DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 41     <-- 41 -->        PDF

rodne sile, koje neodoljivom snagom to zlo, što ga je prouzrokovao
čovjek, u dalekoj mjeri potenciraju. Kiša spere produktivni pokrov tla
s kamena, vjetar raznese razrahljenu zemlju, a sunčane zrake sprže i
zadnju i najsitniju vegetaciju. Na ovaj način nastaju i šire se sterilna
tla, koja u mnogo slučajeva nije nikako moguće popraviti i kulturi privesti.
Qdje još postoji nada i mogućnost, da bi se tlo dalo popraviti, tu
ovakovom popravku stoje na putu mnoge zapreke. Sve one iziskuju
izvanredne žrtve u novcu i naravi, te mnogo samoprijegora i ustrajna
rada kroz više decenija, dok se stanje popravi.


Gledajući iz ovakve perspektive dolazi se lako do zaključka, kako
je teško pošumiti krš. Na mnogo mjesta tlo je sasvim uništeno, ostao je
gol kamen, pa svuda to neće moći da se provede i tu će ostati pustoš i
golijet za vječita vremena. Prema ovome treba barem raditi! svim silama
na tome, da se spasi i popravi, što se još spasiti i popraviti dade.


Bile rane ma kako ljute, treba ih, kao i one lakše, liječiti na što
jednostavniji način, a ne činiti razne i suvišne pokuse i eksperimente,
koji su skopčani sa izvanrednim izdacima. I na kršu je, kao i svuda i u
svačemu na svijetu, najbolji liječnik priroda i vrijeme. Pa za to u svakom
slučaju treba u prvom redu računati s tim faktorima i vazda najprvo
potražiti prirodnu pomoć.


Kako se krš svakim danom sve više širi, to je logična posljedica
toga, da se sve više osjeća bijeda i siromašenje naroda, koji na njemu
živi. U svim krajevima, gdjegod su poremećene prilike između šumskog
i poljskog gospodarenja, a osobito gdje je nestalo šume i gdje se sa
šumom neracionalno gospodari, ovo se zlo vrlo brzo ispoljuje. Najviše
i najbrže se to osjeća u višim položajima. Odatle se to prenosi u ravnice


— postepeno, sporijim korakom, ali dosljedno. Gdjegod su brda načeta,
nije moguće tomu zlu izbjeći, kao što ga nije moguće ni spriječiti. Nigdje
kao na kršu nije tako usko povezano poljsko gospodarstvo sa šumskim
i nigdje nije seljak tako ovisan o šumi kao na kršu.
Blagodat šume osjeća se u svakom pravcu, pa bilo to direktnim
namirivanjem narodnih potreba u šumskim proizvodima ili pak indirektnim
uplivom i zaštitom poljoprivrede, koju je u stanju održavati samo
šuma. Na kršu ne može nikako važiti poznato pravilo, da »poljoprivreda
počinje ondje, gdje šuma prestaje«, nego bi se moglo postaviti ono
drugo, koje veli, da »bez šume nema poljoprivrede«. Koliko je ova pretpostavka
ispravna, svjedoče nam svi krajevi, u kojima je šume nestalo.
U tim krajevima osjeća se najjače upliv svih elementarnih nepogoda.
Posljedica tih neodoljivih sila pojavljuje se u smanjenoj produkciji tla,
čestim nerodicama i svima drugim nevoljama, od kojih je najgore neminovno
siromašenje naroda.


Objektivno gledajući na ovakove pojave, koje se na kršu nižu
jedna za drugom, ne bi bilo ništa bolje i potrebnije nego očuvati ono
malo šuma, gdje ih još ima, a podići nove, gdjegod ih je nestalo. Sa ovim
u vezi trebalo bi očuvati, regenerisati i popraviti zapuštene pašnjake,
koji u ekonomiji imaju također presudnu ulogu.


Kada se urede i suzbiju bujice, obustavi odronjivanje tla i zazelene
brda, osjetit će i seljak sve blagodati od toga, pa će na šume gledati
drugim okom. Gledati će na njih kao i na svoje gospodarstvo, koje će


659