DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 55 <-- 55 --> PDF |
sobno. Da se osvrnemo na sve ove varijacije i da ih kritički analiziramo, to bi nas daleko odvelo. Radi toga moramo se ograničiti na to da spomenemo samo još neka imena. Guttenberg razlikuje se od Endresa u pitanju kamatne stope, kojom treba prolongirati medutimne užitke u Faustmannovoj formuli. On kao i Nosse k zastupa mišljenje, da medutimne užitke od proreda treba prolongirati oficijelnim, a ne šumskim kamatnjakom. Naprijed smo citirali Nosse k ov u knjigu: »Wert und Preis des Waldbodens«. U toj knjizi iznosi pisac svoju teoriju računanja vrijednosti šuma, koja se oslanja na subjektivističku teoriju vrijednosti austrijske ekonomske škole Mengera, Wiesnera i Böhm-Bawerka. Nosse k je upravo fanatičan pristaša ove čisto teoretske ekonomske škole, najveći dio svoje knjige ispunjava vatrenom propagandom za ovaj sistem. Pošto smo mi u predašnjim poglavljima opširno raspravljali o ekonomskoj teoriji, nije potrebno da se ponovno vraćamo na ovo pitanje. U pogledu čisto šumarskih problema Nosse k je mnogo skromniji i kraći. On je postavio novu formulu prihodne vrijednosti zemljišta, koja u svom najopćenitijem obliku glasi: x ´1 otu . =X . u b 1. og — 1 .oP1 gdje Be znači prihodnu vrijednost zemljišta, g kamatnjak opasnosti šumskog gospodarstva, b zemljišni kamatnjak, t postotak prirasta skupoće, dok je . novčana vrijednost čistog prihoda od šuma, koji se periodički pojavljuje, a izračunan je prema sadanjim troškovima. Nossek u je uspjelo da do krajnje mogućnosti komplicira Faustmannovu formulu, koju i on uzima kao polaznu tačku svojih istraživanja. Svi ti kamatnjaci, koje on uvodi u šumarske račune u stvari su nepoznanice, kojima ne možemo odrediti numeričku veličinu, a da ne pribjegavamo suviše smjelim hipotezama. Interesantno je, da se Nosse k uopće ne bavi problemima šumske statike, ne daje nikakvog konkretnog odgovora, kada se ima šuma sjeći, postavlja se na vrlo komotno stanovište, da šumoposjednici već znaju, kada treba da sijeku šumu, zato su u zadnjim decenijima svi prešli na ophodnje, koje se kreću između 80 i 120 godina. Duljina ophodnje ovisi o cijeni drva i konkretnim zahtjevima drvnog tržišta (str. 286). Od ostalih protivnika Brt trebalo bi spomenuti Austrijanca S c h i f f e 1 a, koji se slaže sa Glasero m u zahtjevu, da šumski kamatnjak treba deducirati iz konkretnog gospodarstva. I on odbija tezu o karakteristikom kamatnjaku, a u savezu s time odbija i metodu kontrole prirasta vrijednosti sastojine pomoću postotka zrelosti. U najnovije vrijeme vrlo se često spominje profesor Ostwal d iz Rige, koji je postavio zahtjev, da je cilj šumskog gospodarstva polučenje najveće moguće šumske rente, koju odbacuje gospodarstvena jedinica. Prema tome mogli bismo ga ubrajati među pristaše Wrt, ali se Ostwal d nalazi u isto vrijeme i pod utjecajem Brt, jer šumska renta za njega nije jednostavna, diferencija između prihoda i izdataka, već ju izračunava na temelju tekućeg prirasta sastojina. On smatra, da je tekući prirast sastojine jedini ispravni izraz šumske rente. 169 |