DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1938 str. 10 <-- 10 --> PDF |
a ne mogu biti životne namirnice (Genussmittel). Takova naziranja zastupali su svi predstavnici austrijske ekonomske škole, pa je stoga jasno, otkuda ih je Endre s crpio. U gornjem citatu on nam daje i naputak, kako se ima određivati vrijednost šumskog tla: naime kapitaliziranjem zemljišne rente. Međutim na ovo pitanje kasnije ćemo se osvrnuti. Dalje veli Endres : »Die in einem forstlichen Betrieb angelegten Kapitalien sollen durch den Ertrag verzinst werden. Die Frage ist daher, auf welchem Zinsfuss der Waldbesitzer seinen Betrieb einstellen kann, und ferner mit welchem Zinsfuss er die erwirtschaftete jährliche oder periodische Bodenrente kapitalisieren darf, um den Tauschwert oder Vermögenswert seines Waldgrundstückes zu berechnen? Der für diese Zwecke in der forstlichen Werts- und Rentabilitätsrechnung unterstelle und geforderte Zinsfuss heisst der forstliche Zinsfuss.« (Udžbenik str. 11). Nadalje veli: »Der forstliche Zinsfuss ist niedriger als der landesübliche «. (Udžbenik str. 27). Ovaj citat upućuje nas u prvom redu u to, kako je velika i svestrana važnost šumskog kamatnjaka t. j . postotnog omjera između vrijednosti kapitala i vrijednosti njegovih prihoda. Šumski kamatnjak pokazuje se kao neke vrste centralna pojava nauke o računanju vrijednosti šuma. Osim toga nam zadnji citat otkriva, da šumski kamatnjak nije neki povoljno izabrani kamatnjak, već da je on niži od oficijelnog kamatnjaka, uz koji se ukamaćuju sigurno uloženi vrijednosni papiri i novac. Slijedeći citati pokazat će nam i ostala svojstva šumskog kamatnjaka. U istom udžbeniku (na str. 86) veli naime Endres : »sei nur noch betont, dass es überhaupt keinen Wert in der heutigen Volkswirtschaft gibt, der vom Zinsfuss nicht direkt oder indirekt abhängig wäre.« Pa opet dalje: »Auch die Bodenwirtschaft steht unter der Herrschaft ihre s Zinsfusses«. U polemici s Offenbergom 1 kaže Endres: »Weiss der Verfasser nicht, dass die nothorische Überzahlung der meisten landwirtschaftlichen Grundstücke und Güter in Wirklichkeit nichts anderes bedeutet als die Unterstellung eines niedrigen Kapitalisierungszinsfusses.« Iz gornjih citata možemo razabrati, da je Endre s vjerovao, da svaka grana privrede ukamaćuje svoje kapitale sa nekim kamatnjakom, koji je karakterističan za dotičnu privrednu granu. Prema tome je matematski omjer između vrijednosti kapitala i vrijednosti kamata kod svake pojedine vrste kapitala neka stalna veličina, koja je karakteristična za dotičnu vrst kapitala. Svaka vrst kapitala ima svoj karakteristični kamatnjak ili, kako se Endre s izražava, svaki kapital podređen je vladavini (zakonima) svog kamatnjaka. Teza o karakterističnim kamatnjacima najvažnija je osnova E n d r e s o v o g naučnog sistema. Na žalost ju nije on nigdje iscrpivo i općenito obradio i rastumačio, pa smo prisiljeni da tek posrednim načinom ustanovimo jednu od najdubljih osnovica, na kojima je gradio svoj naučno-teoretski sistem. Tome je razlog već spomenuta Endres - ova averzija spram apstraktnog ekonomskog raspravljanja. Međutim mnoge njegove teze i zaključke apsolutno je nemoguće shvatiti i razumjeti, ako 1 Zentralblatt für das gesamte Forstwesen 1913, str. 328. 124 |