DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 7 <-- 7 --> PDF |
lupiilus), a u sloju grmlja nalazi se obilno Viburnum opulus, Rhamnus frangula, Salix-vvste i nadasve značajna sremza (Prunus Padus). Sremza je vezana na šumu johe, a našao sam ju dosad u Kuplenovom u Hrvatskom Zagorju i u vlažnim šumama kod Draganića u Pokuplju. Iznad pojasa hrastovih šuma nalazi se u Hrvatskoj široki pojas bukve, koji seže na planinama u Južnoj Hrvatskoj poprečno do visine od 1600 m. Bukva se javlja kao posebni visinski pojas već u području sveze Quercionpubescentis - sessiliflorae u Hrvatskom Primorju i Dalmaciji. Na Velebitu, Svilaji, Dinari, Biokovu i t. d. nadovezuju se bukove šume neposredno na šumu hrasta medunca i crnog graba posve slično kao u Sevenama u Južnoj Francuskoj (Braun-Blanquet, 1923) i na Apeninskom Poluotoku (Liidi, 1935). U kontinentalnom dijelu Hrvatske, u području klimaksa hrasta kitnjaka i običnog graba, raširena je bukva često kao primjesa hrastovih šuma. 0 njezinom raširenju odlučuju posve lokalne prilike. Dok na prisojnim vapnenim obroncima dolazi hrast kitnjak sve do visine od 600 m, to se na osojnim obroncima spušta katkad čista bukova šuma vrlo nisko. Ipak je njezino glavno raširenje u višim brdima i na planinama, gdje izgrađuje bilo čisto, bilo s jelom miješane šume. U Hrvatskoj možemo lučiti u glavnom tri tipa bukove šume, koji se već na prvi pogled jasno ističu. To su : brdska bukova šuma s primjesom elemenata hrasta i graba, miješana šuma bukve i jele na višim gorama i planinama i najzad planinska bukova šuma , koja postepeno prelazi u klekovinu bukve. Sva ta tri tipa pripadaju ipak jednoj osnovnoj sociološkoj jedinici, jednoj asocijaciji i predstavljaju zasebne subasocijacije s većim brojem faciesa. Bukova šuma jasno se odlikuje od svih ostalih šumskih zadruga hrvatskih krajeva većim brojem svojstvenih vrsta. Od tih se ističu u sloju drveća bukva, jela i javor mliječ. Sama bukva nastupa doduše često i u drugim nekim zajednicama, tako na pr. u acidifilnim šumama hrasta kitnjaka. Ove su tvorevine nastale u znatnoj mjeri utjecajem čovjeka i ne mogu se bez daljega pribrojiti bukovoj zajednici, jer se od nje bitno floristički razlikuju. Međutim svagdje, gdje se bukva naravno naseljuje i nesmetano razvija, stvara ona konačno osnovne životne uvjete za razvitak cijele zajednice, pa ju stoga možemo smatrati u najmanju ruku sklonom našoj zadruzi. Još u većoj mjeri vrijedi to za jelu, koja dolazi doduše katkad obilno i uz smreku, ali se redovno zadružuje s bukvom i u visini od 850—1250 m izgrađuje na nekim mjestima još danas divne prašume. Na Ličkoj Plješevici nalaze se stabla jele, koja dosižu visinu od 54 m. a stara su oko 600 godina. Od ostalog drveća nalazi se u bukovoj šumi često gorski javor i mliječ. U sloju grmlja ističu se od svojstvenih vrsta Daphnelaureola, Lonicera alpigena i Evonymus latifolius, a od niskoga rašća Ruscus hyppoglossum, Euphorbia amygdaloides, Dentaria bulbifera, D. polyphylla, D. savensis, Paris quadriiolia, a u Južnoj Hrvatskoj i Calainintha grandiflora. Sve ove vrste jasno luče bukovu šumu od srodne šume hrasta kitnjaka i običnog graba, s kojim ju veže znatan broj vrsta svojstvenih za svezu Fügion silvaticae. Takve su vrste na pr. Asperula odoruta, Anemone nemorosa, Sanicula europaea, Hacquetia epipactis, Asarum europaeum i mnoge druge. Brdska bukova šuma ističe se pored toga mnogim vrstama, koje u miješanoj šumi bukve i jele redovno ne dolaze. Takve su vrste na pr. 341 |