijalne politike i destruktivnog rada. Kao pošten i hrabar čovjek branio je
svoje uvjerenje sa najvećom dosljednošću: i riječju i djelom. Ali čekao je nestrpljivo
svršetak svjetskog pokolja, da bi mogao nastaviti studije. Šumarstvo ga je uvijek
privlačilo, no tek g. 1923. mogao je da se upiše u gosp.-šum. fakultet sveučilišta u
Beogradu. Kao student cijelo je vrijeme radio u jednom državnom nadleštvu (Državnoj
statistici) u svojstvu dnevničara i treba čovjek da se divi njegovoj volji, inteligenciji,
elanu i relativnoj brzini, sa kojom je svršio fakultet ne zaostavši iza svojih
kolega, koji su nesmetano učili bez stalne brige za nasušni hljeb. Sve i pored toga
ogromnog napora i posla nije se klonio društva, već. naprotiv, bio je neobično društven,
živ i duhovit, rado priman i dočekivan na svim zabavama, koje ga nisu smetale ni u
službi ni u studijama. Njegova neobično jaka inteligencija i marljivost pružala je najčvršću
garanciju za to, da će taj čovjek učiniti mnogo dobra i korisna za struku. No
sudbina je, da tako reknem, htjela drugačije. U državnoj službi nije proveo ni punili
10 godina. Cijelo je vrijeme službovao u B. Luci. Pred smrt je premješten za šefa
Šumske uprave u San ski Most, ali čini se, da nije ni nastupio ovu dužnost: njega, do
tada potpuno zdravog i snažnog, iznenada, na sveopće naše zaprepašćenje, zgrabila je
sušica i otela ga iz naše sredine. Mir pepelu ujegovom i vječni pokoj njegovoj duši!


A. P.
t ANTE BALIČEVIĆ,


šumarski nadsavjetnik u miru,
bivši dugogodišnji član Jugoslovenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, preminuo je


19.
februara 1938. godine u 64. godini života u Karlovcu,
Slava našem drugu i Iahka mu zemljica.
Jugoslov. šumarsko udruženje.


PROMJENE U SLUŽBI.
Unapređeni su:


Tabaković M. T o d o r, za podšumara 9 grupe kod šum. uprave u Turbetu;


.1 e 1 e n č i ć Leopold, za podšumara 9 grupe kod šum. uprave u Boh. Bistrici;


A r s 1 a ti a g i ć M. A r i f, za šumara 9 grupe kod šum. uprave u Ljubuškom;


Ma j
er J. T o m o, za šumara 9 grupe kod šum. uprave u Kostanjevici;


Vavr a E. Josip , za pom. tehnič. manipulanta 9 grupe kod Dir. šuma u Sarajevu;
Vlaho .1. Zvonimir, podšumar 9 grupe kod šum. uprave u Olovu;
Feri ć inž. Ilija , za v. d. direktora direkcije šuma 5. grupe kod II. ban.


imovne općine u Petrinji;


200