DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 46 <-- 46 --> PDF |
premda bukva u slabijim sastojinama nadvisuje i smreku. Jela oazno pridolazi među bukvom, kako sa starijim tako i sa mlađim stablima, koja su se uspješno do sada probijala u potpunom sklopu bukve. Pančićki odgovara etaža smreke (dakle između 1.300 i 1.500 met.) i to u dijelovima terena žljebastog oblika s naročito jakim padom,, koja staništa nose narodno ime »strugovi«. Flora sastojina pančićke navedena je obilno, premda će biti potrebno vidjeti, da li nema još primjeraka, koji nisu obuhvaćeni vremenskim istraživanjima autora. Potpunu floru mogu sakupiti tokom cijele godine šumari praktičari, na čijim područjima pančićka pridolazi. U poglavlju o opisu pančićke opisi su upotpunjeni već navedenim slikama, dok su dendrometrijski podaci ograničeni na pokusnu plohu u sastojini Stolac, o kojoj je podatke priopćio A. K â r o 1 y (»Šumarski list« 1921. god. pod naslovom »Ima li Picea omorica Panč. šumarsko-gospodarsku važnost«), gdje su priopćeni i podaci analize jednog stabla. Dobro je autor učinio, što je priopćio i svoje podatke za vrlo lijepu sastojinu Štula, koja ovako izgleda: starost oko 40 god., srednja visina 13 met., srednji prsni promjer 8,31 cm, broj stabala po ha 16.000, a drvna masa 40O m3 po hektaru. Podatke o češerima, sjemenu i sjetvi preuzeo je Ing. Tregubov od prof. F. Holl-a (Zapfen, Samen und Keimlinge der Omorika-Fichte, Forstlich-Naturwissenschaftliehe Zeitschrift 1893.). U opisu masiva Stolac (treći dio radnje) autor se naročito zadržao na »šumarskom « otkriću pančićke, koje se desilo 1.883. god. prigodom eksploatacije šume Stolac po drvarskom trgovcu Aleksi Popoviću (što je svakako dosta interesantno, jer izvoz drveta iz ove šume nije ni malo lagan, budući da dobroj strani blizine Drine drži protutežu velika visinska razlika i vrletnost silaza k Drini). Kod sastojine Štula postavlja pitanje njenog podizanja i pita se, da li nije posječena zajedno sa Stolcem. Prema prenesenom pripovijedanju jednog očevidca, danas već mrtvog, pred pedesetak godina na mjestu današnje sastojine bila je golina, preko koje je isti kao pogonič tjerao u lovu divljač. Zanimivo je, da Kâroly (koji je kao šumarski referent kod tadanje kotarske oblasti službovao 6 god. i to od 1900. do 1906.) ne spominje ovu sastojinu. Sastojina pančićke na Gostuju naročito je pogodna za turiste, jer joj je prilaz lagan, a od Višegrada je udaljena svega 4 sata, tako da se tokom istog dana može doći iz Višegrada na Gostilj i natrag. U zaključku radnje autor izjavljuje, da bi se pančićka mogla upotrijebiti za pošumljavanje strmih strana (strugova), sjevernih, slabo rasvijetljenih ekspozicija, na kojima može tlo biti trajno svježe. Autor predmnijeva da bi pančićka na takvim staništima vrlo dobro došla i iskorišćujući difuzno svjetlo producirala dobro drvo, a dobro bi vezala tlo. Od slika naročito ističem onu, koja prikazuje 100-godišnjc pančićke na Stolcu, jer je vrlo efektna, ma da će šumara možda više zanimati ona, koja prikazuje sastojinu na Štuli. 2. Svetislav Plavšić: Staništa Pančićeve omorike na levoj obali Drin e (u »Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini« za god, 1936., drugi svezak, cijena 30 din.). G. Plavšić uz prilog pregledne karte opisao je nalazišta Pančićeve omorike u šumama Vranovina, Bijele Stijene, *Panjak, Pliština, Rogopek, Tisovljak, Grad, Crvene Stijene, Borov Vrt, Crni Vrh, Mećavni dol i Strugovi, a koje se šume nalaze u Rogatičkom, Vlaseničkom i Srebrničkom srezu. U prvom redu autor utvrđuje ograničenost pančićke na dva distrikta: jedan između Višegrada i Srebrnice, a drugi oko Foče. Zatim postavlja zadaću budućih ispitivanja: »prvo, da pronađe sva dosada nepoznata omorikova staništa; drugo, da ona poznata tačno utvrdi i označi pravim imenom; treće, da kontroliše izvještaje dosa 92 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 47 <-- 47 --> PDF |
danjih ispitivača ovih krajeva, jer nije nemoguće da neka dosada u literaturi spomenuta staništa i nemaju omorike.« Između prvih šest staništa, dosad neevidentiranih, svakako je najzanimivije ono pod brdom Tisovljakom u vlaseničkom srezu, koje autor ovako opisuje: »Samo brdo ima n. m. v. 1222, s. š. 44° 4.6´ i i. d. 35° 45.8´. Sudeći po njegovom nazivu, ovdje je nekada rasla tisa i zbilja ima ljudi u ovom kraju koji pamte kada je njen zadnji komad posječen. Danas pak čitavo je brdo pokriveno ´bukovom šumom. Na prva stabla omorike naišao sam kada sam se spustio oko 300 m. niz sevcrni obronak brda. Omorikina šuma iprotegla se je tu oko 1 km. u pravcu od zapada ka istoku, a oko 300 m. od severa ka jugu, i čini jedan pojas četinara koji se je poput klina zabio u bukovu šumu. Ona je sastavljena iz 75% Picea omorica, 25% Picea excelsa, Abies alba, Fagus silvatica i Acer pseudoplatanus. Broj omorikovih stabala na tom prostoru cenim na preko 300, visina njenih stabala penje se i do 55 m, dok je prečnik jednog od najvećih stabala iznosio 65 cm. u prsnoj visini. Tako visoka i debela omorikina stabla nisam još našao ni na jednom omorikovom staništu, pa ni na Stocu, tom najvećem i najpoznatijem njenom staništu. Radi se zapravo o prašumi Pančićeve omorike, jer mnogobrojna njezina stabla oborena vihorom, ležala su uzduž i popreko na tlu i trunula. Mnoga opet njena stabla stradala su od seljaka iz susednog sela Višnjice, koji naročito traže njeno drvo, jer da ono ima jak zvuk, pa je zgodno za gradnju kačica. Podmladak omorike tu je neobično bogat, kao ni na jednom drugom staništu. Važno je i to, da se ovo stanište nalazi u srezu Vlaseničkom, koji srez nije do sada uopšte dolazio u obzir kada. je .u pitanju rasprostiranje omorike. U isti čas ono pretstavlja i najseverniju tačku do koje je Pančićeva omorika doprla prema severu (s. š. 44° 4.6´). Jer na Sušici (Tovarnici) Planini, koja je do sada po Wettsteinu smatrana njenom najsevernijom tačkom (s: š. 44° .), kako ćemo videti, i ne raste Pančićeva omorika. Po mom mišljenju ostaće omorikino stanište pod Tisovljakom i ubuduće njena najsevernija tačka, jer svo moje ispitivanje gorskog venca severno-zapadno odatke, u smeru ka Vlasenici, ostalo je bez uspeha, omorike nigde nije bilo.« Druga skupina sadrži već zabilježena staništa i to u prvom redu po Wettstein-u,. koji je ovim krajem proputovao 1890. god. i opisao ih pod imenom Crvene Stijene, dok S. Plavšić razlikuje same Crvene Stijene, pak Qrad, Borov vrt Mećavni dol i Crni Vrh. U opisu nalazišta Strugovi, severno od sela Luke u srezu Srebreničkom, ne dijeli Plavšić mišljenje prof. Dordevića (»Picea omorica Panč. i njezina nalazišta«, Šumarski List br. 1. 1935. god.) o postanku ove sastojine, kojega prof. Đorđević vidi u prirodnoj sjetvi hipotetskih stabala na Borovačkoj Ravni, već drži, da je to staro stanište pančićke pomlađeno nakon požara, koji je izvršio zadaću sječe. Autor na temelju svojih ophoda veli, da treba brisati daljnja Wettstein-ova nalazišta Siemač, Tovarnica (odnosno pravog naziva Sušica) i Ljutica-planina. I ako je vjerojatna autorova tvrdnja, naročito za Sušicu, da je ovdje zbog južnih i zapadnih ekspozicija nije ni bilo, možemo dopustiti mogućnost, da je je prije skoro 50 god. i bilo,, te da je isječena ne ostavivši iza sebe podmlatka ili barem da ovaj nije lako uočljiv. Sličnih slučajeva ima u srezu Višegradskom, o čemu ću naknadno izvijestiti baš sa zadaćom da ostanu ova nalazišta za kasnije opisana. Radnja se završuje sa tablicom flore na staništima pančićke Tisovljak, Grad, Borov Vrt i Crni Vrh, medu kojom ima biljaka, koje do sada nisu zabilježene kao elemenat omorikine formacije (kao Ulmus montana, Tilia cordoba, Fraxinus excelsior, Ribes sp., zatim razno cvijetno bilje, paprati, lišajevi, mahovine i gljive). Na Tisovljaku flora je sakupljena u listopadu 1936,, a na ostalima u julu 1932., dakle u jedno određeno vrijeme. Stoga je cvijetnog bilja na Tisovljaku dosta malo, i ako su se tamo očitovale baš gljive i mahovina. Radnji je dodan sadržaj na engleskom jeziku. Ing. Oskar Piškorić. 93 |