DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 52 <-- 52 --> PDF |
u. smije da napusti, dok se za njih ne odgoje mladi. »Naša je dužnost da stvorene institucije sačuvamo budućoj generaciji, a ona neka gradi dalje« znao je govoriti. Nažalost organizam njegov — i ako se godinama opirao >— nije mogao da podnese sve te napore. Ljuta boljetica prerano gaskršila. Svi´,.koji su ga poznavali, duboko žale preranu njegovu smrt. Nek a je slav a profesor u Pavl u Horvatit i trajn a spome n međ u šumarim a ! Dr. N. N. t DIREKTOR ING. BOGDAN BABIĆ. Sve drugove, kolege i prijatelje ne malo je iznenadila vijest, da je neumoljiva smrt, 10. januara o. g. otela iz šumarske sredine ing. Bogdana Babica, direktora direkcije šuma u Sarajevu. Dana 17. XII. 1937., a za vrijeme kad je vršio svoju dužnost pri inspekciji jedne šumske uprave, dogodila se njemu i šefu dotične uprave teška nesreća. Izgubili su moć kočenja i upravljanja vagonetom na šumskoj kotutrači, te su u najvećoj brzini iskočili iz tračnica. Tom je prilikom pokojnik zadobio teške povrede, što mu je eto konačno bilo i uzrokom smrti. U najljepšoj stvaralačkoj dobi, . 53. godini života,, kad je najviše mogao da posluži svojim vanredno solidnim znanjem i rijetko bogatom praksom, neumitan usud prekinuo je tok njegovog svestranog rada. Pokojnik je rođen u Banjoj Luci dne 15. februara 1885. "Ondje je svršio i osnovnu školu i realku. Po svršenoj srednjoj školi odlazi na Visoku školu za kulturu tla u Beč,, pa ga već početkom 1910. godine vidimo kao mladog praktikanta kod odjeljka za uređivanje šuma pri Šumarskom odsjeku zemaljske vlade u Sarajevu. U početku 1912. godine dolazi kao asistent k Šumskoj upravi u Ilidžama, da malo iza toga u istoj godini bude imenovan za vršioca dužnosti šefa šumske uprave u Vozući I ako mlad i godinama i stručnom praksom, dobiva taj. položaj kao ambiciozan i sposoban šumar, gdje realizuje dugoročni ugovor bivše »Krivaje«, a osim toga iskorištava šume u vlastitoj režiji. Kao svjestan srpski nacionalista pada odmah po objavi svjetskoga rata pod sumnju, postaje »politički nepouzdan«, pa ga u avgustu 1914. godine suspenduju sa dužnosti i bace pozivaju na dužnost, da ga odmah zatim liše čina rezervnog oficira i da ga kao narednika otpreme na ratište. Konačno uviđaju mjerodavni, da bi u svojoj struci mogao da učini mnogo više nego na ratištu, povraćaju -ga nazad i u početku 1916. god. postavljaju ga za šefa šumske uprave Ugar — Turbe, gdje ostaje sve do dana oslobođenja. Tad napušta državnu službu i preuzima vodstvo jednoga od najvećih naših šumskoindustrijskih preduzeća (»Ugar« u Turbetu). Na tom položaju ostaje do konca 1926. god., a već god. 1927. vraća se nazad u državnu službu i to k Direkciji šuma u Sarajevu, da 1931. godine preuzme dužnost njenoga direktora. Tu je sa prekidom od jedne godine, koju je proveo kao šef odsjeka za šumarstvo pri drinskoj banovini, ostao do svoje smrti. Pokojnik je osim u svojoj struci djelovao sa velikim uspjehom i na svagdje mu je pružalo vodeća mjesta, gdje je on potpuno i u cijelosti opravdao taj: izbor. Kao činovnik i direktor bio je taktičan do krajnosti i pun luglađenosti. Bio je pravedan starješina, dobar drug i pun poštovanja prema starijima. U radu je bio tačan i energičan, pun inicijative i organizatorskoga duha, a stručno odlično spreman, što- se najbolje vidi po tome, da-on — srazmerno mlad čovjek — preuzima 1919. godine vodstvo firme »Ugar« d. d. i dTŽi ga s uspjehom 7 godina. Isto je tako kasnije vodio 98 |