DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI h ST GOD. 61. JULI—AUGUST i937. Dr. IVO HORVAT (ZAGREB): PREGLED ŠUMSKE VEGETACIJE U HRVATSKOJ* (APERÇU DE LA VÉGÉTATION SYLVESTRE EN CROATIE) Veliko šumsko područje, koje se stere od istočne obale Jadranskoga Mora do panonske nizine, pokazuje mnoge osobine. Pod utjecajem čovjeka potisnuta je doduše u znatnoj mjeri šumska vegetacija, pa su goleme površine pretvorene u gospodarske kulture ili su prešle zbog nerazumnog pustošenja u jadne kamenjare. Uz to ima u Hrvatskoj još danas lijepih površina šuma, koje su u mnogom sačuvale svoj prirodni značaj. U višim, teže pristupačnim predjelima nalaze se tu i tamo prašume, u kojima je čovjek utjecao samo pašom (Horvat , 1925). Zato je njihovo poznavanje od veoma velikog značenja. Višegodišnjim istraživanjima upoznao sam najvažnije zajednice, koje izgrađuju šumsku vegetaciju, pa bih želio na ovom mjestu prikazati u preglednim crtama horizontalno i vertikalno raspoređenje najznačajnijih tipova šuma hrvatskih krajeva, a drugom ću zgodom pomnije prikazati sastav i životne prilike pojedinih šumskih zadruga. Govoreći ov´dje o šumskoj vegetaciji u Hrvatskoj neću se obazirati na mediteransku zimzelenu regiju, koja je ograničena na razmjerno usko područje otoka i obala Jadranskoga Mora, a zastupana je šumom česmine (Quereus Hex) i njezinih degeneracijskih faza (makije) i sa šumom crnoga i alepskoga bora (Pinus nigra i P. halepensis). O tim se šumama nalaze podaci u djelima Becka-Mannagette (1901) i A damo vic a (1911), a u novije doba i u Horvatić a (1928, 1934). Predmet će ove raspravice biti samo ona šumska vegetacija, koja se u horizontalnom i vertikalnom pogledu nadovezuje na zimzelenu regiju i pripada velikom šumskom području euro-sibirsko-borealno - američke regije u smislu Braun-Blanqueta (1923). Ova je regija zastupljena u našim krajevima nizom šumskih zajednica, koje su u jednom dijelu izraz općih životnih prilika i predstavljaju konačne, klimom uvjetovane zadruge, a u drugom su dijelu ove zajednice uvjetovane posebnim orografskim, edafskim, lokalno-klimatskim ili antropogenim faktorima, koji sprečavaju razvitak vegetacije u smjeru potpune prilagodbe općim klimatskim prilikama. Šume se u Hrvatskoj razlikuju i s obzirom na geografsko * Prethodni izvještaj. 337 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 4 <-- 4 --> PDF |
rastezanje od primorskih obronaka do panonske nizine i s obzirom na visinsko dosezanje od površine mora do visokih planinskih skupova dinarskoga gorja. Najniži je vegetacijski pojas izgrađen od hrastovih šuma različite građe, iznad njega nalazi se snažan pojas bukve, koji seže poprečno do visine od 1600 m, a povrh njega nalazi se pojas klekovine (bora). U jugoistočnim krajevima dinarskih planina nalazi se između pojasa bukve i pojasa planinskoga bora posebni pojas munikove šume (Pinus leucodermis), koji nije još do sada dostatno ispitan. Isto tako nijesu još ispitane mi šume crnoga i bijeloga bora, koje zapremaju na nekim mjestima veće površine. Listopadne hrastove šume izgrađene su od nekoliko floristički i ekološki bitno različitih zajednica, koje se ne mogu ujediniti u bilo kakvu vtišu zadružnu jedinicu. Neposredno na zimzelenu mediteransku vegetaciju nadovezuje se u primorskim stranama i susjednim zagorskim krajevima veliko područje kserofilnih hrastovih šuma, koje pripadaju svezi Quer don pubescentis -sessiliflorae (Braun - Blanquet, 1932). Ova je sveza zastupljena na Balkanskom Poluotoku s više samostalnih asocijacija, a nastava u glavnom submediteranske krajeve. Günthe r Beck-Mannagetta (1901) opisao je na spomenutom mjestu najznatniju zadrugu ove sveze pod limenom krške šume (»Karstwald«), a Adamovi ć (1912, 1913) je u više rasprava pridonio njezinom poznavanju. Krška se šuma ističe napose obilnim nastupanjem hrastova (Quereus pubescens, Qu. cerris. Qu. sessiliflora, Qu. macedonica i dr.), stalnom nazočnosti crnoga graba (Ostrya carpinifoliä) i bijelog grabića (Carpinus duinensis), crnim jasenom (Fraxinus ornus), maklenom (Acermonspessulanum) i mnogim grmovima, od kojih su napose \*ažni Prunus machaléb, Cornus mas, Rhamnus cathartica, Viburnum lantana, Colutea arborescens, Petteria ramentacea, Cotinus coggygria i dr. Uz te se vrste nalazi još znatan broj trajnih zeljastih biljaka, koje daju šumi vrlo šarolik izražaj. Osim miješanih šuma hrasta medunca i crnog graba, koje u vrlo mnogolikom sastavu pokrivaju veće površine submediteranskih krajevia, pripadaju istoj svezi i neke šume crnoga bora (Pinus nigra), koje su razvijene na primorskim obroncima i u nutrini kopna. Zadruge sveze Quercion pubescentis-sessiliflorae predstavljaju u su b mediteranskim krajevima konačne, k 1 i mak´s - za d r ug e, koje se prema nutrini kopna sve više gube. Veliki dinarski planinski sistem priječi kao snažna prirodna pregrada prodiranje termofilne vegetacije u nutrinu kopna, pa su se tako zadruge sveze Quercion pubescentis-sessiliflorae obilnije proširile samo na mjestima, gdje se na mediteransku vegetaciju nadovezuju veće površine ravnica ili se nalaze dublje doline rijeka, koje slijevaju vode u Jadransko More i pružaju povoljne uvjete za razvoj termofilne vegetacije. Ovu pojavu vidimo u hrvatskom i dalmatinskom1 Primorju, a isto tako i u dolinama Drima i Vardara (Horvat, 1935, Rudsky, 1936), gdje su zadruge suhih hrastovih i borovih šuma zapremile veće površine. Istina, ove zadruge sežu, kako sam istaknuo, duboko u nutrinu našeg kopna i prekrasno su razvijene u sjevernoj Hrvatskoj i Sloveniji. Tu su one zastupljene samo asocijacijom Quercuspubescens -Géranium sanguineum, u kojoj se već gube mnogi značajni elementi krške šume južnih krajeva. Tako ne dolazi od drveća na pr. Quercus macedonica, Carpinus duinensis i Acer monspessulanum, od gimova Petteria ramentacea, dok se od niskoga rašća nalaze još uvijek 338 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 5 <-- 5 --> PDF |
veoma stalno i obilno vrste Géranium sangiiineum, Chrysanthemumcorymbosum, Melittis melisophyllum, Lithospermiim purpureo-coeruleum, Polygonatum officinale, Peucedanum oreoselinum. Teucrium chamaedrys, Inula hirta, Mercurialis ovata, Campanule persicifolia, Trifolium rubens, Or obus niger, Silene nemoralis i dr. Šuma hrasta m e d u n c a i crnog graba uvjetovana je u sjevernoj Hrvatskoj lokalnim klimatskim i e d a f s k i m faktorima, te je vezana na strma, suha, vapnom obilna staništa na sunčanoj ekspoziciji, dok na onom terenu, koji omogućuje prirodni, klimatski uvjetovani razvitak vegetacije i tla, ustupa mjesto ekološki bolje prilagođenoj zadruzi hrasta kitnjaka i običnog graba (Querčeto -Car-pinetum croaticum). Oranica prirodnih klimatskih područja šuma sveze Ouercion pubescentis - sessiliflorae i šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Querceto - carpinetum croaticum), koja pripada svezi Fagion silvaticae, nalazi se u Hrvatskoj u glavnom na grebenu dinarskoga planinskoga lanca. U suhim kontinentalnim krajevima Podunavlja gubi se međutim na umjerenu, Vlažniju klimu prilagođena šuma hrasta kitnjaka i običnog graba i ponovno se javljaju šume sveze Quercion pubescentis - sessiliflorae, koje su bolje prilagođene na sušu i vrućinu panonske nizine. Šuma hrasta kitnjaka i običnog graba pokriva u Hrvatskoj i Bosni goleme površine. Prvi je shvlatio, doduše nešto preširoko, ovu značajnu zajednicu ilirskih zemalja G. Beck-Mannagetta (1901) i opisao je pod imenom bosanske šume (»bosnisches Eichenwald«). U sloju drveća preteže redovno hrast kitnjak i obični grab, a stalno dolazi i divlja trešnja, dok je rjeđi klen i gorki javor. U nekim plohama nalazi se obilno i bukva. L´ sloju grmlja dolaze stalno i obilno vrste Coryliis avellana, Crataegus sp. div., Cornus sanguinea, Acer campestre, Evonymus europaeus, Ligustrum vulgare, Viburnum opulus, Prunus avium, Daphne mezereum, Acer pseudoplatttnus i dr. Katkad se nalazi u zadruzi i Acer tataricum. Od nižega rašća nastupaju obično vrste Stellaria holostea, Galium vernum, Crocus vernus, Epimedium alpinum. Milium effusum, Polygonatum multiflorum, Pulmonaria officinalis, Aposeris foedida. Carex silvatica, Anemone nemorosa, Asarum europaeum, Lamium Orvala, Symphytum tuberosum, Sanicula europaea, Vicia oroboides, Hacquetia epipactis. Galium silvatwum i dr. Zadruga Querceto - carpinetum croaticum predstavlja u kontinentalnom dijelu Hrvatske i velikom dijelu Bosne klimaks najnižeg vegetacijskog pojasa. U florističkom sastavu u mnogom nalikuje na srednjoevropske šume kitnjaka i graba, koje su posebno prikazali Braun-Blanque t (1932), Klika (1932), Tüxen (1933), Szafer (1935) i dr. Querceto -carpinetumcroaticum razvija ise na bazičnim, neutralnim! i slabo kiselim tlima i može se raščlaniti prethodno u najmanje dvije subasocijacije, jednu na neutralnoj i drugu na slabo kiseloj podlozi. Na jače kiselim tlima degenerira šuma kitnjaka i graba i prelazi postepeno u posve novi tip hrastove šume iz acidifilne sveze Quercion roboris -sessiliflorae. Na kamenju oskudnom bazama ne može se uopće razviti naravni vegetacijski klimaks, vteć su takva mjesta prekrivena posebnom acidifilnom šumom, u kojoj također preteže hrast kitnjak, ali s posve drugim pratilica ma. Često se nalaze veće površine takvih šuma na silikatnom kamenju i na ispranim tercijarnim ilovačama i pjeskuljama. Braun-Blanque t 339 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 6 <-- 6 --> PDF |
(1932) nazvao je u spomenutoj studiji o švicarskim šumama takve zajednice imenom Quercetum medioeuropaeum i prikazao je njihove osnovne životne uvjete. I naše šume na kiseloj podlozi pripadaju ovoj zadruzi. U sloju drveća redovno posve preteže hrast kitnjak, a na nekim se mjestima javlja obilno i kesten (Castanea sativa), koji se često pod utjecajem čovjeka u zadruzi veoma raširi tvoreći gotovo čiste kestenove šume. Takve kestenjače osobito su lijepo razvijene na zelenim škril´jevcima na Medvednici. Katkad se uz hrast javlja obilno i bukva, dok su grmovi u zadruzi redovno slabo zastupljeni, obično se nalazi samo borovica (Juniperus communis) i glog (Crataegus sp.). U sloju niskoga rašća ističe se velikom stalnošću Genista germanica, G. tinctoria, Calluna vulgaris, Melampyrum pratenset Luzula nemorosa, L. campestris, Veronica officinalis, Hieracium murorum (?), a od mahova napose Polytrichiim attenuatum i Hypnum cupressiiorme. U višim se pojasima javlja veoma obilno i Vaccinium myrtillus. dok se na drugim plohama nalazi katkad obilno Festuca heterophylla. Sve te vrste upućuju na to, da je tlo veoma kiselo. Zanimljiv je razvitak ove zadruge i njezin odnos prema klimaksu. Na tlima oskudnim vapnom dolazi pod utjecajem čovjeka do znatnih promjena na vegetacijskom pokrovu. Stalnim iskorišćivanjem šume, a osobito sabiranjem sušnja nastaju u tlu promjene, koje se odrazuju osobito jasno u florističkom sastavu šumske zajednice. Iz veoma bujne šume kitnjaka i običnog graba nastaje pri stalnom iscrpljivanju tla najzad veoma oskudna šuma hrasta i geniste. Na rubovima takve acidifilne šume i na mjestima gdje je šuma odviše prorijeđena, naseljuje se obilno vrijes [Calluna vulgaris), koji u zatvorenoj šumi ne uspijeva. Nastavi li se još više s proredom i sječom, nastaju iz acidifilne šume hrasta kitnjaka goleme površine vriština f bujadnica. Sve dosad navedene šume nastavaju suha staništa, izvan dohvata poplavne i podzemne (provirne) vode. Na poplavnom području Save i njezinih pritoka nalaze se vrlo značajne šume hrasta lužnjaka (Quercusrobur), poznate pod imenom slavonske šume. Beck-Mannagetta opisao je ove šume biranim riječima, a naša istraživanja pokazuju da one pripadaju vjerojatno novoj svezi (Alnio - Querdon roboriš). Najznačajnija je zadruga ove sveze zadruga Quercus robur - Genista virgata. U sloju drveća preteže hrast lužnjak, a uz njega nastupaju obilno bijeli jasen (Fraxinus excelsior) i brijest (Ulmus campestris). Od grmlja se ističe osobito u doba cvatnje visoka genista, dok se od niskog rašća nalazi obilno Carex bryzoides, Deschampsia caespitosa, Ajuga reptans, Lysimachianummularia, Ranunculus surdons, Lycopus europaeus, Agrostis sp. i dr. Ove šume lužnjaka često su dulje vremena pod vodom, te se održa vaju kao trajni stadiji uvjetovani stalnom poplavom . Međutim na mjestima, koja su samo toliko uzdignuta, da se voda ne može trajnije zadržavati, naseljuje se obični grab, a uz njega i njegove značajne pratilice, poimence Stellaria holostea, Anemone nemorosa, Asarum europaeum, Polygonatum multiflorum i dr. Iz poplavne šume hrasta lužnjaka nastaje na sušim mjestima šuma hrasta lužnjaka ili kitnjaka i običnog graba, koja pretstavlja klimaks u tom području. Osim spomenutih hrastovih šuma nalaze se u poplavnom, ali još češće na tlu, gdje prodire voda, lijepo razvijene šume johe (Alnus glutinosa). One redovno nastaju iz vrbika zarašćivanjem močvara. Uz johu se nalaze same higrofilne pratilice, od kojih se ističu napose hmelj (Humulus 340 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 7 <-- 7 --> PDF |
lupiilus), a u sloju grmlja nalazi se obilno Viburnum opulus, Rhamnus frangula, Salix-vvste i nadasve značajna sremza (Prunus Padus). Sremza je vezana na šumu johe, a našao sam ju dosad u Kuplenovom u Hrvatskom Zagorju i u vlažnim šumama kod Draganića u Pokuplju. Iznad pojasa hrastovih šuma nalazi se u Hrvatskoj široki pojas bukve, koji seže na planinama u Južnoj Hrvatskoj poprečno do visine od 1600 m. Bukva se javlja kao posebni visinski pojas već u području sveze Quercionpubescentis - sessiliflorae u Hrvatskom Primorju i Dalmaciji. Na Velebitu, Svilaji, Dinari, Biokovu i t. d. nadovezuju se bukove šume neposredno na šumu hrasta medunca i crnog graba posve slično kao u Sevenama u Južnoj Francuskoj (Braun-Blanquet, 1923) i na Apeninskom Poluotoku (Liidi, 1935). U kontinentalnom dijelu Hrvatske, u području klimaksa hrasta kitnjaka i običnog graba, raširena je bukva često kao primjesa hrastovih šuma. 0 njezinom raširenju odlučuju posve lokalne prilike. Dok na prisojnim vapnenim obroncima dolazi hrast kitnjak sve do visine od 600 m, to se na osojnim obroncima spušta katkad čista bukova šuma vrlo nisko. Ipak je njezino glavno raširenje u višim brdima i na planinama, gdje izgrađuje bilo čisto, bilo s jelom miješane šume. U Hrvatskoj možemo lučiti u glavnom tri tipa bukove šume, koji se već na prvi pogled jasno ističu. To su : brdska bukova šuma s primjesom elemenata hrasta i graba, miješana šuma bukve i jele na višim gorama i planinama i najzad planinska bukova šuma , koja postepeno prelazi u klekovinu bukve. Sva ta tri tipa pripadaju ipak jednoj osnovnoj sociološkoj jedinici, jednoj asocijaciji i predstavljaju zasebne subasocijacije s većim brojem faciesa. Bukova šuma jasno se odlikuje od svih ostalih šumskih zadruga hrvatskih krajeva većim brojem svojstvenih vrsta. Od tih se ističu u sloju drveća bukva, jela i javor mliječ. Sama bukva nastupa doduše često i u drugim nekim zajednicama, tako na pr. u acidifilnim šumama hrasta kitnjaka. Ove su tvorevine nastale u znatnoj mjeri utjecajem čovjeka i ne mogu se bez daljega pribrojiti bukovoj zajednici, jer se od nje bitno floristički razlikuju. Međutim svagdje, gdje se bukva naravno naseljuje i nesmetano razvija, stvara ona konačno osnovne životne uvjete za razvitak cijele zajednice, pa ju stoga možemo smatrati u najmanju ruku sklonom našoj zadruzi. Još u većoj mjeri vrijedi to za jelu, koja dolazi doduše katkad obilno i uz smreku, ali se redovno zadružuje s bukvom i u visini od 850—1250 m izgrađuje na nekim mjestima još danas divne prašume. Na Ličkoj Plješevici nalaze se stabla jele, koja dosižu visinu od 54 m. a stara su oko 600 godina. Od ostalog drveća nalazi se u bukovoj šumi često gorski javor i mliječ. U sloju grmlja ističu se od svojstvenih vrsta Daphnelaureola, Lonicera alpigena i Evonymus latifolius, a od niskoga rašća Ruscus hyppoglossum, Euphorbia amygdaloides, Dentaria bulbifera, D. polyphylla, D. savensis, Paris quadriiolia, a u Južnoj Hrvatskoj i Calainintha grandiflora. Sve ove vrste jasno luče bukovu šumu od srodne šume hrasta kitnjaka i običnog graba, s kojim ju veže znatan broj vrsta svojstvenih za svezu Fügion silvaticae. Takve su vrste na pr. Asperula odoruta, Anemone nemorosa, Sanicula europaea, Hacquetia epipactis, Asarum europaeum i mnoge druge. Brdska bukova šuma ističe se pored toga mnogim vrstama, koje u miješanoj šumi bukve i jele redovno ne dolaze. Takve su vrste na pr. 341 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Cornus sanguinea, Corylus avellana, Acer campestre, Galium silvaticnm i dr. Naprotiv nalazi se u drugoj subasoeijaciji, u bukovoj šumi s jelom, redovno obilno Polygonatum verticillatum, Prenanthes purpurea, Aremonia agrimonioides i t. d. I ova šuma seže samo do izvjesne visine, pa se jela već u visini od 1250 m obično gubi, a bukva biva pri sve većem usponu niža, zatim se svija poput mača i najzad prelazi u nisku, neprohodnu klekovinu, koja na mnogim planinama zaprema velike plohe. Osim ovih razlika uvjetovanih vfeinom, razlikuje se bukova šuma u pojedinim geografskim područjima i omogućuje postavljanje geografskih varijanata. Tako su na pr. bukove šume dinarskog planinskog sustava (Fagetum silvaticae dinaricum) nedvojbeno različna varijanta od bukovih šuma međurječja (Fagetum silvaticae pannonicum). Iznad pojasa bukve nalazi se na višim vrhovima u Južnoj Hrvatskoj nadasve značajan pojas klekovine bora (Pinus maghus), koji čini ujedno najviši vegetacijski pojas naših planina. Prema tome ne nalazi se u hrvatskim planinama iznad pojasa bukve posebni pojas smreke {Piceaexcelsa), kako to drži Soo (1931/32). Šuma smreke pokriva doduše u Južnoj Hrvatskoj i Bosni katkad velike površine, ona se često miješa s jelom i bukvom tvoreći lijepe šume, a na mnogim se mjestima nalaze i gotovo čiste šume smreke (Vajda, 1933), ali posebni visinski pojas smreke ne može se razlikovati. Šume smreke raširene su u prirodnom, širokom pojasu bukve, a po svom se sastavu u znatnoj mjeri približuju šumama Alpa i Karpata (F u r r e r, 1923, A i c h i n- g e r, 1933, S z a f e r, Pawlowski et K u 1 c z y n s k i, 1925). U njima dolazi ne samo Vaccinium Vitis idaea, V. myrtillus. Prenanthes purpurea, već i vrste Listera cordata, Lycopodinm annotinum, Corralorrhiza trifida i Hyloconium loreum (Rhythidiadelphus loreus), koji dovoljno pokazuje sociološku samostalnost ove šume prema drugim zadrugama u Hrvatskoj i njezinu srodnost sa zadrugama Srednje Evrope. Šuma je smreke kod nas u glavnom vezana na duboke, hladne doline (na pr. Smrčeva Dolina i Štirovača u Velebitu, Dolina pod Crnim Vrhom na Ličkoj Plješivici) ili na grebene izložene jakom udaru vjetra (na pr. Kozjak, Balinovac, Rajinac u Velebitu, Žestikovac u Ličkoj Plješivici, Bijele Stijene i t. d.). Na takvim se mjestima održaje smreka zaštićena lokalnom klimom, dok na svim drugim mjestima nužno podliježe pred konkurencijom bukve i jele. To se vidi vrlo lijepo na starim paljevinama na Ličkoj Plješivici, na kojima osvaja smreka prva teren, ali biva s vremenom potiskivana od bukve i jele. Samo na mjestima, koja su klimatski ili orografski nepogodna za bujniji razvitak ovih potonjih vrsta, može se održati smreka kao trajni vegetacijski stadij. Istaknuo sam, da je najviši šumski pojas hrvatskih planina izgrađen od klekovine bora (Pinus mughus). Ona pokriva na nekim vrhovima goleme površine, ali je čovjek stalno potiskuje, da proširi planinske rudine važne za planinsko gospodarstvo. Pinus mughus dosiže prirodno i najviše vrhove naših planina, pa je tako planinska vegetacija u Hrvatskoj razvijena samo na mjestima, koja onemogućuju razvitak klekovine (vrlo velika izloženost vjetru, rušenje snježnih sipina, dugo ležanje snijega, stijene i točila) (Horvat , 1930). U klekovini posve preteže borić, a tu i tamo ističe se koja kržljava smreka. Od grmova nastupaju obilno vrste Lonicera 342 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 9 <-- 9 --> PDF |
reticulata, Salix grandifolia, Rhamnus fallax, Sorbiis chamaemespilus, S. auciwaria, Ribes alpinum var., Rosa sp. i dr. Od niskih grmića ističu se Erica carnea, Juniperus nana, Vaccinium myrtillus, V. Vitis idaea i Genista radiata, a uz to i bujno nisko rašće. Kako se borić paljenjem ili .pašom stalno potiskuje, zauzimaju neki grmići velike površine. U tom su značajne napose vrste Juniperus nana i Genista radiata. Ovaj kratki pregled pokazuje jasno, da se šumska vegetacija u Hrvatskoj odlikuje, u poređenju sa šumskom vegetacijom Srednje Evrope, mnogim značajnim osobinama. Razlike se ističu ne samo u prostornom raspoređenju, već i u građi pojedinih zadruga. Neke zadruge pokazuju u oba područja toliku sličnost, da se mogu neposredno priključiti već opisanim zadrugama Srednje Evrope (na ipr. Piceetum excelsae, Quercetum medioeuropaeum). Druge se šumske zadruge u Hrvatskoj razlikuju u toilikoj mjeri od sličnih zadruga Srednje Evrope, da ih smatramo posebnim asocijacijama. Razlike se ističu napose kod onih zadruga, koje predstavljaju konačne, klimatski uvjetovane zajednice, bilo u pojedinim krajevima, bilo u pojedinim visinskim pojasima." Tako se ove zadruge, koje su najbolji izraz ne samo sadašnjih životnih prilika, već i neposredni izraz historijskog: razvitka vegetacije, ističu jasnim regionalnim osobinama. One podaju hrvatsko-crnogorskom (ilirskom) području zasebni biljno-geografski biljeg, koji je nadasve izražen i u planinskoj vegetaciji naših krajeva (H o r v a t, 1930). LITERATURA. Adamović , L.: Biljnogeografske formacije zimzelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Rad Jug. akad. znan. i umjet. Zagre´b, «krnji. 188, 1911. Adamović , L.: Biljmo-geografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Rad Jug. akad. znan. i umjet. Zagreb, knj. 193, 1912 i knj. 195, 1913, A i c h i n g e r, E. : Vegetationskunde der Karawanken. Jena, 1933. Beck-Mannagetta , G.: Vegetationsverhäiltnisse der illyrischen Länder, 1901. Braun-Blanquet , J.: L´origine et le développement des flores dans le Massif central de France. Paris-Zürich, 1923. Braun-Blanquet , J. : Zur Kenntnis nordschweizerischer Waldgesellschaften. Beih. zum Bot. Centralbl. Bd. XLIX, 1932. Furrer , E.: Kleine PflanzemgeographJe der Schweiz. Zürich 1923. Hö r vat , 1.: O vegetaciji Plješevice u Lici. Geograf. Vestnik, Ljubljana, 1925. Horvat , I.: Vegetacijske studije o hrvatskim planinama I. Rad jug. akad. znan. i umjet. Zagreb, sv. 47, 1930. Horva t T.: Istraživanje vegetacije Vardarske banovine. Ljetopis Jug. akad. znan. i umjet. Zagreb, sv. 47, 1935. Horvatić , S t j . : Karakteristika flore i vegetacije krša. Šumarski list, Za-greb, 1928. Horvatić , Stj. : Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. istraž. Jug. akad. znan. i umjet. Zagreb, sv. 19, 1934. Klika , J.: Lesy v xerothermni oblasti. Cech. Sbornik čs. akadem. Zemedelske, Roč. VII, 1932. Ludi , W.: Beitrag zur regionalen Vegetationsgliederung der Appeninhalbinsel. Veröff. d. Geobot. Institutes Rubel in Zürich, 12 Heft, 1935. Rudsky , I.: O vegetaciji planine Ošljaka. Glasnik Hrv. Prir. Društva Zagreb god XLl— XLVIiII. 1936, 343 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 10 <-- 10 --> PDF |
S o o, R.: Flöten- und Vegetationskarte des historischen Ungarns. Mitt. d. Kommission für Heimatskunde der Qr. Stefan Tisza Gesell. Deorecen, Bd. WH, 1931-1932. Szaf er, V.: Las i step na zachodniem Podolu. Rozpraw. Polskiej Akademji, Krakow, Tom. LXXI, 1935. Szaf er W., Pawlowski B. et Kulczynski S.: Die Pflanzenassoziationen des Tatragebirges III. Bull. Acad. Polonaise Ser. B. 1927. Tüxen , R.: Klimaxprobleme des NW-europäischen Festlandes. Nederl. Kruidkundig Archief, Deel 43, 1933. Vajda, ZI.: Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u sastojinama Qor. skog Kotara. Šumarski list, Zagreb, god. 1933. Résumé. Dans ce rapport provisoire, l´auteur a caractérisé au point de vue floristique les groupements des forets les plus impontantes dans la Croatie continentale. Il y traite brievement de leur extension, de leur façon de vivre et de leur développement. Sur notre territoire, qui est relativement assez restreint, la végétation sylvestre est bien développée. Le territoire de climax des forets sclérophiles de Quercetum illicis qui couvre les îles méridionales croates et dalmates de meme que la côte voisine, est continue par une zone plus au moins large, selon les conditions orographiques du territoire de climax, de l´alliance Quercion pubescentis - sessiliflorae qui trouve sa limite, dans l´intérieur, sur les massifs dinariques. Les associations de l´alliance mentionnée se trouvent appauvries jusqu´a la Croatie septemtrionale, mais elles ne sont conditionnées ici que par le climat local. Les parties continentales ´de la Croatie et de la Bosnie du Nord, qui descendent des massifs dinariques jusqu´a la plaine pannonienne, appartiennent, dans la zone la plus basse, au territoire de climax de l´association Querceto-Carpinetum croaticum. Cette foret couvre un sol neutre ou peu acidiphile, tandis que le sol extremenent acidiphile est couvert par le Quercetum medioeuropaeum. Dans les plaines de la Save qui sont exposées aux innondations continuelles, se développe la foret slavonique de chenes (l´association Quercus robur — Genista virgata). Au dessus des forets de chenes s´étend le puissant territoire des forets de hetres, qui monte jusqu´a une hauteur de 1.600 m a peu pres. Les forets de hetres se différencient selon la hauteur et constituent les trois subassociations: celles de Fagetum montanum, de Fagetum abietosum et de Fagetum subalpinum. En outre, les forets de hetres des contrées septentrionales se distiguent des forets de hetres des contrés méridionales. Dans la zone de hetres on recontre aussi des forets d´épicéa qui ne forment aucune zone verticale; elles ne sont conditionnées que par le climat local. La zone la plus haute est constituée par le Pinus mughus qui, dans les montagnes croates, n´atteint pas sa limite la plus haute possible. A cause de cela la végétation alpine ne dépend que des conditions orographiques et climatiques locales. Les groupements des forets en Croatie montrent donc en comparaison avec les forets de l´Europe centrale beaucoup de traits communs, mais il y a aussi des différences assez remarquables. L´auteur. .^ 344 |