DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 74 <-- 74 --> PDF |
niçima.« Pokojni Jovanovac odgovori mu: »Žalosno je, da se u kabinetu ministra ne poznaju ni najstariji činovnici minstarstva, ali izvolite reći gospodinu ministru, da je ovdje bio Antun Jovanovac, inspektor ministarstva, koji je smatrao za svoju zvaničnu dužnost, da mu se prilikom polaska u penziju odjavi«. Okrene se i ode. Akoprem je već od mladih dana namjeravao da si osnuje obiteljsko ognjište, ipak je umro neoženjen. Bio je čovjek skromnih potreba, ekonomičan, štedljiv, vodeći računa o svakom i najmanjem izdatku, a ipak nije-bio škrt. Volio je život i životne radosti i da se katkada, od vremena na vrijeme, nađe u ugodnom i veselom društvu prijatelja i znanaca, ali je uvijek bio umjeren. Radi svoje vanredne čestitosti, otvorenosti i čvrstoga karaktera uživao je puno i iskreno poštovanje svojih kolega i prijatelja kao i svih ljudi, koji su ga dobro poznavali. . Ing. Antun Jovanovac rodio se 8. oktobra 1878. god. u Zemunu. Osnovnu školu polazio je u Zemunu i Zagrebu, kamo mu je otac kao sudski kane. činovnik bio premješten. Srednju školu polazio je u Srem. Mitrovici i u Zemunu, gdje je i maturirao god. 1897. Šumarske nauke svršio ie u Beču na visokoj školi za kulturu tla god. 1900. Odmah zatim (31. augusta 1900. god.) postavljen je za šumarskog vježbenika kod šumarskog odsjeka bivše Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu. Jedva što je nastupio službu, šalju ga na izmjeru nekih bujičnih područja u okolici Srba u Lici, za koje su se imali da sastave uredajni projekti. Slijedećih godina radio je na izvođenju bujično-uredajnih radova kod Srba i Zrmanje, a zatim kod Bešlinca i Zirovca. Premda se je na izvođenju tih radova pokazao kao vrlo vrstan i savjestan radnik, ipak je sam zamolio, da bude uposlen u specifičnim šumarskim poslovima, te je godine 1904. premješten kotarskoj oblasti u Sv. Ivanu Zelini kao zamjenik bolesnoga kotar, šumarskog referenta. Upućen sam na sebe i na svoje znanje, vrlo je marljivo proučavao sve zakone, normativne naredbe i riješenja, koja su bila u kojojgod vezi sa nadzorom, upravom i gospodarenjem šuma uopće, a napose onih, koje su bile pod javnim nadzorom. Mora se reći, da je u tom pravcu s vremenom stekao vanredno temeljito i opsežno znanje, možda opsežnije nego ikoji njegov stručni drug, a što je još važnije, sve je te zakonske odredbe i praktično i u punom smislu riječi valjano provodio u službi. Jedno vrijeme službovao je kod županije u Zagrebu, a zatim je g. 1905. zamjenjivao kotar, šumarskog referenta u Kutini. Položivši 1905. god. ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva bio je god. 1906. premješten za šumarskog referenta kotarske oblasti u Čabru. Slijedeće godine premješten je u istom svojstvu u Karlovac, a godine 1908. u Fužine. Ondje u brdskim šumama Goskoga kotara, vodeći uzorno redovite svoje poslove oko uprave i gospodarenja sa područnim šumama, izrađivao je i privredne planove za šume ondješnjih zemljišnih zajednica. Ovi njegovi radovi bili su u ono vrijeme najbolji elaborati te vrsti, te su svakome mogli da posluže kao uzor dobro promišljenog i proučenog, točno i savjesno obrazloženog i izrađenog privrednog plana. Kako je njegovo službeno područje sezalo sve do mora, obuhvaćajući i znatne površine krša, to je mnogo radio i na pošumljavanju primorskoga krša i golijeti i to sa velikim uspjehom. Bio je ponosan na taj rad, te ie i u kasnije vrijeme, kadgod je mogao, pa i kad je već bio u penziji, vrlo rado zalazio u taj kraj, da si pogleda napredovanje tih svojih kultura. Uz unapređenje za šumarskog nadzornika premješten je iz Fužina 1913. god. u šumarski odsjek Kr. hrvat.-slav.-dalm. zemaljske vlade u Zagrebu, gdje je kao iskusan, savjestan i valjan činovnik radio najviše na taksacionim poslovima, a napose na ispitivanju i kontrolisanju gospodarstvenih osnova i programa. i~.cn 692 |