DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 53 <-- 53 --> PDF |
je »p o s e d n i k« šume po našem zakonu o šumama od 21 XII 1929 isti pojam kao i »vlasn i k« šume, dakle posednik u smislu upotrebe u običnom govoru. Samo na taj način u tumačenju pojedinih odredaba zakona nauka i te-kst zakona ne dolaze u koliziju, koja je u suprotnom slučaju svakako neizbežna. Do eventualne buduće ispravke zakonskog teksta zakonodavnim putem, po našem mišljenju de lege lata, drugog izlaza nema. Résumé. L´auteur expose ses vues a l´égard de l´emploi promiscuitif des termes »possesseur-1 et „propriétaire" dans notre Loi forestiere. Ing. NIKOLA STIVJČEVIĆ (ZAGREB): PREGLED ŠUMSKE VEGETACIJE U HRVATSKO] (APERÇU DE LA VÉGÉTATION SYLVESTRE EN CROATIE) U ovogodišnjem Šum. Listu izašla je pod gornjim naslovom na strani 337 rasprava (kao prethodni izvještaj) g. Dr. Iv e Horvatai z Zagreba. Autor govori tu o šumskoj vegetaciji Hrvatske i dijeli je na skupine sa sasvim novog stanovišta. Taj je članak radi toga vrlo interesantan, jer bi se mogao smatrati kao daljnji razvoj ideja, što ih je u njem. literaturi M a y r pokrenuo u svom epohalnom djelu »Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage.« Nije mi namjera napisati kritiku same rasprave u cijelosti, jer nemam dovoljno iskustva, pošto poznajem našu šumsku floru samo parcijalno t. j . iz predjela, gdje sam aktivno službovao. No u samoj raspravi palo mi je u oči, da autor nigdje i nijednom riječi ne spominje vrstu taxus baccata, koja kod nas dolazi na posebnim staništima od prirode i to u kraškim područjima. Poznam jedno stanovište, koje je karakteristično i po mjestu nalaza i po nadmorskoj visini, na kojoj dolazi. U gorskom lancu Velebita ima tisovine rasijane po kamenjarima u visini od 1.000 do 1.400 metara n. m., i to mahom na grebenima. Tako mi je dobro poznato nalazište tise iznad »Šarića duplja« u blizini lugarske kuće šumske uprave u Gospiću, a iznad sela Rizvanuše. Tamo tisa dolazi na skoro pustom kršu izlokanom od vode i usljed toga oštrom, pa je po njem dosta teško i hodati. Tu ona dolazi u obliku grma, u jednu ruku radi toga što je izvrgnuta vjetrovima, a u drugu ruku što se od strane okolnih žitelja nemilice devastira. Od jačih grana prave se bukarice za vodu i čaše — i to bukare od male dužice, a čaše izdubljene iz jednog komada. Tamo se moglo u ono vrijeme (prije 20 godina) naći stabala do 25 cm prečnika, naravski sa krat 671 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 54 <-- 54 --> PDF |
kim deblom, najviše od 1 mt duljine. Tisa u onim krajevima, valjda zato što je rijetka, služi kao drvo za čaranje, jer pastiri zabijaju male klinove od njega pomoću svrdla volu u rogove, a prave i jarmovc za plug, jer — navodno — to drvo donosi sreću. U društvu sa tisom dolazi i crvena pustikara (digitalis purpurea). U blizini toga staništa je nalazište znamenitog i vrlo rijetkog grma »sibiraea croatica«. Ona naime dolazi iznad mjesta Kućišta općine Karlobag, koje je selo i nalazište upravo ispod nalazišta tise idući od Sarića Duplja prema moru. Možda je to u vezi jedno s drugim, pa možda tisa dolazi i na drugim staništima vrste Sibiraea cr., koja kod nas dolazi u Bosni na Prenju i Čvrsnici, a možda je ima i u skupini Šar-planine i u Prokletijama, koje je područje još dosta neistraženo. Drugo nalazište tise poznato mi je oko Plitvičkih Jezera i to neposredno uzduž jezera, gdje su nekad postojala i deblja stabla, a danas je samo grmlje, što je izbilo iz panjeva. Ta sječa i devastacija događala se nedavno pred našim očima, te je navodno pred rat jedan gospodin, inače poznati promicatelj Plitvičkih Jezera, dao sebi iz te tisovine načiniti neke komade pokućtva. I ako bi trebalo čekati na nastavak rasprave, mislim da je tisa trebala da bude spomenuta i u općenitom dijelu, kad je već spomenut pinus mughus i pumilio, koji dolaze skoro na istim staništima, a možda i u društvu tise. Navodno ima tisovine i na ličkoj visoravni, na Poštaku i Plješivici, te u Gorskom kotaru oko »Bijelih Stijena«. Pa onda ta sibiraea cr., koja je — istina — grm, prema navodima stručnjaka predstavlja ostatak iz jedne starije periode razvoja zemljine kore, jer je dosad nađena osim kod nas još samo na sibirsko-mongolskom pograničnom gorju Altaj. Dobro bi bilo detaljno proučiti nalazišta tisovine kao i sibiraeae, koja su — istina — neznatna, no svakako predstavljaju posebnu skupinu, koja se po mom mišljenju ne bi mogla mimoići. U blizini staništa tisovine kod Sarića Duplja nalazi se i poznati specijalitet velebitski Degenia, jedina svoje vrste na svijetu. Još bih imao primijetiti nešto glede pitomog kestena. M a y r označuje područja, u kojima dolazi od prirode kesten u društvu sa kitnjakom i vinovom lozom, kao »castanetum«. To područje autor je uvrstio u područje pod imenom »Quercetum medioeuropaeum«. Tu se spominje pitomi kesten i navodi njegovo nalazište na Medvednici, koja je jedno od manjih nalazišta. Mnogo su veća nalazišta kod nas u srezu »Kozjača« kod Karlovca na pragu krša i vapnenog tla, jer neposredno od mede Kozjače počinje Kras. Nadalje je kod nas veće područje u Petrovoj i Zrinjskoj gori i to u Petrovoj iznad stanice Vojnić, a u Zrinjskoj iznad sela Zrinja. U Zrinjskoj gori postojao je velik kompleks kestenove čiste šume, gdje je bilo egzemplara od preko 1 mt prečnika, no na žalost ti su kesteni posječeni, da povećaju rentabilitet državne eksploatacije u Majuru. Istodobno se osjetljivo smanjio prihod na kestenovom plodu, što bi trebalo požaliti, jer mi manjak uroda moramo uvažati iz vana, a državna eksploatacija je sječom samo neznatno povećala čisti prihod od prodaje taninskog kestenovog drveta. Prema tim nalazištima i kesten bi morao po mome mišljenju biti tretiran kao karakteristična biljka za svoje područje, kako je to .... učinio. On dolazi kod nas, u Francuskoj, u Italiji, u Španiji i Maloj Aziji 672 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 55 <-- 55 --> PDF |
u većim kompleksima na posve karakterističnim i specijalnim tlima. Voli silikatno-kalijeva tla, a ne trpi tla vapnena i kisela. Posebno mu je svojstvo, da ne trpi vapna (Piccioli ga zove Calcifuga) i to svojstvo određuje njegova staništa u toplijoj klimi, gdje dolaze i vinogradi. U PrimorjuDalmaciji, čija klima odgovara klimi južne Francuske, te srednje i sjeverne Italije, gdje mu je i optimum, ne dolazi kesten od prirode, a nije ga mogla uvesti ni krajiška uprava, koja je to pokušavala sa negativnim uspjehom. Pa to je i posve naravno, jer se tamo nalaze karakteritsična vapnena tla, osim malih jezičaka. S tih razloga pitomi kesten predstavlja jedno posebno karakteristično područje, pa je i posve razumljivo, što ga M a y r označuje kao »castanetum«. Toliko sam imao da primijetim k raspravi Dr. I. H o r v at a, pa i ako nemam pretenzija da u toj stvari dajem stručnu botaničku kritiku, držim da i ovo malo redaka neće biti na odmet. Résumé. Quelques remarques, du caractere complétif, a l´égard d´un article homonyme, mais écrit par un autre auteur (:voir p. 337 de cette Revue:). SAOPĆENJA TALIJANSKI PROFESOR O NAŠIM ŠUMAMA. Prilikom posjete, koju je učinila koncem juna 1937. ekskurzija studenata poljoprivrede zagrebačkog Poljoprivredno-šumarskog fakulteta pod vodstvom prof. dr. A. Ogrizeka i doc. dr. Z. Arnolda Polj.-šumarskom fakultetu u Firenzi, održao je predstojnik Instituta za kemijska istraživanja i dekan pomenutog fakulteta prof. Dr. F. C. Palazz o interesantno predavanje, u kojem je — pored ostalog — istaknuo veliku vrijednost naših šuma. Prof. Palazzo bavi se dugo godina ispitivanjem raznih problema, koji su aktuelni u narodno-gospodarskom životu odnosno koji su važni u pitanju narodne obrane. On se bavi pitanjima, koja su od osobite važnosti za sadanji privredni život, a stoje u uskoj vezi sa pridizanjem narodno-gospodarske samostalnosti. Dosad je prof. Palazzo u tome pogledu vrlo povoljno riješio neka važna pitanja, koja je on iznio u spomenutom predavanju, a u želji da bi i naša industrija poradila u pravcu njegovih rezultata, te odatle imala koristi u pitanju samostalnog narodnog gospodarstva i narodne obrane. Govorio je u prvom redu o dobivanju terpentinskog ulja i kolofonija iz borovog drva. Spomenuo je, kako bogati izvor tehnički veoma vrijednih produkata ostaje u mnogim evropskim šumama posve neizrabljen, makar da u ovom pravcu predstavlja golemu vrijednost. Tako se vrlo vrijedni produkti (smola i terpentinsko ulje), koji se nalaze u panjevima raznih vrsta borova, redovno ostavljaju neiskorišteni. Utvrđeno je, da borovi panjevi kroz par godina nakon obaranja stabala obiluju mnoštvom ovih važnih proizvoda. Prije 12 godina posjetio je prof. Palazzo našu bivšu primitivnu tvornicu smole u Višegradu, koja je upotrebljavala panjeve i trupce bosanskog crnog bora u svrhu dobivanja smole i terpentinskog ulja. Tim povodom, a u pomisli oko takovog iskorišćavanja kalabrijskih šuma crnoga bora, on se pobliže pozabavio ovim pitanjem. U tom 673 |