DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 56 <-- 56 --> PDF |
šumama. Osim toga je i neispravan, jer danas ima valjda svuda najviše baš onih urba- rijalaca, koji misu autohtoni ovlaštenici. Vrlo bi teško bilo, pogotovu pri današnjem slabom stanju sastojina, da se na temelju provedene taksacije svaka općina nadeli sa površinom eksproprisanih šuma baš zbilja onako, kako bi to zahtevala pravednost. Prema bonitetima (koji mogu da se menjaju), prema udaljenosti šume, prema siromaštvu itd. morala bi gdekoja općina (u prenesenom smislu i selo) da dobije mnogo veću površinu od druge, pa da dođe do današnje vrednosti, koja joj pripada. A gde da se dade šuma onim općinama, koje ne međaše sa samim ekspropri sanim šumama — o tom ne može ni da se raspravlja. Prednje misli mogu da se formuliraju ovako: 1) Još barem kroz nekoliko decenija neće biti nipošto oportuno (ako bi do toga uopće i moglo doći) da se eksproprisane šumske površine razdele pa pojedine općine, koje bi pri današnjem stanju sastojina itd. postale još pasivnije. To ne odgovara ni dobrom (rentabilnom) šumskom gospodarstvu. 2) Ima da se zavede jedinstvena glavna uprava za eksproprisane šume Qorskog kotara ili barem za svaki veći posed, ako to traže posebne lokalne i ostale prilike. 3) Odmah po utanačenju postotka tangente za svaku općinu treba da se uvede definitivna uprava na eksproprisanim šumskim površinama, koja ima da započne sa sređivanjem svih upravnih poslova i sa tačnim ustanovljivanjem posedovnih odnošaja prema trećim licima (uzurpacije, pašnjaci, enklave, kojih je velik broj stvorila baš sama reforma sa nedovoljno promišljenim postupkom pri eksproprijaciji »ekonomskih zemljišta« u šumskim sastojinama). 4) Treba da se uvede uprava, koja ima da gospodari u prvom redu sa šumom, a ne sa — papirom. To jest: potrebna je tačna, ali kratka i jezgrovita administracija u trgovačkom smislu sa strogo postavljenim ciljem. 5) Pitanje spajanja zemljišnih zajednica sa eksproprisanim šumskim površinama ima također da rešava po potrebi definitivna uprava. Iz svega navedenog izlazi, da samo dobra definitivna uprava, organizovana. prema istaknutim predlozima, može što brže i što jeftinije da sredi sve´ prilike i odnose u pogledu eksproprisanih šuma. Ta definitivna uprava pozvana je i da sredi dezolatne personalne prilike. Samo uz posve sređene prilike personala (koje zna, zašto služi i koliko može da zasluži za svoju egzistenciju u teškoj službi) može da se vodi. solidno, dobro 1 rentabilno gospodarstvo. Š. j. KNJIŽEVNOST Prof. Dr. W. SCHÄDELIN: DIE DURCHFORSTUNG ALS AUSLESE- UND VEREDELUNGSBETRIEB HÖCHSTER WERTLEISTUNG, Bern 1936, 2. izdanje. Prvo izdanje ove knjige uslijedilo je 1934 god., a već početkom 1936 slijedi drugo izdanje, što jasno dokazuje vrijednost toga djela. Prije prelaza na opisivanje svojih ideja karakterizira pisac rad šumara mottom, da je cilj, za kojim se teži, dalek, a put, koji k njemu vodi, da počinje danas i ovdje. Čitavim se tim djelom mnogo tvrdi,, ali ne postoje dokazi za te tvrdnje, pa ono radi toga, naglašuje pisac, ne predstavlja naučnu radnju. 326 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Djelo je razdijeljeno u 5 poglavlja. U prvom poglavlju obrazlaže pisac način njegovanja pomlatka. Tu se opisuju svi oni radovi, koji se provode u pomlatku starom nekoliko godina do vremena, kada se počinju biljke međusobno dodirivati granama odnosno kad se počinje formirati sklop. U te radove spada: zaštita pomlatka, vađenje nepodesnih i bolesnih biljaka, razredivanje vrlo gustog prirodnog pomlatka (Bürstenwuchse), te izlučivanje i pomaganje (u rastu) najboljih biljaka. U zaštitu pomlatka spada odstranjivanje korova, kupine, povijuša, raznog mekanog drvlja itd. Odnosni radovi ne smiju se obavljati u prvoj polovici vegetacione periode, naglašuje pisac, jer su u to vrijeme izbojci nježni i krhki, što pogotovo važi za četinjare. Nepodesne individue treba uklanjati oprezno i´ lagano, naročito kod bukovog pomlatka. Taj se rad mora obavljati za oblačnog vremena, a ne za sunčanih i vrućih dana. Daljnji rad sastoji se u uklanjanju svih nepodesnih, rašljastih i grbavih biljaka, te onih koje su oštećene i napadnute od insekata i gljiva. Osim toga treba prevršiti sve smrekove biljke, koje tjeraju izbojke u augustu, jer one vrlo često stradaju od raznih mrazova, pa dolazi do rašljanja. Tako prevršene biljke dolaze u donji sloj, te u koliko ne propadnu, sačinjavaju sporednu sastojinu. Glede razređivanja gustog prirodnog pomlatka postoje različita mišljenja. Jedni su protiv takvog rada, naglašujući da ne valja tako rano zahvatiti u pomladak, nego da je to bolje prepustiti prirodi, a kod toga postoji i štednja na nadnicama. Drugi opet ističu korist razređivanja pomlatka, jer da se time pruža mogućnost boljeg napretka ostalim biljkama, koje će činiti buduću sastojinu. ´Pisac je pristaša drugog smjera, pa ističe, da je prirodno izlučivanje posljedica snage rastenja pojedinih biljaka, dok gospodarsko (vještačko) izlučivanje ima svrhu pomaganja budućih nosioca vrijednosti. Mnoge biljke, koje ostaju nakon prirodnog izlučivanja, nisu ujedno i najvrednije. Dapače, najjače su biljke kod listača po svom obliku često od vrlo slabe uporabne vrijednosti. Razredivanje gustog pomlatka može da se izvodi počam od četvrte pa do osme godine, a dobro je, da se obavlja svake godine. Tokom toga rada već će se vidjeti stvaranje pojedinih slojeva (spratova). Razredivanje treba iprovađati u svim slojevima, i to kod listača mnogo opreznije nego kod četinjača. Razlog tome leži u činjenici, da listače posjeduju svojstvo bržeg širenja i stvaranja krošnje, a to sve ide na štetu visinskog prirasta. Najopreznije mora razredivanje da bude kod hrasta, koji obično stvara gust prirodni pomladak. Poznato je, da na hrastovim biljkama ostaje često suho lišće preko zime do proljeća, te zbog toga postoji opasnost od pritiska snijega. Osim toga često se desi, da nagle i jake kiše u proljeće saviju k zemlji hrastov pomladak, nakon što je potjerao novo lišće. Ako postoji rijedak pomladak, to će hrast stvarati krošnje nepodesnog oblika, a sve na štetu kvalitete. Radi toga preporučuje pisac podržavanje umjereno gustog sklopa i sječu svih biljaka gornjeg sloja, koje su slabe vrijednosti, zatim podrezivanje krošanja na dobrim hrastovim biljkama gornjeg sloja sa svrhom, da dobiju čunjast oblik i da se time pripomogne stvaranje vladajućeg vršnog izbojka. Kod četinjara ne postoji ta opasnost granjanja (iznimka je donekle bor), pa je kod njih podesno provesti zahvat i obavljati umjetno razredivanje, t. j . podržavati rjeđi pomladak. Osim toga pisac u tom poglavlju razmatra i poznate radove, koji se provađaju, kada se želi podići mješovita sastojina. Razmatra ujedno i podesnost predrasta za buduću sastojinu. Po njegovu mišljenju može da bude podesan predrast samo kod svjetloljubivih vrsta i to ariša, jasena, johe, a donekle i hrasta. Predrast ostalih vrsta drveća u većini slučajeva nije podesan. Nadalje daje pisac u tom poglavlju broj bukovih biljaka u gornjem i donjem sloju na 1 ha u starosti od 12 godina. Taj broj iznosi 687.400, a od toga otpada na biljke dobra izgleda samo 17% ili 119.200 komada. Drugo poglavlje obrađuje čišćenje (Säuberung) mlade sastojine. Pod tim se razumijevaju radovi, koji se nastavljaju nakon njegovanja pomlatka i to od onog vre 327 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 58 <-- 58 --> PDF |
mena, kad su stabalca stupila u sklop. U tom stadiju razvitka sačinjavaju ona zajednicu, u kojoj postoji borba za život i opstanak. Tu se mogu jasno opaziti tri sloja i to vladajući (gornji) sloj, zatim srednji sloj, koji se bori, te donji sloj, koji ima da služi. Buduću sastojinu činit će stabalca gornjeg, a donekle i srednjeg sloja, dok stabalca donjeg sloja i preostalog dijela srednjeg sloja predstavljaju žrtvu te borbe. U stadiju klijanja i odmah poslije toga uzrokom propadanju mnogih biljaka su razni vanjski utjecaji, a u gornjem stadiju mladika taj uzrok leži u nadmoći dominantnih stabalaca kao i njihovih unutarnjih prirodnih svojstava. No ta najjača stabalca su rijetko i najbolja, a budući da je cilj našeg rada dobivanje što vrednije drvne mase sastojine, to se moraju ukloniti iz sastojine sva loša stabalca, ipa bila ona i najjača. Ta napomena važi za sve naše listače, a naročito za bukvu, dok to ne vrijedi za četinjače, kod kojih postoji drugačiji zalkon razvijanja nego kod listača. Uklanjanje tih nepodesnih stabalaca iz gornjeg sloja već za rane mladosti ima prednost u tome, da će tlo biti samo kratko vrijeme nezaštićeno, jer će se sastojina brzo sklopiti, a zatim i radi toga, što se tim postupkom pruža mogućnost dobrog razvijanja vrednijih stabalaca u njihovoj okolini. Taj rad, kojim se uklanjaju iz gornjih slojeva sastojine istovrsna stabalca, koja su nepodesna u gospodarskom pogledu, naziva pisac čišćenje (Säuberung za razliku od Reinigung). Ovo treba provoditi svake druge godine, da se preostalim stabalcima, koja će sačinjavati buduću elitu sastojine, dade zraka, svjetla i prostora. Pisac prigovara dosadanjem postupku, kojim se sastojina, kad se sklopi, prepušta sama sebi odnosno prirodnom izlučivanju do vremena prve prorede. Prema njegovim navodima u toj borbi propadaju ponajviše baš ona stabalca, koja u gospodarskom pogledu imaju prednost. Na osnovu takvog postupka postojat će na početku prve prorede malen broj i slab izbor dobrih stabalaca u gospodarskom pogledu za buduću sastojinu. Prva proreda predstavljat će u tom slučaju čišćenje i proredivanje. Obratno je međutim kod čišćenja ili gospodarskog izlučivanja, kojim se pomažu najbolja stabalca tako, da će kod prve prorede postojati velik broj i izbor najboljih stabalaca, a osim toga pored gospodarskog izlučivanja postoji neprestano i prirodno izlučivanje. Pisac upozoruje, da se kod čišćenja ne valja gubiti u sitnicama i prijeći u vrtlarstvo. Osim toga napominje, da listače treba držati uvijek u sklopu, dok to nije od tako velike važnosti za četinjače. Nepodesne biljke kod četinjača ne treba vaditi iz sastojine, već je dovoljno, ako se prevrše, tako da zaostanu u rastu, i da dođu u sporednu sastojinu. Na kraju poglavlja daju se upute za praktično provođenje čišćenja. Napominjem, da sam takav način njegovanja i čišćenja sastojina vidio u Čehoslovačkoj (direkcija Trbon) u g. 1936, kada sam onamo bio izaslan na dvomjesečnu praksu. U trećem poglavlju obrađuje pisac proredu, koja dolazi nakon provedenog čišćenja, kad je sastojina stara otprilike 20´ god. Ovdje pisac razmatra ponovo spomenuta već tri sloja odnosno do sada u Švicarskoj uobičajene slojeve, t. j . sloj dominantan, kondominantan, nadvišen i potisnut. Stabla dijeli on na dobra i loša. Sva dobra stabla naziva »kandidatima«. Jedan dio tih »kandidata« prelazi tokom vremena u »pripravnike« ili »čekaoce« (Anwärter), a jedan dio pripravnika u »elitu« odnosno najbolja stabla buduće sastojine, čiji broj u doba sječe iznosi 300´—300 kom. po ha. Slaba i loša stabla treba da čine sporednu sastojinu, u kojoj oni imaju važnost samo sa uzgojnog gledišta, dok sa gospodarskog gledišta prdestavljaju tek statiste. Pisac zatim opisuje karakteristike dobrih stabala, i to za listače i četinjače, kao i greške loših stabala, te dobar i loš položaj stabala u pojedinim slojevima Dosad spomenuti radovi (t. j . njegovanje pomlatka, čišćenje i proredivanje) imaju svrhu pomaganja onih individua, koji će predstavljati nosioce vrijednosti. Međutim pored svih tih radova postići će se prema novijim istraživanjima samo onda uspjeh, ako stabla, kojima se pomaže, posjeduju prirodno svojstvo da pružene pred 328 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 59 <-- 59 --> PDF |
iiosti iskoriste. Pisac citira radove u tom smjeru od Busse-a , koji kaže, da što je veći prostor, to je veća krošnja i jači korijen, a prema tomu i veća vjerojatnost prirasta drvne mase. Dakle nema više, kao prije, apodiktičke tvrdnje »to i veći prirast«, nego se naglašuje samo njegova vjerojatnost. U mogućnost dizanja prirasta drvne mase sastojinske posredstvom proreda vjerujemo, ali znanstveno to još nije dokazano. Međutim je u svakom slučaju dizanje prirasta mas e sastojinske putem proreda maleno u porcđenju s prirastom vrijednosti , koji je glavni cilj našeg rada, pa u tome leži velika važnost proreda, naglašuje pisac. Što se tiče prve prorede, ističe on, s njome treba početi nakon kojih 4—5 godina u povoljnim, a u nepovoljnim prilikama najviše nakon 10 godina iza zadnjeg čišćenja. Poslije toga opisuje izbornu proredu (Auslesedurchforstung), pa ističe, da se kod čišćenja vade uvijek samo stabalca slabe vrijednosti, dok se naprotiv kod izborne prorede istraži (između dobrih stabala dot. »kandidata«) najbolje stablo ili »pripravnik«, kojemu se nastoji pomoći time, da se ukloni sve ono, što smeta njegovom prirodnom razvoju. Sva okolišna stabla čine oko »pripravnika« prorednu ćeliju (Durchforstungszelle), kojoj je to stablo središte. Alko je bilo provađano uredno njegovanje i čišćenje, to će za vrijeme prve prorede sastojine biti nekoliko stotina do nekoliko hiljada »prorednih ćelija« po ha, čije središte predstavlja uvijek pripravnik P v Kako se vidi, koliko pripravnika, toliko prorednih ćelija, a što je više prorednih ćelija, to je sastojala vrednija. Međutim može se desiti, da ima grupa stabala, gdje uopće nema pripravnika. Ako takve površine nisu velike, njih će takom vremena nestati, a ako su velike, treba u njima pomagati pojedine »kandidate«. Razumljivo je, da su takovi slučajevi nepoželjni. Sve što smeta razvoju pripravnika P1? treba ukloniti, pa bila to i pojedina dobra stabla. Zaštitu tla u takvim sastojinama vrše nadvladana i potisnuta stabla. Utjecaj prve prorede sastojine očituje se kod listača već u proljeće, jer do sada potiskivani pripravnik nastoji da odmah iskoristi dobiveni prostor. Kod četinjača očituje se utjecaj prorede u povećanju množine iglica. O ponavljanju prorede, odnosno o dolasku druge prorede u sastojinu mišljenja se razilaze. Glede druge prorede, naglašuje pisac, treba početi tek onda, kad se na boljem i najvećem dijelu sastojine ne vide više utjecaji prve prorede. To je prosječno nakon 4—5 god., a taj odlomak vremena smatra pisac da je i najpodesniji za ponavljanje prorede. Kod druge prorede traže se pripravnici P2, tj. opet najbolja stabla. Kod tog izbora nastaju nove proredne ćelije, koje sa prorednlm ćelijama prve prorede mogu da se pokriju, ali ne moraju, jer pripravnici prve prorede (PJ ne moraju da budu i sada pripravnici (P2). Može se naime dogoditi, da pripravnik P2 nastane od običnog kandidata (dobrog stabla), koji se je u toku vremena radi svojih unutarnjih osebina bolje razvio i predstavlja za sada najvrednije stablo u svojoj okolini. Tome stablu treba, sad pomagati. Takav postupak ponavlja se tokom svih budućih proreda. Sa svakom proredom postaju pripravnici vredniji. Od 40. i 50. godine dalje ne prijete više tim pripravnicima preostala stabla. Oni prelaze u elitu, te se mogu označiti bojom, ali to nije potrebno. Tako je od 4—6 hiljada kandidata preostalo 800—1500 pripravnika, a od ovih 2O0—300 elitnih stabala, koliko ih ima po prilici u doba zrelosti sastojine po ha. Izborna proreda je visoka proreda i ne poznaje stepena jakosti u smislu niske prorede. Odmah po prelazu pripravnika u elitna stabla iznosit će broj elitnih stabala u najpovoljnijim prilikama oko 500 kom., tako da samo ta stabla čine sklop i stoje u međusobnoj borbi. U daljnjem taku života sastojine vadit će se pojedina elitna stabla, što predstavlja progalnu proredu (Lichtwuchsdurchforstung) sa svrhom podržavanja što većeg prirasta mase kod preostalih stabala, a osim toga da se stvore što povoljnije prilike za buduće prirodno pomlađenje. Pod tom progalnom proredom razumijeva pisac onaj zahvat u sastojinu, koji ima svrhu, da trajno održi prekinut sklop radi što boljeg razvoja krošnje kod preostalih stabala i da štiti krošnje elitnih stabala, gdje 329 |