DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 80 <-- 80 --> PDF |
jer narod treba drva iz šuma, pa makar plaćao i punu taksu za to drvo; ili pak treba fmansijska sredstva za pokriće troškova uprave i gospodarstva obezbijediti s druge strane, čime bi se uštedilo daljnje trošenje drvne glavnice odnosno smanjio t. zv. redovni šumski prihod (etat). Moguće je samo ovo potonje. Ostavimo za sad po strani činjenicu, da su potrebe članova korisnika sve veće, jer je populacija sve veća, dok je produkcioni kapacitet šuma isti, a vlasnici šuma upućeni samo na šumsko gospodarstvo. Ostavimo i nastojanje, da se što skorije izgradi osnovni šumski kapital kraj heterogene strukture sadanje konkretne drvne mase, a osobito kraj promjenljivosti potreba glavnoga faktora, naroda. S tim treba računati, da sadanji korisnici zbog siromaštva nisu u stanju doprinositi veće žrtve zbog propusta nadzornih vlasti minulih generacija i zbog lakšega položaja budućih korisnika. A ne bi to bilo ni pravo. Radi se stvarno o dvije vrsti im. općina, tako zvanih aktivnih i pasivnih. Radi se o spasu pasivnih i olakšanju stanja onih ostalih. Naša je prva dužnost spašavati. Po podacima, što ih je Ministarstvo šuma i rudnika primilo od svih i. o., potrebna ie otočkoj, ogulinskoj, slunjskoj, I i II banskoj i đurđevačkoj i. o. kroz duže vremena godišnja pomoć u novcu od 6—7 milijuna dinara, da bi se mogao održati neophodno potreban upravni i čuvarski aparat, odnosno da se za toliku svotu ne smanjuje osnovni šum. kapital, jer redovni prihodi ne dotječu ni za kućne i gospodarske potrebe korisnika. Kako taj novac ne može narod da daje, a ne može se ni na koji dopustiv način i ma kako intenzivnim radom izvući iz objekta i kako se radi o znatnom broju zemljoradničkih domova, potrebno bi bilo da se pode u najmanju ruku tragom nekadanje ugarske vlade, koja je bila na putu da prilično dobro i trajno riješi pitanje subvencije pasivnih i. o. Ona je shvatila tu svoju dužnost kao moralnu i to onda, kad je broj korisnika bio nekoliko puta manji, nego je danas. Na to ima narod pravo. Tu subvenciju ima da daje budžet prihoda Ministarstva šuma i rudnika. To je suština i centralno hitno pitanje sanacije i. o. Drago važno, ali momentano zbog prirode stvari ne baš hitno pitanje je pitanje rekonstitucije i formiranja poremećenog osnovnog šumskog kapitala i s tim u vezi restrinkcija etata, a kao prethodna za to radnja inventarisanje šuma, gdje to nije izvršeno. Treće pitanje je potreba hitne likvidacije dugova. Sa stanjem od 1936 god. iznose ti dugovi preko 66 milijuna dinara. Oni nisu samo posljedica svjetske krize, već posljedica strukturalne krize samih i. o., podržavljenja uprave i povećanja javnih tereta. Ostala su pitanja opće prirode, koja se javljaju u šum. gospodarstvu: smanjivanje javnih dažbina i ličnih izdataka. Javne su dažbine na šume i apsolutno i relativno previsoke (vidi raspravu Ing. A. Perušića : »Porez na naše šume« u ovogod. Šumarskom Listu br. 2 i knjižicu Ing. M. Markića : »O krajiškim imovnim općinama« Zagreb 1937). G. ministar finansija ne dozvoljava mijenjati važeće poresko zakonodavstvo uredbom, koja reguliše jednu specijalnu materiju, ali nije nesklon da briše dužan porez pasivnim imovnim općinama. Smanjivati broj osoblja i njihove plate riješenje je najprostije i nažalost najčešće u praksi. Uporedimo li ova dva gledišta sa olakšicama po projektovanoj uredbi, smatram, da se uredbom neće postići svrha zakonodavca, koja ide za tim, da se te ustanove stvarno i trajno saniraju i da im se stanje stvarno olakša, a pogotovo stanje pasivnih imovnih opština. Osim toga iz teksta uredbe ne vidi se, u čemu se vrši i kakva reorganizacija. Pođimo redom. Čl 4 može da otpadne, jer je logično, da se vraćanjem autonomije i. o. ima predsjedniku dati onaj položaj u administraciji, koji ga pripada kao i u svakoj drugoj autonomnoj ustanovi, jer je to potreban atribut predstavništva i podjela odgovornosti. To je i neposredna kontrola rada po predstavniku vlasnika. 194 |