DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
sadnika, ali samo u slučaju ako se rasadnik ne nalazi na odstojanju većem nego jedan dan transporta. Mana ove sadnje je ta, da je ona skuplja (ali ne za mnogo) od obične, pri svim drugim istovetnim uslovima i prilikama. A prednosti su velike: najglavnija je da nismo vezani za kratkotrajno i varljivo proleće, ne treba se žuriti ili se bojati preranog nastupa jesenskih mrazova ili kasnog proletnog mraza. Jedan od uslova za uspeh, kao što je rečeno, je blizina rasadnika. Ali ovo nije kakav naročiti, specijalni uslov, pošto se i inače, kada su u pitanju veće površine za pošumljavanje, uvek isplati osnovati makar privremeni rasadnik u blizini kompleksa određenog za pošumljavanje. U ovom slučaju mogu se saditi! sadnice i sa većim korenjem. Inače, sadnja ne stoji mnogo skuplje nego obično, jer jedan dobar izvežban radnik može izvaditi i posaditi oko 100 komada dnevno, naravno u već spremljene jame. Dakle po tim principima bila je izvođena dotična sadnja. Pri nadnici od 22 dinara sadnja svake sadnice stajala je 40 para. Sadnja je potpuno uspela; šta više, posle sađe.nja prirast je postao intenzivniji. Tako napr., sadnice su imale sledeći srednji prirast do 1. oktobra: hrast 10—15 cm, ariš 15—25 cm, brest 25—30 cm, lipa 20 cm, katalpa 10 cm, gledičija 15 cm. Najmanji je prirast pokazao bagrem sa svega 5 cm. Ako se veličina ovog prirasta uporedi sa sadnicama, koje su ostale u rasadniku, to je prirast presađenih sadnica bio redovno za 40% veći. S obzirom na broj presađenih sadnica ovde ne može biti kakve slučajnosti, ali se ne može ni hitati sa kakvim određenim zaključkom. Mogla bi da se postavi pretpostavka, da su na ovom mestu sadnice dobile više hrane i prostora, što međutim nije tačno. pošto je rasadnik bio dobro nađubren, a sadnice nisu bile u sklopu. U položaju takođe nema razlike. Ovom prilikom vodilo se računa o tome, da izvestan broj sadnica ostane na novom mestu u istom položaju prema jugu, kako što je to bilo u rasadniku, a ostale su sađene tako, da su promenile svoj položaj za 90° ili za 180°. Nikakve uočljive razlike krajem vegetacione periode između ovih sadnica nije bilo. Najbolje su reagirali na sadnju ariš i! hrast, koji su dali relativno najveći prirast. Hrast je na novom mestu izbacio treći za ovu sezonu lastar, što nije bio slučaj sa sadnicama ostavljenim u rasadniku. Najveći je gubitak dala katalpa (3%), koja se redovno »žalila« i klonula lišćem, a za 3 dana počela da se oporavlja podignuvši lišće. Ovo je teško objasniti, pošto je katalpa bila sasvim mlada — u stvari nije bila ni godinu dana stara. Odmah posle »žalbi« podnetih od strane katalpe pažnja je bila udvostručena i katalpa je sađena sa još većim busenjem, tako da žilje nikako nije bilo dirnuto, ali ove mere nisu promenile situacijukatalpa je uvek opuštala lišće posle sađenja. Ovakav slučaj nije se desio sa drugim vrstama. 6. Vrste. U proleće 1936. god. pri početku radova nije se moglo birati odnosno nabavljati sve poželjne vrste sadnica, već su u glavnom nabavljene vrste, s kojima su raspolagale šumarske i poljoprivredne ustanove oko samog Sarajeva. U ogled su bile uzete i one vrste, koje su već bile zatečene na samom terenu. Od ovih poslednjih najviše je bio zastupljen crni bor u starosti od 3 do 6 godina. On nije uspeo nikako na čistim izlazima verfenskih slojeva, a na plodnim mrljama imao je habitus 646 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 29 <-- 29 --> PDF |
i prirast većim delom ispod srednjeg. Gotovo sve sadnice, koje su bile kaldrmisane, uginule su. Sa neznatnog broja, koji je ostao živ, kaldrma je skinuta. Svega je živih sadnica ostalo 2.830, te su one uzete za ogled. Sledeća po broju bila je omorika sa 4—6 godina starosti, svega 778 komada. Omorika je bila veoma zakržljala, jedva se videla iznad zemlje sa bledo-žutim iglicama il ništavnim prirastom, oko 1—2 cm za 1935 god. Jasena belog (4-godišnjeg) bilo je 646 sadnica, zakržljalih sa visinom od 20 cm. Ove su tri vrste uzete u ogled na sledeći način: nekoliko stotina komada presađeno je u redove na uže ogledno polje sa celokupnim prekopavanjem zemlje, a za ostale na terenu unosilo se različito đubre i prašilo se od 3 do 20 puta u toku vegetacionog perioda. Za bor i omoriku primenjeni su svi načini negovanja i đubriva, a za jasen samo u ograničenom obimu: minimalne količine stajskog đubriva i prašenje. Sem toga uzeto je u ogled 45 komada ariša starog 5 godina. Od novih sadnica bilo je posađeno u redove i u jame: 1-god. bresta 2.811 sadnica sa visinom od 2 cm, veoma zakržljalog, 2-god. ariša sa visinom od 25 cm 422 komada, 2-god. lipe slabe il zakržljale sa visinom od 5 cm. 1.097 komada, sve iz rasadnika na Trebeviću (okolina Sarajeva nadmorska visina 1100 m). Iz rasadnika Poljoprivrednog odelenja u Butmiru, 400 m nadmorske visine uzeto je: Kestena pitomog 322 komada (jednogodišnjeg) sa visinom 25 cm, oraha 10 komada, žalosne vrbe sa visinom 1,50 m 54 komada, maline ožiljene 828 komada, divljeg kestena 1-godišnjeg, sa visinom od 20 cm, jagode 923 komada, trešnje divlje sa visinom od 60 cm. 173 komada, voćaka raznih kalemljenih 90 komada, duda 1-godišnjeg sa visinom 20 cm. 26 komada, raznog džbunja 48 komada, ruža 10 komada. Iz privatnog rasadnika »Šuma« u Zagrebu nabavljeno je: hrasta crvenog 35 komada, daiine 24 komada, lespedeze 10 komada. U ogradi i vetrobranima posađeno je: bagrema 1-godišnjeg 2.470 kom., džanarike 2.880 kom., divlje breskve 2.046 kom., kanadske topole 220 komada, sve iz rasadnika Poljoprivrednog odelenja. Sem toga . komada 6-godišnje kalemljene srebrene omorike. Pri generalnom pregledu rezultata za 1936. god. pada u oči, da su neke vrste dale neočekivane rezultate, napr. lespedeza bikolor. To je džbunasta leptirnjača sa gustim lišćem i vrlo lepe spoljašnjosti. Za nas je egzota. Ona je dala prirast od 1.50 mt. sa srednjom negom i nešto stajskog đubriva i procvetala je. Žalosna vrba posađena je u udolicil; nije bila dubrena, već samo prašena i prekopavana. Srednji prirast za godinu iznosio je 1 mt. Neočekivano dobro primila se nežna »Picea kosten«, koja je posađena na otvorenom, jako vetrovitom položaju i dala je normalan prirast. Prvi utisak leti 1936. god. za svakog posetioca ogledne stanice bio je taj, da su ovde vrlo dobre prilike za malinu i divlju trešnju (si. 3). Zelene pruge maline videle su se izdaleka. Ali malina je dobila potrebnu negu i đubre, a trešnja se razvijala bujno pri svakim prilikama. Čak i đubre, kako ćemo dalje videti, nije učinilo takav efekat kao za druge vrste. Najgore je prošao kesten, kako pitomi! tako i divlji. Njemu je vrlo slabo pomoglo negovanje i đubrenje, što se može objasniti time da ne podnosi vetrovit položaj. Pri detaljnom pregledu svake vrste ogledna stanica dala je sledeće konkretne rezultate za vegetacionu periodu u prvoj (1936.) godini: Brest 647 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 27 <-- 27 --> PDF |
izgubile svoje proletno lišće i bolovale su oko 40 dana, ah su se ipak primile, poterale novo lišće i u avgustu već su osvežavale okolinu svojim zelenilom. Gubitaka nije bilo. Razume se, da ovakovi slučajevi ni najmanje ne predstavljaju primer, kojemu treba sledovati, jer su neki šumari i suviše skloni verovanju, da će se sadnice »primiti« i u ovakovom slučaju, dok se može lako desiti, da se ne prime. Ako se pak prime, treba imati u vidu, da suviše mnogo gube na prirastu i na ćelom habitusu. Taj gubitak ne može se nadoknaditi, te se u ovakovom. slučaju stavlja u pitanje sav uspeh na pošumljavanju. Interesantan je ogled letnje sadnje, koju je stanica izvela sa 2.800 sadnica počev od 31. jula u toku najvećih vrućina i pri kulminaciji vegetacije. Za tu sadnju (sa busenjem) upotrebljeni su: 1) hrast crveni, posejan u martu, srednje visine od 20 cm; 2) ariš trogodišnji sa visinom od 40 cm; 3) brest dvogodišnji u visini od 60 cm; 4) bagrem trogodišnji u visini od 1,20 m; 5) lipa trogodišnja u visini! od 45 cm; 6) katalpa jednogodišnja u visini od 25 cm; 7) berberis jednogodišnji u visini od 15 cm; 8) gledičija jednogodišnja u visini od 45 cm. Svega je upotrebljeno 2.800 sadnica. Sadnja, sa manjim brojem radnika i sa prekidima, trajala je do 25. avgusta, a bila je izvođena prema ovim principima: Uzduž brazde u leji, kao i obično, iskopa se rov u dubini žila sadnice. Jedan radnik zabada ceo aršov što dublje na odstojanju od oko 10—15 cm od sadnice malo koso u pravcu prema donjem delu glavnog korena sadnice. U isto vreme drugi radnik čvrsto drži aršov sa druge, suprotne strane. Prvi radnik naginje lopatu tako, da odvali prizmu zemlje na lopatu drugog radnika. Izvađene na ovaj način sadnice sa busenjem slože se na dasku ili tezgu ili kolica i prenose se na mesto sadenja, gde se spuste u ranije spremljene jame istih dimenzija, kakve ima izvađeni busen. Nije mnogo važno, ako se busen na putu raspukne ili raspadne, što se često dešava, već je važno da prilepljena na sitnim žilicama zemlja ostane netaknuta. Neophodno je potrebno brzo prenošenje, da se ne bi zemlja oko žila osušila. Da li je potrebno prethodno zalivanje sadnice, zavisi od strukture zemljišta, jer je na izvesnim vrstama mnogo lakše sačuvati busen od raspadanja u suvom stanju nego u mokrom. Sem toga treba ispuniti sledeće uslove: 1) Sadnice ne smeju biti starije nego obično pri pošumljavanju t. j . već prema vrsti od 1 do 3 godine. 2) Ako nema vode, ne srne se vršiti sadnja u toku većih vrućina. Naprotiv, žega ne onemogućava sadnju, ako u blizini ima kakav izvor ili nalazište vode, tako da se može odmah po sadnji zaliti svaka sadnica. 3) Ako je zemlja vlažna, može se saditi i bez zalivanja, ali u ovom slučaju treba paziti da bude što bolji spoj izvađene zemljane prizme sa zidićima iskopane jame. 4) Kao i pri običnoj sadnji, poželjno je baciti u iskopanu jamu plodniju zemlju. Stoga širina jame može biti za 30 cm, a dubina za 15 cm veća od busena. 5) Obavezno je proprašiti oko sadnice već drugog ili trećeg dana. Odmah ne treba to raditi, jer je potrebno pričekati prvo sleganje zem ljišta. Ako je na dnu jame kamen, treba ga razbiti Čeličnim štapom. 6) Što manjil put treba da prevali sadnica posle vađenja. Ovde veliku prednost imaju manji, privremeni rasadnici u blizini kulture. Pri povoljnim uslovima može se izvršiti i sadnja sadnicama iz udaljenih ra 645 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 26 <-- 26 --> PDF |
stavnici džbunja, odnosno terajućih vrsta i to u redovima između redova glavnih vrsta. Terajuče vrste u samom redu uvedene su u proleće 1937. god. Pored toga na relativno većoj površini od 0,8 ha u jesen su posađene glavne vrste u redove i za dalje eksperimente. Pri tome se pretpostavlja, da će se u slučaju postizanja sklopa glavnih vrsta (napr. hrasta i bresta) za tri godine vršiti proređivanje potpuno pravilno vađenjem svake druge sadnice. Kako su ove sadnice mlade, a jako razvijene, njihova je vrednost mnogo veća, nego što bi bila vrednost prorede 20 godišnje sastojine. Po pijačnim cenama one će stajati 3 do 10 dinara po komadu. Ovo su minimalne cene, uzete iz cenovnika 12 privatnih rasadnika u našoj državi. Treba napomenuti, da je divlja trešnja već dala sklop u redu, a za prvu je godinu postignut sklop i u ogradi od bagrema i džanarike. 5. Vreme sadnje. O vremenu sadnje i o prednostima i manama proletne i jesenske sadnje već se mnogo raspravljalo i u ovom pogledu ogledna stanica neće dati nikakvih naročitih podataka. Iz priloženih DIAGRAM SADNICA PO KOLIČINI I VRSTAMA DO 1-I-l937g. SVCGA 26.600 \332 2*.. 2979 2830 % * 2662 :,4iNlHilil!«t«ilHii#|BP SI. 10. diagramâ (si. 9 i 10) vidi se količina sadnica proletne i jesenske sadnje. Ovaj raspored nije unapred zamišljen, već se izvodio silom prilika. Svakako, proletna je sadnja uspela na 100% ne računajući, razume se, one lipe, koje su se otrovale od unošenja kalijeve soli po drugi put. Ali ipak, slučajno, prilikom proletnje sadnje došlo se do jednog eksperimenta. Velike količine sadnica džanarike i divlje breskve bile su upućene iz rasadnika potpuno olistale. Ne samo to, već su novi lastari porasli za nekih 5 cm. Kada je rukovalac radova spazio natovarena kola, sva u bujnom zelenilu, u očajanju uhvatio se za kosu. Pri tome sadnice nisu bile nikako pakovane, žile su bile izložene vrelom suncu u toku celog dana, koliko je bilo potrebno za transport sadnica kolima. Ali sadnice su bile tu, zemlja je bila još ranije spremljena. I tako su one posađene ... U ovakvom slučaju znamo jedini lek: hladna voda. I sadnice su bile zalivane vodom obilno i neprestano u toku od 20 dana. One su doduše 644 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 25 <-- 25 --> PDF |
obradom zemljišta i u redu i između reda, a sadnja u jame i pantljike sa delimičnom obradom samo iskopane površine. Treba već u principu priznati metodičko preimućstvo sadnje u redove. Prednosti ove metode, na koje mnogi zaboravljaju, sledeće su: 1) jednostavnost same sadnje; 2) lakoća evidencije, brojenja i merenja sadnica; 3) mogućnost potpune obrade i nege, koja je u prvom slučaju i jeftinija i lakša i jednostavnija i efikasnija; 4) mogućnost uvođenja uzgrednih i rentabilnih kultura u svako doba starosti šumske kulture; 5) mogućnost stvaranja terajućih i podstojnih vrsta i njihovog neposrednog delovanja. Ništa od svega toga ne može se primeniti pri načinu nepravilnog grupnog sađenja. U ovom poslednjem slučaju veoma je teško čak i odrediti procenat gubitaka. si ; OGLEDNA ŠUMSKO MELI OR ATI VNA STANICA " | § KR, BANSKE UPRAVE U SARAJEVU 2.692859 SI. 9. Stoga intenzivno gajenje šuma, a naročito rešavanje pitanja rentabiliteta mogućno je isključivo pod uslovom sadnje u redovima. Pristalice nepravilnog sađenja u korist svoje teze navode isključivo iskorišćavanje »zaklona« i boljih mesta. Ovo iskorišćavanje može se provesti sa istim uspehom i u redovima: dovoljno je samo prekinuti red na nepodesnom mestu. Ali kultura u redovima može se obrađivati kultivatorom sa konjskom vučom skoro svuda, gde nije suviše strmo, što je još jedna činjenica u korist redova. Sistematskoj raspodeli vrsta u redovima pristupilo se tek u avgustu 1936 god. U proleće posađene su sadnice u redove udaljene 1,60 mt sa 1,20 mt u redu, u cilju ispitivanja uticaja različitog đubriva na istoj vrsti zemljišta. Svaka vrsta u podjednakoj količini bila je negovana: bez đubriva, sa stajskim đubrivom, sa čilskom salitrom i sa kalijevom soli. Ovoj parceli daden je naziv »uže ogledno polje«. Tokom nastavka radova ovo uže polje prošireno je i dopunjeno tako, da su posađeni pred 643 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
stanica sada još nema stalnog izvora vode. Ima tri plitka bunara, u kojima se sakuplja kišnica i u kojima se voda zadržava samo do polovine juna. ali oni su neznatnog kapaciteta. Ova je voda služila samo ža rasadnik. Inače sve ostalo bilo je u znaku »suvih kultura«, te se vlaga u zemlji čuvala i održavala prašenjem, odnosno stvaranjem rahlog gornjeg sloja, u kojem su kapilari prekinuti, sa većom sadržinom vazdužnih mehurića. Ovaj sloj sprečavao je daljnje isparivanje. Ovom je prilikom utvrđeno, da se u toku suše (u avgustu) neobrađeno zemljište prosušilo na dubinu od 40 do 50 cm. Na obrađenom zemljištu, koje je sistematski prašeno, najveća debljina isušenog sloja iznosila je 10—12 cm. Iz ovog se vidi, kakvu ogromnu ulogu igra prašenje u stvaranju povoljnog režima vlage u zemlji. DIAGRAM PRIRASTA SADNICA SA ISTIM NAČINOM NJEGE A RAZLIČITIM ßUBRIVOM ZA 1936g. j ! h´il. ./ 1 L / \ fit, L0/ | F .,R rN3A i/ ts i1. s..( . »(i III 11 . 6 I 1. a Ä m ~1~ I t : .. ji-ti so "" "" sUjstio 0 4 — — ji. s´/lra ii 3 s I A ? K/ L i MAJ [ JUNI 1 JULI i A U . U S T ^ SePTCMBAR ´i 0 K T 0 B A . i SI. 8. 3-godišnja omorika jedina je vrsta, koja je povoljno reagirala na kalijevu so. Opaža se, kao opšta pojava, zaustavljanje prirasta sredinom jula, što je verovatno izazvano nedostatkom zračne vlage usled jakih vrućih vetrova u julu i avgustu. Velika vlaga u junu, koja je usporila prirast drugih vrsta, na omoriku je delovala povoljno. Inače, pitanje dovođenja vode za stanicu ostalo je otvoreno. Na odstojanju od oko 500 mt od stanice postoji jedan izvor malog kapaciteta. Ne presušuje se leti, a bio bi dovoljan za potrebe stanice. 4. Način sađenja. Za skoro sve vrste bili su primenjeni različiti načini rasporeda sadnica i to: 1) U jame, nepravilno, na uzajamnom odstojanju od 2 do 5 mt. Jame su iskopane u dubini od 50 cm i širini od 50 cm, a sem toga sa 30 i 30 cm. Ove su jame iskopane u februaru 1936. god. 2) U redove sa odstojanjima: 2 mt sa 1,20 mt; 1,60 sa 1,20 mt; 1.50 mt sa 1,00 mt. 3) U brazde (pantljike) na blažim nagibima. Uzajamno odstojanje pantljika iznosi 1 mt, a širina pantljike 0,60 mt. 4) U strogo vodoravne jarke na strmim nagibima sa različitom visinom stepenica, a na odstojanju od 1 mt. Sadnja u redove bila je skopčana sa potpunom 642 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Đubrivo se upotrebljavalo u različitim količinama: od »šake« (t. j . % kg) pa do 15 kg na sadnicu (što bi predstavljalo vrednost oko 5 para). Bilo je i pokrivanja celokupne površine na datoj parceli. Vreme unošenja đubriva bilo je različito: kako pre tako i za vreme vegetacionog perioda, ali u prvoj godini nije bilo mogućnosti upotrebiti đubre pre vegetacije ili u toku prethodne zime, što predstavlja jednu prazninu u ogledu. Obično se đubre unosilo u gornji sloj i plitko zakopavalo, tako da bi bilo zaštićeno od dejstva vetra i sunca. Učinjeni su opiti sa unošenjem stajskog đubriva na veću dubinu, do 30 ili 40 cm, i to oko samih žila sadnica. Sve podubrene sadnice bile su negovane sa 10 pa do 20 prašenja. Sa prašenjem uvek je bilo preduzeto i plevljenje. DIAGRAM PRIRASTA SADNICA SA ISTOM NJEGOM A RAZLIČITOM KOLIČINOM ĐUBRIVA ZA I936g. L/ i \t?´, . FL}?! 20 F / — i R . N 1A Jfj SAr N Ui 4Pff/ 9 ?fi m / a .? 15 *s r bi .&. — ta *s . a/s y — V VI ^msnrrm -j-h — S s S kqr s . ibr Vi * ´ ... / * ,--U * e At va * s «f* --_ s m. r ." --~--´ A — _ „ LL 1 APRIL 1 M A 3 1 3 U hl I i J V t t i A U G U S T i SSPTLMBAR i OKTOBAR^ SI. 7. Prirast 2-god. ariša pokazan je u zavisnosti od količine stajskog đubreta, a bez obzira na način sadnje. Ariš je terao prirast skoro proporcionalno količini unesenog đubreta bez većih izmena i zastoja u toku vegetacionog perioda. Isto tako usled izvesnih administrativnih teškoća zadocnilo se i sa nabavkom veštačkog đubriva, koje je stiglo tek 29. aprila. Oko sadnice »posoljeno« je 0,5 kv. mt i to sa kalijevom soli od 14 grama, a čilskom salitrom od 25 grama. Drugo unošenje je sledilo 18. maja. Rezultati su bili veoma različiti, jer je svaka vrsta reagirala na svoj način. Kao opštu pojavu za lipu i brest treba zabeležiti, da je drugim unošenjem bio prekoračen maksimum, pošto su se sadnice otrovale odmah posle drugog unošenja. 60%´ lipe uzete u eksperimenat uginulo je posle drugog soljenja, a brest je bolovao dva meseca i tek posle toga vremena se popravio. Gde nije bilo drugog soljenja, sadnice su dobile u prirastu i to od salitre više nego od kalija. Jedan od neophodnih uslova za uspevanje skoro svake kulture je voda, a naročito je voda potrebna pri upotrebi đubreta, koja je upotreba iluzorna, pa čak i štetna, ako nema dovoljno vode. Ali ipak ova ogledna 641 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 22 <-- 22 --> PDF |
da je red sadnica udaljen od drugog reda za 1,60 mt. Ove brazde mogu se nazvati približnim izohipsama. One se protežu okomito na glavni pravac pada nagiba, tako da samo u glavnom pravcu odgovaraju izohipsama. Kako idu paralelno i pravo po talasastoj površini nagiba, donekle se spuštaju i podižu od tačnog pravca izohipse. Od vodoravnih jaraka imaju i sledeću razliku: jarci imaju udubljenje za zadržavanje vode, a površina pantljike ostaje ista, kao što je bila i ranije. U jarcima pri idealnim uslovima postiže se potpuno zadržavanje taloga i, što je najglavnije, ravnomerno po celoj izohipsi. Preko pantljika voda protiče bez zadržavanja i koncentriše se, kao i ranije, u padinama i udubljenjima, tako da pantljika nije svuda podjednako okvašena. Sa tehničkog gledišta prave izohipse imaju veću vrednost i mogu se upotrebiti i na strmim terenima, ali one su mnogo skuplje od pantljika. U izohipsama površina je obrađena na 80%, a u pantljikama na 38%. Ima slučajeva, u kojima se mogu primeniti isključivo izohipse, na pr. na Sedreniku na terenima sa sterilnim verfenskim slojem, pošto ovde treba iskopati rov i doneti plodnu zemlju. Pored navedenih načina obrade, jedna manja površina od 1000 kv. mt. sa nagibom od 50% duboko je prekopana u cilju proučavanja ispiranja i odnošenja takvog prekopanog tla i rešenja; pitanja, da li će gusto posađene sadnice moći zaustaviti taj proces ispiranja. Ovde će biti posađene veće količine brzo rastućeg džbunja (oko dve trećine), a jedna trećina drveća, sve u redovima po izohipsama. 3. Đubrivo. Za ogled, a naročito s obzirom na uvođenje rentabilnih kultura u toku 1936. god. ograničili smo se na primenu stajskog goveđeg đubreta, 40% kalijeve soli i čilske salitre. Pri uvođenju đubriva nismo se mnogo oslanjali na hemijsku analizu, koja pokazuje prisustvo izvesnih elemenata (jedinjenja) u zemlji, ali ne daje sigurnih podataka, da li su ta jedinjenja u formi pristupačnoj za biljke. U ostalom i agronomi pri određivanju optimalnog »maksimuma« više se oslanjaju na eksperimenat, nego na analize. Analiza prema tome daje samo generalni pravac u određivanju dubriva. Najviše je upotrebljeno stajsko đubre, koje je više manje univerzalno. Transport stajskog đubriva stajao je najviše. Na licu mesta, u selu, seljaci su tražili 2—3 dinara za »tovar«, koji iznosi 100 do 120 kg, a sa transportom na konjima nitko nije hteo dati ispod 10 dinara tovar, što znači, da je u datom slučaju podvoz stajao 80% celokupne cene. Inače je đubre bilo dobrog kvaliteta, pregorelo i crno, na izlomu masno. Navedene cifre ne mogu biti podjednake za sva mesta, već naprotiv u raznim reonima u veliko će se razlikovati u zavisnosti od udaljenosti i od stanja puteva. Kako je stajsko đubre kabasto, ono iziskuje dosta troškova i za raznošenje po parcelama i redovima. Ali ipak ono ostaje kao najbolje za sve vrste kultura i ne može biti potpuno zamenjeno nikakvim veštačkim đubrivom. Sem toga stajsko đubre zagrejava zemlju i poboljšava fizičku strukturu, što se ni u kom slučaju ne može postići sa veštačkim đubrivom. I ako nabavka stajskog đubriva predstavlja najveću stavku u rashodima ogledne stanice, njegova je upotreba skoro obligatna, pošto u slučaju podizanja rentabilnih kultura ono nosi na sebi sav mogući rentabilitet preduzeća. Njegova je potrošnja relativno vrlo velika. Naprimer, za 150 voćaka potrebno je cko 1 vagon đubriva. Za oglednu stanicu bilo je nabavljeno oko 10 vagona. 640 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ovde se neće uvoditi terajuće vrste, pošto su zamenjene vrtlarskim kulturama. Redovi su na udaljenosti od 1 mt od kombinacija ariša, bresta, crvenog hrasta, belog jasena i nešto džanarike i divlje breskve. Ovde ima i 500 džbunova maline, pod zasenom kojih će se izvesti ogledi sa omorikom. Prema tome, uloge terajućih vrsta igraće ovde visoko povrće, a prirast je osiguran intenzivnom negom, koja se primenjuje za povrće. Na površini sa sterilnim zemljištem na blažim nagibima prekopano je 4.000 ... mt. na dubinu od 30 i 40 cm. radi ogleda sa isključivo šumskim sadnicama. Ovde se uvode terajuće vrste. U toku leta 1936. godine DIAGRAM PRIRASTA SADNICA SA ISTOM NJEGOM A RAZLIČITOM KOLIČINOM ĐUBRIVA ZA 193.. i-If i / ILtß c..A.´utr Vini f 11 .. ill n . ON/ ^ II 11 IT u. * 1, Uq : jla/s*tf jbr fra mnnsi r slâjs M -t. f rt ^ f ´ / - ´ Bf*é . _ /.´ _ 4-E -7 := Us= h s´.:/5 /br Va M / „ ." 1 ´ bez al br a ft ,. /vafr´S ./ «S 71 < L br va : -.-. . *-* srei -J! 0 f0 ^. .-. i— *-— Jat *» *» L. m.. ---—— .. d * __ *. .-_+_ — -fr i APRIL i MAO 1 3 U MI i JULI i A U G U ST X SEPTEMBAR i OKTOBAR -i SI. 6. Prirast sadnica 1-god. lipe u redovima i u jamama. 10. avgusta dolazi do presecanja linija prirasta sa većom i manjom količinom đubreta. Verovatno je veća količina đubreta u početku, pre svoga potpunog raspadanja, usporila prirast, a tek posle povećala ga je. Stoga se može pretpostaviti, da je količina od 15 kgr. bliska optimumu. I ovde je prirast u junu najmanje intenzivan. prekopana je na dubinu od 40 cm (uz vađenje kamenja) površina od 0,6 ha na donjoj parceli, koja se nalazi ispod glavnog kompleksa stanice, te je po vertikali niža za 50 mt i zaštićena od vetrova, ali podložna klizanju. Ovaj deo zasađen je u jesen u redove i parcelisan za oglede sa terajućim vrstama i rentabilnim kulturama. Za nagibe različitih strmina u jesen 1936. god. primljene su sledeće metode obrade tla: 1) kopanje dubokih jama uz obrazovanje kruga za obrađivanje sa minimalnom površinom od 0,25 kv. mt. i to na nagibima od 30%. 2) Postavljanje vodoravnih jaraka, koji su trasirani nivelirom na svakih 10 mt. i poravnjavani letvom sa libelom. Dubina jaraka je 40 cio 50 cm, a sein toga je kameni sloj izbušen čeličnim štapovima. Ovi su jarci izrađeni na nagibu od oko 50% i nalaze se na najgorem, potpuno sterilnom zemljištu. 3) Postavljanje brazda ili, bolje reći, pantlika na nagibu od 30 do 50%. Ovde su prekopane na 40 cm dubine pantljike od 60 cm širine. Odstojanje neobrađenog tla između pantljika je 1 mt, tako 639 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 20 <-- 20 --> PDF |
dana ponovno riljanje i rastresivanje, zatim prekopavanje na 30 cm dubine. Pri obradi zemljišta zemlja iskopana iz jama ostala je napolju u toku dvaju zimskih meseci. U martu je vraćena u jame, a gde je na površini bilo nešto korova i tragova plodnijeg zemljišta, ovaj je sloj bačen unutra, u jamu. Za jame sa potpuno sterilnim tlom polovina jame popunjavana je plodnijom zemljom, donesenom sa strane, a druga, gornja polovina bila je zasuta istim, iskopanim materijalom. DIAGRAM PRIRASTA SADNICA U RE DO VIM/ PREMA /RSTJ BUBRIVA ZA 1936g I h.đib ira iß-jA VI 1 ´ ´ m .\. | ./1 P s .1 »/ Ar11 STbh.> VI y M Siu NI.. Il APf II II .9 .1 i c s !9.iL ta) ,- . « ´ 1 ** / y »0 / / „ i in h 70 / i . f´ "7 — -— be7 ..<~IY ´ y «0 s / / 5 jf / / V .´ / / / 30 / f / / 20 s / » ´. 0 — ... k~» " > JUNI 1 JUL/ i AUGUST i. SEPTEMBAR lOHTOBAR 1 ´ SI. 5. Prirast 1-god. bresta u redovima sa totalnom obradom zemljišta i različitim vrstama đubriva. Jasno se vidi uticaj veštačkog đubriva: do kraja avgusta salitra i kalijeva so čak usporavaju prirast, a povećavaju ga tek posle avgusta, kada je očigledno nastupila potpuna asimilacija. Ipak je razlika malena i iznosi svega 10 cm. Površina totalno prekopana za tako zvano uže ogledno polje, na kojem se ispitivao uticaj različitog đubriva, stalno se držala u razrahljenom stanju, tuko da je bilo izvršeno 20 prašenja u toku vegetacionog perioda odnosno posle svake kiše. Zemlja u krugovima nad jamama prašila se u jednoj četvrtini svih jama tri puta, što je bilo upravo toliko, da ne bi uginule biljke od tvrde kore, koja se obrazovala posle svake kiše i pucala pukotinama od oko 30 cm u dubinu. Jedna trećina jama bila je prašena 6 puta, a ostatak 12 puta. Relativno velik broj prašenja izazvan je naročitim sastavom zemljišta i mnogobrojnim, iznad normale, kišama. Pored toga u naročit ogled uzeta je bila površina od 0.6 ha, koja je bila pokrivena korovom. Korov je bio posečen oštrim lopatama na dubinu od 10—15 cm i sve ovo busenje pažljivo isprevrnuto sa korenjem prema gore. Kada je posečen korov (posle dva meseca) uginuo i pojavio se novi, zemljište je bilo ponovo prekopano na dubinu od 40 cm. Na taj način uginuli korov, korenje i mladi korov bio je zakopan u zemlju na 30—40 cm dubine. Ova je površina zasađena šumskim sadnicama u redovima u oktobru 1936. godine i spremljena za intenzivnu kulturu povrća. U januaru 1937 god. sva je površina pokrivena stajskim đubretom. 638 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 19 <-- 19 --> PDF |
je jesenska sadnja, a drugo je rezervisano za proletnu sadnju 1937. god. U jesen su posađene takode patuljaste voćke i veći broj jagoda. 2. Obrada zemljišta vršila se u toku vegetativnog perioda u zavisnosti! od načina sađenja: totalna za redove i delimična za jame. Ovde je glavni cilj ogleda uporedenje troškova obrade sa postignutim rezultatima. Intenzivnom obradom postižu se efikasni rezultati, koji čak ne zaostaju mnogo ni za unošenjem dubriva, jer obrada zemljišta u mnogo slučajeva postiže isti cilj kao i đubrenje, naime dovodi u tlo hranjive sastojke iz vazduha i pomaže asimilaciji azota. Zakopavanje korova, napr., sasvim je analogno unošenju đubriva. Ali racionalna i intenzivna obrada je najskuplji faktor, te zato ovom pitanju treba posvetiti naročitu pažnju i utvrditi neophodan minimum,, kao i sam optimum. DIAGRAM PRIRASTA SADNICA PREMA NAČINU SADNJE I NJEGE ZA 1936 .. SI. 4. Prirast 1-god. bresta, u glavnom pod uticajem obrade zemljišta. Opšta je pojava — stagniranje u junu. Pri istim količinama đubreta opaža se velika razlika u prirastu sadnica u jamama sa delimičnom obradom od redova sa totalnom obradom celokupne površine. Ova razlika iznosi u korist redova 50 cm. Pada u oči intenzivnost prirasta u maju za redove sa maksimumom đubreta, što se može objasniti zagrevanjem zemljišta od ove količine đubreta. Interesantno je uporediti drugu i treću krivulju: do avgusta sadnice u redovima sa 5 kgr. đubreta zaostaju od sadnica u jamama sa 15 kgr., a po tome ih prestižu usled povoljnog delovanja totalne obrade zemljišta. Za jesenju obradu najbolje je duboko oranje, tj. upotreba pluga, jer je oranje plugom bar 10 puta jeftinije od ručnog prekopavanja. U ovom slučaju, na Sedreniku, mogao bi se upotrebitü plug na 70% površine, ali od toga se ipak moralo odustati isključivo zbog starih preostalih sadnica, koje su — budući u najvećem neredu razbacane po terenu — onemogućavale primenu pluga ih ma kakvog drugog oruđa sa konjskom vučom. Stoga se pristupilo ručnom prekopavanju aršovima i takav način predstavlja najveću stavku u rashodu stanice. Totalna obrada zemljišta sa planiranjem provedena je na dva načina: duboko prekopavanje na 40 cm i izbacivanje kamena, a posle mesec 637 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 18 <-- 18 --> PDF |
što ćemo videti, za suzbijanje ovih negativnih uslova služili smo se ovim sredstvima: za popravljanje hemijskog i strukturnog sastava tla — intenzivnom obradom i unošenjem hranljivih sastojaka u vidu različitih vrsta đubriva, a za izmenu nepovoljnog vodnog režima tla — privremenom površnom drenažom u toku zime i proleća putem otvorenih jaraka, koji su se morali zatrpavati u početku leta. Za sprečavanje štetnog uticaja vetra služili smo se podizanjem vetrobranih pantljika i ograda od džbunja i drveća. Bile su primenjene i druge mere. Polazilo se od principa, da se ne može izmeniti samo količina atmosferskih taloga i temperatura, zatim nadmorska visina kompleksa i pravac i jačina vetra, dok sve drugo mora i može da se reguliše i menja. DIAGRAM SREDNJE MAKSIMALNOG PRIRASTA SADNICA SA RAZLIČITIM ĐUBRIVOM ZA 1936g. SI. 3. Proces prirasta divlje trešnje pokazuje velik uticaj načina obrade zemljišta. Razlika iznosi 31. cm. Inače veštačka đubriva nisu dala osetnog rezultata, a salitra je čak smanjila prirast za 7 cm. od normale. Ogledna stanica ne srne davati primer, kako ne treba da se radi. Toga smo već imali dosta. Zato pojedine vrste kulture, koje su bile pod znakom pitanja, uzimane su u manjim količinama, ali je ipak taj minimum bio takav, da je eliminisao elemente slučajnosti. Sve vrste šumskih sadnica i rentabilnih kultura bile su raspodeljene na svim položajima i na raznim vrstama tla. Da bi še izveo ma kakav ogled, sve sadnice moraju se primiti i živeti. Zato je za sve sadnice primenjena ona minimalna nega, bez koje bi sadnicama pretila opasnost za život. Stanica je mogla samo delimično provesti i završiti oglede u toku 1936. godine, pošto se za kratko vreme u proleće nije mogla spremiti i obraditi veća površina. Takode se nisu mogle na vreme nabaviti sve potrebne vrste šumskih sadnica i u dovoljnoj količini, kao i dubrivo. Intenzivna obrada zemljišta izvršena je na većim površinama stanice tek u toku leta i jeseni 1936. god. Na jednom delu ove površine izvršena 636 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 17 <-- 17 --> PDF |
vetrovima, jer se nalazi kod same vododelnice, u proleće i leto ovde besne jaki vetrovi. Njihov je vladajući pravac jugoistočni. Promené temperature vide se iz diagrama (si. 2). Prema podacima Meteorološkog zavoda u Sarajevu srednji godišnji talog iznosi 941 m/m. Od 1901. pa do 1935. godine najniža temperatura bila je u januaru 1905. godine (— 22, 6), a najviša (+35, 1) u avgustu 1907. godine. Trajanje snega iznosi prosečno godišnje 44 dana, pri čemu je najmanji broj dana sa snegom u maju (0,3 dana), a najveći u januaru (10 dana). Bez snega su meseci jun, jul, avgust i septembar. Mesečni je maksimum taloga u oktobru (110 m/m), a minimum u avgustu (53 m/m). Najveća izmerena količina taloga iznosila je 176 m/m i to u martu 1908. godine, a najmanja (15 m/m) bila je u novembru 1902. godine. DIAGRAM MAKSIMALNE I MINIMALNE DNEVNE TEMPERATURE, MINIMALNE TEMPERATURE ZEMLJE I PROCENTA OBLAČNOSTI ZA 1916 god SI. 2. Ovde treba učiniti jednu opasku: naime, oborine na Sedreniku nisu baš sasvim iste kao u Sarajevu. Više je puta u toku 1936. godine opažano, da se kišni oblaci isprazne u kotlinu Sarajeva i da kiša ne dođe do Sedrenika. Zbog visinske razlike od 450 m i temperatura je u glavnom niža nego u Sarajevu. Ova okolnost jako utiče na trajanje vegetacionog perioda. Može se smatrati, da početak vegetacije na Sedreniku zadocnjava za mesec i po dana u poređenju prema vegetaciji u kotlini Sarajeva. Tako je bar bilo u 1936. godini. U toku zime magla je na Sedreniku izuzetna, dok je Sarajevo pokriveno maglom. Inače je ovde magla, odnosno niski oblaci, čest gost u jesen i tada se dešava, da u isto vreme, kad je Sarajevo obasuto sunčanim zracima, ovde je gusta magla, koja zna da se zadrži i po ceo dan. Iz svega ovoga vidi se, da su ovde najnepovoljnije prilike za vegetaciju, t. j . sterilno zemljište sa rđavom fizičkom strukturom i relativno kratak vegetacioni period. Stoga ovaj kompleks predstavlja tipičnu vrstu neplodnog zemljišta u kombinaciji sa svim ostalim negativnim uslovima za vegetaciju i on može biti pretvoren u plodno zemljište samo putem primene intenzivnih metoda melioracije. U glavnom, kao 635 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 16 <-- 16 --> PDF |
već odavna. Na samom kompleksu bilo je 1930/31 godine posađeno više hiljada sadnica, u ogromnoj većini crnog bora. Od ovog pošumljavanja ostalo je 1936. god. živih sadnica 4.545, koliko je tačno izbrojeno. Kompleks je još ranije bio podeljen na dva dela, koja su zasebno ograđena, verovatno stoga, što je između tih delova izrađen seoski put, kojim se međutim nitko ne služi. U donjoj parceli ima znakova postepenog pomeranja gornjeg sloja, odnosno klizanja, te je stoga ovde ranije bila izvršena mestimična površna drenaža primitivnim otvorenim rovovima. Gornji deo kompleksa predstavlja (izgleda) veliku naplavinu. Geološka formacija sastoji se od trijasa sa debelim verfenskim slojevima iz kremenih peščanika. Tlo je kiselo, bez kreča. Samo u jednoj probi, koja je zbog sadržine željeza crveno obojena, nalaze se tragovi kalcijevog karbonata. Tlo je nastalo raspadanjem peščanika. U ovom šarenom peščaniku u većim količinama ima oblutaka od kremena sa tinjcem (liskunom). Oblutci obrazuju slojeve na dubini od oko 2 mt., a inače su svuda rasejani. Ovo potpuno sterilno tlo svojom strukturom ima svojstva teške, hladne i! nepropustljive gline-ilovače. Ima mestimično produkata raspadanja vapnenog laporca. Kišnica dugo vremena ostaje u jamama i prirodnim udubinama, skoro nikako ne ponire prema dole i stvara težak glib, blatnjavu kašu. Ova voda održava se na površini u toku celog proleća do maja ili juna. Već time su radovi jako otežani, pošto se sadnice neminovno moraju saditi u blato, u vodu, jer se svaka iskopana udubina odmah napuni vodom. Tlo sadrži razne hidrookside gvozda, te je obojeno u sve nijanse crvene boje, pa i u plavo-zelenkaste. Po prestanku proletnih kiša, čim nastupe topli dani, ova se glina osuši za kratko vreme i pretvori! naglo u tvrdu kao beton koru, svu ispucanu dugačkim i dubokim pukotinama. Ovako stvrdnutu glinu veoma je teško razbiti pijukom. Prema tome na ovom tlu stvara se najgori vodni režim za sve kulture. U proleće biljke stradavaju od suvišnih količina hladne vode, čak i istrule pokatkad, a potom naglim skokom prelaze u uslove najgore suše. Prema tome ovde su teški uslovi za opstanak i hidrofila i kserofila, a naročito prve godine, kada su žile izdaleka donesene biljke mrtve, nerazvijene, oštećene i podložne svakoj bolesti. Na čistim izlazima ovih verfenskih slojeva ne raste ništa. Inače na površini ima razbacanih mrlja sa nešto plodnijom zemljom, koja je nanesena vetrovima u toku mnogih godina i zadržana u prirodnim udubinama. Debljina je takvog sloja oko 20 cm., ali je i on isto tako kiseo. Ovde imamo tipične predstavnike kiselog tla, od kojih su najizrazitiji: Calluna vulgaris, Carex flava, Potentilla tahernaemontani, Sieglingia decumbens. Na donjoj parceli, gde se obrazovalo plodnije zemljište, ima predstavnika vrsta: Scabioza leucophylla, Achillea millefolium, Bellis perennis, Dorycniüm herbanum, Sherardia arvensis, Centaurea scabioza, Sanguisorba minor, Thymus pulegioides, Plantago lanceolata, Senecio vulgaris, Cirsium acaule i drugih »skitnica«. Od predstavnika džbunja najviše ima na takvim mestima neizbežnog juniperusa, niskog i zakržljalog, nekoliko komada divljih krušaka, a dole na relativno najboljem zemljištu ligustruma, kupine, gloga i crnog trna. Temperatura se ovde menja naglim skokovima; proleće je uvek hladno. Kako je ovaj kompleks otvoren sa svih strana i izložen jakim 634 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Dosad nije bilo govora o veštačkom natapanju kultura. Razume se, ako za to ima mogućnosti, treba je iskoristiti do kraja. Svaki izvor, bunar, potok dobro je došao za kulturu. Ako toga nema, potrebno je iskoristiti kišnicu sa sliva putem dovođenja niskim nasipima. Ali se mora pretpostaviti najgore, naime da na datom kompleksu nema vode niti mogućnosti za njeno dovođenje i stoga svaka ogledna stanica mora izdeliti veći kompleks i obratiti najveću pažnju na iskorišćavanje onih taloga, koji na površinu padaju neposredno s neba. Ovi principi služili su kao baza, na kojoj je osnovan rad na oglednoj stanici. IV. Ogledna šumsko-meliorativna stanica kod Sarajeva. 1. Opis. U »Politici« od 13. juna 1936. uzašla je kratka beleška sa fotografijom o osnivanju šumsko - meliorativne stanice kod Sarajeva. Sada već imamo mogućnosti dati kolegama tačniju sliku o tome. SI. 1. Kućica ogledne šumsko-meliorativne stanice na Sedreniku. Ogledna stanica »Sedrenik« (si. 1) nalazi se u neposrednoj blizini (na odstojanju od 5 km) od Sarajeva, a na mestu, zvanom »Pašino Brdo« i na turističkom (pešačkom) putu iz Sarajeva prema turističkim domovima u Prijepoljskom i Bukoviku, gde se priređuju smučarske utakmice. Površina, koja je uzeta u rad i ograđena bodljikavom žicom, iznosi 4 ha. Najniža kota ovog kompleksa je 861, a najviša 930. Oravitira u glavnom na jugoistok. Reljef je nepravilno valovit, izrovan kako prirodnim udubinama, jamama, nepravilnim terasicama i jarugama tako i veštačkim vojničkim šančevima, napravljenim u toku rata. Pored toga ovaj kompleks presečen je aktivnom bujicom »Sedrenik«. Radovi na uređenju ove bujice započeti su 1932. godine i još nisu završeni. Gornji deo kompleksa ima blag nagib prema jugoistoku, istočni deo gravitira prema istoku, a zapadni i južni prema jugu. Donji deo kompleksa je u obliku levka okrenutog širokom stranom prema jugu. Kompleks je zaokružen velikim površinama golog krša, na čijem se pošumljavanju radi 633 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 14 <-- 14 --> PDF |
se na üzvesnom međusobnom odstojanju, naprimer na svaka 3 metra, ostavi po jedna stobljika nepotsečena, ona se razvija u drvo i relativno brzo daje plod. , Ima i mnogo drugih vrsta, koje ulaze u obzir za stvaranje žive ograde. Žive ograde pored svoje direktne uloge veoma su važne kao vetrobrani. Zato je najbolja ona vrsta, koja daje mnogo lišća i gusto sklopljene grane. Na svakoj kulturi treba stvarati pored živih ograda i vetrobrane pruge od istih odnosno od najboljih vrsta, koje ovde stvaraju živu ogradu. Naročito važi to za položaje sa jakim vjetrovima. Ovakve vetrobrane pruge zadržavaju sneg i ´vlagu, smanjuju snagu vetra, a pored toga mogu služiti kao međe za pojedine parcele, čime se stvara lak pregled i nadzor nad kulturama. 3. Obrada zemljišta neophodan je i bitan uslov za svako uspešno pošumljavanje krša i goleti, naročito za brzo podizanje sastojina, ali je ujedno i najskuplji element pri uzgajanju šuma. Svakako ovde postoji jedan minimum obrade, pri kojem se koliko toliko osigurava život sadnica. Mora se uzeti u obzir, da uvek važi princip: koliko dajemo, toliko i dobivamo, jer opstanak biljke, njen razvitak, prirast, u prvom redu zavisi od nege, a to je obrada tla. Najbolji je i najintenzivniji način obrade zemljišta totalno prekopavanje, riljanje, odnosno duboko oranje (gde je moguće) celokupne površine i to u jesen. Mnogo slabiji rezultati postignu se delimičnom obradom, u koju spadaju u glavnom: jame sa manjim ili većim prečnikom, pruge, a na strmim nagibima vodoravni jarci, jame u šahu, brazde i kvazi-vodoravne pruge. Na svaki način potrebno je, naročito prve godine, prekopavanje i prašenje u cilju sačuvanja vlage, asimilacije azota iz vazduha i aeracije zemlje. Jedino na ovaj način moguće je uspešno se boriti sa sušom i drugim opasnostima, koje prete životu mlade biljke. Kao glavni razlog neuspeha u pošumljavanju navodi se suša. Izgledalo bi prema tome, da se nalazimo u nekom pustinjskom području sa nedovoljnom količinom godišnjih taloga. Međutim to nije tako. Skoro svuda imamo dosta oborina i to čak iznad normale potrebne za opstanak kultura. U južnoj Srbiji i Bosni srednji je godišnji talog iznad 900 m/m, u Zetskoj banovini i na Primorju mnogo više od 1000 m/m. Vlage ima dovoljno, samo je treba umeti raspodeliti i sačuvati. A to možemo učiniti prašenjem. Idealno bi bilo prašenje posle svake kiše. Što je manji broj prašenja, to je manji uspeh. Prašenje mestimično obrađenih površina takođe će dati slabije rezultate. Detaljno o ulozi i značenju prašenja navedeno je u mnogobrojnim člancima g. inž. Španovic a u »Šum. Listu«. 4. Đubrenje, odnosno unošenje hranljivih sastojaka u zemlju, jedan je od moćnih faktora u brzom podizanju šuma. Ovo je intenzivan, ali i skup način negovanja, pošto unošenje dubriva zahteva i odgovarajuću obradu, a naročito regulisanje vlage. Pri unošenju dubriva treba po mogućnosti üzbegavati skuplji materijal, ali ipak pre svega dolazi u obzir stajsko đubre. Skupoća stajskog dubriva veoma varira u pojedinim krajevima, a naročito je skup njegov transport, čija je cena mnogo veća od cene samog dubriva. Veštačko je đubrivo u tom slučaju mnogo jeftinije. Tako naprimer, upotreba čilske salitre, kalijeve soli ili nitrofcskala stoji zajedno sa transportom svega od 5 do 10 para po sadnici. 632 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 13 <-- 13 --> PDF |
obraste korovom, izložena je jakoj insolaciji i presušivanju. Koje onda čudo, ako ovakva 7-godišnja »sastojina« ugine od suše za 1 dan. A da je bila u sklopu, ne bi uginula. Dakle sklop, i to sklop pod svaku cenu i što pre, mora biti geslo brzog pošumljavanja, naročito krša i goleti. Čim se dobije sklop, sudbina i dalji život mlade sastojine osiguran je. Organizam sastojine stvoren je i kao takav on će se uspešno boriti sa svima prirodnim nedaćama. Tada otpada potreba negovanja mladih sadnica. Sklop već štiti tlo od neposrednog udara kiše i time sprečava utabanjivanje tla, štiti ga od neposrednog dejstva sunčanih zraka, od isparivanja i osušivanja, što je naročito važno baš u prvo vreme razvijanja mlade sastojine. A ovo je sve bar 90% uspeha, jer naše kulture sa 90% ginu od suše. Zadatak je ogledne stanice utvrditi optimalni prvobitni obrast, odnosno broj sadnica za 1 ha i način raspodele sadnica. Ovamo spadaju i ogledi sa živim ogradama i vetrobranima. U ovom slučaju mora se saditi veoma gusto, da bi sadnice obrazovale jedan živi zid i što pre vršile svoju funkciju. Kako za živu ogradu dolazi ograničen broj vrsta, interesantno je studiranje tog pitanja ad hoc. Najproširenija kod nas vrsta za živu ogradu, to je svima poznata gledičija. Ona dozvoljava svakojake eksperimente obrezivanja, može se doterati u džbun i u visoko drvo, stvara gustu ogradu sa trnjem. Za brzi prirast traži negu, odnosno dobro zemljište. Bez toga zakržlja. Ima jake iglice (trnje). Ali još je bolji od gledičije eleagnus angustifolia, donekle poznat pod imenom dafine. Podnosi i rdavo zemljište, neverovatno je otporan, raste mnogo brže od gledičije i ima sva dobra svojstva gledičije, a ne pati od mrazova. Takođe ima tvrdo trnje i predstavlja savršeno neprolaznu ogradu i za stoku i za ljude. Daje mnogo lišća. Naročito je interesantan sistem žilja, koji je veoma razgranat. Kako pored svega toga ima lepu spoljašnost, a lišće mu je srebrnasto-bele boje, kod nas se preporučuje i uvršten je u red ukrasnog džbunja, i ako treba da posluži za korisne svrhe. Trebalo bi skrenuti pažnju kolegama šumarima, da ovu vrstu uvedu u rasadnike. Seme njegovo sporo klija i potrebna je stratifikacija u pesku. Veoma važnu ulogu vrši na aktivnim bujicama, pošto jako veže tlo gustom mrežom korenja. Ne ugine čak ni onda, ako se zemljište ispira i gornji deo korena ostane u vazduhu. Ima jaku izbojnu snagu i može se razmnožavati i reznicama, ali je ove potrebno ožiljiti u rasadniku. Stoka ga ne jede. Ligustrum nema trnja i ne obrazuje tako lepu i neprolaznu ogradu kao prve dve vrste. Upotrebljava se u varošima i parkovima više kao ukrasna ograda. Pri pošumljavanju više vredi kao terajuća vrsta. Ma klura se može preporučiti kao tipična vrsta za živu ogradu, ali je ona nežnija od gledičije i eleagnusa. Kako je kod nas sada proširen bagrem i nalazi se u većini rasadnika, može se i on upotrebiti za živu ogradu, ali ima svoje mane: retko lišće i retke udaljene grane, rado zakržlja, zahteva negu, kada je gusto zasađen. Za dobar prirast kao žive ograde potrebno je dubrenje na mršavom tlu i obrada pruge oko ograde. Stoka ga rado jede sve i pored trnja, što ga na sebi ima. Apsolutno je po trebno svake godine regulisati ga podrezivanjem. Interesantna je upotreba džanarike za živu ogradu. Ovakvih ograda ima dosta u Srbiji. Teže podnosi podrezivanje, ali jedanput pod sečena duže vremena raste kao džbun. Jako je zahvalna na negu. Ako 631 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Za izbor i primenu glavnih i terajućih vrsta ne može se dati određena formula za svako tlo i položaj, pošto se na različitim zemljištima i sadnice ponašaju različito, a naročito s obzirom na to, da se intenzivnom obradom već u prvoj godini menja struktura i hemijski sastav tla. Ovom metodom postiže se ukidanje troškova oko obrade zemljišta odmah po sklopu džbunja sa glavnim vrstama, sprečavanje isparivanja vlage iz zemljišta, stvaranje pokrova od lišća džbunja i mnogo brži prirast glavnih vrsta u visinu. Najveći stepen nege biće podrezivanje terajućih vrsta, koje neće mnogo stajati, a time se povoljno reguliše njihov prirast. Razume se, jedna ogledna stanica ne može dati odgovor na pojedina pitanja u toku jedne godine. Ali ako se primeni gornja metoda, može i mora bezuslovno utvrditi mnoge činjenice u ciklusu od 3 godine, i to zato, što se za 3 godine može postići sklop izvesnih vrsta sa znatnom visinom od preko 4—5 metara, dakle obrazovanje sastojine sa svim njenim bitnim elementima. Za to vreme svakako će se resiti i pitanje rentabiliteta od medukultura, jer tada već dolazi do punog izražaja njihov doprinos, naročito što se tiče jagodastog voća i patuljastih voćaka. Sastojina u to vreme već počinje igrati svoju ulogu u pogledu kamuflaže i kao šuma oko naselja i t. d. U svakom slučaju vremenski razmak od 3 godine je vreme, koje je potpuno dovoljno za indeks uspeha i solidnosti primenjenih metoda. 2. Raspored vrsta i koeficijent obrasta, odnosno broj sadnica na površinskoj jedinici, jedan je od glavnih faktora u brzom pošumljavanju. Poneki put upravo fatalno zaboravljamo na sklop i njegovu ulogu. Suma predstavlja jedan organizam, za koji je sklop jedan bitni elemenat. Pri retkoj sadnji oduzima se neophodan uslov opstanka šume. Šuma je biološka zajednica drveća u sklopu. Ako sklopa nema, postoji izvesna površina sa pojedinačnim drvećem, koje ni u kojem slučaju ne može sastavljati šumu. Sklop zavisi od obrasta, odnosno broja stabala. Aksioma je, da što je sastojina mlada, to više stabala mora biti za obrazovanje sklopa. Inače, svi naši stručni autoriteti preporučuju gustu sadnju u cilju što bržeg obrazovanja sklopa. Prof. dr. Baie n smatra za oportunu cifru od 10.000 sadnica na ha (»Naš goli krš«, str. 134), ali ovde je reč o glavnim vrstama. Ako uvodimo terajuće ili uzgredne kulture, broj na ha iznosi 20.000. Sastojina od hrasta lužnjaka, podignuta prirodnim pošumljavanjem, imala je u 14. godini starosti obrast od 8800 stabala na 1 ha. Dakle i sama priroda nas uči, kojim putem treba ići. Ako hrastova sastojina u 14. godini starosti ima 8800 stabala, onda je cifra od 10.000 sadnica prve godine veoma umerena. Bez ovog broja neće se stvoriti normalna sastojina ni za mnogo godina. Prof. dr. B ale n kaže: »Šumu čine skupine drveća u određenom sklopu.« Naglašava, da je sklop prva karakteristika šume kao takve. Šuma je udruženje organizama, biocenoza (str. 287 »Naš goli krš«). Ako je tako, čime se rukovode naši šumari, kada pošumljavaju sa nekih 3.000—4.000 sadnica na ha? Što navode kao dokaz pravilnosti i racionalnosti takvog načina? Ili hoće da stvore parkove, a ne šume? Pa i parkovi većim delom u principu moraju imati sklop. Kada će da se stvori na pr. sastojina crnog bora pri sadenju 4.000 sadnica na ha? U najboljem slučaju ni za 20 godina. A za ovaj dugački niz godina površina podivlja, 630 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 9 <-- 9 --> PDF |
toga štiti šumske sadnice time, što obrazuje sklop i zasenjuje sa strane, čime tera sadnicu da raste u vis. Na taj način istovremeno sa gajenjem šume dotično zemljište po´ staje rentabilnim u toliko, da pokriva troškove oko pošumljavanja. Šuma bi ovde došla kao besplatna premija, kao čist prihod. Postoji niz detaljnih pitanja: 1) da li će ovde i onde uspevati ova ili ona vrsta rentabilnih biljaka u zavisnosti od kote i vrste tla; 2) kakva je najbolja simbioza šumske i rentabilne biljke; 3) kakvo i koliko đubriva treba upotrebljavati i t. si. Odgovor na ova pitanja dobiće se putem ogleda i ispitivanja. Već naše državne ustanove (vojska, organi ministarstva građevina i dr.) stavljaju pitanja o brzom podizanju šuma. . razočarane su odgo vorom šumara, da su za to potrebne decenije. »Pa ne možemo da kle štama vučemo sadnice.« Ali ipak šumari moraju znati za načine brzog podizanja šume i da nateraju sadnice da rastu i bez klešta. Ovim se pitanjem, izgleda, malo ko bavio. A ono je sada još i kako aktuelno. Već se pojavilo pitanje podizanja šuma bez obzira na troškove. Za sva ova nova pitanja naše šumarstvo mora biti spremno. Istraživanja po ovim pitanjima daće dosta odgovora i na mnoga druga pitanja pošum ljavanja, pošto su s njima tesno vezana. Prilikom pošumljavanja ne smemo više gledati na buduću šumu kao na nešto, što će videti samo današnje bebe. Naše vreme stavlja zadatke, preko kojih ne možemo i ne smemo olako preći. Već ima i danas razloga za odgajanje »ekspresne šume«. III. Ciljevi i program ogledne stanice. Glavni ciljevi jedne ogledne šumske stanice dele se u dva pravca: 1) sredstva i metode za brzo podizanje šuma putem brzog i većeg pri rasta sadnica; 2) rentabilitet ili smanjivanje uzgojnih troškova putem uvođenja rentabilnih kultura. Prema tome stanica mora dati odgovor na sledeća pitanja: 1) Brzo podizanje šuma, bez obzira na troškove i bonitet tla, iz strategijsko vojnih razloga, zatim u cilju zaštite od poplava, u cilju potkrepljivanja strmih nagiba, nasipa, rečnih obala, bujica i t. d., te napokon u cilju stvaranja šumskih zona i pojaseva u gradovima i njihovoj okolini iz higijensko-socijalnih i turističkih razloga; 2) najbolje metode pošumlja vanja krša i goleti s obzirom na troškove; 3) rentabilitet ili smanjivanje troškova oko pošumljavanja putem melioracije tla i uvođenja rentabilnih međukultura. Detaljan program ogledne stanice je sledeći: 1. Izbor najboljih vrsta šumskog drveća, domaćeg i egzotičnog, upotreba džbunja, simbioza drveća i džbunja, sastav mešovitih sastojina, glavne i podstojne vrste. 2. Način sadenja u jame, u redove različite udaljenosti, u jarke po izohipsama, u vodoravne brazde itd. i raspodela različitih vrsta. 3. Obrazovanje sklopa u različitim slučajevima, upliv sklopa na prirast sadnica i tlo, vreme potrebno za obrazovanje sklopa kod različitih vrsta, određivanje optimalnog obrasta, žive ograde i vetrobranu pojasevi. 627 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 8 <-- 8 --> PDF |
II. Ogledne stanice. Kao što je poznato, šumarska nauka veoma se malo osniva na teorijama. Ona je carstvo eksperimenata. Zato se i rešenje svih problema pošumljavanja ne može ni zamisliti bez ogleda, odnosno bez specijalnih oglednih polja, ali pravi h oglednih polja. Jer postojeća ogledna polja takode se nalaze pod udarom štednje i tim samim isključuje se pravilno izvođenje eksperimenata i primena svih prividno »skupljih « metoda. Na oglednim poljima ne sme se štediti. U tom smislu ona moraju biti nalik na poljoprivredne ogledne stanice. Takvom stanicom mora upravljati šumarski inžinjer, koji bi stanovao bar u toku radova na samoj stanici ili u neposrednoj blizini. Upravnik ogledne stanice ne može biti svatko, već samo tko ima sposobnosti i ljubavi za ovaj rad. A takvih šumara mi imamo. Njih samo treba brižljivo izabrati. Postojeći rasadnici pružaju dovoljno materijala za ogledne stanice. Dakle nema nikakvih teškoća za osnivanje oglednih stanica, koje su jedini put k uspešnom pošumljavanju. Jedna ogledna stanica mora odgovoriti na što veći broj pitanja. U tom redu dolaze i nova pitanja u vezi sa zahtevom našeg vremena i prilika, u kojima se nalazimo. Svakako za stanicu mora biti postavljen tačan cilj i izrađen program, koji će odgovarati ovom cilju. Pored pitanja o rentabilitetu pošumljavanja postoje druga pitanja, koja su mnogo važnija od neposredne amortizacije podignute šume. Ovde se šuma rentira na drugi, indirektan način. U naše doba ubrzanog tempa života mi ne možemo čekati, dok šuma »normalno« poraste. Interesi narodne obrane zahtevaju brzo podizanje šume, koja se pokazala kao efikasno sredstvo u zaštiti stanovništva od otrovnih gasova. Šuma je potrebna radi kamuflaže (prikrivanja) vojnih objekata. U mirno doba brzo podizanje šuma više puta je neophodno za osiguranje klizavih terena i strmih nagiba, za sprečavanje ispiranja plodnih zemljišta, za uređenje bujica, za regulisanje vodnog režima plovnih reka itd. Na kraju treba spomenuti, da su moderni urbanistički zahtevi prožeti neophodnošću stvaranja »pluća« za svako naselje. Ta zelena pluća sudeluju na suzbijanju zaraznih bolesti, smanjuju tuberkulozu, koja hara po našim gradovima. S tih razloga skoro su sve evropske države preduzele energične mere za podizanje šuma, bez obzira na troškove, a naročito Francuska, koja je pristupila tako zvanom »hitnom« pošumljavanju posle strašnih poplava pretprošlih godina. Hitno pošumljavanje ne sastoji se samo u tome, da se hitno pošume izvesne površine, već i u tome, da ta šuma poraste što brže i da bude stvorena bar za 5 godina, i ako bi inače bilo za to potrebno mnogo više vremena. Ako se tlo dobro pripremi za pošumljavanje, ono tim samim daje mogućnost za podizanje rentabilnih kultura povrća i voća, koje se bira prema tlu, visini i vrsti šumskih sadnica. Obično prve godine ulaze u obzir jagode i nisko povrće. Kada šumska sadnica poraste, a pošto je njen prirast s obzirom na pojačanu negu veoma brz, stupa na red džbunasto voće i visoko povrće, a po tome i voćke. Kako je povrće mahom jednogodišnje, ono se svuda može iskoristiti, kao i neke okopavine, a može se prema potrebi i ukinuti njegova kultura. Džbunasto voće sem 626 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 5 <-- 5 --> PDF |
krš i to sa dva razloga: prvo što nema sredstava za pošumljavanje većih površina, a drugo što nije racionalno, pošto se ne rentira, već samo stvara izdatak iz državne kase. Takav pogrešan zaključak samo dokazuje, da se pitanje pošumljavanja ne srne shvatiti suviše jednostrano. Uzgojni troškovi suviše su veliki — znači, jedini je lek u njihovu smanjivanju. Ali ako povećamo uzgojne troškove, umesto da ih smanjujemo?! Ovakvo pitanje mnogima izgleda neozbiljno. Sav trud na rešenju problema pošumljavanja baziran je na golom pitanju rentabiliteta i sastoji se u tome, da se smanje uzgojni troškovi sađenja i negovanja. Potera za jeftinoćom i potera za hektarima. Ova je »linija«, izgleda, shvaćena kao pravilna od većine naših šumara. Stoga je razumljivo, da se neki šumari hvale time, da ih jedna sadnica stoji 20 para i da su pošumili uz ovu cenu više hektara. Izgledaju naročito impozantne cifre pošumljenih hektara, kada se sadi 2.000 ili 3.000 sadnica na jedan hektar. To znači, da pošumljavanje jednog hektara stoji svega 500 Dinara. Ako je to tako, zašto onda nisu do sada već pošumljene sve goleti, svi krševi, sva bujična područja? Imali bismo svuda lepe zelene šume, te ne bismo gledali tužna i pusta gola brda putem iz Niša u Skoplje i uzdisali za zelenilom na ogolelim surim obalama našeg Jadrana. Nažalost, ovo se može govoriti samo sa ironijom, a zla stvarnost veoma je daleko od ovakvih fantastičnih pretpostavki. Dešava se da slika pošumljenih, na papiru, hektara izgleda na terenu sasvim drugačije i po neki put predstavlja groblje sadnica ili pak gubici iznose do 80%. Ali sadnice su posađene, odnosno metnute u zemlju, pa je sve u redu. Za neuspeh je kriva suša ili vetar i tome slični neodgovorni elementi, koji ne potpadaju pod udar zakona o činovnicima. Sledeće godine pristupa se kompletiranju na isti način, sa istim sredstvima i sa istim vrstama. Gubitak ovog kompletiranja takode iznosi znatan procenat. Takvo kompletiranje traje godinama. A trošak po jednoj posađenoj sadnici opet ne iznosi više od 20 para. I to je sasvim tačno. Ali pri tome se ne vodi računa o tome, koliko ukupno stoji jedna preostala živa sadnica, ne odbacuje se broj mrtvih duša. Da se izračuna sav trošak i podeli sa brojem sadnica preostalih na koncu kompletiranja, onda bi se prvobitnih 20 para pretvorilo u dinare. Potrebno je napomenuti, da postoje odlične kulture. Ako rukovalac radova tvrdi, da sadnica stoji 20 para, poklonimo mu puno poverenje. Ali uskoro saznajemo, da je bila izuzetno dobra vlažna godina — »čas sunce, čas kiša« — i videćemo, da su ovde izuzetno dobre hidrološke prilike, a zemlja sadrži mnogo humusa. U drugim slučajevima pošumljavanje goleti ima vrlo velike gubitke i prema tome početna cena od 20 para po jednoj sadnici potpuno je iluzorna. Sem toga rezultati u pogledu habitusa primljenih sadnica kao i u pogledu brzine prirasta u većini slučajeva ne zadovoljavaju. Imamo dosta često i pravih groblja sadnica, kao što je n. pr. u 1925. godini bio slučaj sa grobljem bagrema kod Ohrida. A radilo se pri tom o bagremu, koji bar ne zahteva neku naročitu negu i inače je veoma izdržljiv. Kakvi su razlozi neuspeha u pošumljavanju? Ima ih više, a svi su izazvani traženjem jeftinoće i uštede. Na ovo bi se moglo reći, da nismo tako bogati, pa da jeftino radimo i da je najbolja ušteda uopšte ne raditi. Ako već radimo, treba raditi dobro. Neuspeh nije samo šteta u materijalnom pogledu, već i u opadanju prestiža i autoriteta državnih struč 623 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ing. DIMITR. AFANASIJEV (SARAJEVO): PODIZANJE „EKSPRESNIH" ŠUMA. (CRÉATION DES PEUPLEMENTS „RAPIDES") I. Problemi pošumljavanja Problem pošumljavanja krša, goleti, strmih bujičnih nagiba i drugih neplodnih zemljišta još je uvek ostao kao jedan od nerešenih problema našega šumarstva, i ako se na tome mnogo radilo. Po zakonskim odredbama pošumljavanje se nalazi u rukama države odnosno banovina, za koji je cilj stvoren i fond za pošumljavanje. Privatna inicijativa u tom je pogledu ograničena, a pored toga ona je sasvim neznatna. Doduše postoje nagrade za pošumljavanje, koje, uzgred budi rečeno, ne sačinjavaju ni 1% od onog troška i truda, koji se mora upotrebiti. Postoje »dečji dani«, pošumljavanje narodnom snagom, koje se najviše praktikuje u Vardarskoj banovini, ali se sve to nalazi u rukama državnih šumarskih organa, koji su »spiritus movens« u svakom ovom slučaju. Državni šumari moraju uložiti dosta napora, muke i truda, da pokrenu mase na ovu korisnu akciju. Prema tome država, koja je inače najveći vlasnik šuma, javlja se kao jedini i odgovorni preduzetnik radova na pošumljavanju. Privatna inicijativa neće da se bavi pošumljavanjem iz razloga, što ono nije rentabilno i ne donosi nikakve koristi za pojedince (preduzimače), već samo za celokupnu naciju, za opšte dobro i to tek za iduću generaciju. Ali sa tim istim pitanjem rentabiliteta sukobljava se i država U svom radu. Zaista, veštačko pošumljavanje neplodnih zemljišta, krša, goleti i si. ne može se samo po sebi rentirati. Pošumljavanje će se rentirati samo na plodnom zemljištu, odnosno tamo, gde će uvek mnogo više koristi doneti ma kakva poljoprivredna kultura. U takvim slučajevima sa pravom se zamera, da pošumljavanje plodnog zemljišta predstavlja štetu po narodne interese. Za šumu, šumsko tlo, to je jedan od principa, koje niko ne osporava. Ali pošumljavanje neplodnog zemljišta, na kojem ne uspeva nikakva rentabilna kultura, ne donosi nikakvog dohotka, jer zahteva troškove, koji premašuju prihod od buduće šume. Tačnije rečeno: pošumljavanje nije rentabilno, kada se izvodi po metodama i sa sredstvima, koja se sada prhnenjuju. Ovo je značajna ispravka, kao što ćemo dalje videtil Pitanje se stavlja sasvim jednostavno, a i njegova matematička strana izgleda jasna i tačna. Uzgojni troškovi od 1 ha iznose toliko i toliko hiljada dinara. Za, recimo, 70 godina dobitak po 1 ha u drvnoj masi iznosi toliko i toliko kubnih metara, što je po tržnoj ceni manje od uloženog kapitala, ne govoreći o izgubljenim kamatama. Ovakvom shvatanju, tačno ograničenom, ne može se ništa prigovoriti, a naročito s obzirom na to, da je pretpostavljena apsolutna suma uzgojnih troškova toliko velika, da isključuje mogućnost radova u širem obimu. Prema tome, ako se stoji na ovakvom uskom shvatanju rentabiliteta, nameće se zaključak, da uopšte ne treba pošumljavati goleti i 622 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 30 <-- 30 --> PDF |
je jedna od najvažnijih vrsta pri! pošumljavanju. Brzo raste, poboljšava tlo, izdržljiv je prema suši, ne bira zemljište, ima veoma gust i razgranat sistem žilja i odlično služi za osiguranje strmih padina i nasipa. Često se može videti u bujicama, kako zadržava odronjavanje i obrazuje ćelo brdašce oko sebe. Iz diagrama (si. 4 i 5) vidi se, da je veoma zahvalan na nezi. Sadnice u datom slučaju bile su neverovatno zakržljale; u rasadniku su rasle bez ikakve nege, te se nisu ni opažale u gustom korovu, o čemu svedoči prosečna visina sadnice od 2 cm. Ovaj je brest posađen u martu većim delom u jame, a manjim delom u redove sa razmakom od 1,60. Prvi diagram pokazuje rast bresta u jamama sa različitim đubrivom uporedo sa razvitkom u redovima uz intenzivnu negu i uopšte bez nege. U poslediijem slučaju bila je ipak primenjena najneophodnija nega za održavanje u životu, a to je prašenje (tri puta). U ovom slučaju, koji se smatra kao normalan, kao uporedna jedinica, prirast je iznosio 12 cm. Primenom svih mogućih metoda u redovima iste sadnice dale su prirast od 1.32 mt. Te su se mere sastojale u unošenju 15 kgr. pregorelog stajskog dubriva i u zalivanju 3 puta gnojnicom u julu, te u prašenju skoro posle svake kiše. Tom prilikom nije se mogao utvrditi optimalni maksimum stajskog dubriva, pošto je brest nezasitljivo gutao sve količine i dao prirast proporcionalno količini dubriva. I u literaturi brest je zabeležen kao proždrljiv prvih godina. Isto tako nije osetljiv ni u pogledu vremena unošenja dubriva, već se svaki put odazivao kao dresiran konj. Drugačije je sa veštačkim đubrivom. Verovatno usled suviše kasnog unošenja, reagirao je na kalijevu so nešto povećanim prirastom, svega za 8 cm. Sa salitrom povećanje prirasta iznosilo je 12 cm. Ali svuda, gde su kalij i salitra unošeni po drugi put, oboleo, čak je izgubio i lišće i oporavio se tek posle 30 dana, ali nije nadoknadio izgubljeno vreme. Na taj način brest se pokazao kao veoma disciplinovan predstavnik šumskog drveća. Najveći intenzitet prirasta zabeležen je u avgustu, kada je dnevno iznosio po 2 cm. Jedina rđava, ali prirodna navika kod bresta — poznata svima, koji su imali s njim posla — to je obligatno »spavanje«. Ovde je spavao odnosno stagnirao u prirastu skoro ceo mesec jun. Peroid stagnacije obično traje 15—20 dana, ali u ovom slučaju bio je povećan suvišnim kišama i hladnoćom tla. Svega je brest dao maksimum prirasta u iznosu od 132 cm. ili 120 cm. iznad normale, za koju se ovde računa prirast sa minimalnom negom. Ova je brojka značajna s obzirom na objekat ogleda: mikroskopske sadnice od 2—3 cm. visine, koje se po sađenju nisu ni primećivale na terenu. Podzemni deo bresta, koji igra veoma važnu ulogu, nije zaostao u razviću za stabljikom. Dubina guste mreže žila odgovarala je visini stabla. I na brestu se vidi, koliko je potrebna nega odnosno intenzivna obrada zemlje za brzo podizanje. Unošenje dubriva daje najveći efekat tek u slučaju, ako je skopčano sa odgovarajućom obradom. Interesantno je zabeležiti dane najvećeg prirasta kod bresta. On je počeo 13. avgusta i iznosio je toga dana 1,8 cm. Od 14. pa do 17. avgusta iznosio je po 2,0 cm. dnevno, 18. avgusta bio je 1,9 cm. i padao je sve do 25. septembra. Posle 25. septembra prirast je bio neznatan. Naglo opadanje intenzivnosti prirasta, koje se vidi na diagramu, izazvano je sušom, jakim 648 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 31 <-- 31 --> PDF |
vrućim vetrovima i suvim vazduhom. Dne 1. oktobra prirast se naglo završava usled prerano nadošlog snega i hladnoće. Valja napomenuti, da je po brzini prirasta brest na trećem mestu između svih šumskih vrsta na stanici. Brže od bresta rasla je bela vrba u pleterima i bagrem u ogradi, ali ni jedno ni drugo nije mnogo prestiglo brest: dnevni maksimalni prirast vrbe iznosio je 3 cm., a bagrema 2,2 cm., takode u prvoj polovini avgusta. Veći prirast kod vrbe objašnjava se vlažnim prolećem i vlažnom prvom polovinom leta. Sem toga peščani, nešto plodni nanos još u rano proleće popunio je pletere i stvorio povoljne prilike za vrbu, koja je dala prve godine srednji prirast od 1,75 mt., a maksimalni od 2,03 mt. Velik je prirast dalo pruće rakite u pleterima (do 1,30 m.). Ariš je plemenito drvo i radi brzog rastenja zaslužuje svaku pažnju. I on je pokazao svoju veliku ljubav prema stajskom đubrivu, ali skoro nikakvu prema veštačkom (si. 7.). Ni kod njega se nije mogao ustanoviti maksimum stajskog đubreta, pošto je pri povećanoj količini đubriva dao sve to više prirasta. Pri tome je dozvoljavao svake eksperimente, kao napr. duboko unošenje đubriva i zaokružavanje žila đubrivom. U ovom slučaju čak je dao najveći prirast i to na 52 cm. iznad normale. Na mineralna dubfiva nije reagirao nikako, ni pozitivno ni negativno. Ali il u ovom slučaju ne mogu se izvoditi zaključci, pošto su minerali unošeni kasno, svakako ne na vreme. Sem toga oni mogu da deluju i kasnije, sledeće godine. Najveći prirast, protivno drugim četinjarima, dao je u avgustu mesecu. Lipa je jako reagirala na đubrivo i negovanje, i to samo na stajsko (si. 6.). Razlika od normalnog prirasta iznosi 60 cm. Bez negovanja odnosno sa minimalnim negovanjem nije pokazala volju za napredak, već je samo životarila. Rezultat je važan zato, što lipa u svojoj ranoj mladosti raste veoma sporo. Inače se većim delom jako razgranala i liči na džbun. Ako se pak sudi po sumarnom prirastu, računajući i bočni, lipa je dala najveći prirast. Veoma će biti interesantni ogledi sa podrezivanjem bočnih grana. Tačan proces prirasta ariša i lipe najbolje se vidi iz diagrama. Crni bor nije pokazao nikakav napredak i nije se odazvao ni na negu, ni na unošenje đubriva. Sa borom je bilo izvedeno više pokušaja, koji su svi ostali bez rezultata ili su čak imali i negativan rezultat. Stajsko đubre u manjim i srednjim količinama zajedno sa sistematskim prašenjem dalo je takvu neznatnu razliku u prirastu, da se ona ne može ni smatrati kao merodavna. Veće količine stajskog đubriva, one iste koje su doprinele najvećem prirastu kod lipe, kod bresta i kod ariša, na bor su delovale čak negativno. Pri upoređivanju prirasta crnog bora starog 5 godina utvrđeno je pri ogledu sa 2.500 komada sledeće: bez negovanja visina prirasta iznosi 21 cm., sa srednjom količinom stajskog đubriva (od 3—5 kgr.) prirast je 25 cm., sa kalijevom soli 19 cm., čilskom salitrom 22 cm., a sa većom količinom stajskog đubriva (od 10—15 kgr.) prirast iznosi svega 17 cm., dakle je manji nego normalan. Mladi bor (od 3 i 4 godine starosti) ponašao se isto tako. Ovu je pojavu prerano objašnjavati, naročito s obzirom na to, što je i na boru, koji uopšte nije bio ni diran, bio prirast mnogo manji nego u 1935. godini, a isti je slučaj sa kulturama crnog bora u bližoj okolini, na kršu zvanom »Grdanj«. koji se nalazi na istoj visini, a severno od Sarajeva. Naprotiv, kulture južno 649 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 32 <-- 32 --> PDF |
od Sarajeva i kod samog Sarajeva imale su veoma dobar prirast, mnogo veći nego što je bio u 1935 god. U datom slučaju ekstreme klime, koje su se izrazile u vrlo hladnom i kišnom letu, imale su svoje dejstvo. Pa i pored svega toga veoma je zanimljiva činjenica, da bor nije reagirao na negovanje i unošenje hranjivih elemenata. Izvoditi odavle zaključak, da bor »ne voli« negu, bilo bi skroz pogrešno, već bi jedino bilo ispravno objašnjenje, da nega ne deluje kod njega tako brzo kao kod drugih vrsta, odnosno barem ne prve godine. Sem toga ima nekoliko primeraka, koji su dali vrlo velik prirast. Ovi slučajevi ne mogu se uzeti kao merodavni (usled njihove malobrojnosti), ali se može misliti, da ipak postoji izvesna kombinacija nege i dubriva, uz koju bi se mogao poterati bor na veći prirast. Ovome pitanju stanica će pokloniti veću pažnju, ali iz svega toga ipak se vidi, da bonitet zemljišta ovde najmanje odgovara crnom boru. Omorika, koja se ovde gaji u velikim količinama, u stvari ne odgovara glavnom cilju ogledne stanice (kao sporo rastuća vrsta), ali je. uzeta u ogled, pošto je već bila tu i pošto predstavlja rentabilnu kulturu svoje vrste (kao vrsta skupocena za prodaju). Omorika je sva bez izuzetka stradala od hlorofilne bolesti, bila je slaba, nerazvijena, sa bledožutim iglicama. Posle primenjene nege vrlo se brzo oporavila, svega u toku od 1—2 meseca, iglice su primile normalnu zelenu boju. Prirast je povećan (si. 8), po neki put deseterostruko. To je inače jedina vrsta, koja je najbolje reagirala na kalijevu so, pa čak i više nego na stajsko đubre. Najveći prirast dobila je baš od onih količina soli, od kojih su uginuli brest i lipa. Dobro je delovala zasena. Pod zaštitom visokog graška omorika je dala prirast u masi za 40% veći nego na otvorenom mestu. S druge strane ima dosta primeraka, koji su dali vrlo velik prirast — odnosno najveći na potpuno otvorenom sunčanom, južnom položaju i to sa kalijevom solju. Normalni prirast omorike iznosio je 5 cm., sa stajskim dubrivom 15 cm., a sa kalijevom solju 21 cm. Kalijeva so ne stoji mnogo i za eksperimenat sa 300 sadnica dovoljna je suma od 20 dinara. Bilo bi interesantno izvesti opite i na drugim kulturama i u rasadnicima. Pri tome bi bilo potrebno ostaviti jednu trećinu sadnica bez dubrenja (radi upoređenja), za drugu trećinu upotrebiti 15 gr., a za preostalu trećinu 30 grama. Drugo soljenje treba obaviti posle 25 dana, i to ako bude za ovo vreme dovoljno kiša. Prvo soljenje (na 0,5 kv. mt. oko sadnice) treba obaviti krajem zime; sneg ne smeta. U toku ogleda ni u kojem slučaju ne srne se dopustiti obrazovanje kore, odnosno treba prašiti posle svake kiše ili zalevanja. Meriti prirast treba na štapiću podeljenom na centimetre i polovine centimetra i ubodenom oko sadnice tako duboko, da se ne može poremetiti. Svega je ogledna stanica imala 0,8% gubitaka i to delimično usled već pomenutog prekoračenja maksimuma mineralnih dubriva, a delimično usled oštećivanja sadnica u toku prašenja i to tamo, gde je zasađeno bez redova, pošto radnik mora obratiti mnogo pažnje na položaj bez reda razbacanih sadnica i uzaludno trošiti mnogo vremena. U redovima nije bilo ni jednog slučaja oštećivanja niti kakvog gubitka. 7. Rasadnik. Već je od svih šumarskih autoriteta odbačeno kao potpuno pogrešno mišljenje, da sadnicu u rasadniku treba »navikavati« na rđave prilike. Tom prilikom se i nehotično sećamo poznate anegdote o Ciganinu, koji je navikavao svoju kobilu, da ništa ne jede i doterao je 650 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 33 <-- 33 --> PDF |
do jedne slamke na dan, ali tada, nažalost, kobila je crkla. Sadnica je živi organizam i kao takav zahteva izvesnu količinu hrane, pića, vazduha i sunca. Ako koji od ovih faktora smanjimo ili uskratimo preko minimuma, dobivamo slabi, nerazvijeni organizam sa neznatnom vitalnom snagom i slabo otporan protiv svih nedaća u životu. Najglavniji deo aparata za ishranu (žilje), ako je slabo razvijen, ne može dati biljci mogućnost za opstanak u nepovoljnim prilikama, koje biljka može prebroditi samo onda, ako ima veću mogućnost za iskorišćavanje hranjivih sastojina. Maleni rasadnik ogledne stanice osnovan je na principu, da se odgoje dobre, snažne, jako razvijene sadnice. Nisu primjenjivane kakve naročite metode sem metoda poznatih svakom šumaru, ali one su bile provedene pažljivo i sistematski. Zemlja je bila prekopana na 45 cm., očišćena od korova i umereno pođubrena stajskim đubretom. U toku leta bio je obavljen potreban broj prašenja, plevljenja i zalevanja. Krajem jeseni dobivene su jake i zdrave sadnice sa razvijenim sistemom žila. Visina sadnica iznosila je: kod gledičije 60 — 80 cm., kod hrasta crvenog 30—35 cm., kod katalpe 35—45 cm., kod berberisa 25 cm., kod omorike srebrne 2—6 cm. Semenište rasadnika imalo je svega: gledičije 4.530 kom., hrasta 4.430 kom., berberisa 3.850, omore 770, katalpe 522, svega 14.100 komada. Sem toga stratificirano je seme lipe i jasena. Pred setvom seme je metnuto u vodu na nekoliko dana. I ako je potapanje semena u vodu još sporno pitanje, iz prakse se može videti, da kvašenje semena pred setvom ipak ubrzava klijanje. Iz pregleda vrsta, s kojima je raspolagala stanica, vidi se, da nedostaje velik broj vrsta, koje bi svakako trebalo uzeti u obzir. Ova je praznina popunjena u proleće 1937., za koje je već poručeno u malim količinama od po 50 komada različitih vrsta šumskog drveća, svega 45 vrsta. U jesen 1936. već su posađene: pseudočuga, japanski ariš, libocedrus i gingko. Do sada je kao najbrojniji uveden hrast, iz razloga što postoje razlozi za mišljenje, da okolina Sarajeva spada u bonitet hrasta, a ne crnog bora. Na istoj nadmorskoj visini oko samog Sarajeva postoje lepe hrastove šume, a i brest ovde ima dobar habitus. Ako navedeni intenzivni način negovanja u rasadniku zahteva nešto veći izdatak, nego što je uobičajeno, treba uporediti i rezultate sa običnim uzgajanjem, kada se mlade biljke prepuštaju korovu, suši i obrazovanju tvrde kore. U ovom poslednjem slučaju trebalo bi vremena, da se postignu navedene visine sadnica: za gledičiju 2—3 godine, za hrast 3 godine, za katalpu i berberis 2 godine. Ako se izračunaju troškovi za održavanje rasadnika još kroz 1 godinu, a u nekim slučajevima i kroz dve (sa režijom, platom svom mogućem osoblju), dobiva se ista cifra od jedne sadnice, samo s razlikom da smo izgubili u vremenu 1—2 godine. Potrebno je takođe uzeti u obzir slučajeve, kad od nedostataka nege u rasadniku uginu sadnice i onda će razlika biti poš veća. Nisu bez interesa pijačne cene sadnica u rasadniku ogledne stanice. One su uzete iz cenovnika privatnih preduzeća (»Šuma« kod Zagreba, Šaša Stare kod Mengeša, Hiršl kod Subotice i dr.). Ove su cifre potpuno realne već stoga što su privatni rasadnici čisto trgovačka preduzeća i kao takva ne bi uzgajala sadnice, da nisu imali prođe odnosno rentabiliteta. Za indeks je uzeta visina sadnice. Sadnica hrasta stoji 1—50 din., gledičije 0,25 din., berberisa 3—5 din., katalpe 5 din., sr. orao 651 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Jedan je od glavnih zadataka brzog pošumljavanja izbeći taj kritični period mladosti, slabosti i čekanja, izbeći gubljenje vremena. Treba dakle, prvo, smanjiti do minimuma taj period stagnacije, a drugo, taj smanjeni period osigurati od gubitaka. Ako ovaj period obično traje, već prema vrsti drva, 5 do 10 godina, treba da ga skratimo na dve godine, to znači da stvorimo, tako reći, 7—10 godišnju kulturu za 2 godine. Neki će reći, da je to nemoguće ili preterano. No ogledna stanica kod Sajeva svedoči u korist ove teze, t. j . da je potpuno moguće podizanje »ekspresnih« šuma. Sve to na kraju krajeva i nije ništa novo. Ne otkriva se ovim neka Amerika. Bilo je već mišljenja naših stručnjaka u korist ove teze (Spario vić, Marić, Qriinwald i dr.); samo ona nisu obratila na sebe pažnju naše šumarske javnosti, jer nisu bila sistematski izvedena i na delu. 1. Izbor vrsta. Pri izboru vrsta, koje treba da se uzimaju u ogled, treba se rukovoditi izvesnim činjenicama i izostaviti vrste, koje nikako ne mogu vegetirati na datom položaju, kao na primer vrste, koje nikako ne podnose mrazove. Vrste, za koje se zna, da će uspevati, treba uzeti u većim količinama. Egzote, odnosno ono, što se zove egzotama, za koje se ne zna nešto određeno, bezuslovno treba uzeti, ali prethodno u manjim količinama. Neke egzote mogu dati iznenađujuće rezultate. Pri izboru sadnica treba praviti razliku između biljaka iz drugih rasadnika i biljaka iz svoga rasadnika, gde su se biljke već prilagodile lokalnim prilikama. To znači, da po pravilu ogledna stanica mora imati svoj rasadnik. Bezuslovno, za najširi eksperimenat dolaze u obzir domaće vrste i to ne samo brzo rastuće. Džbunje je moćan faktor u brzom podizanju šuma. Ono brzo raste, stvara pokrov, zasenjujući glavnu vrstu. Pored zaštite tla od insolacije džbunje stvara bočnu zasenu za glavne vrste i time ubrzava prirast u visinu glavne vrste. Primeniti ovaj način unošenja džbunja moguće je samo u redovima. Najbolje je uzeti bar tri glavne vrste. Ovde mogu biti dva načina. Džbunje mora biti u neposrednoj blizini glavne vrste — oko kojih 50 cm u samom redu. Ili se pak pravi red glavne vrste i red terajuće vrste. U prvom slučaju terajuća vrsta odmah počinje vršiti svoju ulogu; u drugom samo kroz izvesno vreme. Primena jednog ili drugog načina zavisi, razume se, od vrsta drveća i od tla. Do punog izražaja doći će ogled sa primenom dvospratnog zasenjivanja putem uvođenja dveju vrsta džbunja: niskog i visokog. Niski džbun sadi se pored glavne vrste, a pored njega visoki. U tom dolazi formula, kao naprimer: hrast — berberis — ligustrum — berberis — hrast — berberis — ligustrum i t. d. Visoko džbunje može se zameniti po nuždi i drvećem, na pr. bagremom, ali u tom slučaju rastenje terajuće vrste potrebno je regulisati kresanjem. Ovakova se raspodela osniva na tome, da je glavni zadatak terajućih vrsta taj, da putem zasenjivanja sa strane teraju glavnu vrstu u visinu. Ali terajuća vrsta ne srne da zaseni glavnu ozgo, jer veći broj naših lišćara nepovoljno reagira na takvu zasenu. Niski džbun, kao što je navedeno, ne raste brzo u visinu, ali odmah stvara bočnu zasenu, pošto se nalazi u neposrednoj blizini od hrasta. Zadatak drugog, visokog džbuna, koji je znatno dalji od hrasta, jeste stvaranje bočne zasene kroz 2—4 godine, za koje će vreme glavna vrsta, terena od niskog džbunja, porasti izvan domašaja niskog džbunja. Terajuće vrste ili sastavljaju donji sprat mlade šume ili se uklanjaju. 629 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 10 <-- 10 --> PDF |
4. Obrada zemljišta: a) mestimična, samo u krugu jame; b) prekopavanje na različitu dubinu; c) minimalni i optimalni broj prašenja; d) opseg prašenja; e) zalevanje i natapanje i suva kultura. 5. Dubrivo: stajsko i veštačko dubrivo; količine i vreme unošenja. 6. Vreme sadnje. 7. Troškovi pojedinih načina pošumljavanja (apsolutni i relativni) u vezi sa postignutim rezultatima. 8. Unošenje rentabilnih međukultura i rezultati. Sadnice moraju biti zabeležene, numerisane i merene u izvesnim periodama. Mora se tačno ustanoviti cena dužinske jedinice prirasta bez negovanja i sa negom. Ovo je pitanje kardinalno. Vreme zrelosti šume veoma je važna stvar. Pitanje rentabiliteta zavisi od turnusa iskorišćavanja šume. Naravno, nije svejedno, da li će šuma dostići zrelost za 40 ili 70 godina. Prema tome i u pitanju troškova pošumljavanja puca onda sasvim drugi vidik, jer se ne radi samo o trošku po jednoj sadnici, a bez obzira na njen kvalitet i količinu prirasta. Nije važno samo to, koliko dajemo za pošumljavanje, već i to, koliko i šta dobivamo za taj novac. Ako jedna sadnica bresta stoji 50 para, a dala je prirast od 10 cm, platili smo za 1 mt. prirasta 5 dinara. Ako smo za negu iste takve sadnice bresta utrošili 2 dinara, a dobili prirast od 1.30 mt, onda 1 mt prirasta stoji .45 din. ili tri put manje od »jeftinog« pošumljavanja od po pola dinara za sadnicu. Tome treba dodati još i to, da ako plaćamo za sadnicu »skupo«, onda nemamo gubitka. A pri »jeftinom« pošumljavanju gubitak je obligatan bar za 30%. U ovom slučaju metar prirasta stoji ne 5, već 7 dinara, ne govoreći o tome, da će iduće kompletiranje zadoeniti za godinu dana. Navedene cifre nisu maglovito-teorijske pretpostavke, već su stvarne. One su uzete iz podataka ogledne stanice kod Sarajeva za 1936. godinu. Reći će se: ali nadalje će »jeftina« sadnica rasti besplatno. No kako i koliko će vremena rasti? Pa i njegovanje sadnice ne traje večito. Stvaranje sklopa u tom pogledu bila bi vremenska granic a intenzivnog negovanja. Negovanjem može se postići sklop za dve godine. Ovo se odnosi ne samo na lišćare, već i na četinare, u kojima se sklop postiže unošenjem brzo rastućeg džbunja. Kritičan period skoro svake šumske kulture, radi veoma sporog razvijanja sadnica jeste period prvih godina. Skoro sve sadnice »spavaju « prvih 5—10 godina. Ne govoreći o boru, taj je isti slučaj na pr. sa hrastom. Posle 5 godina on se jedva vidi iz zemlje i njegova je visina dobra, ako je stigla do 60 cm. Dakle period mladosti: to je period čekanja, stagnacije, izgubljeno vreme. U ranijoj mladosti ima najviše gubitaka ... Najsudbonosnija je prva godina, već stoga što se sadnica podvrgla operaciji vađenja, transporta, neizbežnog sušenja na putu i t. d. Ona je pri toj operaciji više ili manje ranjena. Prve godine sadnica se ne može razvijati, jer mnogo snage upotrebljava na lečenje rana, obrazovanje novog tkiva. Tek druge i treće godine sadnica počinje svoje normalno razvijanje, ali kako taj proces ide veoma sporo, a sadnica je malena i slaba, ona ne može podneti kakve ozbiljnije prirodne nedaće, od kojih je suša najglavnija. Zato se i dešava, da inače uspele 5—7 godišnje kulture totalno ginu od relativno kratkotrajne suše, jer korenje nije stiglo na dovoljnu dubinu i nalazi se u gornjem presušljivom sloju. 628 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 7 <-- 7 --> PDF |
govedari po neki put zbog nehata, a u većini slučajeva namerno puštaju stoku na pošumljenu površinu, čim uvide, da je nadzor oslabio. A nadzor je u pravilu veoma slab. Ako lugar poseti kulturu jedanput mesečno, to je mnogo. I stoka, u koliko ne poždere, u najmanju ruku izgazi mlade biljke. Ako se sadnica i očuva od napada stoke, onda još uvek nije čudo, ako oslabljena i izmrcvarena, pa još sa savijenim korenjem, ne može preživeti ni najmanju sušu, ma da se presuši samo gornji sloj od 10 cm. i to na nekoliko dana. Ako se tako radi, ne može se bacati odgovornost na elementarne neprilike ni na »abnormalnost« kliime. Ove neprilike riisu takve, da se s njima ne bi moglo boriti. A ne može se baciti krivica za neuspeh ni na rukovaoca radova — šumara. Od njega se zahteva nemoguće. I kada on pokuša da izvrši nemoguće, naravno, ne uspeva. To bi bilo isto što i zahtevati n. pr. od Uprave državnog monopola, da prodaje kutiju šibica od 100 komada za 1 dinar. Takav zahtev nitko ne bi smatrao ozbiljnim. A ista je stvar, ako se od šumara zahteva, da uspešno pošumi jedan hektar goleti za, recimo, 2.000 dinara, kad u nekim slučajevima sama ograda stoji 8.000 dinara po hektaru. Ali najgore je, kada se navode primeri i uzori, kojima treba sledovati. Taj i taj, tamo i tamo podigao je kulture po 20 para od sadnice. Ako malo pažljivo pregledamo te uzorne slučajeve, izlazi, da se je tu radilo o zemlji rastresitoj, sa mnogo humusa, bez kamenja, optimalno vlažnoj itd. A ako je tako, onda ta zemlja spada zapravo u delokrug agronoma, da seju na njoj žitarice ili da sade kupus, jer to nije šumsko tlo, već poljoprivredno. Bila bi veoma interesantna statistika pošumljavanja za poslednjih 15 godina. Tu bi s jedne strane trebalo izračunati apsolutno sve učinjene troškove, računajući i troškove rasadnika i čuvanja, ogradu, režiju, kompletiranje; a s druge strane količinu sadnica, koje su ostale u životu i koje rastu (bez mrtvih duša, razume se). I ne bi bilo čudo, ako bi trošak po jednoj živoj sadnici od famoznih 25 para poskočio na 25 dinara. Ima čak slučajeva, da jedna sadnica stoji 380 dinara (»Naš goli krš« profesora B a 1 e n a str. 139). Takva statistika bila bi veoma skupa pod uslovom da bude tačna. A dala bi ono, što je i onako dovoljno jasno, a to je da se putem smanjivanja uzgojnih troškova ne može resiti problem pošumljavanja krša i goleti. Još jedna mana našeg pošumljavanja druge kategorije je izbor vrsta. Obično se ne vodi računa o bonitetu tla i o odgovarajućim vrstama drveća. Postoji nekakav štetan šablon. Ako je na jednom mestu uspeo crni bor, s njime se nastavlja godinama, bez obzira na tlo, visinu i položaj. Ili se proglašuje za univerzalnu vrstu bagrem. I onda se svuda sadi bagrem. Velika je greška i u tome, da se obrazuju čiste sastojine. Nikada se ne sadi! džbunje. Isto je tako jednostran način sadnje: u jame bez reda. Bilo je doduše pokušaja sadnje n. pr. u vodoravne jarke, ali ti nisu dali onog rezultata, koji se mogao očekivati, jer jarci nisu bili tačno trasirani, te je sav princip pao u vodu. Naime, izohipse je markirao lugar i k tome od oka. Voda se izlivala u najniže tačke ovih »izohipsa«, pravila jaruge, a u gornjim delovima otkrivala korenje. 625 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nhka, a to znači i same države. Ova moralna šteta možda je čak i veća od materijalne i na nju treba obratiti mnogo više pažnje. Treba eliminiöati neodgovorne prirodne elemente i ne bacati na njih svu krivicu, jer zato i postoji šumarska nauka i šumarski personal, da se bori i uspešno savlađuje sve teškoće. Razlozi neuspeha u pošumljavanju skoro su svuda isti i sastoje se u glavnom u sledećem: 1) Transport. Vađenje sadnica u rasadniku vrši se skoro čupanjem. Ako se i napravi rov, pojedine sadnice izvlače se tako, da se žile ozlede. Pakovanje se ne vrši ili se vrši veoma primitivno. Prilikom transporta žile se osuše. Po prevozu sadnice čekaju više dana, a nisu dovoljno zaštićene od sunca i vazduha, nisu trapljene. 2) Krajnje slaba tehnika sadenja. Pri sađenju ne vodi se dovoljno nadzora, sadnice se veoma labavo drže u zemlji, žile nisu pritisnute zemljom, oko njih su otvorene šupljine. Sadnica se ne nalazi na potrebnoj visini. Ako je sadnica razvijena, skoro su uvek žile savijene. I ako lišćari kako tako podnose savijanje korena, bor, a naročito ariš i drugi četinari u većini takvih slučajeva ginu. Pa i lišćari stradaju od savijanja žila: kržljavi su, slabo razvijeni, imaju slab prirast. I pored nenormalnog položaja korena, on se pri savijanju smesti u plitak gornji sloj, koji se brzo presuši. Ako se kopa jama, ona mora biti bar nešto dublja od dužine korenja. Ali o kakvoj jamu ne može biti govora, ako rukovaocu radova lebdi pred očima cifra od 20 para. Sve se radi na brzinu i kojekako. Od radnika se zahteva tempo. A kad se zna, da se u znaku uštede uzimaju najslabiji radnici i plaća se minimalna lokalna nadnica, to je razumljivo, da je takav radnik nespretan, nesavesno radi, upotrebljava mnogo vremena na nekorisne pokrete, kao što je klasično pljuvanje u dlanove, protezanje, tapšanje na mestu. Za sam koristan rad ostaje malo vremena i on se vrši kojekako. Radnik gura sadnicu u neku plitku rupicu, udari nogom oko sadnice, a po neki put i u samu sadnicu i ode dalje, jer inače neće se postignuti cifra od 20 para, što znači oko 100 sadnica dnevno. Treba biti jedamput na čistu s time, da iskopati sto jama minimalnih dimenzija i pažljivo posaditi 100 sadnica dnevno nije moguće. Taj broj sadnica može se posaditi, ako se na brzu ruku napravi lopatom kupotina u zemlji, baci se sadnica i udari nogom. No na ledini ili kršu lopata ne ide u zemlju dublje od 10 cm. Zato je ovakav način u stvari već napušten i tipične goleti Vardarske banovine pošumljavaju se sada sadnjom u jame, i to po mogućnosti iskopane već u jeseni. A takvih jama radnik može iskopati samo 20 do 30 dnevno, tako da već samo kopanje jama dostiže cenu do 1 dinara po jami. 3) Kada se posadi na ovaj način izmrcvarena sadnica, prestaje svaka briga za nju. Korov, koji je svakako izdržljiviji prema vremenskim prilikama, uguši sadnicu. Proširena je zabluda, da korov štiti sadnicu ma od čega. Ovakva zaštita odvodi sadnicu na drugi svet. Već je hiljadama eksperimenata dokazano, da korov predstavlja milione mikroskopskih pumpica, koje crpe iz zemlje vlagu i sve hranive sastojke. Ako dodamo, da neki još i kaldrmišu sadnice navaljujući oko nje veliko kamenje, jasan je razlog smrti sadnice. Užareni kamen u toku letnjih vrućina ispeče mladu nerazvijenu stabljiku. Sem toga kamen sprečava aeraciju zemljišta i asimiliranje azota i biljka se prosto uguši. Ako biljka preživi sve te opasnosti, nastaje još jedna opasnost — stoka. Seoski 624 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 34 <-- 34 --> PDF |
rike 5 din. Prema tome po ovom inventarisanju sadnice bi stajale po pijačnim cenama oko 26.000 dinara, a utrošeno je računajući i trošak za seme, koji je bio vrlo visok, oko 3.500 dinara. 8. Štetočine su u neverovatno velikom broju bije navalile na oglednu stanicu. Mravinjaci, koji su se množili Sa sve većom brzinom, krtice, rovac i´ poljski miševi predstavljali su pravu napast. Najopasnija je bila navala lisnatih vaši svakojakih vrsta, koje su u glavnom raznosili mravi. Vaši su napadale ne samo na voćke, već i na katalpu, bagrem, a u velikim količinama i na bor i omoriku. Ista pojava na boru ove godine bila je i na drugim mestima, naprimer na Zlatiboru. Upotreba nikotina (kao sredstva, koje se smatra kao klasično) nije dala nikakvih rezultata, i ako se pokušavalo sa različitim koncentracijama i kombinacijama, sa zelenim sapunom i si. Nikotin nije škodio insektima. U ostalom to se dešava više puta i mnogi voćari digli su ruke od nikotina. Afidon u normalnoj proporciji delovao je, ali slabo i tek 2—3%-ni rastvor afidona uništavao je insekte, ali nije uništavao jaja, a u nekim slučajevima i štetno je delovao na pupove i lišće. Stoga je trebalo više puta ponavljati prskanje afidonom i posle svakog prskanja nakon nekoliko časova ispirati afidon vodom, da ne bi naškodio biljci. U maloj količini pojavio se oidium, ali je bio suzbijen sumpornim prahom. Najbolje rezultate dali su lepljivi pojasevi, gde su se mogli upotrebiti. Od ostalih mera protiv štetočina preduzeto je bilo skupljanje i paljenje lišća u jesen. Zahvaljujući merama preduzetim protiv štetočina nije bilo osetne štete, ali najviše je nastradao baš crni bor. On je teško podnosio afidon i vaši, gde su se pojavile u većim količinama, potpuno su zaustavile prirast terminalnog pupa. Nikako nisu stradali od štetočina crveni hrast, srebrna jela i brest. 9. Rentabilität. U pitanju rentabiliteta stanica je postavila sebi određen cilj i zadatak: stvaranje rentabiliteta putem uvođenja uzgrednih rentabilnih međukultura, koje će amortizovati kapital uložen u pošum- Ijavanje. To bi značilo, da po amortizaciji, odnosno povratku uloženog kapitala, ostaje šuma. Ma kolike vrednosti bila, ona će predstavljati čist prihod, besplatnu premiju. To je ideal, koji se trudi da postigne ogledna stanica i da dokaže mogućnost ostvarenja toga ideala. Za koje će se vreme moći postići taj zadatak? Na ovo pitanje tačan odgovor može dati samo konačan rezultat ogleda, ali moguća je nada, da će se amortizacija ostvariti za 7—8 godina. Razume se, na ovo pitanje treba gledati sa trgovačkog gledišta. Ne treba ništa ispustiti iz vida pri ostvarivanju prihoda. Ovde dolaze u obzir ne samo kulture voća, povrća i lekovitih biljaka, već i uzgoj ukrasnog drveća i džbunja za prodaju, cveća i svega onog, što može dati meliorirano zemljište. Ali baš zato mora se ići sigurnim putem i sve isprobati u manjim količinama. To usporava i zadržava rad stanice, zahteva više vremena za obrt kapitala, ali donosi elemente sigurnosti. Pri uvođenju rentabilnih kultura primenjen je princip, da se sve mere za rentabilne kulture moraju iskoristiti i za podizanje šume. To se može postići samo sadnjom u redovima. Pri odstojanju redova šumskog drveća od 1 do 2 metra uvek ima dovoljno mesta za gajenje izvesnih kultura. To su u prvom redu jagode i nisko povrće, zatim džbunje, kao što su malina, ribizla, ogrozd, a posle toga dolaze u obzir patuljaste voćke. Pored davanja dohotka jagoda već druge godine obrazuje svojim 652 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 35 <-- 35 --> PDF |
lišćem sklop, koji dozvoljava dosta veliku uštedu na prašenju i zalevanju. Malina, pored toga što je rentabilna, stvara takođe brzo sklop i nezamenljiva je za vrste, koje traže bočnu i delimičnu zasenu odozgo, a ne može smetati, pošto se podrezuje svake godine na 70 cm. Drugačije stoji! stvar sa voćkama, koje su po neki put konkurenti, a ne pomagači za mladu sastojinu. Ali zbog toga svejedno ne smemo da se odreknema voćaka kao visoko rentabilnih kultura. Kako voćnjak u mnogom pogledu igra blagotvornu ulogu šume, rasejaćemo po površini voćke pojedinačno ili u grupama na svim podesnim mestima, tako da one budu ravnopravni član šumske porodice. Pri tome kroz prve 3 godine šumsko drveće neće smetati voćkama, a posle toga treba vršiti prorede u neposrednoj blizini voćaka, u koliko će im biti potreban prostor. Zato se prve godine mogu slobodno saditi šumske sadnice bez naročitog obzira na voćke. Na našoj oglednoj stanici pri sađenju je ostavljen prostor oko voćke od 1—2 metra u krugu, što je potpuno dovoljno za sada s obzirom na to da su to patuljaste voćke ili kordoni, kojima je potrebno mnogo manje mesta no obično. Razume se, da je ovde više u pitanju kvalitet nego kvantitet, te su zato birane naskuplje stolne vrste. Na oglednoj stanici posađeno je 90 voćaka po izboru banovinskog referenta za voćarstvo g. inž. Mežana i pod njegovim nadzorom. Ove su voćke u 1936. g. odlično napredovale. U jesen su posađene i patuljaste voćke i kordoni, svega 30 komada, a za proleće 1937. god. poručeno je 60 patuljastih voćaka. Jagoda (oko 900 džbunova) i malina (oko 800 komada) bile su posađene radi probe, ali rezultat je bio iznenađujući, pa čak i za agronome, koji nisu ni izdaleka očekivali takav uspeh. Malina se digla kao šuma na visinu od 1,50, obrazovala je na nekim mestima i sklop i oživljavala je teren bujnim zelenilom. Malo posle toga ona je procvetala i već u prvoj godini dala plod. Nije ga doduše bilo mnogo, svega 20 kg., ali lepog slatkog ukusa i dosta krupnog. Da nije bilo izvanrednih ranih mrazova, početkom oktobra moglo je biti i do 100 kgr. ploda, jer ogroman broj ploda nije mogao sazreti! i ostao je na džbunu zelen. Inače malina ne daje plod prve godine, a sem toga 1936. godina bila je izuzetno nepovoljna baš za malinu: suviše hladna i sa manjim, no obično, vegetacionim periodom. Prema tome izgleda, da se malini ovde naročito sviđala nega i mesto. Jedan od naših šumara uskliknuo je, kada. je došao na stanicu: »Izgleda, da ovde sve treba zasaditi malinom i pokupiti novac, a tek posle pošumiti.« I jagoda je, tako reći, prevazišla samu sebe. I ako prve godine, pa još posađena u proleće, ona po pravilu ne može dati plod, ona je prešla preko svih pravila i dala odličan rod, svega oko 40 kgr. Takve jagode u isto vreme prodavane su na sarajevskoj piaci po 8 dinara kgr, a malina po 10—12 dinara. Pored roda dala je jagoda 3.200 novih džbunova, veoma razvijenih, daleko jačih od onog minijaturnog rasada, što ga daju voćarski rasadnici. I ribizla je dobro napredovala, ali dala je neznatnu količinu ploda, svega nekoliko grozdova na svakom džbunu. Sa mnogo manje nade i vere pristupilo se sejanju povrća i to u najmanjim količinama iz onih porcija, što ih prodaju semenarske radnje. Ovde su prognoze agronoma bile veoma pesimističke i da, ne daj Bože, ne »ošteti državu«, rukovalac radova nabavio je na svoj račun nekoliko 653 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 36 <-- 36 --> PDF |
kesica semena povrća. Sejano je bilo i suviše kasno — u maju. Nega je bila veoma slaba, ništa bolja od one, koju su dobivale šumske sadnice. Došlo se do rezultata, koje nikako nije mogla predvideti analiza. Počinjemo od negativnih: raznovrsna salata, i ako je dobro nikla, nije razvila lišće, već je odmah udarila u seme. Pasulj nije rodio, već je nikao, jedva životario. Luk nije dao povoljnih rezultata, nije se razvijao. Ali grašak i bundeva bili su pomahnitali. Oni su rasli tako brzo, da je trebalo napr. i čupati bundeve, pošto su počele ozbiljno ugrožavati semcnište u rasadniku. Grašak je stalno rađao; bilo ga je sakupljeno 5 vreća. Krastavci su obilno rodili, a paradajs se veoma lepo razvio i rodio. Vrlo su lepo ponele paprike, babure i ljute. Na taj način posetioci iz Sarajeva bili su čašćavani doručkom od krastavaca i paradajsa, a desertom od jagode i maline. Mi još ne znamo, otkuda je i da li je slučajna ovakva razlika u povrću, naročito s obzirom na to, da je bilo posejano na istim parcelama. Svakako dragoceno je iskustvo stečeno i na osnovu njega u jesen je bilo posađeno još oko 8.000 strukova jagode između redova šumskog drveća, više od 1.000 strukova maline, nešto ribizle, ogrozda i pitomog lešnika. Za 1937. godinu stavljen je u izgled opit sa povrćem u većim količinama, na rentabilnoj osnovi za prodaju. Plasman voća i povrća u Sarajevu potpuno je obezbeđen. Seljaci u okolici Sarajeva ne bave se gajenjem povrća i ono se dovozi izdaleka železnicom. Stoga je ono prekomerno skupo, a nije uvek sveže. Sarajevska pijaca lako će primiti sve povrće i voće sa površine od bar 10 ha. Stoga naše povrće, i ako se prodaje po pijačnim cenama, imaće u svoju korist razliku troška za transport železnicom i svežinu, što predstavlja glavni uslov za voće. Teško je staviti određene prognoze, ali po predviđanju stručnjaka agronoma neće biti čudo, ako u prvoj godini uloženi kapital dade 10%. A 10%, i to prve godine, mnogo je. Toliko ni izdaleka ne daju ni banke. Pri tome treba uračunati i to, da su bar 90% uloženog kapitala (računajući i obradu) progutale šumske sadnice i investicije i da ovaj utrošak idućih godina potpuno otpada. Zatim treba znati, da je uzeta u rad za melioraciju najgora zemlja, koja u ovom reonu postoji i da je na prvobitnu obradu utrošeno 70% kapitala: da će se svake godine taj utrošak smanjivati, a dohodak povećavati. Na osnovu toga nije nikakva utopija predvideti amortizaciju kapitala za 7—8 godina. Ponavljamo, da to neće biti samo amortizacija, jer kao čist dohodak ostaće još i šuma. V. Troškovi. Rashodi stanice, izraženi samo u dinarima, ne mogu dati jasnu sliku i služiti kao jedan utvrđeni pojam. Visina radničkih nadnica u raznim krajevima kretala se između 10 i 30 dinara. Takođe je velika razlika u cenama stajskog dubriva. Sem toga radovi su se izvodili na teret banovinskog fonda za javne radove i kao takvi imali su socijalno obeležje. Priliv nezaposlenih bio je u Sarajevu dosta velik u 1936. god., ali oni nisu bili naviknuti na ovakav rad, bili su veoma slabo odeveni, drhtali su od hladnoće i nisu mogli dati normalan efekat rada, što sve takođe treba uzeti u obzir. Stoga, pored utroška u dinarima, naveden je rashod po količini radne snage i utro 654 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 37 <-- 37 --> PDF |
šenog materijala. Visina nadnice prema sezoni kretala se između 20 i 25 dinara, a u akordu radnici su zarađivali oko 30 dinara dnevno. Raspodela troškova za 1936/37 godinu izgleda ovako: Predmet Količina Suma (din) Svega 1. Nadnice 1.191 26,873— 26.873.2. Akord: Prekopavanje na 40 cm. (kv.mt.) 14.948 14$48.— kopanje jama 2.483 993.— prašenje i planiranje (kv.mt.) . 2.734 1.367.— 17.308.— nadnica) 3. Dubrivo stajsko: nabavka tovara 897 8.970 — transport (kub.mt.) 119 2.380.— 11.350.— 4. Sadnice: nabavka i transport ... . 2.827.— 2.827.— 5. Ograda, alat, materijal i režija 1.629.— 1.629 — Sveg a 59.987.— 59.987.— Detaljizacija gornjeg utroška: A. Obrada zemljišta Po Svega ^Količina ceni dinara 1. Prekopano je ledine na dubinu od 40—50 cm, izbačeno je kamenje i planirano, intenzivno je obrađivano, optimalno nadubreno za rentabilnu šumsku kulturu ha . . . 1.72 1.50 25.800 2. Prekopano je ledine na 40 cm, izbačeno je kamenje, mestimično planirano, minimalno nadubreno za čisto šumsku kulturu ha . 0.85 1.10 9.350 3. Delimično je obrađeno putem kopanja jama ha 0.96 0.22 2.121 i B. S a đ e n j e. 1. Sadnja u spremljeno zemljište ili jame: sadnica komada (šumskih 24.055 i voćaka 10.484) 34.544 0,20 6.910 2. Nabavka sadnica sa transportom . . . 2.827 V. Dubrivo. 1, Nabavka i transport ovčeg, goveđeg i konjskog dubriva tona .... . 126.11 90.00 11.350 G. Režija. ]. Ograda, alat, materijal ..... . 1.629 Svega . . . 59.987 Vrste i količine šumskih sadnica prikazane su u diagramu (si. 9 i 10). 655 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Pri relativno visokom trošku za obradu zemljišta, intenzivnoj nezi u toku ćele godine i nabavci većih količina dubriva ipak jedna sadnica prosečno stoji manje od din. 1´80. Dakle nije tako strašan izraz »bez obzira na troškove«. Povećanje broja sadnica u toku proleća 1937. god. još će smanjiti navedenu cifru. Sada se po programu sadi! oko 20.000 šum. sadnica i 1.200 voćaka. Time će stanica skoro potpuno iskoristiti ceo kompleks sa ukupno šumskih sadnica 44.000 i voćnih oko 12.000, a svega 56.000 komada. Ako se ova cena uporedi sa cenama običnog pošumljavanja, onda ona tek neznatno premašuje obične cene. Po prof. B a 1 e n u (str. 342 »Pola stoleća naših šuma«) cena jedne sadnice dostiže do din. .20, a dešava se, da iznosi i mnogo više. Samo kvalitet naših sadnica ne može se ni uporediti sa kvalitetom sadnica običnog pošumljavanja, pošto je njihov prirast bar 3 puta veći. Svako daljnje »kompletiranje« otpada. Gubitka sadnica nema. Gubitak, koji je došao od ozledivanja sadnica pri prašenju ili usled prekoračenja količine veštačkog dubriva, ne dostiže nii 1%. Šta više, umesto gubitka imamo povećanje broja sadnica: svaki džbun maline u proleće 1937. god. već je izbacio po 10—15 novih lastara. Privatni rasadnici prodaju ove vrste malina po din. 1 do .50 po komadu, a banovinski po pol dinara. Prema tome, u najgorem slučaju stanica će imati bruto-prihod samo od prodaje maline oko 7.000 dinara. Od prodaje plodova očekuje se oko 10.000 din, što bi sve iznosilo znatno više od 10% uloženog kapitala. VI. Zaključak. Svaki je početak težak. Svaki je novitet podvrgnut oštroj kritici od strane konzervativaca. I naša stanica nije izbegla opštu sudbinu. Proricanja o rezultatu radova bili su po neki put veoma pesimistična. Neki su opevali i sahranili naše novorođenče pre nego što se rodilo. Ali u koliko je bilo ovakvih krajnjih pesimista, u toliko stanica ima i vatrenih prijatelja. Na proricanja i nagađanja stanica odgovara činjenicama. Mi ćemo pobediti, u to čvrsto verujemo. Prebrodili smo najteže, prebrodili i zimu, koju smo sa zebnjom očekivali. I ovde je postignut uspeh: ni najnežnije vrste kajsija i breskava nisu se smrzle. Ako će zlovoljni pesimisti reći, da je zima bila blaga, pokazaćemo im diagram temperature. Ne samo to, na odstojanju oko 200 metara od stanice, a na istoj visini, na mestu zv. »Grdanj«, postoji ploha za pošumljavanje sarajevske lugarske škole. Tamo u isto vreme, u toku zime 1936/37 g., smrzli su se čak pupovi crnog bora, ne govoreći o drugim vrstama. Ovo je došlo usled suvomrazica u jesen 1936. i proleće 1937. godine. Zašto se nisu smrzle sadnice na našem kompleksu, o tome drugi put. Za sada samo konstatujemo činjenicu. Prve godine ogledna stanica nije mogla dati odgovor na mnoga postavljena pitanja već stoga, što su se za ovo vreme izvodili prethodni radovi. Tražene su osnove za idući rad; probalo se na sve strane, probalo se, da li se mogu okretati točkovi ove žive šumske mašine; savlađivale su se administrativne teškoće i formalističke prepone. Obrada zemlje na većem delu površine izvodila se već posle proletne sezone s tim, da se širi ogledi preduzmu u toku 1937. godine. 656 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Ali prva godina opstanka stanice pokazala je puteve, kojima treba poći i razvejala mnoge neosnovane sumnje, koje bi sprečavale progres. Naprimer, lipi, hrastu i brestu mnogi su proricali potpun neuspeh. Osnivalo se skoro isključivo na crnom boru, koji je proglašen za univerzalnu vrstu za sve bonitete, za sve vrste tla i za sve visine. Stoga pravilan razvoj pošumljavanja nije bio postavljen na solidnu i široku osnovu, a pošto su se zaključci izvodili bez stvarnih dokaza, bez prethodnih planskih ogleda. Nadamo se, da je naš ogled preduzet u dosta širokom obimu s obzirom na sledeći spisak vrsta uzetih u rad: 1. L i š ć a r i: 1. Aesculus hipocastanum, 2. Acacia dealbata, 3. Amygdalus per-, sica, 4. Acer pseudoplatanus, 5. Acer dasycarpum, Acer campestre, 7. Acer negundo, 8. Acer platanoides, 9. Amorpha fruticosa, 10. Betula alba, 11. Berberis atropurpurea, 12. Calycanthus floridus, 13. Calycanthus praecox, 14. Caragana arborescens, 15. Carpinus betulus, 16. Carpinus ostrya, 17. Caryopteris mastacanthus, 18. Cladrastis lutea, 19. Cerci´s siliquastrum, 20. Cornus amomum, 21. Cornus mas, 22. Cytisus laburnum, 23. Celtis australis, 24. Celtis occidentalis, 25. Catalpa bignonia, 26. Castanea vesca, 27. Eleagnus angustifolia, 28. Fraxinus excelsior, 29. Fraxinus ornus, 30. Forsythia suspensa, 31. Fagus silvatica, 32. Fagus atropurpurea, 33. Fragaria vesca, 34. Gymnocladus canadensis, 35. Oleditscia triacanthos, 36. Hibiscus syriacus, 37. Juglans regia, 38. Koelreuteria paniculata, 39. Lespedezia bicolor, 40. Indigofera divaricata, 41. Mahonia aquifolium, 42. Madura aurantiaca, 43. Morus Alba, 44. Pterocarya caucasica, 45. Ptelea trifoliata, 46. Populus nigra, 47. Populus canadensis, 48. Prunus myrobalana, 49. Prunus avium, 50. Prunus sijvestris, 51. Prunus domestica, 52. Pirus malus, 53. Pirus communis, 54. Quercus ilex, 55. Quercus cerris, 56. Quercus rubra, 57. Rhamnus catartica, 58. Rhamnus frangula, 59. Rhodotypus kerrioides, 60. Rhus cotinus, 61. Rhus toxicodendron, 62. Robinia pseudoacacia, 63. Rubus idaeus, 64. Ribes rubrum, 65. Salix alba, 66. Salix caprea, 67. Salix purpurea, 68. Sophora platycarpa, 69. Tamarix tetranda, 70. Tilia grandifolia, 71. Tilia argentea, 72. Ulmus campestris, 73. Vitex agnus castus. 2. Četinari. 1. Abies pectinata, 2. Cedrus deodara, 3. Cedrus atlantica argentea, 4. Chamaecyparis lawsoniana, 5. Qinko biloba, 6. Larix europea, 7. Larix leptolepis, 8. Picea excelsa, 9. Picea pungens argentea, 10. Picea glauca Kosten, 11. Pinus nigra, 12. Pinus silvestris, 13. Pseudotsuga D. viridis, 14. Pseudotsuga D. glauca. Svega dakle 87 vrsta. Kao što se vidi, ovde su dobro zastupljeni džbunovi. Oni su uzeti u manjoj količini: od 10 do 50 komada za svaku vrstu. Pri zaključku osvrnimo se na jednu našu manu. Mi se nekako rado zatvaramo u jednu zasebnu kastu i nećemo ni da znamo ni da čujemo, šta i kako rade nama srodne struke. A baš u pitanju pošumljavanja trebalo bi tražiti tesnu saradnju sa agronomima, kao i naročito u pitanju melioracije suvata i pašnjaka. O toj saradnji više puta donošene su re 657 |
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 40 <-- 40 --> PDF |
zolueije; na nju nas upućuje i zakon o šumama. Ovde u Sarajevu prilikom osnivanja ogledne stanice ta je saradnja potpuno postignuta. Stručnjaci agronomi Poljoprivrednog odelenja svesrdno su sarađivali, pomagali oglednu stanicu i izvodili poljoprivredni dco radova. Bez te pomoći i saradnje, naročito šefa otseka za poljoprivredu g. inž. D. Ljubobratića i referenta za voćarstvo g. inž. F. Mežana, stanica možda ne bi mogla izvesti radove. Mi kao i svi iskreni prijatelji šumarstva nadamo se i verujemo u potpun uspeh ove 1937. godine. U koliko je uspeh dosada postignut, njegova je tajna jednostavna: istrajnost i ljubav prema struci. Mi šumari nećemo moći ništa postići bez ljubavi prema šumi, bez saznanja i shvaćanja, da imamo posla sa živim organizmima, koji (kao i mi) rađaju se i umiru, naizmence boluju i uspevaju, a odazivaju se na ljubav i pažnju isto tako kao i mi. Résumé. L´auteur fait rapport des succes obtenus au cours d´une année avec la croissance des jeunes plants des diverses essences dans le „champ d´ essais" de Sédrénik pres de Sarajevo, situé sous des circonstances tres mauvaises a chaque égard. Il expose la méthode de cultivation et toutes les circonstances sous lequelles cette cultivation se déroula. MILAN KNEŽEVIĆ (SARAJEVO): HERCEGOVAČKI KRŠ I BOSANSKE ŠUME (LE KARST HERTZEGOVINIEN ET LES FORETS DE BOSNIE) Naš krš izgleda poput iznemogla i bolesna čovjeka, kome se za oporavak traži lijeka na sve strane. 0 njemu se mnogo piše, a još više govori, a na poboljšanju najmanje radi. Bolesniku dolazi porodica, znanci i prijatelji, donose mu razne milošte i lijekove u želji da mu ublaže bolove i povrate zdravlje. Priziva se i liječnik, da mu svojim znanjem pomogne i da ga od smrti spasi. Na našem kršu ne može ni liječnik u zvanju šumara pomoći svojim tehničkim znanjem, ako je osamljen. Ako šumara nitko ne pomaže, onda mu je sav trud uzaludan i on neće starog bolesnika moći spasiti. Naprotiv, mi čak vidimo, da sve sile ujedinjeno rade na tome, da i ono malo zadnje životne snage našem bolesniku unište. S krša svak uzima sve što se dade odnijeti, a nitko ništa ne daje, što je za život bilja i produkciju tla potrebno. Neupućen čovjek ne samo da sjekirom uništava šumu, nego on u svojoj nepromišljenosti, a gonjen bijedom i nevoljom, ide i dalje, te vadi i zadnju žilicu drvne vegetacije i na taj način do kraja uništuje snagu i produkciju tla. A kada se gdje pojavi stručak zelenila ili nježan izbojak bilo kakva drveta, toga odgrize i pogazi izgladnjela stoka. K ovome se redovno pridružuju i pri 658 |