DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 4 <-- 4 --> PDF |
formiran) šumski kapital u dobnim razredima, uvećavaju se troškovi gospodarenja, uprave i čuvanja. Zato zakon čuva integritet šuma bez razlike vlasništva. Općinske, seoske i plemenske šume ne mogu se dijeliti, jer bi se to protivilo njihovoj svrsi! i prirodi, a s druge strane parcelisanje i atomiziranje kolektivnih šuma i prelaz u individualno vlasništvo ima često za posljedicu neracionalno gospodarenje i konačno propast šume. Pitanje diobe ostalih komunalnih šuma regulišu specijalni zakoni, od kojih neki dozvoljavaju diobu na manja privredna tijela, a neki i u individualno vlasništvo (izuzetno), kad se radi o parcelaciji šumskog zemljišta, da se udovolji neotklonivoj životnoj potrebi korisnika šuma na poljoprivrednom zemljištu. Privatna lica mogu dijeliti svoje šume, ali po dozvoli vlasti. Od ukupne šumske površine (u približnom iznosu od 7,500.000 hektara ili 31-5% od čitave površine) ima u Jugoslaviji privatnog šumskog posjeda 2,265.626 ha ili, 9.4%! od ukupne površine naše države. § 106 našega zakona o šumama (z. š.) od 21. XII. 1929. g. u stavu 3 propisuje: »Šume i šumska zemljišta privatnih lica mogu se dijeliti samo dozvolom vlasti. Tu dozvolu daje za šume do 500 ha Ban, a za veće površine Ministar šuma i rudnika. Dozvola se neće uskratiti, ako ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi, u slučaju diobe, došla u opasnost trajnost šumskog gospodarstva.« § 149 istoga zakona propisuje: »Ko bez dozvole nadležne vlasti vrši deobu šuma i šumskoga zemljišta, kazniće se novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara, a sam akt deobe ima se poništiti i dovesti u predašnje stanje, ukoliko se time ne vređaju stečena prava trećih lica.« Kako je regulisano pitanje diobe u drugim nekim zemljama, u kojima nema dovoljno šuma i gdje državna šumska politika treba strogo da pazi na očuvanje postojećih šuma odnosno nastoji da proširi areal svojih šuma? U Francuskoj2 se dioba šuma vrši kao i dioba ostalih nekretnina (najčešće povodom nasljedstva). U Njemačkoj3 se u nekim krajevima dijele slobodno privatne šume, a u nekima je dioba ograničena. U potonjem se slučaju nastoji, da se atomiziranje malog privatnog šumskog posjeda ograniči zbog nemogućnosti vođenja valjanog šum. gospodarstva, i to tamo gdje nasljedno pravo daje dovoljnu zaštitu protiv prevelikoga atomiziranja malog privatnog šumskog posjeda. Ograničavanje stvarno ne otežava diobu: 1) ako su ispunjeni zakonski uslovi, 2) ako je zemljište trajno bolje upotrebivo za višu kulturu, 3) ako kompleks nije podesan za pravilno šumsko gospodarstvo, 4) ako su kompleksi, koji se dijele (cijepaju) podesni za šumsko gospodarstvo, 5) ako nisu u pitanju javni interesi (na pr. u pokrajini Schwarzburg-Sonderhausen dozvoljava se dioba, ako se diobi ne protive zemaljsko-kulturni interesi, a u pokrajini Schwarzburg 2 Charles Guyot : Cours de droit forestier, Paris, 1909—1910, Tome II, ipage 811. 3 H. Weber . Handbuch der Forstwissenschaft, Tübingen 1927, str. 397 do 401. Dr. M. Endres : Forstpolitik II Auflage, Berlin, 1922, str. 327. Dr. H. Weber : Forstwirtschaft-Politik, 1926, Neudamm, str. 235 i dalje. 2 |