DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 26     <-- 26 -->        PDF

šumskom kamatnjaku. Međutim ako se pokaže, da je tekući prirast vrijednosti,
što ga prikazuje postotak zrelosti, spao ispod razine šumskog
kamatnjaka i to trajno, onda to znači, da se odnosni kapitali ne mogu
više ukamaćivati uz traženi šumski postotak, produkciju treba prekinuti,
to jest sastojinu treba posjeći.


Na temelju ove osnovne i polazne ideje konstruirane su razne formule:
Presslerova, Heyerova, Kraftova, Judeichova itd. Endre s sam
nije konstruirao formulu postotka zrelosti, jer je uvidio relativno slabu
važnost ovog načina kontrole gospodarstva. On je u svojoj kritici (udžbenik,
str. 247) upozorio, da je ova kontrola samo jednostrana. Ona nam
naime omogućuje odgovor na pitanje, kada treba šumu pod zadanim
prilikama sjeći, a ne daje nam odgovora na pitanje, kako treba organizovati
i udesiti šumsko gospodarstvo, da ono bude što rentabilnije. En tire
s ističe, da pravi uspjeh šumskog gospodarstva prikazuje samo
visina zemljišne rente ili prihodna vrijednost zemljišta.


Time smatram, da sam barem u najkraćim potezima prikazao
opseg teorije najveće zemljišne čiste rente i područje njezine praktične
primjene. Držim, da će svakom čitaocu upasti u oči njezina univerzalnost
i jedinstvenost unutarnjih načela. Nema nijednog pitanja iz područja
nauke o računanju vrijednosti šuma i šumske statike, na koje ne bismo
mogli dati precizni odgovor u duhu i na temelju načela ove teorije. Ona
je dala šumskom gospodarstvu sredstvo, pomoću kojega ne samo da se
može izračunati vrijednost šume i njezinih sustavnih dijelova, već nam
on pruža i matematski precizne kriterije u pogledu rentabilitcta šumskog
gospodarstva.


Odavna su šumari gojili želju da nadu ovakav precizni kriterij, pomoću
kojeg bi mogli sa više uspjeha određivati potrebne gospodarske
mjere, nego što im je moguće na temelju neposrednih opažanja u šumi.
Pressler, Hey er i Endres oživotvorili su taj cilj u mnogo većoj
mjeri, nego što su se mogli nadati nekadanji šumari. Oni su šumskom
gospodarstvu i radu u šumi počeli diktirati novi, brži tempo, uvuklii su
ga u vrtlog kapitalističkog zbivanja 19. i 20. stoljeća. Možda je baš instinktivni
otpor staroga spram novoga bio primarni razlog ogorčenoj
opoziciji, koju su izazvale njihove ideje u krugovima šumara. Presslerovi
predloži bili su godine 1867. glatko odbijeni od strane staleške skupštine
njemačkih šumara. Međutim ova prva pobjeda zastupnika i branilaca
tradicije bila je gotovo i posljednja.


Teorija najveće zemljišne čiste rente postavila je pitanje, da li se
sredstva uložena u šumsku produkciju racijonalno iskorišćuju, pa je odmah
i odgovorila, da to nije slučaj, jer se šume uzgajaju u predugačkim
ophodnjama. P r e s s 1 e r je izbacio krilaticu »faule Gesellen«, pod kojima
je razumijevao prastara stabla i čitave sastojine, koje slabo prirašćuju,
bilo u pogledu masa bilo pak u pogledu kvalitete, a ipak se
ostavljaju šumi i dopušta se, da okupiraju šumsko tlo, koje bi, da njih
nije, moglo stvarati nove, vrednije sastojine. Zahtjev, da se šumska
produkcijona sredstva imaju intenzivnije i racijonalnije iskorišćavati,
glavni je šumsko-politički sadržaj teorije najveće zemljišne čiste rente.


Ako u nekom selu postoji samo jedan bunar, kojim se služe svi
žitelji, to će se — vjerojatno — često puta pojaviti pomanjkanje vode.
Ova vodena kriza neće se moći riješiti tako, da se voda crpi iz bunara
samo svaki drugi dan — tako bi to pitanje rješavali u Abderiji — već će


140