DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 79 <-- 79 --> PDF |
3.) . ......... ........ ... ... 29.166 .. ...... (8.786 .. .. ..... ..... . 20.380 .. ....... ......). ... ce ... ............. ...... ......, ...... .... .. 98.764 .3 y ......... .. 2,624.940 ....... ........... .... ...... ..... ....... ......., ........ .. ....... .. ce ........... ...... ........ ..... ....., .......... . ....... 4.) .... y ......... ........ ..... .......... ....... .. .... .... ........ ........... ......., .... . .... ......... ........ ...... ....... ...., na ...... . .... ........ ...... ...... 5.) .. .. ......... y ......... ........ ..... ........ ..... ...... ......, ........ je, .. ce .... ....... ....... .... ........... ......... ......... .: .. ce ......... ..... .. ........... ....... ........ Résumé. L´auteur expose la situation actuelle et l´importance de l´économie forestiere dans la Banovine de »Danube«, composée principalement du bassin de meme nom. SAOPĆENJA PROJEKAT UREDBE O REORGANIZACIJI, SANACIJI I OLAKŠANJU STANJA KRAJIŠKIH IMOVNIH OPŠTINA. I u šumarstvu se katkada rješavaju krupna ekonomska pitanja fragmentarno i parcijalno, a bez dovoljno gledanja u budućnost i ne računajući čak ni sa konkretnom situacijom. Kad se tako radi, mora izostati očekivani efekat, čak se dešava i to, da se postojeći odnosi više komplikuju nego raščiste. Izgleda, da bi se moglo tako desiti i u pitanju Krajiških imovnih općina, koje je već godinama na dnevnom redu. Poznato je, da se već nekoliko godina u finansijskim zakonima povlači ovlaštenje za gospodina ministra šuma i rudnika, da donese uredbu sa zakonskom snagom za reorganizaciju, sanaciju i olakšanje stanja krajiških i. o. Poznato je, da su neki stručnjaci Ministarstva šuma i rudnika izradili više projekata, koji u glavnom predviđaju u potpunosti i trajnu sanaciju tih ustanova, ali ti projekti nisu bili usvojeni, navodno zbog prevelikih finansijskih zahtjeva, koji se stavljaju na gosp. ministra šuma i radnika, odnosno g. ministra finansija, jer da predstavnici državnoga šumarstva nisu voljni ništa doprinijeti sanaciji niti je g. ministar finansija sklon da specijalno im. općinama učini ma kakve koncesije u pogledu poreza, čim bi se olakšalo plaćanje nerazmjerno velikih ostalih javnih dažbina. Tako je došlo do sadanjega projekta uredbe, koji je odštampan u broju 2 Šumarskog lista od ove godine. Prije nego se osvrnemo na taj projekat, potrebno je reći, da riješenje glavnog zadatka zavisi u prvom redu od g. ministra šuma i rudnika, a tek u drugom redu od g. ministra finansija i od bana. Suština je sanacije mnogih naših seljačkih šumskih ustanova nastalih poslije revolucije od 1848 g. isključivo finansijske prirode. Mnoge su od tih ustanova propale, a mnoge troše svoj konkretni šumski kapital, nalaze se dakle na putu propasti. Tako je i sa nekim imovnim općinama, koje su nastale otkupom šumskih služnosti u državnim šumama biv. vojne krajine. Znači: ili treba da se sadašnji korisnici odreknu korišćenja glavnim šumskim prihodom, da bi na taj način u izvjesnom periodu vremena ojačao konkretni šumski kapital u drvnim masama, a to je nemoguće izvesti, 193 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 80 <-- 80 --> PDF |
jer narod treba drva iz šuma, pa makar plaćao i punu taksu za to drvo; ili pak treba fmansijska sredstva za pokriće troškova uprave i gospodarstva obezbijediti s druge strane, čime bi se uštedilo daljnje trošenje drvne glavnice odnosno smanjio t. zv. redovni šumski prihod (etat). Moguće je samo ovo potonje. Ostavimo za sad po strani činjenicu, da su potrebe članova korisnika sve veće, jer je populacija sve veća, dok je produkcioni kapacitet šuma isti, a vlasnici šuma upućeni samo na šumsko gospodarstvo. Ostavimo i nastojanje, da se što skorije izgradi osnovni šumski kapital kraj heterogene strukture sadanje konkretne drvne mase, a osobito kraj promjenljivosti potreba glavnoga faktora, naroda. S tim treba računati, da sadanji korisnici zbog siromaštva nisu u stanju doprinositi veće žrtve zbog propusta nadzornih vlasti minulih generacija i zbog lakšega položaja budućih korisnika. A ne bi to bilo ni pravo. Radi se stvarno o dvije vrsti im. općina, tako zvanih aktivnih i pasivnih. Radi se o spasu pasivnih i olakšanju stanja onih ostalih. Naša je prva dužnost spašavati. Po podacima, što ih je Ministarstvo šuma i rudnika primilo od svih i. o., potrebna ie otočkoj, ogulinskoj, slunjskoj, I i II banskoj i đurđevačkoj i. o. kroz duže vremena godišnja pomoć u novcu od 6—7 milijuna dinara, da bi se mogao održati neophodno potreban upravni i čuvarski aparat, odnosno da se za toliku svotu ne smanjuje osnovni šum. kapital, jer redovni prihodi ne dotječu ni za kućne i gospodarske potrebe korisnika. Kako taj novac ne može narod da daje, a ne može se ni na koji dopustiv način i ma kako intenzivnim radom izvući iz objekta i kako se radi o znatnom broju zemljoradničkih domova, potrebno bi bilo da se pode u najmanju ruku tragom nekadanje ugarske vlade, koja je bila na putu da prilično dobro i trajno riješi pitanje subvencije pasivnih i. o. Ona je shvatila tu svoju dužnost kao moralnu i to onda, kad je broj korisnika bio nekoliko puta manji, nego je danas. Na to ima narod pravo. Tu subvenciju ima da daje budžet prihoda Ministarstva šuma i rudnika. To je suština i centralno hitno pitanje sanacije i. o. Drago važno, ali momentano zbog prirode stvari ne baš hitno pitanje je pitanje rekonstitucije i formiranja poremećenog osnovnog šumskog kapitala i s tim u vezi restrinkcija etata, a kao prethodna za to radnja inventarisanje šuma, gdje to nije izvršeno. Treće pitanje je potreba hitne likvidacije dugova. Sa stanjem od 1936 god. iznose ti dugovi preko 66 milijuna dinara. Oni nisu samo posljedica svjetske krize, već posljedica strukturalne krize samih i. o., podržavljenja uprave i povećanja javnih tereta. Ostala su pitanja opće prirode, koja se javljaju u šum. gospodarstvu: smanjivanje javnih dažbina i ličnih izdataka. Javne su dažbine na šume i apsolutno i relativno previsoke (vidi raspravu Ing. A. Perušića : »Porez na naše šume« u ovogod. Šumarskom Listu br. 2 i knjižicu Ing. M. Markića : »O krajiškim imovnim općinama« Zagreb 1937). G. ministar finansija ne dozvoljava mijenjati važeće poresko zakonodavstvo uredbom, koja reguliše jednu specijalnu materiju, ali nije nesklon da briše dužan porez pasivnim imovnim općinama. Smanjivati broj osoblja i njihove plate riješenje je najprostije i nažalost najčešće u praksi. Uporedimo li ova dva gledišta sa olakšicama po projektovanoj uredbi, smatram, da se uredbom neće postići svrha zakonodavca, koja ide za tim, da se te ustanove stvarno i trajno saniraju i da im se stanje stvarno olakša, a pogotovo stanje pasivnih imovnih opština. Osim toga iz teksta uredbe ne vidi se, u čemu se vrši i kakva reorganizacija. Pođimo redom. Čl 4 može da otpadne, jer je logično, da se vraćanjem autonomije i. o. ima predsjedniku dati onaj položaj u administraciji, koji ga pripada kao i u svakoj drugoj autonomnoj ustanovi, jer je to potreban atribut predstavništva i podjela odgovornosti. To je i neposredna kontrola rada po predstavniku vlasnika. 194 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Cl. 11 otpada, jer je to pitanje već redovnim administrativnim putem povoljno riješeno. . Čl. 12 nije sretno stilizovan, jer se u uredbu sa zakonskom snagom ne unose anuelni zakoni. Plaćanje javnih dažbina tereti nerazmjerno čitavu šumsku privredu. Olakšanje plaćanja tih dažbina važno je naročito za pasivne i. o. Ako to olakšanje za sve, a osobito za pasivne i. o. izostane, postavlja se pitanje potrebe donošenja uredbe uopće. U pogledu čl. 13 treba imati na umu, da neplodnih (krševitih) i poljoprivredno neupotrebivih površina (nepristupačnih) nema u tolikoj mjeri, da bi se mogla osjetiti olakšica oslobođenjem od poreza. Proglašenjem mnogih šuma na kršu stalno zaštitnima olakšalo bi se stanje, jer se ne ´bi plaćale ostale javne dažbine. Stav 2 toga člana otpada, jer g. ministar finansija ne pristaje, da se branjevine (zabrane) oslobode od poreza, što bi bila velika olakšica. Dužan općinski prirez (čl. 15) ne mogu pasivne i. o. platiti ni u polovici. Mogućnost naplate druge polovice također je problematična. Čl. 17. Pasivne i. o. nisu u stanju da u roku od 3 godine, a ni ,u dužem roku, otplate dug svome osoblju. Prema tomu dug će ostati i dalje, ako nadzorna vlast ne dozvoli daljnje trošenje osnovne glavnice, a to ona ne smije dozvoljavati, već mora zabranjivati. Čl. 19. Pomoć bana od 3 milijuna pasivnim i. općinama, sve kad bi bila i trajna, ne dostaje ni u polovici, pogotovo ne za 5 godina, jer ni novac ni vrijeme ne odgovara stvarnoj trajnijoj potrebi. Čl. 21. Ne vidim opravdanoga razloga ni velike prednosti finansijske i socijalne prirode u tomu, što će službenici i. o. sticati pravo na ličnu penziju istom poslije 15. god. službe, a ne poslije 10. Čl. 23 je neizvediv, jer nema sankcije. Cijelih selišta gotovo nema, a /i selišta koriste zajednički vrlo mnoge porodice. čl. 24 otpada, jer ne može da usvoji g. ministar finansija. Čl. 25, stav 1 otuđiti će imovne općine još više od naroda i nanijeti će više nioralne štete nego materijalne koristi, jer besplatno podavanje građevnoga drveta siromašnim članovima u slučaju vatre, snijega i vode nije kroz 60 godina ugrožavalo niti će u buduće ugrožavati opstanak i. o. Gosp. ministar finansija ima pravo, kad u svojem pismu tor. 38.671 od 15-XI-1937 preporučuje g. ministru šuma i rudnika, da se ovom prilikom staro i razbacano zakonodavstvo i. o. ujedini, drugim riječima, da se donese novi zakon . imovnim općinama, ali putem uredbe. Kako g. ministar, koji je inače pravoužitnik jedne vrlo siromašne imovne općine, smatra da bi trebalo pristupiti mogućnosti komasacije šumskih kompleksa, teško je shvatljivo. Šumski kompleksi imovnih općina i suviše su komasirani i može se raditi samo o njihovoj boljoj arondaciji sa posjedom susjednih zemljišnih zajednica, držav noga erara, privatnika, a za to je potreban specijalan zakonski propis. Primjedba g. ministra finansija, da bi položaj službenika i. o. trebalo izravnati sa položajem banovinskih službenika, umjestan je, kao što je poželjno i to, da šume barem pasivnih imovnih općina postanu banovinsko vlasništvo i da se s vremenom barem ekonomski koordiniraju sve danas tako rasparčane i raznorodne seljačke šum ske i pašnjačke narodne ustanove (imovne općine, zemljišne zajednice, agrarne šume). Izjednačiti službeni odnos službenika i. o. prema njihovom poslodavcu analogno bano vinskim službenicima jedan je korak k tome cilju. Isto je tako teško razumjeti, kako g. ministar finansija smatra, da »umjesto stalne (?) pomoći (čl. 19) imovne općine treba da smanje izdatke oko paušalnih mjesečnih nagrada i da postignu povoljnije uslove za svoja dugovanja odlaganjem tpla ćanja otplata.« Stalna pomoć bana nekojim i. o. nije predviđena, već samo kroz 195 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 82 <-- 82 --> PDF |
vrijeme od pet godina. Teško je domisliti se, koje su to paušalne mjesečne nagrade, koje bi se mogle smanjiti kod pasivnih i. o., da bi se uštedila svota od po 3 milijuna dinara godišnje, a kroz pet godina. Ne može se ni od čega uštediti, a da to ne bude na štetu samoga gospodarstva. Uporedimo li izneseno naše opće i ovdje za sad brojkama nedokumentovano gledište sa tekstom ured´be, odnosno s onim što ta uredba ima da dade, vidimo samo jednu pozitivnu stranu: narodu se vraća njegovo pravo raspolaganja sa osobljem, dakle nešto što mu je bez određenih zakonskih pretpostavki bilo oduzeto, a čime mu je bila nanesena znatna moralna i još veća materijalna šteta (u pogledu personalnom i raznih kupoprodaja). Devet članaka rješava službeničko pitanje, po svim izgledima na štetu toga osoblja, i ako smatram potrebnim, da se izvrši krajnja, ali razumna štednja u osoblju kako stručnom, tako i čuvarskom. Ništa nije učinjeno za riješenje glavnoga zadatka: zabrane daljnjega trošenja konkretnoga osnovnoga šumskoga kapitala, koji je kod svih i. o. daleko ispod normale; ništa bitno nije učinjeno, da bi se smanjili godišnji izdaci za lične potrebe, javne terete, dugove. Tekst uredbe ne odgovara njezinom naslovu. Ovim povodom dodajem, da na žalost još nismo naučili -da se u našem šumskopolitičkom životu držimo osnovnog principa, a taj je: koordinacija i koncentracija stručnih snaga u cilju racionalizacije i intenzivisanja naše postojeće kulture šuma. Ostavimo na čas po strani probleme o pošumljavanju krševa i goli jet i, probleme o podizanju ekspresnih šuma, zagradivanju bujica, melioraciji suvata i planinskih pašnjaka, unutrašnjoj kolonizaciji i t. d., jer za to treba ogroman kapital u novcu, a uspjesi su više puta problematični. Uzmimo u ruke pomenuti naš primarni zadatak, da sačuvamo narodu šume i državne i nedržavne i na relativnom, a pogotovo na apsolutnom šumskom tlu, kojih preko noći nestaje. To bi imala biti naša dnevna zapovijed! Izbjegnimo stručnoj bruci, da lajici gledaju, kako se n. pr. na unutrašnjim stranama gornjega Velebita satire šuma, jer ne znamo naći srestava za obranu, dok istovremeno imamo dovoljno sredstava da sa znatnim troškom iz fonda za posumljavanje podižemo šume s primorske strane iste planine, te da iz istoga fonda svakako za nekoliko decenija, a možda već i za nekoliko godina pošumljavamo ono, što se danas devastira i to sa neuporedivo većim troškovima, nego bi nas danas stajalo sačuvanje tih šuma, koje su potrebne i u javnom interesu. Ne izgledamo nikako lijepo u očima javnosti, kad bespomoćno gledamo i trpimo satiranje šuma, jer nismo znali da osiguramo sredstva za prvu dužnost dobrog gospodara, t. j . da sačuvamo što imamo, pa kad poslije nekoliko godina sa nekim neshvatljivim zanosom udešavamo »dane za posumljavanje« i sastavljamo »molitvu šume«, a to opet samo zato, jer smo u ovom drugom slučaju znali da osiguramo potrebna novčana sredstva. Dakle, sasvim obrnut red stvari! Zato nam tako i ide. Mi šumarski stručnjaci bolujemo od neke stručne autointoksikacije. Mi hoćemo kao i naš primitivni seljak da imamo na broju što više zemlje, pa ma kako ju obrađivali. Mi hoćemo pod svoju vlast i suvate i planinske pašnjake, sve krševe i golijeti, sav lov na površini čitave države. Mi izlazimo iz naših šuma, kao da smo u njima posvršavali sve poslove i osigurali racionalno gospodarstvo, a toliko ;posla imamo u svojoj vlastitoj kući, jer su nam šume izložene sa svih strana, pa treba da ih branimo svim našim snagama. Istom onda, kad smo ih obranili, treba da ih obrađujemo, da ih rekonstituiramo, da uredimo mnoge očajne branjevine, da sve raspoložive novčane kapitale ulažemo u melioracije odnosno u dizanje produktivnosti i vrijednosti postojećih šuma. Prije prelaza na posumljavanje krševa i golijeti treba da pogledamo na ogromne pašnjake, koji su bili i po svojoj stanišnoj kakvoći i sastojinskoj formaciji prave šume, da ih nastojimo vratiti šumskoj kulturi, a ne da osvajamo nove terene, koje opet nećemo moći da sačuvamo, jer podizanje, kompletiranje, njegovanje i stručno 196 |