DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Citirane ekonomsko-teoretske teze Endresov e predstavljaju ekonomsko-teoretski skelet Endresovo g naučnog sistema. One su baza, na kojoj je sagrađena teorija najveće zemljišne čiste rente. Ovu teoriju ne možemo logički shvatiti i razumjeti, ako ne uzmemo u obzir pretpostavke, na kojima je svjesno ili polusvjesno izgrađena. Međutim moram na ovom mjestu naročito istaknuti, da nam se sa gledišta ove ekonomsko-teoretske konstrukcije otvaraju neobično široke perspektive, koje nam ulijevaju nade, da ćemo moći riješiti čitav niz konkretnih ekonomskih problema i zadaća. Treba samo da usvojimo gledište, koje je zastupao E n d r e s, pa da prosudimo konsekvencije, koje otuda izlaze. Naravno, posve je drugo pitanje, da li su Endresove premise ispravne i da li mogu odoljeti objektivnoj kritici. To pitanje raspravit ćemo zasebno. U prvom redu uzmimo, da svaki kapital — ili barem većina njih, a među njima i šumski kapital — ima svoj karakteristični kamatnjak. Kad je kamatna stopa nepromjenljiva veličina, onda promjene kamatne stope ne mogu služiti kao indikator rentabiliteta. Obično kažemo, da je neki kapital to rentabilniji, što je veća kamatna stopa, kojom se ukamaćuje. Ovo gledište moramo odbaciti i zaboraviti, kada se bavimo Endresovo m naukom, gdje je kamatna stopa fiksna veličina. Međutim ovo ne znači, da smo time izgubili svako sredstvo za prosuđivanje rentabiliteta kapitala. Količina ili vrijednost kamata može se mijenjati, ali se u istom omjeru mijenja i vrijednost kapitala, tako da omjer između ovih dviju vrijednosti ostaje nepromijenjen. Jasno je, da je uspjeh kapitalističkog gospodarstva to povoljniji, što veću vrijednost imaju prihodi od tog kapitala. Ako se povećava vrijednost prihoda, to se u istom omjeru povećava i vrijednost kapitala. Prema tome kao indikator rentabilnosti dotično uspješnosti kapitalističkog gospodarstva može da posluži ili veličina vrijednosti sume kamata ili pak veličina vrijednosti samog kapitala. S teoretskog gledišta oba ova faktora u jednakoj su mjeri sposobna da budu indikatori rentabiliteta, ali je E n d r e s ipak odlučio da kao indikator rentabiliteta za šumsko gospodarstvo odabere vrijednost kapitala, to jest vrijednost šumskog tla. Oscilacije prihodne vrijednosti šumskog tla služe kao indikator za prosuđivanje rentabilnosti šumskog gospodarstva. Cilj je toga gospodarstva polučenje maksimalno moguće prihodne vrijednosti zemljišta. Kad je izračunao prihodnu vrijednost zemljišta, onda E n d r e s izračunava godišnji iznos rente tako, da tu vrijednost pomnoži sa stalnim i nepromjenljivim faktorom 0,op. (sa šumskim kamatnjakom). Visina ove rente je zadnji indikator rentabilnosti šumskog gospodarstva, a matematički izraz mu je: B.O.op. Otuda i dolazi naziv ovog ekonomsko-šumarskog smjera: »Gospodarstvo najveće zemljišne čiste rente (B.O.op.).« Pošto je u ovom izrazu u stvari promjenljiv samo faktor »ß«, to je samo on indikator rentabiliteta, pa bismo sa istim pravom ovaj gospodarski smjer mogli da nazovemo: »Gospodarstvo najveće prihodne vrijednosti zemljišta«. Kod izbora indikatora rentabilnosti mjerodavna je bila okolnost, da je Endres vjerovao, da je šumski kapital (B) manje izvrgnut trenutačnim piomjenama, pa zato u svako doba vjernije prikazuje poprečni rentabiiitet gospodarstva. Masa kapitala je tako reći ustrajnija, ne mijenja se 129 |